REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1720/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužitelja ŠC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Šutalo, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo iz Vinkovaca, protiv tužene ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku poslovni broj P-184/2024-5 od 30. rujna 2024., 27. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženice te se ukida rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku poslovni broj P-184/2024-5 od 30. rujna 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu žalbe odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je tuženičin prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Ističe da sud nije bio ovlašten u ovom stadiju postupka na ovakav način donijeti odluku o nepoštenosti ugovorne odredbe o prorogaciji nadležnosti, jer ispitivanje (ne)poštenosti neke ugovorne odredbe može biti predmet isključivo kontradiktornog postupka u kojem će sud provoditi dokaze na tu okolnost, između ostalog i ponajprije saslušanje stranaka. Donošenjem pobijane odluke bez provođenja kontradiktornog postupka da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Žaliteljica navodi da je donošenjem pobijane odluke u ovoj fazi postupka onemogućena u dokazivanju da se o predmetnoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo u skladu s člankom 81. stavkom 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, dalje: ZZP/03). Ističe da se udaljenost tužiteljeva prebivališta od nadležnog suda u [adresa] ne može cijeniti kao značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama, jer tužitelja zastupa odvjetnik, a tužitelj može biti saslušan zamolbenim putem pred sudom svoga prebivališta. Prigovara i da je prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje pogrešno primijenio odredbe ZPP-a o mjesnoj nadležnosti, jer i da nije bila ugovorena mjesna nadležnost suda u Rijeci taj bi sud bio nadležan za suđenje sukladno odredbama članaka 46. i 48. ZPP-a, a prvostupanjski sud da je propustio obrazložiti iz kojeg razloga nije uzeo u obzir navode tuženice o podrednoj primjeni odredaba o općemjesnoj nadležnosti pa je time počinjena i apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili rješenje preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Žalba tuženice je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu kojega su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao banka sklopili 21. veljače 2007., a kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, te restitucijski zahtjev za vraćanje stečenog na temelju te ugovorne odredbe.

5. Sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem odbio tuženičin prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima s obrazloženjem:

- da je tuženica u odgovoru na tužbu istaknula prigovor mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja,

- da su stranke Ugovorom o kreditu ugovorile da je u slučaju spora nadležan sud sjedišta tuženice odnosno sud u Rijeci,

- da je navedena ugovorna odredba sastavni dio tipskog ugovora tuženice, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama i predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu,

- da ugovaranjem nadležnosti suda njenog sjedišta tuženica ostvaruje pogodnost bitno manjih troškova u odnosu na tužitelja, kao korisnika kredita, s obzirom na udaljenost mjesta prebivališta tužitelja od suda čija je nadležnost ugovorena, što bi za tužitelja izazvalo visoke troškove dolaska na sud, a time i znatnu neravnotežu u položaju ugovornih strana te bi ograničilo odnosno otežalo pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom, jer tužitelj ima prebivalište u [adresa] te bi u slučaju da se ovaj postupak vodi pred Općinskim sudom u Rijeci morao prijeći put od oko 460 km u jednom smjeru, a što bi u odnosu na vrijednost premeta spora za njega predstavljalo znatan trošak,

- da je posljedično navedenom odredba o ugovorenoj nadležnosti nepoštena u smislu odredbe članka 3. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, a koja odredba je implementirana u cijelosti u naš pravni sustav te članka 81. stavka 1. i 2. u vezi s članom 87. stavkom 1. ZZP/03 i

- da se stoga prilikom ocjene nadležnosti suda za vođenje ove parnice ne primjenjuju odredbe članka 46. niti članka 70. ZPP-a.

6. Pobijano rješenje ispitano je u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Tužitelj se nije očitovao na tuženičin prigovor mjesne nenadležnosti istaknut u odgovoru na tužbu, a niti je u tužbi iznio razloge na temelju kojih se opredijelio za mjesnu nadležnost Općinskog suda u Vinkovcima. Unatoč navedenom, prvostupanjski sud zaključuje da je ugovorna odredba koja sadrži prorogacijsku klauzulu nepoštena, jer na štetu tužitelja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama, povezujući isto s mogućnošću pristupa sudu i povećanim troškovima na teret tužitelja koji bi za njega imali odvraćajući učinak na ostvarivanje potrošačke zaštite.

8. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se prema stavku 2. istoga članka smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Člankom 82. ZZP/03 propisano je da je ugovorna odredba koja bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. tog Zakona, mogla smatrati nepoštenom, između ostalih, odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom (…). Odredbom članka 87. stavka 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

8.1. Za ocjenu valjanosti prorogacijske klauzule (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke je stoga bilo potrebno utvrditi je li se o istoj posebno pregovaralo te uzrokuje li, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženice (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti. Te kriterije uspostavio je Sud Europske unije u presudi od 27. lipnja 2000., Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA protiv Rocio Murciano Quintero i drugi, spojeni predmeti C-240/98 do C- 244/98, ECLI:EU:C:2000:346.

9. Tuženica, prije svega, osnovano prigovara da joj nije omogućeno dokazivati da se o predmetnoj ugovornoj odredbi pojedinačno prigovaralo, jer u odgovoru na tužbu nije imala potrebu isticati činjenice niti predlagati dokaze na ovu okolnost budući da tužitelj nije tvrdio da je odredba o prorogaciji nadležnosti nevaljana, a sud okolnost pregovaranja nije ispitivao. Osim toga, tužitelj niti u tužbi a niti povodom prigovora tuženice o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda činjenično ne navodi da ta ugovorna odredba protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu niti obrazlaže da bi pristup sudu za koji je ugovorena nadležnost uzrokovao dodatne troškove zbog udaljenosti od mjesta prebivališta do suda u [adresa] ili da bi ga onemogućio/odvratio u ostvarivanju prava pred sudom.

9.1. S obzirom na navedeno, tuženica pravilno ukazuje da je postupanjem na način da o prigovoru nije raspravljeno na kontradiktoran način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a.

9.2. Počinjena je i bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama na kojima je utemeljena odluka o nadležnosti suda prvog stupnja.

9.3. Pritom je svakako pogrešno shvaćanje suda prvog stupnja da ništetnost ugovorne odredbe o prorogaciji nadležnosti isključuje primjenu odredbe članka 46. ZPP-a o općemjesnoj nadležnosti. Moguće je, međutim, da se radi o slučaju izberive nadležnosti pa da je tužitelj imao mogućnosti podnijeti tužbu i drugom mjesno nadležnom sudu izvan suda općemjesne nadležnosti iz članka 46. i 48. ZPP-a, ali je zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa sud prvog stupnja propustio dati odgovarajuće obrazloženje o tom pitanju.

10. Slijedom navedenoga, valjalo je uvažiti žalbi, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člancima 369. stavkom 1. i 381. stavkom 1. ZPP-a.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedene bitne povrede i utvrditi odlučne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti prigovora tuženice. Ako tuženica ne dokaže da se o ugovornoj odredbi o prorogaciji nadležnosti pojedinačno pregovaralo, prvostupanjski će sud na temelju kontradiktornog postupka utvrditi činjenice o kojima ovisi valjanost predmetne ugovorne odredbe, kako je obrazloženo u prethodnom dijelu ove odluke. U slučaju da ugovornu odredbu o prorogaciji nadležnosti nađe ništetnom, sud prvog stupnja dužan je obrazložiti i odluku o mjesnoj nadležnosti suda prvog stupnja s obzirom na prigovor tuženice da je sud čija je nadležnost ugovorena ujedno i općemjesno nadležni sud.

12. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U Puli 27. siječnja 2025.

Sutkinja

Iva Kancijanić