REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-714/2021-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Karamanu, u pravnoj stvari tužiteljice MN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanoj po punomoćniku Mirku Budiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti i isplate , nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 13. studenog 2024. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika ŠN, odvjetničkog vježbenika kod Domagoja Olujića, odvjetnika u Splitu, 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnim odredbe članka 1., 2., i 7. Ugovora o kreditu broj 418-50- 3531212 od 20. lipnja 2006., solemniziranom po javnom bilježniku Domagoju Matejčiću iz Splita, pod brojem OU-275/06 dana 21. lipnja 2006., u dijelu u kojem je tim odredbama ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora, kao i dijelu u kojem je tim odredbama ugovorena primjena valutne klauzule u švicarskim francima (CHF).

II Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici iznos od 3.033,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od:

- 30.09.2006. do isplate na iznos od 0,16 EUR

- 31.10.2008. do isplate na iznos od 10,76 EUR

- 31.12.2008. do isplate na iznos od 14,26 EUR

- 31.01.2009. do isplate na iznos od 0,01 EUR

- 02.02.2009. do isplate na iznos od 16,77 EUR

- 02.03.2009. do isplate na iznos od 17,92 EUR

- 31.03.2009. do isplate na iznos od 0,01 EUR

- 01.04.2009. do isplate na iznos od 15,08 EUR

- 31.05.2009. do isplate na iznos od 10,80 EUR

- 30.06.2009. do isplate na iznos od 7,19 EUR

- 01.08.2009. do isplate na iznos od 8,15 EUR

- 31.08.2009. do isplate na iznos od 10,05 EUR

- 30.09.2009. do isplate na iznos od 9,89 EUR

- 02.11.2009. do isplate na iznos od 7,96 EUR

- 30.11.2009. do isplate na iznos od 0,05 EUR

- 01.12.2009. do isplate na iznos od 11,52 EUR

- 31.12.2009. do isplate na iznos od 14,47 EUR

- 31.01.2010. do isplate na iznos od 0,01 EUR

- 01.02.2010. do isplate na iznos od 18,57 EUR

- 01.03.2010. do isplate na iznos od 17,63 EUR

- 02.04.2010. do isplate na iznos od 23,15 EUR

- 04.05.2010. do isplate na iznos od 0,07 EUR

- 04.05.2010. do isplate na iznos od 22,16 EUR

- 01.06.2010. do isplate na iznos od 24,23 EUR

- 30.06.2010. do isplate na iznos od 0,01 EUR

- 03.07.2010. do isplate na iznos od 42,10 EUR

- 31.07.2010. do isplate na iznos od 0,10 EUR

- 02.08.2010. do isplate na iznos od 38,32 EUR

- 31.08.2010. do isplate na iznos od 49,67 EUR

- 01.10.2010. do isplate na iznos od 45,78 EUR

- 31.10.2010. do isplate na iznos od 0,07 EUR

- 02.11.2010. do isplate na iznos od 39,47 EUR

- 30.11.2010. do isplate na iznos od 52,72 EUR

- 31.12.2010. do isplate na iznos od 69,49 EUR

- 31.01.2011. do isplate na iznos od 57,62 EUR

- 28.02.2011. do isplate na iznos od 61,78 EUR

- 31.03.2011. do isplate na iznos od 0,02 EUR

- 01.04.2011. do isplate na iznos od 56,46 EUR

- 30.04.2011. do isplate na iznos od 0,03 EUR

- 02.05.2011. do isplate na iznos od 57,41 EUR

- 31.05.2011. do isplate na iznos od 79,92 EUR

- 30.06.2011. do isplate na iznos od 0,03 EUR

- 02.07.2011. do isplate na iznos od 82,08 EUR

- 01.08.2011. do isplate na iznos od 100,64 EUR

- 31.08.2011. do isplate na iznos od 91,01 EUR

- 30.09.2011. do isplate na iznos od 80,45 EUR

- 31.10.2011. do isplate na iznos od 0,03 EUR

- 31.10.2011. do isplate na iznos od 78,82 EUR

- 30.11.2011. do isplate na iznos od 78,01 EUR

- 31.12.2011. do isplate na iznos od 82,98 EUR

- 01.02.2012. do isplate na iznos od 00,03 EUR

- 01.02.2012. do isplate na iznos od 87,36 EUR

- 01.03.2012. do isplate na iznos od 87,94 EUR

- 31.03.2012. do isplate na iznos od 84,91 EUR

- 30.04.2012. do isplate na iznos od 0,02 EUR

- 30.04.2012. do isplate na iznos od 86,96 EUR

- 31.05.2012. do isplate na iznos od 0,03 EUR

- 02.06.2012. do isplate na iznos od 88,32 EUR

- 02.07.2012. do isplate na iznos od 86,01 EUR

- 01.08.2012. do isplate na iznos od 86,63 EUR

- 31.08.2012. do isplate na iznos od 84,88 EUR

- 30.09.2012. do isplate na iznos od 0,01 EUR

- 02.10.2012. do isplate na iznos od 81,08 EUR

- 31.10.2012. do isplate na iznos od 85,13 EUR

- 03.12.2012. do isplate na iznos od 87,06 EUR

- 31.12.2012. do isplate na iznos od 85,71 EUR

- 31.01.2013. do isplate na iznos od 0,13 EUR

- 01.02.2013. do isplate na iznos od 77,95 EUR

- 28.02.2013. do isplate na iznos od 84,56 EUR

- 31.03.2013. do isplate na iznos od 0,01 EUR

- 02.04.2013. do isplate na iznos od 85,11 EUR

- 03.05.2013. do isplate na iznos od 82,59 EUR

- 31.05.2013. do isplate na iznos od 0,04 EUR

- 03.06.2013. do isplate na iznos od 74,65 EUR

- 01.07.2013. do isplate na iznos od 74,49 EUR

koje zatezne kamate se obračunavaju, u razdoblju do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u djelu koji glasi:

" Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici iznos od 827,36 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni iznos"

IV Odbija se kao neosnovan prigovor radi prijeboja tuženika u iznosu od 191,62 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose.

V Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.002,69 eura sa zateznom kamatom od 27. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu 24. veljače 2021. navodi se da su tužiteljica i tuženik 20. lipnja 2006. zaključili ugovor o kreditu broj 418-50-3531212 na iznos od 26.850,0 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju važećem na dan korištenja kredita za potrebe kupnje motornog vozila. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 5,20%, a tuženik je samoinicijativno od dana zaključenja ugovora u više navrata mijenjao kamatne stope povećavši ih i za nekoliko postotnih poena. Takva ugovorna odredba je ništetna jer iz sadržaja ugovora nije jasno naznačen kriterij o kojima će ovisi promjena te kamatne stope što je protivno načelu savjesnosti i poštenja jer promjena kamatne stope ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja. Ujedno je ništetna i odredba o valutnoj klauzuli temeljem koje zbog povećanja tečaja švicarskog franka u odnosu na kunu tužiteljica je platila više glavnice nego što je bila obvezna u odnosu na kunu.

1.1. Nakon provedenog vještačenja tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 8. listopada 2024. potražuje iznos od 827,36 eura s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a 3.033,20 eura s osnova valutne klauzule.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Sporne odredbe ugovora o kreditu bile su jasne, razumljive i lako uočljive te se o svim tim odredbama pojedinačno pregovaralo zbog čega nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Tuženik je dao sva potrebna pojašnjenja tužitelju i predočio mu sve relevantne informacije. Nadalje, ističe se prigovor zastare. U presudi koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača zauzet je stav na načelnoj razini da su sporne odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja i da uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ali sve to potrebno je dokazivati i u zasebnim postupcima. Tužiteljica nije dokazala da ima svojstvo potrošača jer svaka fizička osoba nije automatski i potrošač.

2.1. Tuženik do zaključenja prethodnog postupka ističe prigovor prijeboja kojeg je specificirao nakon provedenog vještačenja u podnesku od 2. listopada 2024.

3. U tijeku postupka sud je izveo dokaz ugovora o kreditu broj 418-50-351212 (list 10-13 spisa), otplatnog plana ( list 15-17 spisa), knjigovodstvene kartice (list 18-22 spisa) , nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo ( list 224-248 spisa), saslušanjem tužiteljice MN ( list 288-290 spisa). Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga saslušanja zaposlenika FN.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Među parničnim strankama nije sporno da 20. lipnja 2006. zaključili ugovor o kreditu broj 418-50-351212 na iznos od 26.850,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju važećem na dan korištenja kredita za potrebe kupnje motornog vozila , uz u čl. 2. kamatnu stopu "od 5,2 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora" uz obvezu tužitelja na otplatu kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan dospijeća a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku; a određeno je da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu (čl. 7.)

6. Obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen 24. listopada 2006.), a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 dalje: ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007. te potom Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 dalje ZZP/07.).

7.1. Prema odredbi članka 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz čl. 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

7.2. Citirane odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.

7.3. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

7.4. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

7.5. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača između ostalog je u odnosu na ovdje tuženika utvrđeno kako je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

8.1. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na ovdje tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

8.2. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđeno je kako je ovdje tuženik a tamo četvrtotuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora četvrtootuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time četvrtotuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 12/05., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom četvrtotuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora četvrtotuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku četvrtotuženika.

9. Tuženik je odustao od izvođenje dokaza saslušanja UN, zaposlenika tuženika na okolnosti da li se o pojedinim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo s tužiteljem i da li je isti bio obaviješten o svim pojedinostima i rizicima kojima se izaže zaključenjem ugovora s spornim odredbama ugovora o kreditu.

10. Na okolnosti da li se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača saslušana je tužiteljica u svojstvu stranke koja je izjavila da je iznosom od kredita kupila automobil, a autokuća u kojoj se odlučila kupiti automobil ju je uputila kod tuženika radi ishođenja kredita. Nije bila imatelj poslovnih udjela ili vlasnik obrta u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu. U banci su joj ponudili predmetni kredit kao standardan za kupnju automobila, Prva rata iznosila je 1.700,00 kuna te se naknadno povećavala te da je znala iznositi i 2.500,00 kuna. Da je znao da će ovoliko porasti njegova mjesečna obveza ne bi zaključio ugovor o kreditu jer sve preko iznosa početnog anuiteta za nju i supruga koji je bio u mirovini bilo je znatno financijsko opterećenje. Zaposlenik banke nije je posebno upozoravao na rizike pojedinih odredbi niti je očekivala da je moguće ovoliko povećanje njenih mjesečnih obveza.

11. Prema čl.502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako i VSRH, Rev-3142/2018).

12. Osim iznesenog o učincima odredbe čl.502.c. ZPP, treba reći da je temeljem čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom odaje dojam ugovora formuliranog od strane tužitelja. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl.81.st.1. i čl.82.alin.11. u vezi s čl.87.st.1.ZZP/07).

12.1. Posebno treba naglasiti da tuženik nije dokazao da je postojao "valjan, ugovorom predviđen razlog" za promjenu kamatne stope jer je ugovor po tom pitanju sastavljen vrlo šturo.

12.2. U odnosu na prigovor zastare, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina.

12.3. Članak 215. st. 1. ZOO propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

12.4. Čl. 245. st. 1. ZOO propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

12.5. Pozivajući se na gore navedene odredbe ZOO-a o zastari sud smatra da je podnošenjem kolektivne tužbe 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u gore navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim Trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.

12.6. Naime, navedenom drugostupanjskom presudom pravomoćno je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe kojom je promjenjivost kamatne stope tijekom postojanja ugovorne obveze utemeljena na jednostranoj odluci banke.

12.7. U odnosu na valutnu klauzula presuda je postala pravomoćna 14.6.2018. (predmet br. Pž-6632/17) na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

12.8. Dakle, predmetna tužba podnesena dana 24. veljače 2021. a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

12.9. Kako je u presuda u odnosu na kamatnu stopu donesena 13. lipnja 2014., to je zastarjelo potraživanje tužitelja pretplate s te osnove te je osnovan prigovor tuženika zastara. Protivno tome tužitelj je unutar zastarnog roka podnio tužbu radi potraživanja pretplaćenih anuiteta s osnova valutne klauzule.

13. Zaključno, ovaj sud smatra da je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelja i tužene bila određena i to u visini od 5,20 % a to i obzirom je tužitelju kao korisniku kredita koji je od banke kao kreditora dobio otplatni plan bilo vidljivo kolika je njegova mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci te koliko u otplati svakog mjesečnog anuiteta on plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom jednostranom odlukom utvrđene kao nepoštene, a potom i ništetne.

14. Što se tiče visine zahtjeva isti je utvrđenim provedenim vještačenjem po sudskom vještaku financijske struke ČN, a tuženik nema primjedbi na matematički izračun vještaka već na činjenicu da je vještak izračunao pretplatu kredita tužiteljice pod pretpostavkom da se ugovorena kamata nije mijenjala i da se ugovoreni tečaj nije mijenjao jer da je zaključen upravo takav ugovor, ali u odnosu na takve primjedbe sud se detaljno osvrnuo u obrazloženju presude.

14.1. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelj je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj 418-50-3531212 temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu 26.850,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem deviznom tečaju tuženika na dan korištenja kredita s kamatnom stopom od 5,20% godišnje (članak 2. Ugovora). Tijekom otplate kredita tuženik je mijenjao kamatne stope, a tijek promjena kamatnih stopa dat je u tablici br. 1.

14.2. Temeljem provedenog vještačenja utvrđeno je da je tužiteljica s osnova promjenjive kamatne stope pretplatila iznos od 827,36 eura, a 3.033,20 eura s osnova valutne klauzule.

15. Tužitelj je u otplati kredita banci vraćao kunske iznose radi čega mu pripada pravo na isplatu kunskih iznosa povećanih anuiteta s osnova valutne klauzule zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, kako je pobliže navedeno u izreci presude, sukladno čl. 1115. ZOO, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. istoga Zakona i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO. 16. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja kojemu pripada kamata od dana dospijeća svakog pojedinog obroka, pa do isplate i to po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka te je odlučeno kao u izreci.

16.1. Tuženik je prigovarao konačno postavljenom tužbenom zahtjevu navodeći da ukupno pretplaćeni iznos umanjiti za manje plaćeni iznos, odnosno da je tužitelj trebao uzeti u obzir i negativne razlike te je podneskom od 2. listopada 2024. specificirao prigovor prijeboja iznijetom do zaključenja.

16.2. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Stoga je dakle, sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, tuženik dužan vratiti tužitelju iznose koje je tužitelj pretplatio po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF.

16.3. Kada bi prigovor prijeboja tuženika i bio osnovan on je svakako u zastari jer je podnesen na ročištu od 5. rujna 2024. pa sve kada bi za tuženika zastarni rok bio prekinut pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12, a koja je postala pravomoćna 14.6.2018. taj zahtjev istaknut u prigovoru prijeboja je u zastari.

16.4. Iako zbog nesporne zastare potraživanja tuženika sud nije potrebno posebno obrazlagati kada predmetna tražbina tuženika dospijeva, odnosno da li se zastara prekida pravomoćnošću presude donese u korist potrošača i da li je uopće takav zahtjev neovisno o zastari osnovan za istaknuti je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno (čl. 1021. st .1. ZOO-a).

16.5. Smanjenjem tečaja CHF nema činidbe banke koja bi dovela do osiromašenja na strani banke i obogaćenja na strani korisnika kredita (potrošača). U kreditnom odnosu, činidba banke iscrpljuje se u činu isplate kreditnog iznosa.

16.6. Dakle, ugovorom o kreditu banka korisniku kredita daje određeni iznos kredita tj. novčanih sredstava. Stoga je dakle činidba banke u tom odnosu isplaćeni iznos kredita. S druga pak strane, činidba korisnika kredita je povrat iznosa kredita i plaćanje kamata kroz plaćanje mjesečnih anuiteta. Plaćanjem anuiteta korisnik kredita vraća kredit (plaćanjem glavnice) i plaća kredit (plaćanjem kamate). Također, znatnim porastom tečaja CHF banka zarađuje, povraćanjem vrijednosti kreditnog iznosa. Zbog znatnog rasta tečaja valuta CHF gubi značaj zaštitne klauzule (očuvanje vrijednosti), već upravo suprotno povećava se vrijednost kredita.

16.7. Stoga je dakle, ugovorna kamata i porast tečaja CHF zarada banke. Kredit je proizvod kojeg banka prodaje, a naplaćuje ga putem anuiteta (mjesečnih rata koje se sastoje od glavnice i kamata prema tečaju CHF) koje plaća korisnik kredita.

16.8. Smanjenjem tečaja CHF dolazi do izmakle koristi banke. Međutim, kod „slučaja Franak“ ne radi se o izmakloj koristi u smislu štete, jer nema protupravnosti, ni izostanka redovnog tijeka stvari. Nadalje, izmakla korist ne može se smatrati umanjenjem imovine u smislu stjecanja bez osnove, jer se izmakla korist reparira kao naknada štete.

16.9. Slijedom navedenog za zaključiti je da pad tečaja CHF podrazumijeva izostanak planirane zarade koja se ne bi mogla smatrati izmaklom koristi, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke (šteta, štetnik, oštećeni, štetna radnja, protupravnost i izostanak redovnog tijeka stvari).Smanjenje tečaja CHF ne može se promatrati ni kao stjecanje bez osnove na strani korisnika kredita (potrošača), jer nisu ispunjene sve zakonske pretpostavke za primjenu tog instituta. Opća pretpostavka za primjenu stjecanja bez osnove je činidba zbog koje je došlo do promjene u imovini. Smanjenjem tečaja CHF nema činidbe banke koja bi dovela do osiromašenja na strani banke i obogaćenja na strani korisnika kredita (potrošača). U kreditnom odnosu, činidba banke iscrpljuje se u činu isplate kreditnog iznosa.

16.10. Smanjenje tečaja CHF je kreditni rizik kojeg banka ocjenjuje prilikom plasiranja kredita. Naime prilikom plasiranja kredita banka mora ocijeniti šest kreditnih rizika (kreditni rizik, rizik likvidnosti, kamatni rizik, operativni rizik, rizik kapitala i valutni rizik), dok plasmanom kredita banka prihvaća kreditni rizik.

17. Ujedno je tuženik prigovorio preinaci tužbenog zahtjeva od 8. listopada 2024. za istaknuti je ističe se da je prema zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenoga 2021. godine broj Su-IV-162/2021 u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

18. Slijedom iznesenog potrebno je odlučiti kao u izreci presude.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP- a

19.1. Tužitelj je u osnovi s tužbenim zahtjevom uspio 100% jer mu je prihvaćen tužbeni zahtjev, a od ukupno zatraženih 3.860,56 eura prihvaćeno je 3.033,20 eura, dakle uspjeh u pogledu visine je 78%. Kada se zbroji uspjeh u pogledu osnove i visine tužitelj je uspio 89%, a tuženik 11% zbog čega je tuženiku potrebno dosuditi 78% od parničnog troška.

19.2. Tužitelju koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren tako što je sud imao u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.)dalje: Tarifa) i to Tbr. 7., 8., 9., 42., 48. i 50., Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18 i 51/23., dalje: ZSP), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/23.) za sljedeće radnje i to po 100 bodova temeljem Tbr. 8. t. 1 za sastav tužbe od 24. veljače 2021. te za sastav podnesaka od 9. listopada 2021., 9. studenog 2021., 8. listopada 2024. i 14. listopada 2024. zatim 25 bodova temeljem Tbr. 8. t. 4. Tarife za sastav podneska 30. listopada 2024. te po 100 bodova temeljem Tbr. 9. t. 1. Tarife za pristup ročištima od 5. rujna 2024. i 13. rujna 2024. što ukupno iznosi 725 bodova, odnosno 1.450,00 eura što s obračunatim PDV-om iznosi 1.812,50 eura čemu je potrebno pridodati trošak vještačenja od 670,00 eura i pristojbe na tužbu od 85,05 eura što ukupno iznosi 2.567,55 eura. Kako je tužitelj djelomično uspio u parnici potrebno mu je odmjeriti 78% od navedenog troška što iznosi 2.002,69 eura.

19.3. Temeljem čl. 155. Zakona o parničnom postupku sud nije prihvatio kao opravdane troškove tužitelja za sastav podneska od 18. lipnja 2024. i 6. rujna 2024. kojima požuruje postupanje suda i dostavlja dokaz o uplati predujma, a kao ni podnesak od 9. prosinca 2021. u kojem ponavlja navode već iznijete u prethodnim podnescima.

19.4. Tužitelju nije obistinjen trošak sudske pristojbe na odluku jer su člankom 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 51/23) potrošači oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi.

19.5. Na dosuđeni iznos troškova tužitelju pripadaju i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Splitu, 27. siječnja 2025.

S U D A C

Branko Karaman

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis