REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj Gž-1094/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐGĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. Zagreb, protiv tuženog Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3358/2020-26 od 30. travnja 2024., u sjednici održanoj 27. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice protiv odluke o glavnoj stvari te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3358/2020-26 od 30. travnja 2024. u točki II. izreke.
II. Djelomično se uvažava, a u preostalom dijelu odbija žalba tužiteljice protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka sadržanog u točki IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3358/2020-26 od 30. travnja 2024. te se navedena presuda u tom dijelu:
- preinačuje na način da se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici daljnje troškove postupka u iznosu od 451,23 eura sa zateznim kamatama koje teku od 30. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana i
- potvrđuje u preostalom dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.004,25 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 30. travnja 2024. do isplate.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom odlukom suda prvoga stupnja presuđeno je:
- u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 662,21 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 29. listopada 2020. do isplate i zakonske zatezne kamate na iznos od 1.327,23 eura od 29. listopada 2020. do 22. ožujka 2023., u roku od 15 dana,
- u točki II. izreke odbijen je kao neosnovan tuženi zahtjev u dijelu kojim tužiteljica zahtijeva isplatu ostalog iznosa od 2.523,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 27. listopada 2020. do isplate, zakonske zatezne kamate na iznos od 662,21 eura od 27. listopada 2020. do 29. listopada 2020. i zakonske zatezne kamate na iznos od 1.327,23 eura od 27. listopada 2020. do 29. listopada 2020. i od 22. ožujka 2023. do 23. ožujka 2023.,
- u točki III. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 635,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 30. travnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana,
- u točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 1.455,48 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 30. travnja 2024. do isplate,
- u točki V. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.
1.1. Istom odlukom riješeno je da je tužba povučena za iznos od 1.327,23 eura.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tužiteljica pobija točku II. i IV. izreke navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Smatra da dosuđena naknada nije u skladu sa stvarnom štetom koju je tužiteljica pretrpjela, a koju je precizno utvrdio sudski vještak, kao ni s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Navodi da je trebalo cijeniti i brojne neugodnosti koje je tužiteljica pretrpjela povodom zadobivenih ozljeda, kao i činjenicu da je zbog neposredne životne ugroženosti pretrpjela primarni strah jakog intenziteta, dok je sekundarni strah trpjela duže vrijeme. Osim toga, smatra da je trebalo uzeti u obzir kako je nakon izmjene Orijentacijskih kriterija nastupila i daljnja inflacija od 38%. Zbog toga da je sud trebao prihvatiti i daljnji tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 640,47 eura. U odnosu na odluku o troškovima postupka navodi da je čak i prema prihvaćenom zahtjevu sud pogrešno utvrdio uspjeh stranaka u sporu, jer je propustio uzeti u obzir tijekom postupka nesporno isplaćeni iznos od 1.327,23 eura. Predlaže preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda, a podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Sa žalbom je sud prvog stupnja postupio prema odredbi članka 359. stavka 1.
ZPP-a. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana samo protiv odluke o troškovima postupka.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je pretrpjela uslijed tjelesnih ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći koja se dogodila 7. veljače 2020. u Zagrebu, kada je stradala kao putnica u vozilu, a koju nesreću je skrivila vozačica vozila čiji se vlasnik osigurao kod tuženika.
6. Među parničnim strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika ni njegova odgovornost za štetu tužiteljici. S obzirom na činjenicu da je tuženik tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja, tužiteljici isplatio nesporni iznos štete nije (više) sporno ni da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede.
6.1. Sporna je u žalbenoj fazi postupka visina pripadajuće naknade neimovinske štete.
7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je pobijana presuda u pogledu odluke o glavnoj stvari pravilna i zakonita.
8. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na postojanje kojih ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.
9. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
10. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice i okolnosti odlučne za utvrđivanje zadobivenih ozljeda, kao i za primjenu odredbe članka 1100. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 19. stavkom 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) radi dosude pravične novčane naknade neimovinske štete. Tako je iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Igora Stipančića, kojega ni žalitelj ne osporava, utvrdio:
- da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila trzajnu ozljedu vrata, koja je utvrđena na dan štetnog događaja te je liječena imobilizacijom vrata u trajanju od dva tjedna i potom fizikalnom terapijom,
- da je tužiteljica ozljedu zadobila na već ranije postojeće oštećenje (degenerativne promjene) vratne kralježnice,
- da se liječenje zbog zadobivene ozljede može smatrati završenim krajem listopada 2020.,
- da pregled fizijatra 8. studenoga 2021. ukazuje na održane i bezbolne kretnje vratne i slabinske kralježnice, a i vještak je pregledom utvrdio za tužiteljičinu dob urednu pokretljivost vratne kralježnice,
- da iz medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice proizlazi da trzajna ozljeda vrata koju je zadobila u ovom štetnom događaju nije bila takve naravi da bi ostavila trajne posljedice,
- da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda trpjela bol jakog intenziteta oko 2-3 dana, srednjeg intenziteta oko 7 dana, a manjeg još oko 5 tjedana ukupno,
- da je tužiteljica trpjela tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja, koji je bio intenzivan i kratkotrajan, tzv. sekundarni strah kao posljedicu proživljenog štetnog događaja i tjelesne ozljede jakog intenziteta koji je trajao oko 1-2 dana, srednjeg oko 5-6 dana i manjeg oko 4 tjedna, dok je povremeni strah i nelagoda pri vožnji potrajala oko 2 mjeseca.
10.1. Cijeneći posljedice štetnog događaja u njihovoj ukupnosti, prvostupanjski sud je tužiteljici odmjerio pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 1.850,00 eura. Kako nije sporno da je tuženik tužiteljici po toj osnovi tijekom postupka isplatio 1.327,23 eura, pobijanom presudom tužiteljici je dosuđena razlika u iznosu od 522,77 eura. Na ime naknade za tuđu pomoć i njegu sud je tužiteljici dosudio naknadu štete u iznosu od 139,44 eura, što nije predmet osporavanja žalbom.
11. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, uvažavajući prirodu ozljeda koje je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju, njenu životnu dob (u vrijeme štetnog događaja imala je navršenih 29 godina), ali i ranije zdravstveno stanje, cijeneći pretrpljene fizičke bolove i strah kako su utvrđeni vještačenjem, odmjereni iznos od 1.850,00 eura upravo predstavlja pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju.
11.1. Protivno žalbenim navodima, iz dokaza izvedenih tijekom postupka ne proizlazi da je liječenje tužiteljice bilo praćeno značajnijim neugodnostima. Tužiteljica je dostavila tek nekoliko liječničkih nalaza, a njeno liječenje nije trajalo značajnije vrijeme. Nije utvrđeno ni da je dinamika prometne nesreće bila takva da opravdava veću dosudu s obzirom na pretrpljeni strah, neovisno o činjenici što je na stražnjem sjedalu s tužiteljicom bilo i sedmomjesečno dojenče. Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koji su prihvaćeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a kako to već iz samog njihovog naziva proizlazi, jesu kriteriji orijentacijske naravi, koji sucima trebaju pomoći pri određivanju pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u pojedinim predmetima pa je bespredmetno govoriti o preciznom izračunu novčanih iznosa prema tim kriterijima.
12. Budući da je odmjerena i dosuđena naknada pravična i zakonita, nije osnovana tužiteljičina žalba protiv odluke o glavnoj stvari sadržane u točki II. izreke.
13. Međutim, osnovano žaliteljica prigovara odluci o troškovima postupka odnosno utvrđenom omjeru uspjeha u sporu. S obzirom na to da je tuženik od početka postupka osporavao da bi tužiteljica uopće zadobila ozljedu koja je u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, pravilno je sud ocijenio da je tužiteljica u pogledu osnove zahtjeva uspjela 100% (članak 154. stavak 2. ZPP-a).
13.1. No, vrednujući kvantitativni uspjeh u sporu sud prvog stupnja je pogrešno stavio u omjer dosuđeni iznos od 662,21 eura u odnosu na onaj o kome je odlučeno konačnim tužbenim zahtjevom od 3.185,34 eura, bez uvažavanja činjenice da je tužiteljica uspjela i s daljnjim iznosom od 1.327,23 eura kojega joj je tuženik isplatio tijekom postupka, po provedenom vještačenju, čime je djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu. Budući da je tužiteljica nakon toga snizila tužbeni zahtjev i time faktično povukla tužbu, za taj joj iznos pripadaju troškovi postupka prema članku 158. stavku 2. ZPP-a. Stoga, iznos nespornog dijela naknade štete koji je isplaćen tijekom postupka (nakon podnošenja tužbe) predstavlja uspjeh tužiteljice u cjelokupnom postupku i mora se uračunati u postotak uspjeha tužiteljice (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev 226/2021-2 od 24. kolovoza 2022.).
13.2. Tužiteljičin kvantitativni uspjeh u sporu je, dakle, trebalo izračunati stavljajući u omjer iznos od 1.989,44 eura i prvotno utuženi iznos od 4.512,54 eura, što daje 44,09%, pa prosječni uspjeh tužiteljice iznosi 72,05%. Kada se taj postotak umanji za tuženikov uspjeh od 27,95%, tužiteljici pripadaju troškovi u omjeru od 44,10%.
14. Žalbom nije osporena visina nagrade za zastupanje tužiteljice po punomoćnicima-odvjetnicima u iznosu od 1.812,50 eura. Tom iznosu valja pribrojiti trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 45,79 eura i presudu u iznosu od 78,31 eura. Ukupni parnični trošak tužiteljice stoga iznosi 1.936,60 eura. Prema uspjehu u sporu od 44,10% tužiteljici pripada 854,04 eura, a uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 232,26 eura koji joj pripada u cijelosti, tužiteljici pripadaju troškovi postupka u iznosu od 1.086,30 eura.
15. Stoga je pored troškova postupka u iznosu od 635,07 eura priznatih točkom III. izreke pobijane presude, tužiteljici trebalo priznati daljnji iznos od 451,23 eura sa zateznim kamatama od 30. travnja 2024. i u tom dijelu preinačiti točku IV. izreke pobijane presude, a za razliku do 1.455,48 eura, koja iznosi 1.004,25 eura, odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu.
16. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a u odnosu na odluku o glavnoj stvari te članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a u odnosu na odluku o troškovima postupka, odlučeno je kao u izreci ove presude.
17. Budući da je sa žalbom djelomično uspjela samo protiv odluke o troškovima postupka kao sporedne tražbine, tužiteljica nema pravo na naknadu troškova žalbe (arg. iz članka 35. stavka 2. ZPP-a).
U Puli 27. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Alenka Paus