REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-6397/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, OIB: 84397956623, Mihanovićeva 3, protiv tuženika TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupan po punomoćniku Branku Kostiću odvjetniku iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 27. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.673,60 Eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 2. prosinca 2022.godine navodi da isplaćuje tuženiku starosnu mirovinu pod osobnim brojem 03153612793. Nastavno ističe da je svojim rješenjem Područnog ureda u Šibeniku broj 3696, Klasa: 140-02/16- 01/03153612793, Ur.br.341-19-05/3-16-11928 od 31. siječnja 2017., a koje je postalo pravomoćno 4. prosinca 2017. utvrđena korisniku mirovine, odnosno tuženiku nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 1.1.2000. do 2.10.2001. godine u iznosu od 5.673,60 Eur (42.747,75 kn). Tužitelj je dopisom od 8.11.2019. pozvao tuženika na podmirenje dugovanja nastalog nepripadnom isplato mirovinskih primanja te je isti uredno zaprimljen . Do dana podizanja tužbe prema evidencijama tužitelja dugovanje nastalo nepripadnom isplatom mirovinskih primanja nije podmireno. Člankom 166. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16) propisano je da kada osigurana osoba primi neko novčano davanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna ga je vratiti Zavodu.

Stavkom 2. propisano je da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji 1) kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovom Zakonu 2) kada je novčano davanje isplaćeno u svoti većoj od pripadajuće 3) kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 – dalje: ZOO) kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Obaveza vraćanja imovine nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. U skladu sa odredbama čl.1115. ZOO – a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i zakonske kamate. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da sud u cijelosti usvoji postavljeni tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu podneskom od 26. lipnja 2023. osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U bitnom dijelu navodi da je u utuženom periodu formalno bio prijavljen kao izbjeglica, da nije ni odlazio na rad s obzirom da mu je privremenim rješenjem HZMO-a od 24.2.2000. utvrđeno pravo na starosnu mirovinu i po kojem nije primio isplatu. Ističe da nije bio upozoren da mora prijaviti bilo kakvu promjenu da bi kasnije rješenjem istog upravnog tijela od 4.9.2002. kojem mu je utvrđeno pravo na starosnu mirovinu po kojem je primio mjesečne iznose mirovine ali bez zaostatka za prethodno razdoblje i po kojem je izmijenjeno rješenje 0d 24.2.2020. kada je dobio upozorenja u smislu čl.92. ZMO-a, odnosno da svaku promjenu mora prijaviti tužitelju. U bitnom dijelu tuženik navodi da je poduzeće "Kopagrouni export-import" iz [adresa] bilo u stečaju te da u vrijeme donošenja konačnog rješenja nije bio u radnom odnosu te da stoga nije imao što prijaviti suglasno upozorenju iz čl.92 ZMO-a. Konačno predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio dokaz uvidom spis HZMO Šibenik br. 3696, u izvode iz službene evidencije na listu 3 do 4 spisa, u rješenje HZMO-a na listu 5 do 6 spisa, u dopise tužitelja s povratnicom na listu 7 do 9 spisa, u rješenja HZMO-a Šibenik na listu 22 do 28 i 31 do 34 spisa, u rješenje na listu 38 spisa, u presliku radne knjižice na listu 39 do 44 spisa, u potvrde o isplatama na listu 45 do 46 spisa, u iskaznice na listu 49 do 51 spisa, u dopis HZMO-a na listu 67 spisa i dokaz uvidom u svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Potraživanje tužitelja odnosi se na isplatu nepripadne mirovine isplaćene tuženiku u utuženom razdoblju.

6. Radi utvrđenja činjeničnih navoda tužbe i samim time osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je proveo po strankama sve predložene dokaze.

7. Uvidom u spis HZMO Šibenik br. 3696 utvrđeno je da je rješenjem Područnog ureda u Šibeniku broj 3696, Klasa: 140-02/16-01/03153612793, Ur.br.341-19-05/3-16- 11928 od 31. siječnja 2017. da korisniku mirovine, odnosno tuženiku nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 1.1.2000. do 2.10.2001. godine u iznosu od 5.673,60 Eur (42.747,75 kn).

7.1. Rješenjem HZMO-a Središnje službe od 6. studenog 2017. godine i to točkom II izreke utvrđeno je da je žalba tuženika podnesena protiv rješenjem Područnog ureda u Šibeniku broj 3696, Klasa: 140-02/16-01/03153612793, Ur.br.341-19-05/3-16-11928 od 31. siječnja 2017. odbijena.

7.2. To nadalje znači da je rješenje tužitelja od 31. siječnja 2017. postalo pravomoćno i to dana 4. prosinca 2017.

7.3. Uvidom u navedeno rješenje tužitelja utvrđeno je da je tuženiku isplaćena nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 1. 1.2000. do 2.10.2001. u ukupnom iznosu od 42.747,75 kn kn, odnosno 5.673,60 eur.

7.4. Točkom II. izreke rješenja određeno je da je tuženik obvezan navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana.

7.5. Sve gore navedeno nije niti sporno među strankama.

8. U pogledu navoda tuženika iznesenih tijekom trajanja ovog postupka valja napomenuti da, kada je pravomoćnim rješenjem tužitelja utvrđena nepripadna isplata invalidske mirovine tuženiku za sporno razdoblje, onda je tim rješenjem nadležno tijelo odlučilo o prethodnom pitanju u odnosu na predmetni tužbeni zahtjev tužitelja. Pravilnost i zakonitost tog rješenja ne može se ispitivati u ovom parničnom postupku. Stoga, je sud u ovom parničnom postupku vezan tim rješenjem (ukoliko isto ne bi bilo poništeno, ukinuto ili izmijenjeno).

8.1. Uvidom u spis HZMO Šibenik br. 3696 utvrđeno je da tuženik protiv pravomoćnog i ovršnog rješenja nije pokrenuo upravni spor.

9. Odredbom članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO) određeno je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.

7.1. Stavkom 3. navedenog članka određeno je da obveza i vraćanje imovine odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

8. Uvidom u ovršnu ispravu odnosno rješenje tužitelja od 31. siječnja 2017. godine te dostavljene podatke o doznačenim mirovinskim primanjima i dugovanjima tuženika na listu 8-10 spisa utvrđena je visina utuženog iznosa.

9. Tuženik je utuženi iznos od tadašnjih 42.747,75 stekao bez pravne osnove stoga je temeljem navedenog zakonskog članka valjalo u cijelosti usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev.

10. U pogledu navoda tuženika iznesenih tijekom trajanja ovog postupka valja istaći da je sam tuženik znao za osnov i visinu svoje obveze, a što je razvidno iz dopisa tužitelja na listu 8 spisa.

10.1. Isto tako činjenica da je poduzeće "Kopagrouni export-import" iz [adresa] bilo u stečaju i da u vrijeme donošenja konačnog rješenja tuženik nije bio u radnom odnosu, a kako je isti naveo tijekom trajanja ovog postupka te dostavljena dokumentacija na navedene okolnosti nije bitna niti odlučna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Isto je eventualno moglo biti predmet raspravljanja u upravnom postupku.

10.2. Opetovano se ističe da je parnični sud vezan rješenjem tužitelja od 31. siječnja 2017. Godine temeljem odredbe čl. 230 ZPP-a.

10.2. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tuženika iz razloga što iskaz tuženika nije bitan niti odlučan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari te je stoga istaknuti dokazni prijedlog i odbio kao neosnovan

11. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, valja naglasiti da odredba članka 166. stavak 1. ZOMO propisuje da osigurana osoba koja primi neko novčano davanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna ga je vratiti Zavodu, a stavak 2. istog članka određuje da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji: 1) kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovom zakonu, i 2) kada je novčano davanje isplaćeno u svoti većoj od pripadajuće.

11.1. Budući se u ovoj pravnoj stvari radi o stjecanju bez osnove, za koje tuženik ima obvezu vraćanja, a članak 165. stavak 1. ZOMO za rokove zastare za potraživanja naknade štete upućuje na ZOO, time je valjalo primijeniti opći zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a.

11.2. Odredba članka 166. stavka 5. ZOMO propisuje da se rješenje tužitelja kojim je utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine tuženiku, odnosno rješenje tužitelja od 31. siječnja 2017. godine smatra ovršnom ispravom, a navedeno rješenje postalo je ovršno dana 4. prosinca 2017.

11.3. Nastavno na navedeno, primjenom općeg zastarnog roka od 5 godina te obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 21. kolovoza 2019. valja utvrditi da je ista podnesena unutar zastarnog roka te odbiti prigovor zastare.

12. Odredbom članka 1115. ZOO-a određeno je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

12.1. U konkretnom slučaju, po stavu ovog suda tuženik je savjestan stjecatelj, stoga su tužitelju dosuđene kamate od dana podnošenja tužbe, odnosno od dana 21. kolovoza 2019., a kako je tužbom i zatraženo.

13. Odluka o kamati temelji se na odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a.

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 27. siječnja 2025. godine

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. Tužitelju

2. Punomoć. tuženika