REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8,52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1084/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Kristine Pavičić-Sirotić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Šimi Bogoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika GRADA ZAGREBA (OIB:61817894937) Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, zastupanog po punomoćnici DBG, mag. iur., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P-899/2023-7 od 15. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P-899/2023-7 od 15. svibnja 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog dijela postupka odlučiti će se konačnom odlukom

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u ovršnom postupku izravne naplate novčane tražbine tuženika GRADA ZAGREBA, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB 61817894937 protiv tužitelja DB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] temeljem rješenja Grada Zagreba, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet [broj], [broj] od 21. ožujka 2013. godine.

II. Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB 61817894937 naknaditi tužitelju DB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 151,54 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Pravovremenom žalbom, navedenu presudu pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, proturječi sama sebi i razlozima presude, te nema razloga o odlučnim činjenicama. Žalbom navodi, da pobijana presuda ne daje razloge, niti obrazlaže prigovor apsolutne nenadležnosti Općinskog suda za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari, koji je prigovor istaknut u odgovoru na tužbu, budući je predmetnu tužbu trebalo odbaciti temeljem čl. 210. Ovršnog zakona jer se ista može podnijeti samo u postupku izravne naplate a takav se postupak protiv tužitelja ne vodi. Zaključkom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-607/2023 od 27. rujna 2023., kojim se upućuje ovršenik pokrenuti parnicu nije dopušten pravni lijek za tu odluku o upućivanju u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, pa tuženik nije mogao osporavati navedenu odluku ranije već samo odgovorom na tužbu, što je i istaknuo. Time i zaključak o upućivanju u parnicu protiv kojega nije dopušten pravni lijek ne povlači za sobom stvarnu nadležnost Općinskog suda za odlučivanje, obzirom da ovrhovoditelj – tuženik, nije pokrenuo postupak izravne naplate pred FINOM nego je u svrhu provedbe postupka ovrhe dostavio rješenje FINI što u procesnom pravnom smislu nisu istovjetne radnje. U potpunosti je i zanemarena dostavljena sudska praksa i to rješenje Županijskog suda u Varaždinu kojim je jasno definirano pravno shvaćanje i potvrđeno da dostava rješenja FINI ne predstavlja radnju iz čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona, koji stav je i zauzet od ostalih Županijskih sudova, na koje se poziva . Sve i da sud utvrdi i obrazloži neusvajanje prigovora stvarne nenadležnosti, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo prihvaćanjem prigovora apsolutne zastare, obzirom da je i trebalo prema odredbi čl. 197. i čl. 198. Općeg poreznog zakona uz čl. 108. sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, ocijeniti i prekid zastare koja nije tekla sve do dana isknjižavanja osnove za plaćanje iz Očevidnika FINE, kada je isknjižena 04. kolovoza 2018. i počela iznova teći.

2.1. Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i ukidanje presude u cijelosti, podredno odbaciti tužbu tužitelja i naložiti tužitelju naknadu prouzročenog parničnog troška i sudske pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je temeljem odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Osnovano tuženik žalbom ukazuje na počinjenu bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijanom presudom glede i predmeta spora nema razloga o odlučnim činjenicama koje su istaknute od strane tuženika u odgovoru na tužbu.

7. U ovom predmetu i odgovorom na tužbu bilo je sporno pitanje dopustivosti ovrhe iz razloga zbog kojih je ovršni sud tužitelja uputio u parnicu svojim rješenjem poslovni broj Ovr-607/2023 od 27. rujna 2023. iz razloga čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje OZ), odnosno zastare tražbine tuženika.

8. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odlučio da je ovrha nedopuštena obzirom da je nastupila zastara potraživanja osnovom odredaba čl. 5. st. 1., čl. 17. st. 1., čl. 72. st. 1. i čl. 73. st. 2. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine" broj: 153/09, 90/11, 56/13 – dalje ZFVG), kao i odredaba čl. 7. st. 1. Uredbe o visini naknade za uređenje voda, te čl. 20. st. 5. i 6. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 36/15 – dalje ZKG), primjenjujući odredbe čl. 90. Zakona o porezu na dohodak kao i Općeg poreznog zakona. Time i iz čl. 74. st. 1. ZFVG je propisano da se na zastaru ovrhe primjenjuju citirane odredbe Općeg poreznog zakona kojim je čl. 197. st. 2. propisano da je iznimno od st. 1. tog članka postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16) kojima je do 01. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršiti će se prema odredbama tog Zakona a postupci u kojima je do 01. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona dovršiti će se prema odredbama ovog Zakona. Stoga su primijenjene važeće odredbe Općeg poreznog zakona i čl. 108. st. 4. kojim je propisano da je zastara naplate tražbine sa osnova naknade uređenja voda za iznose iz 2009. godine počela teći 01. siječnja 2011. obzirom se radi o rješenju Hrvatskih voda od 14. prosinca 2009. koje je postalo izvršno 21. siječnja 2010., pa je zastara nastupila protekom šest godina odnosno 01. siječnja 2017., a zastara naplate naknade za uređenje voda za iznose od 2011. godine počela je teći 01. siječnja 2012. obzirom je rješenje Hrvatskih voda od 03. siječnja 2011. postalo izvršno 08. lipnja 2011. i zastara nastupila 01. siječnja 2018. Stoga utvrđuje da je nastupila apsolutna zastara tražbine iz rješenja tuženika od 21. ožujka 2013. pa tako ni pljenidba ni prijenos novčanih sredstava, odnosno ovrha temeljem istog nije dopuštena te je odlučeno kao u izreci.

9. Prema dostavljenim podacima tijekom postupka tuženik i to Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet je kod Financijske agencije 04. studenog 2014. pokrenuo postupak temeljem rješenja od 21. ožujka 2013. kojim je naloženo tužitelju podmiriti dugovanje po rješenju Klasa:

[osobni identifikacijski broj] od 14. prosinca 2009. i [broj] od 03. siječnja 2011. u iznosu od 335,59 kuna a kojima je utvrđena obveza plaćanja naknade za uređenje voda po mjesečnim iznosima.

10. U odnosu na navode prvostupanjskog suda kojima detaljno iznosi primjenu zakona koji se odnosi na prigovor zastare, isti su pravilno određeni sukladno primjenom Zakona o financiranju vodnog gospodarstva i Zakona o komunalnom gospodarstvu, kao i odredbama Općeg poreznog zakona. No, u odnosu na navode iz odgovora na tužbu i prigovora tuženika, što se tiče ovlasti tužitelja na pokretanje postupka pred sudom o navedenom od strane prvostupanjskog suda nema obrazloženja, niti su o tome navedene osnove i razlozi o osnovanosti tako izjavljenog prigovora.

11. Uz to, i kada se odlučuje o prigovoru zastare, trebalo je u okviru postupka i cijeniti činjenice da li je došlo do prekida te zastare u odnosu na pokrenut postupak tuženika 04. studenog 2014., kao i dopis FINE da je 21. travnja 2021. dostavila popis rješenja o obvezi komunalne naknade i naknade uređenja voda koja je prestala sa izvršavanjem osnove 04. kolovoza 2018., te u vezi sa time da li je i došlo do prekida propisane apsolutne zastare potraživanja tuženika.

12. Postupak naplate naknade za uređenje voda različito je reguliran ovisno o tome da li su rješenja kojima se obračunava naknada donijele Hrvatske vode ili jedinica lokalne prema odredbi čl. 17. st. 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva/09. Odredbom čl. 72. st. 1. ZFVG/09 propisano je da se protiv obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu ovrha provodi prema propisima o ovrsi komunalne naknade, dok prema odredbi st. 3. čl. 72. ZFVG/09 propisano je da protiv obveznika vodnih naknada za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode, iste pokreću ovrhu kao ovrhovoditelj prema odredbama Ovršnog zakona, osim u slučaju iz čl. 71. st. 1. ZFVG/09 (ovrha na novčanim sredstvima, na poslovnim računima pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnost u vidu slobodnih zanimanja).

13. Odredbom čl. 74. st. 1. ZFVG propisano je da se na zastaru obračuna izvršenja odnosno ovrhe vodnih naknada osim naknada iz st. 2. (za zaštitu voda i za razvoj koji obračunavaju i naplaćuju isporučitelji vodnih usluga), primjenjuje Opći porezni zakon. Iz navedene odredbe i proizlazi i pravilno da je prvostupanjski sud i pravilno odlučio temeljem odredbe Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13) kao specijalnog propisa odnosno i njegove odredbe kojima je uređeno pitanje porezne zastare. Ali pri tome u odnosu na postupak tuženika kojim je i prethodno zatražena naplata trebalo je i obrazložiti da li je tada došlo do prekida zastare i rokova u odnosu na postojanje zastare te da li se to odnosi i na navedeno rješenje kojim je i zatraženo provođenje ovrhe.

14. Kako prvostupanjski sud nije u odnosu na prigovor tuženika vezano za nadležnost prvostupanjskog suda, kao i u odnosu na prekid zastare odlučivao, niti obrazložio navedene odredbe tada je osnovom čl. 370. ZPP-a i ukinuta presuda i vraćen predmet tom sudu na ponovno suđenje radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja kao i obrazloženja navedenih prigovora tuženika. U daljnjem postupku odlučiti će se i o zatraženom trošku žalbenog postupka.

U Puli - Pola 27. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nataša Babić