Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-321/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Uljarević, odvjetnik u Zagrebu, radi iseljenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ps-288/19-16 od 15. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ps-288/19-16 od 15. studenog 2021. u točki I. i II. izreke.
II. Prihvaća se žalba tužiteljice te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ps-288/19-16 od 15. studenog 2021. u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.010,32 eur[1] / 22.681,23 kn s pripadajućom zateznom kamatom te sudi:
Nalaže se tuženiku tužitelju isplatiti i daljnji iznos od 3.010,32 eur / 22.681,23 kn sa zateznom kamatom koja teče od 15. studenog 2021. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a, u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku tužitelju naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eur, sve zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 27. siječnja 2025. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a, u roku 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
Pobijanom presudom tuženiku je naloženo isprazniti nekretninu opisanu u zemljišnim knjigama kao 1. Suvlasnički dio: 57/850 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) poslovni prostor u podrumu oznake PP1 tlocrtne površine 68,77 m2, koji se sastoji od caffe bara, hodnika, predprostora muškog wc-a, muškog wc-a, predprostora ženskog wc-a, ženskog wca i dva spremišta, u nacrtu označeno ružičastom bojom koji je trajno i neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine kuća br. 7 i dvorište površine 482 m2, sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te istu slobodnu od osoba i stvari predati u posjed tužiteljici (točka I. izreke).
Točkom II. izreke tuženiku je naloženo tužiteljici isplatiti 50.644,49 kn i naknaditi joj trošak postupka od 4.830,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama, dok je točkom III. izreke odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 22.681,23 kn s pripadajućom zateznom kamatom te dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na pojedine iznose za razdoblje do 14. studenog 2021.
Tužiteljica podnosi žalbu u odnosu na dio točke III. izreke prvostupanjske presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 22.681,23 kn s pripadajućom zateznom kamatom, pozivom a sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., 80/22, dalje ZPP) te predlaže u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tuženik žalbu podnosi u odnosu na točku I. i II. Izreke, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.
Predmet spora zahtjev je tužitelja kao vlasnika poslovnog prostora opisanog u izreci da se tuženiku naloži iseljenje i predaja istog u posjed tužiteljici te isplata naknade zbog korištenja predmetnog poslovnog prostora od strane tuženika bez valjanog pravnog osnova za razdoblje od kolovoza 2018. do zaključno s kolovozom 2019.
Iz provedenih dokaza prvostupanjski sud u bitnom proizlazi:
-da je Grad Zagreb imao sklopljen ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora s IR,
-da je IR istupila iz obrta 2. svibnja 2018., a tuženik da je ostao u predmetnom prostoru,
-da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora uknjižena tužiteljica, koja je temeljem ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji upravljanje prenijela na društvo Državne nekretnine d.o.o. Zagreb,
-da je 12. lipnja 2018. sastavljen zapisnik s uviđaja na licu mjesta iz kojeg proizlazi izjava ĐR, kao suvlasnika obrta za ugostiteljstvo "[obrt]", da želi izaći iz istog i predati ga, ali da drugi suvlasnik, ovdje tuženik, ne želi izaći nego nastavlja s radom, slijedom čega da nije izvršena primopredaja, već je od strane službene osobe konstatirano da gđa ĐR više ne posluje u spornom prostoru te da tuženik nastavlja s ugostiteljskim radom.
U odnosu na navode tuženika da je Središnji ured za upravljanje imovinom prihvatio ponudu za kupnju predmetnog poslovnog prostora, prvostupanjski sud ističe da iz spisu dostavljene dokumentacije proizlazi postojanje ponude učinjene, ne od strane tuženika, već da je moguće zaključiti da je zahtjev za kupnju tog prostora podnijela IR i ističe da tuženik nije dostavio elaborat vještaka na koji se poziva te otklanja navod tuženika da bi između stranaka nastao odnos kupoprodaje.
Dodaje da je u skladu s odredbama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (''narodne novine'' br. 125/11, 64/15, 112/18, dalje ZZKPP) propisano da se poslovni prostor u vlasništvu tužiteljice može prodati sadašnjem zakupniku iz čl. 2. st. 1. ZZKPP-a koji ima sklopljen ugovor o zakupu s tužiteljicom (o čemu da nema dokaza da bi tuženik imao takav ugovor), koji uredno ispunjava sve obveze iz ugovora o zakupu i druge financijske obveze prema tužiteljici (tuženik da u podnesku od 3. ožujka 2021. navodi da nije plaćao naknadu za uporabu spornog prostora), sve pod uvjetima i u postupku propisanim ZZKPP-a.
Ocjenjujući da tuženik predmetni poslovni prostor drži bez pravne osnove, primjenom čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. – dalje: ZV) usvaja tužbeni zahtjev za iseljenje i predaju u posjed.
Primjenom čl. 165. st. 1. ZV-a, kojom je propisano ''Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario'', ocjenjuje da tužiteljica ima pravo na naknadu štete.
Vezano uz visinu štete ocjenjuje da je Odlukom Ministarstva državne imovine od 12. lipnja 2018. klasa: 372-01/18-01/134 o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske propisano da se za osobe koje koriste poslovne prostore tužiteljice bez valjane pravne osnove određuje iznos naknade u iznosu najviše zakupnine utvrđene po kriterijima za određivanje zakupnine za poslovne prostore jedinica lokalne samouprave ovisno o zoni u kojoj se taj prostor nalazi. U konkretnom slučaju stoga da valja primijeniti Zaključak o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor ("Službeni Glasnik Grada Zagreba" 6/16, 11/16, 13/17; dalje:Zaključak).
Uzimajući u obzir parametre propisane navedenim Zaključkom (površina od 68,77 m2, da se prostor nalazi u podrumu, u prvoj zoni i da se koristi za obavljanje ugostiteljske djelatnosti) zakupnina da bi iznosila ukupno 3.116,58 kn, uz PDV od 779,15 kn (ukupno 3.895,73 kn za pojedini mjesec) te dosuđuje naknadu od 50.644,49 kn, a odbija u preostalom dijelu za isplatu iznosa od 22.681,23 kn.
Na dosuđen iznos dosuđuje i kamatu prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15.,dalje ZOO), s tijekom od donošenja prvostupanjske presude.
Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 2. ZPP-a.
Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
Prvostupanjski je sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno utvrdio da tuženik bez valjane pravne osnove drži u posjedu predmetni poslovni prostor kojeg je tužiteljica vlasnica. Pravilnom je primjenom čl. 161. i 162. ZV-a prvostupanjski sud ocijenio da je tuženik dužan predati predmetni poslovni prostor u posjed tužiteljici.
Nadalje, osnovano je prvostupanjski sud otklonio navode tuženika da je prihvaćena njegova ponuda za otkup predmetnog poslovnog prostora. Iz dopisa Središnjeg državnog ureda od 25. listopada 2010. proizlazi da je zahtjev za otkup podnijela ĐR, a ne tuženik, kao i stav Ureda da ista zadovoljava uvjete za daljnje postupanje, no nema realizacije postupka otkupa. Iz stanja iz zemljišne knjige jasno proizlazi da je vlasništvo prijepora upisano na tužiteljicu te je prvostupanjski sud otklonio prigovore tuženika iz čl. 163. ZV-a.
Prvostupanjski je sud pravilnom primjenom čl. 165. st. 1. ZV-a ocijenio da je tuženik nepošten posjednik te da je dužan tužiteljici naknaditi koristi koje je imao za vrijeme posjedovanja, a koje ocjenjuje u vidu zakupnine i to temeljem Odluke Ministarstva državne imovine od 12. lipnja 2018. klasa: 372-01/18-01/134 o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske (dalje Odluka), a kojom je propisano da se za osobe koje koriste poslovne prostore tužiteljice bez valjane pravne osnove određuje iznos naknade u iznosu najviše zakupnine utvrđene po kriterijima za određivanje zakupnine za poslovne prostore jedinica lokalne samouprave ovisno o zoni u kojoj se taj prostor nalazi.
Stoga prvostupanjski sud, cijeneći parametre propisane Zaključkom o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor ("Službeni Glasnik Grada Zagreba" 6/16, 11/16, 13/17; dalje:Zaključak) ocjenjuje da bi zakupnina iznosila ukupno 3.116,58 kn, uz PDV od 779,15 kn (ukupno 3.895,73 kn za pojedini mjesec), odnosno ukupno 50.644,49 kn te u tom dijelu usvaja tužbeni zahtjev.
Osnovano žalbenim navodima tužiteljica ukazuje na propust prvostupanjskog suda, budući da je toč. II. st. 4.Odluke propisano da u slučaju kada korisnik nekretnine plaća zatečenu zakupninu koja je viša od naknade određene prema iznosu najviše zakupnine određene prema kriterijima jedinice lokalne samouprave (konkretno Zaključkom Grada Zagreba), korisniku će se odrediti naknada u iznosu zatečene zakupnine.
Dakle, u konkretnom slučaju ugovorena zakupnina za predmetni poslovni prostor iznosila je više od propisane Zaključkom te je time upravo za taj iznos tuženik imao nepripadne koristi koje je obvezan vratiti tužiteljici.
Stoga je, a obzirom da iz Ugovora o zakupu koji je bio sklopljen s ĐR, jasno proizlazi visina zakupnine (4.4.512,35 kn, uz PDV od 1.128,08 kn, koji tužiteljici pripada temeljem čl. 6. Zakona o PDV-u), valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu toč. III. izreke te tužiteljici dosuditi daljnji iznos od 3.010,32 eur / 22.681,23 kn s pripadajućom zateznom kamatom.
U kontekstu navedenog, a budući da su kako Odlukom Ministarstva, tako i Zaključkom Grada Zagreba jasno određeni parametri za izračun visine zakupnine, nije niti bilo potrebe za provođenje vještačenja po vještaku financijske struke.
Neosnovano se tuženik, i to po prvi put u žalbi, poziva na potres koji je pogodio Zagreb zbog čega bi bilo osnova za umanjenje zakupnine. Ovo stoga što je potres koji je pogodio Zagreb bio u ožujku 2020., dakle nakon razmatranog razdoblja, a i stoga što je čl. 352. st. 1. ZPP-a propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice te se radi o nedopuštenom žalbenom razlogu.
Budući da je tužiteljica uspjela u žalbenom postupku, cijeneći visinu ožalbenog dijela. primjenom tbr.10.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 107/15., 64/18, 67/19, 81/22, 138/23 dalje Tarifa) tužiteljici je priznat trošak sastava žalbe od 250,00 eur.
Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, nije mu priznat trošak sastava žalbe.
Slijedom svega navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. i 377. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
Točka III. izreke prvostupanjske presude, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na pojedine iznose za razdoblje do 14. studenog 2021., kao nepobijan, ostaje neizmijenjen.
U Rijeci 27. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ksenija Dimec
