Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1534/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice M d.d., [adresa], [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik ID, odvjetnik u odvjetničkom društvu [obrt] u [adresa], protiv ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik BČ, odvjetnik u [adresa], radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-4311/2015-28 od 26. srpnja 2024., 27. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditeljice M d.d., kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-4311/2015-28 od 26. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev ovršenika i naloženo ovrhovoditeljici da ovršeniku naknadi trošak ovrhe u iznosu 260,91 eura.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu žalbenog troška.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je zahtjev ovršenika te je naloženo ovrhovoditeljici da ovršeniku naknadi daljnji trošak ovrhe u iznosu 260,91 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev ovršenika za naknadu troška odbijen kao neosnovan. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev ovršenika iz podneska od 4. veljače 2016. za obustavom predmetnog postupka.

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu pod točkom I. izreke (u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev ovršenika i naloženo ovrhovoditeljici da ovršeniku naknadi trošak ovrhe u iznosu 260,91 eura), žali se ovrhovoditeljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a koji se ima primijeniti u ovoj pravnoj stvari na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ). Predlaže rješenje u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno u tom dijelu rješenje ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, postavljajući ujedno i zahtjev za naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku, zajedno s PDV-om u iznosu od 1.380,00 eura.

3. Žalba ovrhovoditeljice nije osnovana.

4. Prilikom ispitivanja predmetnog rješenja i postupka koji mu je prethodio, nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 381. ZPP-a.

5. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je povodom zahtjeva ovršenika za naknadom troškova od 4. veljače 2016., koji zahtjev ovršenik podnosi zajedno s prijedlogom za obustavu ovrhe, uz tvrdnju da je nakon što je ovrhovoditeljica kod Financijske agencije zatražila ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-81/2011-10 od 24. svibnja 2011., navedena ovršna isprava ukinuta, čime mu je nastao trošak koji traži da mu se naknadi.

6. Rukovodeći se time da je u konkretnom slučaju ovrhovoditeljica podnijela zahtjev za izravnu naplatu Financijskog agenciji, a da su rješenjem istoga suda od 11. srpnja 2022., pljenidba i prijenos novčanih sredstava proglašeni nedopuštenim, sud prvog stupnja zaključuje da je ovrhovoditeljica neosnovano prouzročila ovršeniku troškove predmetnog postupka, slijedom čega na temelju odredbe čl.14. st. 5. OZ-a, u svezi s čl. 155. ZPP-a, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), ocjenjuje osnovanim zahtjev ovršenika za sastav podneska-zahtjeva za naknadu troškova ovrhe od 4. veljače 2016. u iznosu od 182,92 eura, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 45,73 eura (sukladno Tbr. 11. st. 8 Tarife), kao i trošak prisilne naplate kod Financijske agencije u iznosu od 77,99 eura (587,64 kuna), a za koji iznos je ovršenik dostavio dokaz o uplati (list 83 spisa) te djelomično prihvaća zahtjev ovršenika i nalaže ovrhovoditeljici da ovršeniku naknadi trošak ovrhe u iznosu 260,91 eura, dok u preostalom dijelu zahtjev ovršenika za nakanadu troška odbija kao neosnovan (točka I. izreke pobijanog rješenja).

7. U odnosu na prijedlog ovršenika da se obustavi postupak povodom zahtjeva ovrhovoditeljice za izravnu naplatu, sud prvog stupnja, cijeneći da je dostavom rješenja kojim je izravna naplata proglašena nedopuštenom, ujedno dovršen postupak izravne naplate, odbija zahtjev ovršenika za obustavom predmetnog postupka te odlučuje kao pod točkom II. izreke.

8. Iz stanja spisa i žalbenih navoda proizlazi neupitnim da ovršenik nije dobrovoljno podmirio tražbinu iz ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-81/2011-10 od 24. svibnja 2011., što je rezultiralo pokretanjem postupka izravne naplate pred FINA-om te potom i pokretanjem postupka pred prvostupanjskim sudom radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava povodom kojeg je doneseno rješenje istoga suda poslovni broj Ovr-4311/2015-13 od 15. lipnja 2015. (list 48-51 spisa), kojim su pljenidba i prijenos novčanih sredstava proglašeni nedopuštenim, s obrazloženjem da je Sporazumom od 14. studenog 2011., između stranaka ugovoreno da ovrhovoditeljica neće pokretati ovršni postupak do donošenja odluke povodom izjavljene revizije protiv navedene ovršne isprave, pa cijeni da je ovršenik javnom ispravom dokazao osnovanim žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10 OZ-a.

9. Žalbenim navodima ovrhovoditeljica upire na pogrešnu primjenu odredbe čl. 14. st. 5. OZ-a, uz tvrdnju da Sporazum od 14. studenog 2011. nije valjano sklopljen, budući da ga je za ovrhovoditeljicu potpisala osoba koja za to nije bila ovlaštena, upirući i na to da je zahtjev ovršenika za naknadom troška podnesen izvan zakonom propisanog roka.

10. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditeljice, pravilno je prvostupanjski sud naložio ovrhovoditeljici da ovršeniku naknadi troškove postupka, sukladno čl. 14. st. 5. OZ-a.

11. Naime, odredbom čl. 14. st. 5. OZ-a propisano je da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili.

12. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da u konkretnom slučaju dolazi do primjene odredbe čl. 14. st. 5. OZ-a, budući da su nakon što je ovrhovoditeljica podnijela FINA-i zahtjev za izravnu naplatu, pljenidba i prijenos proglašeni nedopuštenim, posljedično čemu je predmetna ovrha dovršena, dakle, ne zbog ispunjenja tražbine ovrhovoditeljice, već zbog propusta same ovrhovoditeljice koja je podnijela FINA-i zahtjev za izravnu naplatu, i to, kako slijedi iz obrazloženja rješenje istoga suda poslovni broj Ovr-4311/2015-13 od 15. lipnja 2015. (kojim su pljenidba i prijenos novčanih sredstava proglašeni nedopuštenim), unatoč tome što se Sporazumom od 14. studenog 2011., obvezala da neće pokretati ovršni postupak do donošenja odluke povodom izjavljene revizije protiv navedene ovršne isprave (koja odluka o reviziji u trenutku podnošenja zahtjeva nesporno nije bila donesena), čime je ovršeniku neosnovano prouzročila osporene troškove, na što su bez utjecaja žalbeni navodi kojima ovrhovoditeljica upire na to da ju navedeni Sporazum nije obvezivao jer nije valjano sklopljen (odnosno da je bio sklopljen po neovlaštenoj osobi).

13. Stoga, neovisno o tome što je ovršenik propustio u paricijskom roku podmiriiti tražbinu ovrhovoditeljice koja proizlazi iz pravomoćne i ovršne presude (što iz sadržaja spisa također slijedi nespornim), a što je rezultiralo pokretanjem postupka izravne naplate pred FINA-om te potom i pokretanjem postupka pred prvostupanjskim sudom radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, iz svega naprijed obrazloženog (postupanja ovrhovoditeljice u ovom postupku), jasno proizlazi da je ovršenik osnovano pokrenuo predmetni postupak (prijedlogom za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima), koja pljenidba i prijenos su u konačnome i proglašeni nedopuštenim, nakon čega je ovrhovoditeljica protiv navedenog rješenja podnijela žalbu od koje je u konačnome odustala (što je utvrđeno rješenjem istoga suda poslovni broj Ovr-4311/2015-19 od 16. svibnja 2016., list 85 spisa), čime se predmetna ovrha ima smatrati dovršenom, u kojem trenutku je sud prvog stupnja mogao odlučivati o (ranije) podnesenom zahtjevu ovršenika za naknadu troška.

14. Kako je ovršenik zatražio troškove postupka koji su mu nastali i bili potrebni u svezi s predmetnim postupkom te kako su pljenidba i prijenos proglašeni nedopuštenim, pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a, obvezao ovrhovoditeljicu na plaćanje ovršeniku navedenog troška koji mu je ovrhovoditeljica neosnovano prouzročila, pa su stoga svi suprotni žalbeni navodi ovrhovoditeljice neosnovani.

15. S obzirom na to da u ovom postupku nije doneseno deklaratorno rješenje o dovršetku ovrhe, uvažavajući činjenicu da ovrhovoditeljica nakon proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nije ustrajala na provedbi ovrhe, utemeljeno je primjenom odredbe čl. 73. OZ-a, smatrati dovršetkom predmetne ovrhe (postupak izravne naplate), upravo pravomoćnošću rješenja kojim je izravna naplata proglašena nedopuštenom, pa kako je protiv navedenog rješenja ovrhovoditeljica podnijela žalbu od koje je kasnije odustala, o čemu je sud 16. svibnja 2016. donio rješenje poslovni broj Ovr-4311/2015-19, dakle, nakon podneska kojim je ovršenik postavio zahtjev za naknadu troškova (4. veljače 2016.), to su žalbeni navodi ovrhovoditeljice kojima upire na to da ovršenik zahtjev za naknadu troškova nije postavio u zakonom propisanom roku iz čl. 14. st. 6. OZ-a, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

16. Kako ovrhovoditeljica određeno niti ne osporava vrstu i visinu priznatih troškova, osim što prigovara troškovima u svezi s povlačenjem njezine žalbe (s tvrdnjom da ih ovrhovoditeljica nije neosnovano prouzročila), koji troškovi (sastava odgovora na žalbu), ovršeniku nisu niti priznati pobijanim rješenjem, žalbeni navodi izneseni u tom pravcu su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

17. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odbiti žalbu ovrhovoditeljice kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

18. Zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 14. st. 4. i 21. st. 1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 27. siječnja 2025.

Sutkinja:

Roberta Pandža