REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž–300/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CF, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi privatne tužiteljice SF, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, od 26. travnja 2024., broj K-937/2021-39, u sjednici održanoj 27. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se žalba privatne tužiteljice SF, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, od 26. travnja 2024., broj K- 937/2021-39, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09. – izmjene i dopune, 80/11. - izmjene i dopune, 91/12. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12. - izmjene i dopune, 56/2013 – izmjene i dopune, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u nastavku: ZKP), optuženi CF oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – kleveta iz članka 149. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. i 3. ZKP-a, odlučeno je da je privatna tužiteljica SF dužna nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP-a, u paušalnom iznosu od 200,00 eura te nužne izdatke optuženika i nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja koji će biti određeni posebnim rješenjem po pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela privatna tužiteljica SF putem punomoćnika Silvija Hraste, odvjetnika iz odvjetničkog društva Hraste & partneri d.o.o iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP-a te odluke o kazni iz članka 471. ZKP-a, s prijedlogom „da nadležni županijski sud prihvati argumentaciju ove žalbe, te da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.“

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Premda je žalba privatne tužiteljice SF izjavljena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iz obrazloženja žalbe proizlazi kako se ta žalbena osnova odnosi na pogrešnu ocjenu suda prvog stupnja da nije dokazano da bi optuženi CF počinio inkriminirano djelo, a što u stvari predstavlja prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa će se žalba privatne tužiteljice u tom smislu i razmatrati.

5.1. Neovisno o tome, ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavku 1. točka 1. ZKP-a, nije utvrđeno da bi bila ostvarena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP-a, a ni povreda kaznenog zakona iz članka 469. ZKP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Žaliteljica presudu suda prvog stupnja pobija i zbog pogrešno te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u stvari samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer ne navodi u čemu vidi nepotpuno utvrđeno činjenično stanje niti predlaže provođenje nekih novih dokaza.

6.1. S pravom privatna tužiteljica SF osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pri tome se poziva na dokaze koje je sud izveo tijekom postupka i spomenuo u presudi, no nije analizirao u dostatnoj mjeri, posljedično čemu je pogrešno zaključio kako nije dokazano da je optuženi CF počinio terećeno mu kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

7. Naime, sud prvog stupnja optuženog CF oslobodio je od optužbe zbog kaznenog djela tzv. javne klevete iz članka 149. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11, jer je, prihvaćajući njegovu obranu kako nije imao namjeru povrijediti čast i ugled privatne tužiteljice te da je prisutnost privatne tužiteljice na fotografiji objavljenoj uz inkriminirani tekst bila slučajna i irelevantna za kontekst objave, zaključio kako optuženik nije imao namjeru oklevetati privatnu tužiteljicu, već da je njegov cilj bio objavom inkriminiranog teksta i fotografije informirati javnost o neetičnom postupanju JF, koji je zapravo bio tema teksta. Sud je, dakle, utvrdio da se navodi u tekstu ne odnose na privatnu tužiteljicu, a niti da je optuženi CF imao namjeru povezati ju s tekstom, a sama prisutnost privatne tužiteljice na fotografiji ocijenjena je slučajnom i nevažnom za samu objavu. Prvostupanjski sud je također zaključio da nije dokazano da je sadržaj objavljenog inkriminiranog teksta i fotografije difamantan za privatnu tužiteljicu .

7.1. Nasuprot tome, privatna tužiteljica SF smatra da je objava fotografije u kontekstu inkriminiranog teksta i u njemu iznesenih tvrdnji bila klevetnička i da je dovela do štete njezinoj časti i ugledu. Sama fotografija omogućila je njezinu identifikaciju, i to kao „djevojke za koju se namještaju natječaji“, i koja se dovodi u seksualni kontekst s JF koji je uz nju prikazan na spornoj fotografiji, što smatra klevetom. Uz to smatra i kako je optuženi CF svjesno izabrao fotografiju koja je bila povezana s tekstom čime ju je namjerno oklevetao i time naštetio njezinoj časti i ugledu.

8. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda s pravom privatna tužiteljica u žalbi dovodi u pitanje utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda.

8.1. Nesporno je u ovom kaznenom predmetu da je optuženik na svom Facebook profilu prenio tekst inkriminiranog sadržaja koji je prethodno bio objavljen na Facebook stranici inicijative „Nisam tražila“, te da je uz taj tekst javno objavio fotografiju koja prikazuje JF te privatnu tužiteljicu SF. Nesporno je nadalje da je optuženik inkriminiranim tekstom pronio implicitne i eksplicitne činjenične tvrdnje, koje su difamantne, tj. takve da mogu škoditi časti ili ugledu osobe na koje se te tvrdnje odnose.

8.2. Međutim, prvostupanjski sud je ove nesporno utvrđene činjenice dovodio isključivo u vezu s JF, nakon što je pravilno zaključio kako je sadržaj inkriminiranog teksta i fotografiju „sagledavao kao cjelinu“ (što je inače tako i optuženo), nalazeći kako objavom predmetne fotografije privatna tužiteljica „nije nužno dovedena u vezu“ sa sadržajem spornog teksta „iznad fotografije, budući se privatna tužiteljica u tom tekstu ni na koji način ne spominje već ista očito osobno smatra da je ista povezuje s inkriminirajućim navodima poruke.“ (točka 13. obrazloženja), što je za ostvarenje elemenata bića kaznenog djela klevete iz članka 149. KZ/11, irelevantno.

8.3. Drugostupanjski sud, za sada, ne prihvaća iznijete razloge prvostupanjskog suda.

8.4. Točno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako se ime privatne tužiteljice u inkriminiranom tekstu ne spominje, međutim taj sud je propustio imati u vidu da žrtva kaznenog djela klevete, u ovom slučaju privatna tužiteljica, ne mora nužno biti imenovana, već je dovoljna njezina odredivost, odnosno da se prema okolnostima konkretnog slučaja može utvrditi identitet osobe na koju se klevetnički sadržaj odnosi. U tom smislu prvostupanjski sud je propustio analizirati sve okolnosti predmetnog slučaja odlučne za zaključak odnosi li se sadržaj inkriminiranog teksta upravo na privatnu tužiteljicu.

8.5. U konkretnom slučaju predmetna fotografija koja prikazuje JF koji stoji tik uz privatnu tužiteljicu sama po sebi ne sadrži činjeničnu tvrdnju, nego predstavlja vizualnu informaciju o sceni te se na njoj ne nalazi ništa derogatorno po privatnu tužiteljicu, ali popraćena inkriminiranim tekstom koji sadrži implicitne i eksplicitne činjenične tvrdnje koje su nesporno difamantne, nedvojbeno privatnu tužiteljicu stavljaju u kontekst sa sadržajem tog teksta. To posebno ima li se u vidu da dio sadržaja spornog teksta u kojem se navodi kako „natječaj koji slijedi kažu da je za djevojku koju grli na javnoj fotografiji na kojoj ima čudnu mrlju na hlačama“, u suštini opisuje samu fotografiju jer ista doista prikazuje JF, za kojeg su prethodno u tekstu iznesene tvrdnje koje impliciraju seksualno uznemiravanje i stvaraju kontekst seksualnih aluzija, kako stoji neposredno uz samu privatnu tužiteljicu koju je moguće i obgrlio i na čijim se hlačama uočava sjena koja može ukazivati da se radi o „čudnoj mrlji“ (svjedok JF navodi kako je mrlja na hlačama posljedica tehničke pogreške), pa se predmetna fotografija u povezanosti sa sadržajem inkriminiranog teksta u cjelini može interpretirati kao seksualno sugestivna što dodatno pojačava konotacije u vezi s privatnom tužiteljicom, odnosno do seksualnih insinuacija o njezinom odnosu s JF.

8.6. Kako je prvostupanjski sud propustio detaljno i cjelovito analizirati sadržaj inkriminiranog teksta te sadržaj fotografije, posebno u međusobnoj povezanosti, u pravu je privatna tužiteljica kada tvrdi da je preuranjen zaključak suda prvog stupnja kako između predmetne fotografije, sadržaja inkriminiranog teksta te njezinog identiteta ne postoji koneksitet.

8.7. Ovdje se samo ukazuje da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi izričito navodi kako „...predmetna poruka koju je optuženi prenio, sadrži tvrdnje vezane uz svjedoka ŽF, koje bi se po svojoj naravi mogle smatrati klevetničke a budući da sadrže navode kojima se ukazuje na nezakonitosti i nepravilnosti u njegovom radu...“ (točka 12. obrazloženja), i kako „...su u poruci iznesene tvrdnje pogodne da naštete njegovoj časti i ugledu.“ (točka 12. obrazloženja), premda se logikom razmišljanja prvostupanjskog suda ne bi moglo zaključiti da je JF, za čije podatke prvostupanjski sud navodi i da se zove ŽF, povrijeđena čast i ugled difamantnim navodima obzirom da se niti on imenom i prezimenom nigdje ne spominje u sadržaju inkriminiranog teksta, a niti tekst upućuje na njega kao osobu koja se nalazi na objavljenoj fotografiji.

8.8. Za sada se čini da je u pravu privatna tužiteljica i kada tvrdi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda temeljen na optuženikovoj obrani kako je optuženik „jednostavno došao do fotografije svjedoka ŽF, za kojeg je naveo da mu je bila namjera da se vidi tko je ta osoba, pri čemu je prisutnost privatne tužiteljice na fotografiji bila samo usputna i nevažna za sam tekst“ , te da optuženiku iznošenjem objektivno uvredljivih navoda i tvrdnji klevetničkog sadržaja vezanih za JF, nije bila namjera vrijeđanje i klevetanje privatne tužiteljice, već kako bi sve zainteresirane strukture dobile pravu sliku te uvid u nepodobne djelatnosti svjedoka JF te da je nedvojbeno kako je optuženi upravo u tom cilju uz svoju objavu postavio fotografiju na kojoj se nalazio JF, na kojeg se objava i odnosila.

8.9. Naime, već je prethodno navedeno da dio sadržaja inkriminiranog teksta u cijelosti korespondira sa sadržajem vizualne informacije sa predmetne fotografije, što bi za sada ukazivalo da je predmetna fotografija pomno odabrana i objavljena kako bi se osnažili navodi i činjenične tvrdnje iznesene u objavljenom tekstu. Iz obrane optuženika, a tako i iz iskaza privatne tužiteljice, proizlazi kako je optuženik od ranije poznavao privatnu tužiteljicu, što bi ukazivalo da je itekako bio svjestan da se neimenovana djevojka koju očito JF „grli na javnoj fotografiji na kojoj ima čudnu mrlju na hlačama.“ , nakon javnog objavljivanja inkriminiranog teksta i fotografije, veoma lako može identificirati (što se i dogodilo), što bi također ukazivalo na ciljano objavljivanje predmetne fotografije uz sporni tekst, tim prije ako je optuženik imao mogućnosti, a za sada izgleda da jeste, obzirom da je JF javna osoba povezana kroz rad u kulturnom sektoru, na internetskim stranicama pronaći neke druge fotografije JF, a posebno ako mu je isključiva „meta“ bio sam JF, ili je pak tzv. zamućivanjem lica mogao onemogućiti identificiranje djevojke koju JF „grli na javnoj fotografiji“.

8.10. Osim toga za ostvarenje kaznenog djela kleveta bitno je postojanje namjere (izravne), što znači da počinitelj mora biti svjestan da je činjenična tvrdnja koju iznosi ili pronosi lažna, da može škoditi nečijoj časti ili ugledu te hoće ili je siguran u nastupanje zabranjene posljedice, a ne traži se animus iniurandi, odnosno postupanje počinitelja s ciljem klevetanja, pa se čini da je u pravu privatna tužiteljica kada u žalbi tvrdi da je optuženik objavom inkriminiranog teksta koji sadrži neistinite činjenične tvrdnje i predmetne fotografije bio svjestan neistinitosti činjenične tvrdnje u kojoj se navodi kako, očito JF, još uvijek radi u Muzeju suvremene umjetnosti koji sada kaže da je producent te da za natječaj koji slijedi kažu da je za djevojku koju grli na javnoj fotografiji na kojoj ima čudnu mrlju na hlačama kao i da natječaji u javnim institucijama uvijek imaju ime i prezime i nikad objektivne kriterije, a sve nakon što su prije tih tvrdnji navedene tvrdnje koje impliciraju seksualno uznemiravanje i stvaraju kontekst seksualnih aluzija, potom i da je bio svjestan da te tvrdnje u skladu sa shvaćanjem određene sredine i općeprihvaćenim društvenim normama mogu naškoditi časti i ugledu privatne tužiteljice, neovisno da li se ona subjektivno smatra povrijeđenom (kazneno djelo apstraktnog ugrožavanja), koju je, kako je već navedeno, poznavao od ranije, pa se za sada čini opravdanim zaključivanje iz žalbe privatne tužiteljice kako je optuženik htio nastupanje zabranjene posljedice.

8.11. Osnovano privatna tužiteljica navodi da je preuranjen, pa stoga i pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako „objavljena fotografija... po svom sadržaju i okolnostima pod kojima je objavljena ne može škoditi časti i ugledu privatne tužiteljice.“ (točka 12. obrazloženja, in fine), jer osim što je općenito za sada pogrešno zaključio kako ne postoji koneksitet između sadržaja objavljenog inkriminiranog teksta, fotografije i privatne tužiteljice, prvostupanjski sud je propustio cijeniti da li je sadržaj činjenične tvrdnje kako JF, još uvijek radi u Muzeju suvremene umjetnosti „koji sada kaže da je producent te da za natječaj koji slijedi kažu da je za djevojku koju grli na javnoj fotografiji na kojoj ima čudnu mrlju na hlačama kao i da natječaji u javnim institucijama uvijek imaju ime i prezime i nikad objektivne kriterije, kojem su prethodili navodi u tekstu prema kojima je JF poduzimao radnje koje su imale seksualnu konotaciju, povezan s predmetnom fotografijom, mogao naškoditi časti i ugledu privatne tužiteljice sugeriranjem da se zapošljavanje odnosi na nju, da ono nije rezultat transparentnog i objektivnog procesa, nego povlaštenog odnosa povezanog s intimnim odnosima (spominjanje grljenja i „čudne mrlje na hlačama“) te da privatna tužiteljica ne bi mogla dobiti posao bez tog odnosa, a time i percepcija da je nestručna i da nije sposobna ostvariti profesionalni uspjeh bez oslanjanja na neetične načine, što bi, ukoliko je tako, objektivno promatrano umanjilo socijalnu, društvenu i profesionalnu vrijednost privatne tužiteljice te vodilo njezinom moralnom „ocrnjivanju“.

9. Imajući u vidu navedeno, a vodeći računa da je žalitelj, za sada, s uspjehom doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjenično stanja po prvostupanjskom sudu, pobijanu presudu trebalo je ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano, izvesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i nove, primjerice provjeriti jesu li u inkriminirano vrijeme na internetskim stranicama bile dostupne i druge fotografije JF. Nakon toga će sve izvedene dokaze valjano ocijeniti i dati jasne razloge koje dokaze i iz kojih razloga prihvaća, a koje ne prihvaća te shodno tome donijeti odluku koju će pravilno obrazložiti i u ostalim dijelovima sukladno članku 459. ZKP-a.

11. Prvostupanjskom sudu se skreće pozornost na odredbu članka 449. stavka 2. ZKP-a, prema kojoj sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela, ali optuženika ne smije proglasiti krivim za kazneno djelo koje je teže od onoga koje mu je stavljeno na teret. Navedeno upućuje na zaključak da je sud dužan razmotriti je li u ponašanju optuženika ostvaren blaži oblik počinjenja djela od onoga koje mu je privatnom tužbom stavljeno na teret, dakle umjesto kaznenog djela klevete, kazneno djelo uvrede.

12. Osim toga kod odlučivanja o kaznenoj odgovornosti optuženika prvostupanjski sud će voditi računa je li u konkretnom slučaju pravo na poštovanje časti i ugleda privatne tužiteljice preteže nad pravom na slobodu izražavanja misli, odnosno je li ograničenje slobode izražavanja misli prijeko društveno potrebno i je li razmjerno legitimnom cilju što je važno obzirom da optuženik CF u svojoj obrani tvrdi kako je inkriminirani tekst i fotografiju objavio u javnom interesu obzirom da javno i politički zastupa stav da je žene potrebno zaštititi od svake vrste nasilja i na poslu i izvan njega.

13. Slijedom navedenog, prihvaćanjem žalbe privatne tužiteljice SF trebalo je na temelju članka 483. stavak 1. ZKP-a, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

U Puli – Pola 27. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Dragana Kos Milevoj