Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-173/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Niki Grospić Ivasović, u pravnoj stvari prvotužitelja OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (pravnih slijednika iza pok. OĆT), zastupanih po punomoćnici Biserki Milošević, odvjetnici u [adresa], protiv tuženice HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Psp-34/2022-68 od 23. listopada 2024., dana 27. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se kao osnovana žalba tuženice i ukida rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Psp-34/2022-68 od 23. listopada 2024. u stavcima I. i III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužena HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetala tužitelje OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pravne slijednike ranije tužiteljice OĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem posjedu nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak površine 1193 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], time što je 29. ožujka 2019. provalila ogradu i kapiju u vlasništvu OĆT, na način da je uništila dva lokota i lanac postavljen na ogradu u vlasništvu OĆT, pa se tuženoj zabranjuje svako takvo ili slično samovlasno smetanje i zabranjuje tuženoj da ubuduće ulazi na nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] i dio nekretnine 2371/1 k. o. [katastarska općina], u posjedu i vlasništvu tužiteljice te tamo postavlja bilo kakve svoje ograde.

II. Utvrđuje se da su tužitelji povukli prijedlog za određivanje privremene mjere.

III. Nalaže se tuženoj HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljima OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 7.330,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućima od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njegovo ukidanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji se protive navodima žalbe tuženice te ju predlažu odbiti.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite od samovlasnog smetanja posjeda nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak površine 1193 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je tuženica uništila dva lokota i lanac postavljen na ogradu u vlasništvu OĆT te na zabranu svakog takvog ili sličnog samovlasnog smetanja, kao i na zabranu tuženici da ubuduće ulazi na nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] i dio nekretnine 2371/1 k. o. [katastarska općina], u posjedu i vlasništvu tužiteljice te tamo postavlja bilo kakve svoje ograde (čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /"Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15-/pročišćeni tekst/, u daljnjem tekstu: ZV-a/).

6. U parnicama zbog smetanja posjeda, sukladno odredbi čl. 441. ZPP-a i odredbe čl. 22. st. 2. ZV-a, raspravlja se samo o činjenicama, koje se tiču posljednjeg (faktičnog i mirnog) posjeda i nastalog smetanja, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjedovanja i poštenje posjednika, konkretno u ovoj pravnoj stvari da li je prednica tužitelja bila u samostalnom posjedu predmetne nekretnine te da li je istu tuženica smetala u tom posjedu na način da je razbila lokot i lanac na kapiji kroz koju se ulazi na predmetnu nekretninu.

7. Donošenjem pobijanog rješenja sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, to stoga što rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva te je izreka rješenja nerazumljiva i proturječi razlozima rješenja, kao i bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, budući da je u smislu navedene zakonske odredbe izostala ocjena provedenih dokaza, na koje povrede odredba parničnog postupka sadržajno u žalbi upire tuženica.

8. Sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tuženica ne osporava da je počinila utuženi čin smetanja, no da tuženica drži kako je isti učinila, jer se poslužila dopuštenom samopomoći, obzirom je utvrdila kako je na ogradi (kapiji) postavljen dodatni lokot, čime joj je onemogućeno dotadašnje korištenje nekretnine, koju je kupila 2018. od zemljišnoknjižnog vlasnika RĆ, ali da neovisno o navedenome, imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 441. ZPP-a, sud smatra dokazanim da je sporni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u dugogodišnjem posjedu prednice tužitelja, odnosno njezine obitelji, kojeg isti koriste kao dio dvorišta odnosno kao ulaz s Jadranske magistrale te kao komunikaciju s obalom, odnosno plažom, a koji dio je u cijelosti ograđen još od kraja Domovinskog rata, što potvrđuju i saslušani svjedoci (SĆ, VĆ, ĆĆ i FĆ) pa stoga sud smatra „da su se ispunile pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite tužiteljima u odnosu na navedeno smetanje te se tuženoj zabranjuje svako takvo ili slično samovlasno smetanje i buduće ulaženje na nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] i dio nekretnine 2371/1 k. o. [katastarska općina] te tamo postavljanje bilo kakve svoje ograde“.

9. S takvim zaključkom se, bar za sada, ne može složiti ovaj viši sud.

10. Naime, sud prvog stupnja u odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno ocjene osnovanosti prigovora tuženice usmjerenog na činjenicu suposjedovanja nekretnine u odnosu na koju se traži posjedovna zaštita gubi iz vida:

-da tuženica još u odgovoru na tužbu priznaje činjenicu postojanja sporne kapije, na kojoj je bio lanac s ključem, ali tvrdi da joj je prednica tužitelja dala ključ od istog, nakon što je kupila nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s time da dodaje da je sporna kapija ljetom, kada se i koristila kao prolaz do mora, s obzirom na svoju poziciju, bila uvijek otključana, što potvrđuje i u svom stranačkom iskazu;

-da tuženica okolnost korištenja sporne nekretnine na način da je njome prolazila od svoje kuće do mora (jednako kao što su to činili i prednica tužitelja i njezina obitelj), pojašnjava činjenicom da je 2018. kupila čest. zem. [katastarska čestica] od RĆ upravo iz razloga da tim putem može prolaziti do mora;

-da svjedok SĆ u svom iskazu navodi da je tuženica s obzirom na svoje zdravstveno stanje koristila sve nekretnine (znači i sporne koje su predmetom posjedovne zaštite) i prolazila preko njih kako bi joj put do mora bio kraći;

-da svjedok UĆ, koji je čest. zem. [katastarska čestica] prodao tuženici, iskazuje da je tuženica bila zainteresirana kupiti predmetnu česticu upravo kako bi preko nje mogla nesmetano prolaziti do mora, jer je bila invalidna osoba i morala bi inače od svoje nekretnine do mora hodati više od 1 km;

-da svjedok UĆ u svom iskazu potvrđuje navode tuženice vezano uz predaju ključa te iskazuje da mu je tuženica ispričala da kada je prvi puta došla na spornu nekretninu da je naišla na zaključanu ogradu, ali da joj je prednica tužitelja dala ključ od iste (stavila u sandučić);

-da svjedok AĆ potvrđuje da je u vrijeme kada je on koristio sporne putove, iste koristila i tuženica, s time da je on prestao iste koristiti kada je netko tamo postavio kapiju, mada mu to nitko nije zabranio, a da je tuženica iste nastavila koristiti i dalje „dok joj to nisu zabranili“;

-da svjedokinja ĆĆ iskazuje da je „gospođa HĆ“ koristila predmetni put, dok se to moglo;

-da svjedok FĆ iskazuje da mu je poznato da je HĆ prolazila preko sporne parcele, a da je posjednica iste i prednica tužitelja;

-da prvotužitelj iskazuje da se predmetna kapija nalazila na granici nekretnine oznake 2371/1 i magistrale koja nosi oznaku 2357, s time da ne zna da li je njegova majka tuženici dala ključ od predmetne kapije, ali dozvoljava mogućnost da je tuženica ponekad u ljetnim mjesecima prolazila sporim putem, jer da oni nisu nikoga tjerali tko bi tamo prošao;

-da iz Povijesti posjedovanja DGU, PUK Zadar, Klasa: 936-02/18-05/561, Ur. br. 541-22-2/16-18-2 od 19. studenog 2018. proizlazi da se 2017. posjednikom čest. zem. [katastarska čestica] evidentira UĆ, a 2018. da slijedi promjena posjeda u korist HĆ na navedenoj čestici;

-da je odredbom čl. 24. st. 1. ZV-a propisano da je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

11. Također se ukazuje sudu prvog stupnja da je izreka rješenja nerazumljiva, budući da se tužitelji traže utvrđenje da su isti smetani u posljednjem posjedu nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak površine 1193 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je na kapiji uništen lanac i dva lokota, dok zabranu budućeg smetanja (takvog ili sličnog) traže u odnosu na nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], u odnosu na koju nisu niti tražili utvrđenje da su smetani u njezinom posjedu, tako i u odnosu na „dio“ čest. 2371/1 (nije jasno koji je to dio), za koje dodaju da su vlasništvu njihove prednice (o čemu se u posjedovnoj parnici ne raspravlja, a niti je bilo predmetom raspravljanja) i to na način da tuženica ne ulazi na te nekretnine, niti da „tamo postavlja bilo kakve svoje ograde“, koje radnje tužitelji nisu naveli kao radnje smetanja posjeda, a te radnje se ne mogu podvesti pod pojam „sličnog smetanja“, u odnosu na čin smetanja uništavanja dva lokota i lanca.

12. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će, u smislu naprijed navedenoga, otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na način da će ocijeniti provedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a; dati će jasne i obrazložene razloge o svim odlučnim činjenicama za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva te će zavisno od svojih utvrđenja procijeniti da li su tužitelji ovlašteni štiti svoj (su)posjed, odnosno da li su za isto ispunjeni zakonski preduvjeti propisani ZV-om te će potom donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku, poštujući pri tome pravila o njezinu sadržaju (čl. 338. ZPP-a).

13. Radi neizvjesnog uspjeha stranaka u sporu valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku.

14. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 380. toč. 3. ZPP-a).

U Zagrebu 27. siječnja 2025.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović