REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1808/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Alenki Paus, u pravnoj stvari tužitelja EOS Matrix d.o.o. [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB 76674680107, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica iz Samobora, protiv tuženika ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Povrv- 95/2021-15 od 6. prosinca 2023., 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Povrv-95/2021-15 od 6. prosinca 2023. u pobijanom dijelu točke II. i III. izreke i sudi:

"II. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Gordane Briševac Imprić iz Siska, broj Ovrv-176/2021 od 23. srpnja 2021., održava se na snazi i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.478,76 kuna/196,26 eura[1] , zajedno sa zateznim kamatama od 16. studenog 2019. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se od dospijeća pa do 31. prosinca 2022. određuje prema stopi uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu 211,53 eura, u roku 15 dana; a u preostalom dijelu u iznosu 96,75 eura odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška."

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu 78,12 eura u roku 15 dana, a u preostalom dijelu u iznosu 13,27 eura odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak revizijskog postupka u iznosu 187,50 eura u roku 15 dana, a u preostalom je dijelu u iznosu 26,54 eura odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška revizijskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom, u presudi, odlučeno je:

"I/ Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Gordane Briševac Imprić iz [adresa], broj Ovrv-176/2021 od 23. srpnja 2021., se djelomično održava na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 74,66 eura/562,50 kn, zajedno sa zateznim kamatama od 16.11.2019. godine pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se od dospijeća pa do 31.12.2022. određuje prema stopi uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 8 dana.

II/ Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Gordane Briševac Imprić iz [adresa], broj Ovrv-176/2021 od 23. srpnja 2021., se ukida u cijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos preko 74,66 eura/562,50 eura ( dosuđen pod točkom I/ izreke ) pa do ukupno zatraženog iznosa od 270,92 eura / 2.041,28 kn.

III/ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

1.1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je platni nalog tužitelja djelomično povučen u odnosu na iznos glavnog potraživanja u visini od 372,58 kn/49,45 eura (razliku između prvotno utuženog iznosa od 2.413,85 kn/320,37 eura te konačno postavljenog zahtjeva u visini od 2.041,28 kn/270,92 eura).

2. Protiv t. II. i III. navedene presude tužitelj je podnio pravovremenu žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka prema čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, da naknada za prijevremeni raskid ne predstavlja nepoštenu i ništetnu odredbu jer se radi o naknadi koja se sastoji od popusta na usluge kako je uređeno Općim uvjetima poslovanja pružatelja usluga te sukladno Zakonu o elektroničkim komunikacijama. Predlaže preinaku presude. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP). Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Predmetna žalba presudom ovoga suda broj Gž-64/2024-2 od 29. siječnja 2024. odbijena je kao neosnovana te je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Povrv-95/2021-15 od 6. prosinca 2023. u pobijanom djelu - točke II. i III. izreke. U točki II. odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

5. Nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje VSRH) rješenjem broj Revd- 2096/2024-2 od 29. svibnja 2024. dopustio reviziju protiv navedene presude zbog pravnog pitanja: „Je li odredba točke 27. Općih uvjeta poslovanja Optima telekoma d.d. nepoštena kada se primjenjuje kod jednostranog raskida ugovornog odnosa od strane pružatelja usluga zbog krivnje potrošača, u slučaju kada je pružatelj usluge prodao potrošaču mobilni uređaj s popustom ili dao popust na uslugu (mjesečnu pretplatu) uz uvjet obveznog trajanja ugovornog odnosa, ako je naknada za prijevremeni raskid naplaćena kroz mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili u vidu naknade odmjerene u visini popusta koji je potrošač ostvario (ovisno što je za njega povoljnije)?“; rješenjem poslovni broj Rev – 1337/2024-2 od 12. studenog 2024. VSRH prihvatio je reviziju tužitelja i ukinuo presudu ovoga suda poslovni broj Gž- 64/2024-2 od 29. siječnja 2024. u točki I. izreke te predmet u tom dijelu vratio istom sudu na ponovno suđenje. Odluka o troškovima postupka ostavljena je za konačnu odluku.

6. U toj je odluci VSRH povodom revizije tužitelja zaključio da drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije ocijenio je li pretplatnik ovdje tuženik ostvario određene pogodnosti upravo zato jer je prihvatio uvjet obaveznog trajanja ugovornog odnosa; da se kod provođenja testa poštenosti mora preispitati tiče li se navodna nepoštenost sporne odredbe među ostalim odnosa između iznosa naknade i zauzvrat pruženih usluga; da to drugostupanjski sud nije smatrao odlučnim; da treba uzeti u obzir i pogodnosti koje je pretplatnik ovdje tuženik imao tijekom razdoblja u kojem je koristio uslugu, a koje pogodnosti eventualno ne bi imao da nije sklopio ugovor uz uvjet obveznog trajanja ugovornog odnosa.

6.1. Pritom je dodao da uzrokuje li se spornom ugovornom odredbom, čl. 27. st. 4. Općih uvjeta poslovanja tužitelja (Opći uvjeti), značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom, već i ocjenom bi li neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača isti bio ograničen u ostvarivanju prava, samog zahtjeva ili sadržaja ugovora ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade. Stoga da odgovor na naznačeno pitanje ovisi o tome je li za potrošača povoljnije isplatiti naknadu za prijevremeni raskid u visini pogodnosti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je potrošač ostvario uzimajući u obzir prava i pogodnosti koje je potrošač ostvario uz uvjet obaveznog trajanja ugovornog odnosa, a koje je koristio u razdoblju do prijevremenog raskida ugovora.

7. Žalba tužitelja je osnovana.

8. Tužitelj je kao ovrhovoditelj u predmetnoj pravnoj stvari podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 10. svibnja 2021. kojim je od tuženika kao ovršenika potraživao naplatu iznosa od 2.413,85 kuna sa zateznom kamatom na pojedine specificirane iznose. Javni bilježnik Gordana Briševac Imprić iz [adresa], donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-176/2021 od 23. srpnja 2021. kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana plati tužitelju iznos iz prijedloga sa zakonskim zateznim kamatama uz odmjereni trošak od 537,50 kn. Po prigovoru ovršenika da je nastupila zastara potraživanja, rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

9. Pobijanom odlukom sud prvog stupnja djelomično je održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi i to u dijelu u kojem je tuženik kao ovršenik dužan platiti iznos od 74,66 eura/562,50 kn sa zateznim kamatama od 16. listopada 2019. (iznos koji se odnosi na naknadu za terminalnu opremu), a u preostalom je dijelu do iznosa od ukupno 270,92 eur /2.041,28 kuna, dakle za iznos od 196,26 eura, ukinut platni nalog, s obrazloženjem u tom dijelu, kraj nespornih činjenica da je tuženik bio u ugovornom odnosu sa Optima Telekomom, da je taj ugovorni odnos raskinut, da je tužitelj sklopio sa Optima telekom ugovor o cesiji kojim je preuzeo potraživanje tuženika; da tužitelj potražuje naknadu za prijevremeni raskid ugovora u iznosu 1.478,76 kuna (sa PDV); da se poziva na odredbu čl. 27. st. 4. Općih uvjeta Optima Telekoma i čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama, da potraživanje po osnovu preostalih devet mjeseci koliko je ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora iznosilo bi 1.890,00 kn što je više od iznosa koji se potražuje, a koji je iznos u visini popusta na proizvode i usluge koje je tuženik ostvario, da je riječ o ugovornom odnosu zasnovanom na daljinu, da je stoga prednik tužitelja u Opće uvjete unaprijed uglavio navedenu odredbu kojom u slučaju raskida ugovora sklopljenog na određeno vrijeme (dvije godine) obvezuje potrošača na plaćanje svih iznosa mjesečnih naknada do kraja ugovornog odnosa, da je ugovor raskinut, da takva odredba Općih uvjeta iz čl. 27. st. 1. i 4. kojom je regulirana naknada za prijevremeni raskid ugovora nije odredba prisilne naravi (pa ne dolazi do primjene odredba čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkoj komunikaciji) uzrokuje neravnopravnost u obvezama i pravima ugovornih strana, da se o istoj nije pregovaralo, da je formulirana jednostrano od strane prednika tužitelja, da tuženik nije imao mogućnosti utjecaja na istu, da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i dovodi tuženika u znatno neravnopravni položaj; da je stoga nepoštena i ništetna primjenom odredbe čl. 49. st. 1., 2. i 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 41/14, 110/15, 14/19) u svezi sa čl. 50. i 55. toga Zakona.

10. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467. ZPP što znači da se presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno u postupku u povodu žalbe u takvim sporovima ne primjenjuje odredba čl. 370. tog Zakona (arg. iz odredbe čl. 467. st. 1. i 2. ZPP). Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i to one iz čl. 354. st. 2. ZPP u svezi sa čl. 467. st. 1. ZPP te pravilnu primjenu materijalnog prava, utvrđenje je ovoga suda da pobijana presuda nije pravilna. Pritom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog relativno bitnih povreda. Počinjena je bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Naime, odredbom čl. 27. st. 4. Općih uvjeta Optima telekoma propisano je da u slučaju da tužitelj raskine ugovor krivnjom krajnjeg korisnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora krajnji korisnik je obvezan platiti naknadu za prijevremeni prestanak ugovornog odnosa koja će se obračunati tako da je pretplatnik dužan podmiriti ili mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ovisno što je povoljnije za pretplatnika; dakle, ne obvezuje se samo na plaćanje svih iznosa mjesečnih naknada do kraja ugovornog odnosa kako to navodi sud prvog stupnja. Neovisno o tome, odluku je valjalo preinačiti u pobijanom dijelu jer se bitne činjenice mogu utvrditi iz izvedenih dokaza, čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP.

11. U ovom je postupku utvrđeno je da je Ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa (od 26. srpnja 2018. kada je prihvaćen zahtjev tuženika) prijevremeno raskinut u listopadu 2019., da je tužitelj cesijom preuzeo predmetnu tražbinu prednika tužitelja koja se, u sada relevantnom dijelu, odnosi na naknadu za isključenje usluga (prijevremeni raskid ugovora u iznosu 1.183,01 kn plus PDV); da je ugovorni odnos stranaka zasnovan na daljinu, bez pregovaranja; nastavno iz dostavljenih Općih uvjeta slijedi da je prednik tužitelja u Opće uvjete unio odredbu iz čl. 27. st. 4. kojom se u slučaju prijevremenog raskida ugovora (ugovor je sklopljen na određeno vrijeme od dvije godine) obvezuje pretplatnika na plaćanja svih iznosa mjesečnih naknada do kraja ugovornog odnosa, odnosno iznos popusta ako je to povoljnije za korisnika.

12. Odredbom članka 27. Općih uvjeta poslovanja za javne komunikacijske usluge OT- a propisano je u st. 1. da OT (Optima Telekom) pridržava pravo potraživati naknadu utvrđenu Cjenikom OT-a ukoliko pretplatnik otkaže/raskine ugovor s ugovorenim razdobljem obveznog trajanja, a prije njegova isteka. Otkazom će se smatrati i podnošenje Jedinstvene izjave o raskidu ugovora/zahtjeva za prijenos broja novom operatoru. Isti uvjeti primijenit će se i u slučaju otkaza/raskida od strane OT-a koji je uzrokovan krivnjom pretplatnika (primjerice: raskid zbog nemogućnosti i/ili odbijanja aktivacije ugovorene usluge, raskid zbog neplaćanja nespornih dospjelih obveza, ugrožavanja sigurnosti usluge, zlouporaba i prijevara i dr). Stavkom 4. propisano je da naknada za prijevremeni prestanak ugovornog odnosa obračunat će se pretplatniku tako da je isti dužan podmiriti ili mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ovisno što je za pretplatnika povoljnije u trenutku raskida.

13. Kraj već navedenih utvrđenja, a cijeneći i sada potpuni sadržaj odredbe čl. 27. st. 4. Općih uvjeta, pogrešno je sud prvog stupnja zaključio da primjena takve unaprijed formulirane odredbe u konkretnom slučaju kada je ugovor sklopljen na daljinu, odnosno pristupanjem, pri čemu se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo jest nepoštena jer da se radi o postupanju suprotnom načelu savjesnosti i poštenja koje je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tuženika kao pretplatnika.

14. Odredbom čl. 27. st. 4. Općih uvjeta tužitelj je ugovorio naknadu za prijevremeni raskid ugovora kada je ugovor sklopljen s ugovorenim razdobljem obveznog trajanja ugovora. To jest učinio bez pregovaranja i mogućnosti utjecaja tuženika na istu, ali time nije doveo do stvaranja znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tuženika kao potrošača jer tuženik za pogodnost sklapanja ugovora na 24 mjeseca ostvario je pravo na popust u konkretnom slučaju sveukupno 1.478,76 kuna (cijena aktivacije plaćena je u iznosu 1,00 kunu, popust je iznosio 749,00 kuna; cijena po tarifi iznosila je 259,00 kuna, a popust je iznosio 49,00 kuna, pa je tužitelj plaćao 210,00 kuna), koji popust ili iznos mjesečnih naknada za preostalo vrijeme trajanja pretplatničkog odnosa, ovisno što je za njega povoljnije, mora vratiti tužitelju u slučaju raskida ugovora od njegove tuženikove (pretplatnikove) strane.

15. Dakle, u konkretnom slučaju naknada iznosi 1.478,76 kuna (što je ostvarena visina popusta); a mjesečna obveza trebala je iznositi 210,00 kn (od srpnja 2018. u trajanju od dvije godine, a do raskida je došlo u listopadu 2019.), odnosno 1.890,00 kn. Nastavno, kako je tuženik doveo do raskidanja ugovora sklopljenog s obveznim trajanjem od dvije godine prije isteka toga roka; obvezom vraćanja ostvarenog popusta odnosno preostalih mjesečnih naknada ovisno što je za tuženika kao pretplatnika povoljnije ne stvara se znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu pretplatnika jer se tuženiku omogućava „izlazak“, raskid ugovornog odnosa i u razdoblju dogovorenog obveznog trajanja ugovora, ali tužitelj time u osnovi ostvaruje pravo da mu se vrati dani popust na takvu uslugu (ugovor) ili isplate preostale mjesečne naknade i to ovisno što je za tuženika kao pretplatnika povoljnije. Stoga, ne stvara se značajna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka jer se u osnovi vraća popust na uslugu koji je tužitelj (prednik istog) dao tuženiku jer je prihvatio obvezno trajanje ugovora 24 mjeseca. Dakle, već je u startu tuženik platio manju cijenu usluge.

16. Valja dodati da je i Zakonom o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14, 72/17) u odredbi čl. 41. st. 5. propisano da pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku. Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. ovoga Zakona. Dakle, za pretpostaviti je i da je zakonodavac ocijenio da se takvom odredbom ne narušava ravnoteža između odnosa stranaka, pa navedena odredba iz Općih uvjeta (čl. 27. st. 4.) ne predstavlja odstupanje od navedene (dispozitivne) odredbe.

17. Uzimajući u obzir ostvarene pogodnosti tuženika sklapanjem ugovora uz obvezno vrijeme trajanja ugovornog odnosa, odredba nije dovela do stavljanja potrošača u nepovoljniji položaj, odnosno dovela do stvaranja znatne neravnoteže jer prava tuženika nisu ograničena niti su mu nametnute nove obveze, već u osnovi gubi ostvareno pravo (na popust) u mjeri, visini ostvarenog popusta odnosno isplati preostalih naknada (do isteka vremena obveznog trajanja ugovora), ovisno što je za njega povoljnije.

18. Odredbom čl. 49. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 41/14, 110/15; dalje ZZP) propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Dakle, navedena odredba ne može se ocijeniti nepoštenom time niti ništetnom, čl. 327. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; ZOO), odnosno čl. 55. st. 1. ZZP.

19. Dakle, odredba nije ništetna, a nije osnovan niti prigovor zastare jer je ugovor raskinut u listopadu 2019., tužitelj je pokrenuo postupak ostvarenja tražbine u svibnju 2021., pa nije protekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO. Slijedom navedenog, kako je tuženik osnovnom odredbe 27. st. 4. Općih uvjeta dužan platiti traženi iznos, valjalo je platni nalog iz rješenja o ovrsi održati na snazi i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti novčani iznos od 1.478,76 kuna/196,27 eura, a na ime naknade s osnova prijevremenog raskida ugovora (naknada za isključenje usluga) sa zateznom kamatom od 16. studenog 2019., kako je dospijeće predmetne tražbine prema izvodu otvorenih stavaka u visini primjenom čl. 29. st. 2. ZOO; primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP u svezi sa čl. 373. t. 3. ZPP.

20. Uslijed izvršene preinake valjalo je preinačiti i odluku o trošku postupka. Ovrhovoditelju pripada javnobilježnički trošak 187,50 kn, trošak za sastav prijedloga 25 bodova Tbr. 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) plus PDV, ne pripadaju mu administrativni troškovi jer nisu dokazani, za sastav podneska od 19. listopada 2022. pripada mu 25 bodova, zastupanje na raspravi 11. listopada 2023. 25 bodova plus PDV, ne i trošak pristojbe na presudu jer nema dokaza da je ta pristojba plaćena; dakle, sveukupno, čl. 154. st. 1. ZPP pripada mu trošak u iznosu 1.593,75 kuna/211,53 eura.

21. Kao je žalba osnovana tužitelju je dosuđen trošak za sastav žalbe u iznosu 31,25 bodova uz PDV, ukupno 78,12 eura, ne i trošak pristojbe na žalbu 13,27 eura jer nema dokaza da je ista plaćena; čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 166. st. 2. ZPP.

22. Pripada mu i trošak za sastav prijedloga za dopuštenje revizije 75,00 eura plus PDV, sudska pristojba na prijedlog u iznosu 13,27 eura mu ne pripada jer nema dokaza da je plaćena, za sastav revizije pripada mu 75,00 eura plus PDV, sudska pristojba na reviziju u iznosu 13,27 eura mu ne pripada jer nema dokaza da je plaćena. Dakle, ukupno mu pripada 187,50 eura, a u preostalom je dijelu u iznosu 26,54 eura zahtjev valjalo odbiti.

U Puli 27. siječnja 2025.

Sutkinja

Alenka Paus