Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-97/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vlatki Fresl Tomašević, sucu pojedincu, u ovršnoj pravnoj stvari po prijedlogu ovrhovoditelja AH d.o.o., [adresa], [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik TZ, odvjetnik iz [obrt] u [adresa], protiv ovršenika GH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Ovr-2716/2024-2 od 28. listopada 2024. godine, dana 27. siječnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja i ukida rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Ovr-2716/2024-2 od 28. listopada 2024. godine, te se predmet vraća istome prvostupanjskome sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskoga suda odbijen je kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga koji su propisani odredbom članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), koji se u ovome ovršnom postupku primjenjuje temeljem odredbe članka 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 93/14, 55/16- Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24- dalje: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, podredno da se isto ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbenoga postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Pobijajući odluku o troškovima postupka, osnovano ovrhovoditelj u žalbi ukazuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 155. ZPP u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23- dalje: Tarifa) i čl. 14. st. 4. i 6. OZ.

5. Ovrhovoditelj je 10. listopada 2024. FINA-i podnio zahtjev za naplatu novčane tražbine temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika MČP u [adresa] poslovni broj Ovrv- 858/2024 od 5. ožujka 2024. godine. Temeljem čl., 14. st. 4., 6. i 7. OZ te čl. 30. st. 3. OZ ovrhovoditelj pravovremeno potražuje daljnji trošak postupka. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio dosudio trošak postupka ovrhovoditelju s obrazloženjem kako postupak izravne naplate kod FINA-e nije ovršni postupak u smislu OZ te da stoga ovrhovoditelj nema pravo na naknadu istog.

6. Pogrešno prvostupanjski sud zaključuje kako postupka pred FINA-om nije postupak u kojem bi na temelju OZ ovrhovoditelj imao pravo tražiti trošak. Naime čl. 2. st. 1. t. 14. navodi izraz »Financijska agencija« (u daljnjem tekstu: Agencija) označava pravnu osobu koja provodi ovrhu prema odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima. Također odredbe čl. 284. OZ propisuju izvansudsku ovrhu koju provodi FINA na temelju ovršne isprave rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika kao u konkretnom slučaju.

6.1. Isto tako i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. lipnja 2023. zauzeto je pravno shvaćanje da „Ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku u postupku izravne naplate koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, br. 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20.) ima pravo na naknadu troškova za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate, odnosno zahtjeva za naknadu troškova iz članka 14. st. 6. OZ-a.“

6.2. Odredbom čl. 14. st. 4. OZ propisano je kako je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu. Dakle, ovršenik je dužan naknaditi ovrhovoditelju i one troškove koji su bili potrebni da bi ovrhovoditelj mogao naplatiti svoju tražbinu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja prvostupanjskoga suda.

7. S tim u vezi, valja reći da je čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima (Narodne novine, broj 28/2013., 33/2015., 82/2015., 82/2016., 67/2018., 126/2019., 130/2020., 21/2022., 60/2022., 16/2023. i 155/2023.) propisano kako je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i sudsku odluku i njoj se pokoriti. Dakle, u onoj situaciji kada se osoba ne pokorava pravomoćnoj i ovršnoj odluci sudbene vlasti Republike Hrvatske, ovrhovoditelju u konkretnom slučaju ne preostaje ništa drugo nego da svoju tražbinu namiri u postupku pred Financijskom agencijom sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj 68/2018., 2/2020., 47/2020., 46/2020., 83/2020. i 133/2020.), pri čemu je Financijska agencija provedbeno tijelo namirenja, a postupak naplate po ovršnoj ispravi se naziva "izravna naplata" i/ili izvansudska naplata.

8. Slijedom navedenoga, ne može se prihvatiti stav nižeg suda da postupak izravne naplate kod Financijske agencije nije ovršni postupak, kao i da nijednom odredbom Ovršnoga zakona nije utvrđeno pravo ovrhovoditelja na naknadu troška izravne naplate putem Financijske agencije jer upravo suprotno proizlazi iz ranije citirane odredbe čl. 14. st. 4. OZ.

9. Nadalje, ustaljena sudska praksa je jamac pravne sigurnosti i ostvarenja načela vladavine prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010. i 5/2014. – dalje: Ustav RH), ali i konvencijskim pravom, a na što se niži sud u potpunosti oglušio. Ustavni sud Republike Hrvatske navodi i kako nedosljedno postupanje sudova krši načelo pravne sigurnosti jer dovodi do općeg osjećaja neizvjesnosti kada je riječ o ishodima sudskih postupaka, a time i do smanjenja povjerenja javnosti u sudstvo i sudski sustav (v. u tom smislu Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III- 3794/2015 od 15. ožujka 2016.).

10. Pritom su pravne norme iz čl. 14. st. 4. i st. 7. OZ koje prvostupanjski sud odbija primijeniti određene i precizne, a što je jedan od temeljnih elemenata načela pravne sigurnosti (v. presudu Europskoga suda za ljudska prava u predmetu G protiv Rumunjske od 6. prosinca 2016., broj zahtjeva 30658/05, paragraf 39), a ujedno na njih jasno i nedvosmisleno ukazuje pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

11. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud smatra kako je potrebno ukinuti prvostupanjsku odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a sve kako bi prvostupanjski sud ubuduće postupao sukladno ustaljenoj sudskoj praksi i kako bi se na taj način spriječila arbitrarnost prilikom odlučivanja, pogotovo uzimajući u obzir da nije riječ o složenom pravnom pitanju.

12. Pritom je, a uzimajući u obzir način postupanja suca nižeg suda koji u ovoj vrsti predmeta odbija uputu višeg suda, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda potrebno dodijeliti predmet u rad drugom sucu, a sukladno čl. 371. ZPP.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti navedene povrede te će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku uzimajući u obzir i pravno shvaćanje Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su-IV-101/2023-5.

14. Odluka je donesena na temelju čl. 380. st. 1. t. 3. ZPP u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, dok je odluka o trošku žalbenog postupka donesti prvostupanjski sud u konačnoj odluci sukladno čl. 166. st. 3. ZPP.

15. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 27. siječnja 2025.

Sutkinja:

Vlatka Fresl Tomašević