Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-5492/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Erste&Steiermarkische Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, poslovni broj P-667/2023-16 od 24. listopada 2024., dana 27. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, poslovni broj P-667/2023-16 od 24. listopada 2024.
II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti koji je istaknula tužena.
2. Protiv toga rješenja žalbu je izjavila tužena zbog svih zakonskih razloga iz čl. čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH; 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114722, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za ukidanje i vraćanje sudu prvoga stupnja na ponovan postupak ili preinačenje sukladno žalbenim navodima.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je doneseno povodom prigovora mjesne nenadležnosti tužene, istaknutog u odgovoru na tužbu, u kojem je navela da je u ovom slučaju ugovorom o kreditu među strankama ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu banke, slijedom čega je mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci.
5. Odluka o prigovoru tužene temelji se, u bitnom, na zaključku prvostupanjskog suda da je ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti suda ništetna u smislu odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 - dalje: ZZP 03).
6. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP koji tužena ističe tvrdeći da odluka o ništetnosti ugovorne odredbe nije donesena na temelju kontradiktornog postupka.
7. Iz sadržaja priloženog ugovora o kreditu sklopljenog 4. kolovoza 2005. proizlazi da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom obrascu ugovora banke a očitujući se o prigovoru nenadležnosti tužiteljica je osporila valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena nadležnost suda i potvrdila da je ugovor unaprijed sročila tužena. Odredbu o mjesnoj nadležnosti tužena je unijela u ugovor kako bi za sve sporove bio nadležan sud u njenom sjedištu što joj pogoduje smanjujući joj troškove dok bi za nju odlazak do toga suda, zbog udaljenosti, izazvao visoke troškove, tim i neravnopravnost.
8. Upoznata s navodima tužiteljice, tužena je mogla dokazivati da se u konkretnom slučaju o predmetnoj ugovornoj odredbi pregovaralo i da je tužiteljica mogla utjecati na njen sadržaj, međutim, na pripremnom ročištu na tu okolnost nije predložila ikakve dokaze. Dakle, tužena je bila upoznata s navodima tužiteljica te joj je omogućeno iznošene navoda i dokaza kojima bi ih osporila, što je propustila učiniti. Stoga u žalbi neosnovano tvrdi da joj je onemogućeno raspravljanje pred sudom.
9. Nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u obrazloženju rješenja navedeni dostatni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoje proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih njegovu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati dok je žalbeni navod u tom pogledu općenit i neodređen.
10. Kako je u ovom slučaju ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom, standardnom obrascu koji je sastavila tužena i temeljem zakonske presumpcije se ima uzeti da je riječ o unaprijed formuliranom ugovoru o kojem stranke nisu pregovarale.
11. U konkretnom slučaju ugovor o kreditu sklopljen je kada je na snazi bila odredba čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03 - dalje: ZZP/03) kojom je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a odredba čl. 87. propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
12. Budući da se u konkretnom slučaju radi o odredbi ugovora o kojoj stranke nisu pregovarale, već je sastavni dio tipskog ugovora tužene na čiji sadržaj tužiteljica nije imala utjecaja, ona uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama i predstavlja nepoštenu ugovoru odredbu, budući da bi radi ostvarenja svojih prava i obveza tužiteljica bila u obvezi iz mjesta boravišta u [adresa] putovati u Rijeku što bi uzrokovalo ne samo značajnu financijsku neravnotežu već i neravnotežu u procesnopravnom položaju ugovornih strana.
13. Kako iz izloženog proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP, na temelju takve nepoštene odredbe ugovora ne može se zasnovati mjesna nadležnost suda u sjedištu tužene u Rijeci.
14. Tužiteljica je podnijela tužbu 31. srpnja 2023. kada je na snazi bila odredba Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09, 112/12, 143/13, 147713, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16 - dalje: ZPK) sadržana u čl. 19.l. st. 1. koja glasi:
(1) U sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.
15. Prema odredbi čl. 1. ZPK koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010., tim se Zakonom uređuju ugovori o potrošačkom kreditu, informacije i prava o ugovoru o kreditu, pristup bazi podataka, nadzor i zaštita prava potrošača, a u kojima kao korisnik kredita nastupa potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u svrhu koju određuje ovaj Zakon.
16. U smislu odredbe čl. 15. ZPP sudska nadležnost se ocjenjuje na temelju činjenica utvrđenih u vrijeme podnošenja tužbe, po propisima koji vrijede u vrijeme odlučivanja o nadležnosti.
17. Procesna odredba čl. 19.l. st. 1. ZPK kojom je određena sudska nadležnost u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu je na snazi od 30. rujna 2015. i od tog dana ta odredba se primjenjuje u svim postupcima u kojima se nakon stupanja na snagu ZID ZPK/15 odlučuje o sudskoj mjesnoj nadležnosti. Tumačenje po kojem se ova odredba ne bi primjenjivala u sporu u vezi potrošačkog ugovora o kreditu koji je sklopljen prije 1. listopada 2010., obzirom na čl. 29. st. 1. ZPK kojim je propisano da se taj zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu tog zakona, dovelo bi do pretjeranog formalizma u odlučivanju, suprotnog smislu odredbi toga Zakona čija je svrha zaštita potrošača kao slabije ugovorne strane koja treba biti zaštićena i pravilima o nadležnosti koja su povoljnija za njegove interese.
18. Zbog izloženih razloga, kako tužiteljica ima prebivalište na području nadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, mjesna nadležnost toga suda proizlazi iz citirane odredbe ZPK.
19. Kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP žalba tužene je odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
20. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 164. st. 4. ZPP.
U Zagrebu, 27. siječnja 2025.
Sudac:
Jasenka Grgić
