Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1822/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sucu Božidaru Horvatu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Jelena Mandarić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-96/2019-32 od 18. rujna 2024., 27. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-96/2019-32 od 18. rujna 2024.

II. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 5.000,00 kn sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poen, a koja teče od 22. prosinca 2014. pa do isplate i iznos od 3.000,00 kn sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29.stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od 24. rujna 2014. pa do isplate.“

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične troškove".

II. Nalaže se tužitelju ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od petnaest dana naknadi tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 450,00 eura."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno navodima žalbe, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da zahtjeva naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio njezinom donošenju kao i žalbene navode tužitelja, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 467. st. 1. ZPP-a.

6. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u žalbi tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.061,78 eura (8.000,00 kuna) sa zateznim kamatama na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade radi nemogućnosti tužitelja kao odvjetnika za obavljanjem rada.

9. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio:

- da je tužitelj odvjetnik kojem je Rješenjem Hrvatske odvjetničke komore (u daljnjem tekstu: HOK) od 8. rujna 2014. obustavljeno obavljanje odvjetništva jer je proglašen krivim i osuđen presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-16/01,

- da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž- 646/2014 od 23. svibnja 2017. preinačena presuda Županijskog suda u Splitu od 27. lipnja 2014. i odbijena optužba protiv ovdje tužitelja,

- da je HOK Rješenjem od 5. srpnja 2017. ukinuo rješenje o obustavi prava na obavljanje odvjetništva ŠR od 8. rujna 2014.,

- da nakon donošenje rješenja HOK-a o obustavi obavljanja odvjetništva tužitelj nije bio u mogućnosti obavljati radnje u predmetu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kus-3/2011 u kojem je branio okrivljenog SR kao izabrani branitelj. 10. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da u predmetu Županijskog suda u Splitu, poslovni broj K-16/01 nije bilo okolnosti koje bi ukazivale na nezakonit ili nepravilan rad suca u obnašanju sudačke dužnosti, odnosno da u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost tuženice kao i da tužitelj nije dokazao niti visinu štete (izmakle koristi) imajući na umu da bi eventualna šteta mogla nastati odvjetničkom društvu, a ne njemu kao odvjetniku osobno, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

11. Navedeno shvaćanje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 12. Prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23., dalje u tekstu ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Također, da bi postojala odgovornost za štetu moraju kumulativno biti ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu (subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje). Stoga, a kako u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao postojanje odštetne odgovornosti budući da nije dokazao element protupravnosti, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

13. Naime, pitanje odgovornosti države za rad sudaca regulirano je Zakonom o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23., dalje u tekstu: ZS), kojim je u čl. 105. st. 1. propisano da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju je oštećenoj stranci u postupku nanio sudac u obnašanju svoje sudačke dužnosti nezakonitim ili nepravilnim radom.

13.1. Protupravnost postoji ako je riječ o nezakonitom i/ili nepravilnom radu, a nepravilan rad je činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti. U odnosu na rad sudaca to bi značilo da postoji bitan otklon od uobičajenog postupanja ili postupanje suprotno usvojenim stajalištima te bi se o nepravilnom radu moglo govoriti u onim predmetima gdje sudac donosi određenu odluku na zahtjev stranke i gdje zbog propusta, neopravdanih razloga ili nepažnje ne donese odluku ili je donese nakon neopravdano dugog vremena. Nezakoniti rad je postupanje protivno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje postupanja u skladu sa zakonom.

13.2. Nadalje, pogreške i propusti koje bi sudac počinio u primjeni procesnog i materijalnog prava ispravljaju se u odgovarajućem sustavu pravnih lijekova i ne predstavljaju nezakonit i nepravilan rad sudaca u smislu odredbe čl. 105. st. 1. ZS-a, dok bi jedina iznimka bila u slučaju pogrešne primjene pravne norme koja je jednostavna, potpuno jasna i ne traži nikakvo tumačenje te nema nikakve dvojbe u svezi s njezinom primjenom.

13.3. Stoga, pogrešna primjena materijalnog prava ili pogrešno pravno stajalište, nije nezakoniti rad u smislu čl. 106. st. 1. ZS-a, niti je u smislu te odredbe nezakoniti rad suca u svakoj sudskoj odluci koju je viši sud ukinuo i vratio na ponovljeni postupak. Odnosno, da bi se radilo o nezakonitom radu, mora se raditi o izuzetno teškim povredama zakona koje su posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene materijalnog prava, što u konkretnom predmetu nije slučaj.

13.4. Naprijed navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci poslovnog broja: Rev 2075/12-2 od 11. veljače 2015. prema kojem se pogrešna primjena postupovnih odredbi nekog zakona ili pogrešna primjena materijalnog prava ne može sama po sebi smatrati nezakonitim radom u smislu odredbe članka 106. st. 1. ZS-a, s obzirom na samostalnost i neovisnost sudstva općenito i svakog suca u konkretnom postupku.

13.5. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelj u postupku nije dokazao postojanje jedne od pretpostavki odgovornosti tuženika za štetu, protupravnosti, pa je posljedično tome pravilno odbijen zahtjev tužitelja za naknadom štete kao neosnovan.

14. Stoga su kao neosnovani odbijeni žalbeni navodi tužitelja da bi se činjenica pogrešne primjene odredbi zakona, s obzirom da je Županijski sud u Splitu pogrešno prihvatio izmjene činjeničnog i pravnog opisa kaznenog djela, sama po sebi mogla smatrati nezakonitim radom u smislu odredbe čl. 105. st. 1. ZS., a zbog navedenoga je s pravom prvostupanjski sud odbio i provođenje daljnjih dokaznih prijedloga.

15. Ostalim žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu na primjenu materijalnog prava, niti su isti od utjecaja za zakonitost prvostupanjske presude.

16. Osporavana odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita, te valjano utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

17. Stoga je valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

18. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer isti nije uspio sa žalbom (čl. 166. st.1. ZPP-a u vezi sa čl. 154.st.1. ZPP-a).

19. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 27. siječnja 2025.

Sudac

Božidar Horvat