REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ob-7/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. mlt. UO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. mlt. EO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa otac i zakonski zastupnik JO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], a njega punomoćnik Ivan Bošković, odvjetnik u Požegi, protiv tužene ŠO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri d.o.o., Slavonski Brod, radi povećanja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-78/2024-7 od 6. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se u pobijanom dijelu - točka I. i II. izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-78/2024-7 od 6. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I Mijenja se iznos uzdržavanja određen u točki III izreke presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P Ob-25/2017-30 od 26. rujna 2018. te se nalaže tuženoj ŠO da za uzdržavanje prvotužiteljice mlt. UO umjesto iznosa od 600,00 kn (79,63 €) mjesečno, plaća iznos od 170,00 € mjesečno, a za uzdržavanje drugotužitelja mlt. EO umjesto iznosa od 500,00 kn (66,36 €) mjesečno, plaća iznos od 130,00 € mjesečno, počevši od 13. ožujka 2024. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i to na način da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do 20-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog dospjelog iznosa po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, uplatom na račun oca i zakonskog zastupnika mlt. tužitelja, SO, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj da nadoknadi mlt. tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 €, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija se kao neosnovan.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u odnosu na točku I. i II. izreke pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je sud prilikom donošenja prvostupanjske presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku i članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. istog Zakona. Tvrdi da je sud je propustio cijeniti činjenicu da otplaćuje kredit u mjesečnom anuitetu od 1.318,00 eur, a da istoj mjesečna primanja variraju od 1.700,00 eur do 2.100,00 eur, te da ista ima mogućnost primati dječji doplatak u Republici Njemačkoj u iznosu od 204,00 eur do 252,00 eur mjesečno, ali da joj bivši suprug JO, zakonski zastupnik mlt. tužitelja, odbija potpisati dokumentaciju kako bi ostvarila pravo na isto, a navedeni iznos bi ukoliko bi ga ista uspjela ishoditi ista uplaćivala za uzdržavanje mlt. tužitelja. Također, da sud ne uzima u obzir da u Republici Njemačkoj živi u podstanarskom stanu, te da su i njoj porasli mjesečni životni troškovi režija, prehrane, higijene i ostalog. Ukazuje na sadržaj odredbi članka 307. stavak 1., članka 311., članka 313. i članka 317. Obiteljskog zakona te navodi da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio relevantno činjenično stanje, te na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, neosnovano zaključivši da su ispunjene zakonske pretpostavke za povećanje iznosa koje je na ime zakonskog uzdržavanja tužena u obvezi plaćati tužiteljima.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njenu žalbu uvaži, presudu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da je ukine i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovni postupak. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev mlt. tužitelja, djece ovdje tuženice, za povišenje iznosa uzdržavanja određenog točkom III. izreke pravomoćne presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P Ob-25/2017-30 od 26. rujna 2018., prema kojoj je tuženica, kao majka, obvezna doprinositi za uzdržavanje mlt. UO iznos od 600,00 kuna / 79,63 eur mjesečno, a za uzdržavanje mlt. EO iznos od 500,00 kuna / 66,36 eur mjesečno, počevši od 1. listopada 2018. pa sve dok nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Radi se o iznosu koji je tuženica nesporno plaćala. Novim, povišenim iznosom, mlt. UO zahtjeva plaćanje uzdržavanja u visini od 170,00 eur svakomjesečno, a mlt. EO u visini od 130,00 eur svakomjesečno.

5.1. Predmetnom presudom prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka (uvidom u dokumentaciju koja prileži predmetu te iskazima oca mlt. tužitelja i tuženice) u cijelosti udovoljio tužbenom zahtjevu mlt. tužitelja te je naložio tuženici da za uzdržavanje mlt. UO doprinosi novim povišenim iznosom od 170,00 eur svakomjesečno, a na ime uzdržavanja mlt. EO novim povišenim iznosom od 130,00 eur svakomjesečno, obzirom je zaključio da su se promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ranija odluka, jer su mlt. djeca sada starija te su se povećale njihove životne potrebe. Pritom, sud je cijenio opće imovno stanje tuženice i obveze koje je terete te je zaključio da je ista u mogućnosti doprinositi uzdržavanju mlt. djece novim povišenim iznosom, sve to bez štete odnosno ugroze svoga uzdržavanja. Svoju odluku sud prvoga stupnja temeljio je na odredbama članka 281., članka 285., članka 288., članka 307. stavka 1., članka 309., članka 310. te od 311. članka do 317. članka Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023. - dalje: ObZ).

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga istaknutih u žalbi, a i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno je primijenio materijalno pravo te nije počinio one bitne povrede postupka na koje ukazuje tuženica, kao ni one na koje se pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o bitnim činjenicama, isti su jasni i neproturječni i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Ne postoji niti proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6.2. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP-a). Na opisani način sud prvoga stupnja je i postupio.

6.3. Prema odredbi članka 220. stavka 1. i 2. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Upravo je tako postupio sud prvog stupnja, izveo je dokaze koje je ocijenio važnim za donošenje odluke, analizirao istaknute prigovore i utvrdio odlučne činjenice bitne za ovaj spor, a koje se odnose na utvrđenje obveze uzdržavanja za mlt. tužitelja kraj nesporne činjenice povećanja njihovih potreba u odnosu na vrijeme kada je bila donesena ranija ovršna isprava - 2018.

7. Među strankama u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuženica ranijom odlukom - pravomoćnom presudom Općinskog suda u Požegi poslovni broj P Ob- 25/2017-30 od 26. rujna 2018. dužna doprinositi na ime uzdržavanja mlt. kćerke iznos od 600,00 kuna / 79,63 eur mjesečno, a na ime uzdržavanja mlt. sina iznos od 500,00 kuna / 66,36 eur mjesečno, koje iznose nesporno i podmiruje.

7.1. Ocjenom provedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) sud je utvrdio činjenično stanje bitno za donošenje odluke, i to:

- da je u vrijeme donošenja ranije odluke mlt. UO bila u dobi od 7 godina i 5 mjeseci, a mlt. EO u dobi od 4 godine i 8 mjeseci,

- da je u vrijeme podnošenja predmetne tužbe mlt. UO bila u dobi od 12 godina i 11 mjeseci (u trenutku donošenja presude u dobi od 13 godina i 6 mjeseci) i pohađa sedmi razred osnovne škole, dok je mlt. EO u vrijeme podnošenja tužbe bio u dobi od 10 godina i 2 mjeseca (u vrijeme donošenja presude u dobi od 10 godina i 10 mjeseci) i pohađao je peti razred osnovne škole,

- da mlt. djeca žive s ocem JO u kući vlasništvo njegova oca, režijske troškove JO dijeli sa svojim ocem,

- da oboje djece primaju dječji doplatak u ukupnom iznosu od 78,00 eur,

- da je JO zaposlen je u tvrtki Niskogradnja Jurčak d.o.o. kao strojar, s plaćom u visini od 1.100,00 eur do 1.200,00 eur, otplaćuje nenamjenski kredit u mjesečnom iznosu od 250,00 eur, s rokom otplate u naredne tri godine,

- da djeca ne pohađaju izvanškolske aktivnosti, već imaju one redovne troškove koji se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odjeće, obuće, kozmetike i drugo,

- da tuženica živi u [adresa] zajedno sa svojim partnerom, stanuju u unajmljenom stanu, a najamninu dijele na način da ona plaća mjesečni iznos od 250,00 eur a njezin partner 300,00 eur. U te su iznose uključeni režijski troškovi,

- da je tuženica je zaposlena u tvrtki MANK GmbH kao radnica u proizvodnji te da njena primanja iznose oko 1.700,00 eur do 2.100,00 eur,

- da, osim uzdržavanja mlt. tužitelja, tuženica nema drugih obveza uzdržavanja,

- da tuženica otplaćuje gotovinski nenamjenski kredit koji je podigla u siječnju 2024. u Njemačkoj u ukupnom iznosu od 66.000,00 eur. Radi se o kreditu koji je podignut na rok od pet godina s mjesečnim anuitetom od 1.318,00 eur,

- da je životni partner tuženice zaposlen kao vozač autobusa s primanjima u visini od 2.100,00 i 2.300,00 eur,

- da tuženica u Republiku Hrvatsku dolazi otprilike tri puta godišnje, a svako putovanje košta ju oko 500,00 eur, obzirom da putuje sobnim automobilom koji je proizveden 2007.,

- da je tuženica vlasnica kuće u [adresa] koju je kupila novčanim sredstvima od podignutog kredita, u toj kući žive isključivo ona i njezin sadašnji partner i to kada dođu u Republiku Hrvatsku – van tog vremena kuća se ne koristi,

- da minimalan novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta u dobi od 7 do 12 godina prema Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike („Narodne novine“ broj 48/2023.) iznosio je 203,15 eur, a prema Odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike („Narodne novine“ broj 49/2024.) minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta u dobi od 7 do 12 godina iznosi 229,60 eur, dok za dijete u dobi od 13 do 18 godina iznosi 252,56 eur,

- da ukupne potrebe mlt. UO iznose 250,00 eur mjesečno a mlt. Luke Mrđenovića 220,00 eur mjesečno – pritom sud je uzeo u obzir ukupne potrebe mlt. tužitelja, kao i životni standard majke (tuženice) kao roditelja s kojim djeca ne žive, visinu njenih primanja, obveze koje ju terete, mogućnost dodatnog privređivanja obzirom na njenu dob i relativno dobro zdravstveno stanje (virusni meningitis).

7.2. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje i izvedeni zaključak o visini potreba mlt. UO i mlt. EO, o povećanju njihovih potreba u odnosu na vrijeme kada je donesena ranija odluka i obvezi uzdržavanja majke, prihvaća i ovaj sud, jer no u cijelosti proizlazi iz provedenih dokaza, njihove ocjene i valjane argumentacije po prvostupanjskom sudu, neovisno i o žalbenim navodima.

8. Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio iskaze oca mlt. tužitelja i tuženice, pri čemu je vodio računa o visini primanja kako oca tako i majke, te obvezama koje ih terete (plaćanje režijski troškovi i troškovi najma koji terete tuženicu). Sud je suprotno žalbenim navodima tuženice, vodio računa da je ista kreditno opterećena (jednako kao i otac mlt. tužitelja), ali isto tako da je vlasnica nekretnine koju ne iznajmljuje na koji način bi mogla ostvariti dodatni prihod. Dakle, pravilnost ocijene provedenih dokaza od strane suda, na koje tuženica ukazuje sadržajem svoje žalbe, nije dovedena u pitanje.

9. Odredbom članka 285. ObZ-a određeno je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile. Odredbom članka 311. ObZ-a propisano je da ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta i da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Na temelju odredbe članka 313. stavak 1. ObZ-a propisano je da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, dok su odredbom članka 314. ObZ-a propisani minimalni iznosi uzdržavanja te tablice o prosječnim potrebama djeteta.

10. Cijeneći sadržaj gore navedenih zakonskih odredbi i pravilna činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tuženice, ocjena je i ovog drugostupanjskoga suda, kako tuženica može za uzdržavanje mlt. UO i mlt. EO doprinositi novim povišenim iznosom u visini od 170,00 eur odnosno 130,00 eur svakomjesčno, sve to obzirom na njihove pravilno utvrđene potrebe, ali i imovno stanje tuženice, njeno zdravstveno stanje te činjenicu da je radno sposobna i ima mogućnost dodatnog privređivanja u vidu iznajmljivanja nekretnine (kuće u [adresa]) slijedom čega je pravilno zaključeno da se radi o roditelju koji je dužan a i u mogućnosti osigurati svojoj mlt. djeci uzdržavanje kako je ono i određeno od strane suda prvoga stupnja.

11. Ovdje se posebno ističe da mlt. tužitelji žive s ocem i on ostvaruje dječji doplatak za oba djeteta, pa iz tog razloga tuženica taj doplatak ne može ostvarivati u državi u kojoj živi, i ta okolnost ne utječe na visinu njene dužne obveze.

12. Stoga, kako je i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je pravilno primijenio materijalno pravo, a nije bilo ni drugih bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 346. ObZ-a odlučiti kao u izreci ove presude.

13. Odluka o trošku je pravilna i valjano obrazložena.

14. Kako je žalba neosnovana odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a).

U Puli-Pola 27. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić