Poslovni broj: P-8298/2023-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, u pravnoj stvari tužitelja IC OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Tomislavu Grahovcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grahovac, Horvat, Žaper iz Zagreba, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d., OIB: 75665455333, Zagreb, Planinska 13, zastupan po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku iz odvjetničkog društva Rašica & partneri u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1414/2021 od dana 29. srpnja 2021. godine.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove ovog parničnog postupka, a sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 12. lipnja 2023. zaprimio rješenje ovog suda kojim se upućuje pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom određene rješenjem o ovrsi poslovnim brojem Ovr-1414/2021 od 29. srpnja 2021. iz razloga članka 46. st. 2. toč. 11. Ovršnog zakona u roku od 15 dana, da sukladno navedenom u zakonom propisanom roku podnosi tužbu jer je tuženik dana 24. lipnja 2003. podnio Općinskom sudu u Zagrebu prijedlog za ovrhu na ovršenikovim pokretninama radi naplate novčane tražbine u iznosu od 3.743,49 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose do isplate, kao i naknadu troškova ovršnog postupka, da je tuženik podneskom od 20. studenog 2020. podnio novi ovršni prijedlog na novčanoj tražbini ovršenika radi naplate tražbine u gore naznačenom iznosu obzirom da se navedeno rješenje o ovrsi na pokretninama nije moglo provesti, da je ovaj sud 29. srpnja 2021. usvojio navedeni prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika na način da je isti donio rješenje o ovrsi na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu, a radi naplate novčane tražbine ovršenika. Tužitelj nadalje ističe kako je nastupila zastara obzirom da je proteklo više od deset godina od donošenja rješenja o ovrsi te je sukladno navedenom prvostupanjski sud bio dužan obustaviti ovrhu zbog pasivnosti ovrhovoditelja po odredbama članka 338. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 139/10.) i članka 369. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12), da prema odredbi čl. 233. ZOO-a sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, te da je stoga nastupila zastara, budući da je tuženik promjenu predmeta ovrhe s pokretnina na novčana sredstva učinio protekom roka od 10 godina od datuma donošenja prethodnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovrv- 15256/2003 od dana 8. srpnja 2003., dok je navedeni prijedlog za promjenu predmeta na sud zaprimljen 20. studenog 2020. Nadalje navodi da je do dana donošenja zaključka prvostupanjskog suda, isti bio dužan ovršni postupak obustaviti stupanjem na snagu Ovršnog zakona iz 2010. (Narodne novine broj: 139/2010; dalje: OZ/10), Ovršnog zakona iz 2012. (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16; dalje: OZ/12) i sada važećeg Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; dalje: OZ), no da prvostupanjski sud nije postupio po zakonskim odredbama već je u korist ovrhovoditelja istog pozvao na predlaganje daljnjih radnji kako je prethodno navedeno te je uslijed pasivnosti ovrhovoditelja, sada tuženika, tijekom 20 godina dug porastao tri puta zbog zateznih kamata za koje tužitelj nije odgovoran, te slijedom navedenoga, tužitelj predlaže donijeti presudu sadržaja izreke kako je to pobliže naznačeno u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnovanost te tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe da je točno da je 8.7.2003. ovaj sud donio Rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-15256/2003 kojim je određena ovrha na pokretninama ovršenika, a koje je postalo pravomoćno i ovršno 24.1.2004., da je temeljem toga rješenja tuženik kao ovrhovoditelj predlagao ovršne radnje u vidu izlazaka sudskog ovršitelja radi popisa, pljenidbe i procjene pokretnina, no da ovrha na pokretninama nije bila uspješna jer ovršne radnje uopće nisu mogle biti provedene, pa je tuženik kao ovrhovoditelj još 11.10.2013. predložio promjenu sredstva ovrhe, odnosno predložio da se ovrha provede na novčanim sredstvima ovršenika, da je iz navedenog jasno vidljivo kako je tuženik kao ovrhovoditelj nakon pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi predlagao niz ovršnih radnji temeljem kojih su iste i bile poduzimane od strane suda (izlazak sudskog ovršitelja i sl.), a svakako je prijedlog za promjenu sredstva ovrhe predložen prije proteka 10-godišnjeg zastarnog roka, pritom naglašava kako tužitelj pogrešno navodi da zastarni rok počinje teći od donošenja rješenja o ovrsi, budući da se rok računa od dana pravomoćnosti i ovršnosti, dakle od trenutka kad je neka isprava postala ovršna isprava koja je pogodna za ovrhu. Pozivom na odredbu iz čl. 388. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (Službeni list SFRJ 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, NN 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05; u daljnjem tekstu: ZOO/1978) smatra da ne samo da zastara nije nastupila, nego je tuženik kao ovrhovoditelj nizom svojih radnji (prijedlozima za ovršne radnje) prekidao zastaru koja je svaki put iznova počela teći, da je u međuvremenu, 2014., kod tuženika došlo do statusne promjene, međutim, postupak je preuzet te je on kao ovrhovoditelj i dalje predlagao nastaviti ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika te je konačno uređeni prijedlog podnesen 20.11.2020. Tuženik nadalje naglašava kako se nije radilo o pasivnosti tuženika kao ovrhovoditelja, kako to navodi tužitelj, nego o pasivnosti suda koji nije postupao, odnosno nije postupao dovoljno ažurno po tuženikovim prijedlozima, da je ovaj sud tek 29.7.2021. donio Rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-1414/21, a koje je po pravomoćnosti i ovršnosti poslano na izravnu naplatu na FINA-u, ističe kako je i trenutno važećim Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; u daljnjem tekstu: ZOO) institut zastare jednako uređen i to odredbama čl. 241. i 245. ZOO-a, da je iz svega navedenoga jasno da zastara nipošto nije nastupila pa da su slijedom toga tužbeni navodi u potpunosti netočni i promašeni. U odnosu na navode iz tužbe da je sud bio dužan obustaviti ovršni postupak stupanjem na snagu Ovršnog zakona iz 2010. (NN 139/10) i sada važećeg Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) tuženik ističe kako to nije točno i da tužitelj uopće ne precizira koje bi to odredbe citiranih zakona bile, a kojima bi takvo što bilo propisano, ističe kako je predmetni ovršni postupak posl. br. Ovrv-15256/2003 pokrenut temeljem Ovršnog zakona iz 1996. (i to u „verziji“ NN 57/96, 29/99, 42/00). Slijedom svega navedenoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja na plaćanje svih sudskih pristojbi i eventualnih troškova.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Rješenje ovoga suda poslovni broj Ovr-1414/21-16 (list 4-5 spisa), odluku Ustavnog suda RH broj: U-I-1988/2011 i dr. od 19. lipnja 2012. (list 16-21 spisa), Izvod iz zapisnika sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH održanog 21.11.2018. (list 22-24 spisa), izvršen je uvid u spis ovoga suda poslovni broj Ovr-1414/2021, ranije Ovrv-15256/2003 (u prilogu spisa predmeta)

4. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za proglašenjem ovrhe određene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-1414/2021 od 29. srpnja 2021. nedopuštenom, a sve temeljem odredbe čl. 46 st. 1 toč. 11 Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 57/96, 29/99: dalje u tekstu OZ), kao što stoji u rješenju ovog suda od 12. lipnja 2023. posl.br. Ovr-1414/21-16.

6. Među strankama nije sporno da je tuženik kao ovrhovoditelj dana 24. lipnja 2003. pokrenuo ovršni postupak kod ovoga suda na tužiteljevim pokretninama radi naplate novčane tražbine u iznosu od 3.743,49 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose do isplate, kao i naknadu troškova ovršnog postupka te je sud donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-15256/2003 dana 8. srpnja 2003., da je tuženik podneskom od 20. studenog 2020. podnio novi ovršni prijedlog na novčanoj tražbini ovršenika radi naplate tražbine u gore naznačenom iznosu obzirom da se navedeno rješenje o ovrsi na pokretninama nije moglo provesti, te je da je ovaj sud 29. srpnja 2021. usvojio navedeni prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika i donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-1414/21-4.

7. Nije sporno niti da je tužitelj od strane ovog suda rješenjem posl. br. Ovr-1414/2021-16 od 12. lipnja 2023. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to iz razloga propisanog odredbom čl. 46. st. 1. toč. 11. OZ-a, kako to i proizlazi iz sadržaja istog rješenja.

8. Između stranaka je sporno je li nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

9. Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj Ovr-1414/2021 (ranije Ovrv- 15256/03) utvrđeno je da je pravni prednik tuženika Osiguranje Zagreb, kao ovrhovoditelj, dana 24. lipnja 2003. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa protiv ovdje tužitelja, kao ovršenika, na pokretninama ovršenika radi naplate novčane tražbine, te je sud donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-15256/03 dana 08. srpnja 2003., a koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno dana 24.01.2004. Nadalje je utvrđeno da je od pravomoćnosti rješenja o ovrsi u postupku provođenja ovrhe na pokretninama i to u periodu od 04.03.2004. do 10.10.2013. sud izlazio na adresu ovršenika, ovdje tužitelja, radi pljenidbe i popisa pokretnina, ali su svi pokušaji ostali bezuspješni ili iz razloga što članovi domaćinstva tužitelja sudskom ovršitelju nisu dozvolili ulazak u stan ili iz razloga što ovršenik nije zatečen na adresi. Podneskom od 10.10.2013. pravni prednik tuženika zbog neuspjele ovrhe na pokretninama ovršenika predlaže odrediti ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika, po kojem prijedlogu sud nije postupao sve do 11.11.2020. kada je zaključkom pozvao ovrhovoditelja da se očituje je li tražbina podmirena i da li predlaže obustavu ovršnog postupka te ostaje li pri svom podnesku od 13.11.2013. kojim povlači prijedlog za ovrhu na pokretninama ovršenika. Postupajući po naprijed navedenom Zaključku od 11.11.2020. ovrhovoditelj, ovdje tuženik, obavještava sud da ostaje kod svojeg prijedloga od 10.10.2013. za promjenom predmeta ovrhe, te imajući u vidu statusne promjene koje su se dogodile na strani ovrhovoditelja, ovdje tuženika, dostavlja ispravljeni prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe. Zaključkom od 04.06.2021. pozvan je ovrhovoditelj ispraviti prijedlog za ovrhu od 20.11.2020. Ovrhovoditelj, ovdje tuženik, je postupio po naprijed navedenom zaključku te je dostavio sudu ispravljeni prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe te je donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-1414/2021-4 dana 29. srpnja 2021. navedeno rješenje postalo je pravomoćno 02.12.2021. i ovršno 05.01.2022.

10. Odredbom čl. 379. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; dalje u tekstu: ZOO/91), kao i odredbom iz čl. 233. st 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO/05) istovjetno je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

11. Odredbom čl. 388 (ZOO/91) i čl. 241 ZOO-a/05 istovjetno je propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

12. Odredbom čl. 389 (ZOO/91) i čl. 242 st. 1 ZOO-a/05 istovjetno je propisano da se smatra da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se isto tako smatra da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

13. Odredbom čl. 392 (ZOO/91) i čl. 245 st. 1 ZOO-a/05 istovjetno je propisano da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, dok je stavkom 5. istoga članka propisano da kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka, stavkom 6. istog članka propisano je da se zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

14. Tijekom postupka sud je utvrdio činjenice koje su bitne za donošenje odluke u predmetnoj pravnoj stvari:

- da je prednik tuženika dana 24. lipnja 2003. podnio prijedlog za ovrhu ovom sudu na temelju vjerodostojne isprave – računa protiv ovdje tužitelja, kao ovršenika, na pokretninama ovršenika radi naplate novčane tražbine

- da je sud na temelju naprijed navedenog prijedloga donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-15256/03 dana 08. srpnja 2003., koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno dana 24.01.2004.

- da je od pravomoćnosti rješenja o ovrsi u postupku provođenja ovrhe na pokretninama i to u periodu od 04.03.2004. do 10.10.2013. sud poduzimao radnje radi provedbe ovrhe na pokretninama ovršenika, ali su svi pokušaji ostali bezuspješni ili iz razloga što članovi domaćinstva tužitelja sudskom ovršitelju nisu dozvolili ulazak u stan ili iz razloga što ovršenik nije zatečen na adresi

- da je podneskom od 10.10.2013. pravni prednik tuženika, zbog neuspjele ovrhe na pokretninama ovršenika, predložio odrediti ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika,

- da posljedično naprijed navedenom razlozi zbog kojih se ovrha na pokretninama nije mogla provesti, nisu razlozi koji leže na tuženiku u smislu odredbe 389 ZOO/91 i čl. 242 ZOO-a već na tužitelju obzirom je tužitelj trebao ili pustiti u stan sudske ovršitelje da izvrše pljenidbu i popis pokretnina ili se javiti sudu u svrhu podmirenja predmetne tražbine,

- da je sud po ispravljenom prijedlogu za ovrhu donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-1414/2021-4 dana 29. srpnja 2021., a navedeno rješenje postalo je pravomoćno 02.12.2021. i ovršno 05.01.2022.

- da je pokretanjem ovrhe dana 24.06.2003. došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 388. ZOO/91,

- da ovrha u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Ovrv-15256/03 nije nikada obustavljena, niti je donijeto rješenje kojim je ovrha dovršena zbog čega u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja tuženika.

15. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja i citiranih odredbi Zakona o obveznim odnosima za utvrditi je da je u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare predmetne tražbine podnošenjem prijedloga za ovrhu dana 24.06.2003., sve u smislu čl. 388 ZOO-a/91, te da nije protekao desetogodišnji zastarni rok iz čl. 379 st. 1 ZOO-a/91.

16. Slijedom svega navedenog, a obzirom da u postupku nije utvrđeno da je potraživanje tuženika zastarjelo, sud je obzirom da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 46. st. 1. toč. 11 OZ-a, tužbeni zahtjev odbio u cijelosti i odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP. Tuženiku je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku-odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa), a imajući u vidu troškovnik, kao i vrijednost predmeta spora u iznosu od 491,07 eur. Tuženiku je tako priznat trošak zastupanja na ročištu od 16.01.2025. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 100,00 eur, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 125,00 eura, te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog presude.

U Zagrebu, 27. siječnja 2025.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eur

- pun. tuženika