K-333/2023-24

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Ivani Peronja, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sunčice Jaman kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ČŠ, zbog kaznenog djela iz članka 236. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), nakon javne rasprave održane 19. veljače 2024., 15. travnja 2024., 6. lipnja 2024., 6. rujna 2024., 5. studenoga 2024. i 16. siječnja 2025., a zaključene 16. siječnja 2025. u nazočnosti okrivljenika, njegovih branitelja odvjetnika Veljka Miljevića, i Tonija Vukičevića, zamjenika ODO-a u Splitu, IŠ, opunomoćenika oštećene ZŠ, odvjetnika Zdenka Radića, dana 27. siječnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin RŠ i SŠ, rođene Č, rođen **.**.1965. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, zlatar, sa završenom srednjom školom, zaposlen u vlastitom obrtu " [obrt]", s prosječnim mjesečnim primanjima od oko 8.000,00 EUR-a, oženjen, otac četvero djece od kojih je dvoje maloljetno, pismen, dobrog imovnog stanja, vlasnik dvije kuće i poslovnog prostora u Poreču, neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je dana 10. listopada 2015. u Splitu, kao kupac, s AŠ kao prodavateljem, zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnine predmet kojeg Ugovora je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina], uz suglasno ugovorenu kupoprodajnu cijenu u ukupnom iznosu od 620.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti te AŠ isplatio 100.000,00 eura na ime kapare, a potom zatražio od AŠ da sastave fiktivni Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine na iznos kupoprodajne cijene od 310.000,00 eura, odlučivši iskoristiti takvu situaciju i taj fiktivni ugovor prikazati kao stvarni, u nakani da se znatno nepripadno materijalno okoristi, neistinito mu prikazujući da će takav fiktivni Ugovor koristiti isključivo u svrhu plaćanja manjeg poreza na promet nekretnine, a unaprijed odlučivši da tako ne postupi, pa kada mu je AŠ povjerovao i potpisao takav fiktivni Ugovor na kojem Ugovoru je ovjerio potpise kod javnog bilježnika Jagode Makelja – Šuljić pod posl. br. OV- 10061/15 od 10. listopada 2015., dana 12. listopada 2015. osnovom preostalog dijela stvarno ugovorene kupoprodajne cijene u iznosu od 520.000,00 eura imenovanom isplatio daljnjih 200.000,00 eura te 14. listopada 2015. na njegovo ime otvorio sudski polog kod Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Pazinu, na koji sudski polog je uplatio 76.213,93 kune kao protuvrijednost iznosa od 10.000,00 eura, a potom 15. listopada 2015. temeljem fiktivnog ugovora s kupoprodajnom cijenom od 310.000,00 eura zatražio i kod Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Poreču ishodio i uknjižio pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime, dok je AŠ odbio isplatiti preostali iznos kupoprodajne cijene od 310.000,00 eura, čime je imenovanog oštetio za iznos od 310.000,00 eura,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom pribavljena je znatna imovinska korist,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – djelo opisano u čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11.

III. Stoga se okrivljenik ČŠ, temeljem članka 236. st. 2. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

IV. Nakon toga se okrivljenom ČŠ, na temelju čl. 56. KZ/11, izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako on u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

V. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 –ZKP/08), oštećenici ZŠ, JŠ i KŠ upućuju se da imovinskopravni zahtjev mogu ostvarivati u parnici.

VI. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08, okrivljenik je dužan, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 5.000,00 EUR-a (pettisućaeura).

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj:

K-DO-2187/2015 od 7. studenoga 2016., protiv okrivljenika ČŠ zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11.

2. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj 14 Kž-398/2021 od 2. ožujka 2023., ukinuta je prvostupanjska presuda ovog suda posl. br. broj K-296/2017 od 16. srpnja 2021., te je predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Na temelju čl. 19. b) st. 3. ZKP/08, raspravu je proveo predsjednik vijeća kao sudac pojedinac, a po prethodnoj suglasnosti stranaka.

3.1. Na temelju čl. 407. st. 3. ZKP/ 08 rasprava je započela iznova.

3.2. Zastupnik optužbe je na raspravi održanoj 5. studenoga 2024. precizirao činjenični opis utuženog kaznenog djela na način da je u jedanaestom retku istog iza teksta: "bilježnika Jagode Makelja – Šuljić" dodao dio teksta, koji glasi: "pod posl. br. OV- 10061/15 od 10. listopada 2015.," (list 923 spisa).

3.3. Prilikom očitovanja o izmijenjenoj optužnici, okrivljenik je na navedenoj raspravi izjavio kako je razumio što mu se stavlja na teret izmijenjenom optužnicom, kao i da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se ovako izmijenjenom optužnicom stavlja na teret, te je sukladno čl. 417.a st. 5. ZKP/08 iznio obranu na kraju dokaznog postupka.

3.4. U ponovljenom postupku, u dokazne svrhe, na temelju čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08, pročitani su iskazi svjedoka NŠ sa rasprave od 20. ožujka 2018. (listovi 332-334 spisa), CŠ sa rasprave od 4. lipnja 2018. (listovi 335-338 spisa), MŠ sa rasprave od 3. rujna 2018. (listovi 339-341 spisa), VŠ sa rasprave od 21. studenog 2018. (listovi 352-356 spisa), TŠ sa rasprave od 6. veljače 2019. (listovi 375-377 spisa), iskaz stalnog sudskog vještak dr. Sanje Batina sa rasprave od 18. travnja 2019. (listovi 379-380 spisa), iskaz svjedoka HŠ sa rasprave od 8. srpnja 2019. (listovi 384-386 spisa), iskaz svjedoka JŠ sa rasprave od 17. ožujka 2021. (list 638-641 spisa) i iskaz svjedoka KŠ sa rasprave od 17. ožujka 2021. (list 641-643 spisa).

3.5. Potom je na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 2. ZKP/8 pročitan zapisnik o ispitivanju svjedoka –oštećenika AŠ sastavljen u ODO Split od 20. listopada 2016. (list 266-267 spisa).

3.6. Nadalje, u dokaznog postupku pregledani su i pročitani: preslike ugovora o kupoprodaji nekretnine, zaključen između CŠ kao prodavatelja i ČŠ kao kupca od 10. listopada 2015. godine (list 7 spisa), preslika ugovora o kupoprodaji nekretnine, zaključen između CŠ kao prodavatelja i ČŠ kao kupca od 10. listopada 2015. godine ovjeren kod javnog bilježnika ČŠM (listovi 8-9 spisa), zemljišnoknjižni e-izvadak Općinskog suda u Puli od 18. studenoga 2015. godine za nekretninu oznake katastarska čestica [katastarska čestica] (listovi 12- 13 spisa), potvrda o primitku novca od 12. listopada 2015. godine ovjerena kod javnog bilježnika ČŠM (list 26 spisa), preslika rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Pazinu pod poslovnim brojem 6 R2-556/2015-2 od 14. listopada 2015. godine (list 27 spisa), prijedlog za uknjižbu prava vlasništva predlagatelja ČŠ od 15. listopada 2015. godine podnesen Općinskom sudu u Puli – Pola, Stalnoj službi u Poreču, Zemljišno-knjižnom odjelu (list 28 spisa), preslika rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, Zemljišno-knjižnog odjela Pula od 25. listopada 2015. godine (listovi 34-42 spisa), preslika rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, Zemljišno-knjižnog odjela Poreč od 18. studenoga 2015. godine, pod poslovnim brojem Z-4908/2015 (list 46 spisa), preslika rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, zemljišno-knjižnog odjela [adresa] pod poslovnim brojem Z-14564/2015 od 30. prosinca 2015. godine (listovi 48-49 spisa), procjena vrijednosti stambene zgrade na adresi [adresa] u [adresa] smještena na kč. [katastarska čestica]. K. O. [katastarska općina] izrađena po stalnom sudskom vještaku graditeljske struke Marinu Smokoviću od 15. listopada 2015. (listovi 50-55 spisa), procjena vrijednosti stambene zgrade na adresi [adresa] u [adresa], smještene na k. č. [katastarska čestica]. K. O. [katastarska općina] sačinjena po Marinu Smokoviću od 7. listopada 2015. (listovi 74-79 spisa), preslik ugovora o posredovanju u prometu nekretnina zaključen između ČŠ i društva HABITATOR NEKRETNINE d.o.o. od 3. prosinca 2015. (list 189 spisa), elaborat o procijenjenoj vrijednosti sačinjen od strane ĐŠ od 16. listopada 2016. (listovi 207-223 spisa), smrtni list Matičnog ureda Omiš Klasa: 223-04/19-005/339 od 29. kolovoza 2019. (list 399 spisa), preslika ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog između AŠ kao primatelja uzdržavanja s jedne strane te ZŠ kao davateljice uzdržavanja s druge strane od 3. ožujka 2016. godine ovjeren od javnog bilježnika Zoje Puljiz pod brojem:

Ov-946/16 od 7. ožujka 2016. (listovi 400-403 spisa), smrti list Matičnog ureda Omiš za AŠ Klasa: 223-04/20-005/16 od 13. siječnja 2020. u prilogu kojeg je dostavljen u rukopisu podnesak također od 13. siječnja 2020. potpisan od strane matičara Marka Vučka i ovjeren pečatom Upravnog odjela za opću upravu Split (listovi 427-428 spisa), preslika rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici pod brojem: 20 Gž Zk-360/2018-2 od 29. srpnja 2019. (listovi 442-444 spisa), podnesak JŠ od 8. lipnja 2020. godine (list 500 spisa), preslika rješenja Županijskog suda u Splitu broj: Gž-45/2020-3 od 6. svibnja 2020. (listovi 506-508 spisa), potpisan ugovor od 10. listopada 2015. i ugovor od 10. listopada 2015. ovjeren po javnom bilježniku (listovi 545-548 spisa), rješenje Općinskog suda u Pazinu pod posl. brojem Z-3752/2020 od 21. prosinca 2020., izvadak iz zemljišne knjige za br. ZK uloška [broj ZK uloška] od 29. prosinca 2020. (listovi 577-579 spisa), imovinskopravni zahtjev oštećenih JŠ i KŠ iz podneska od 3. svibnja 2021. (listovi 660 i 683 spisa), preslik rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-227/20-4 od 17. ožujka 2021. (listovi 739-744 spisa), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu broj KP- DO-91/2020 od 15. siječnja 2020. (listovi 779-782 spisa), verificirani izvatci Zemljišnoknjižnog odjela Poreč – [adresa], KO: 323748, [adresa] od 22. veljače 2024.(listovi 862-868 spisa), zahtjev ČŠ za uknjižbom Z-3517/2020 od 05.03.2020. (list 893 spisa), preslik rješenja Općinskog suda u Pazinu, ZK Odjel Poreč o odbacivanje zahtjeva Z-3517/2020 od 02.06.2020. (list 894 spisa), preslik rješenja Općinskog suda u Pazinu, ZK Odjel Poreč o usvajanju prigovora i o uknjižbi ČŠ od 15.07.2022. (listovi 896-897 spisa), preslik rješenja Županijskog suda u Varaždinu Gž Zk- 680/2022.,od 06.02.2023. o odbijanju žalbe ZŠ protiv uknjižbe ČŠ (listovi 899-902 spisa), kaznena prijava koja je pročitana u odnosu na datum podnošenja iste, osobu podnositelja te osobu protiv koje je podnesena (listovi 912-918 spisa), preslik izjave koja je pročitana u odnosu na datum podnošenja iste te osobu koja je dala izjavu (listovi 930-931 spisa), te ugovor o namjenskom kreditu od 19. prosinca 2015. (listovi 937-940 spisa).

3.7. U dokazne svrhe pregledani su spisi Općinskog suda u Pazinu broj Z 3517/2020 (Z 14422/2020, Z 15813/2022, Z 3393/2023, Z 6079/23).

3.8. U ponovljenom postupku u svojstvu svjedoka ispitani su DŠ, TŠ i BŠ.

3.9. Sud je na temelju odredbe čl. 421. st. 1. t. 2. i 4. ZKP/08 odbio prijedlog obrane za ispitivanjem u svojstvu svjedoka, LŠ, kao prijedlog koji je nevažan i usmjeren odugovlačenju predmetnog kaznenog postupka, s obzirom da predloženi svjedok LŠ nema relevantnih saznanja o inkriminiranom događaju osim, što u ovom predmetu zastupa oštećenike JŠ i KŠ, stoga je prijedlog za njegovim ispitivanjem ocijenjen kao nevažan dokazni prijedlog, a posebno cijeneći pri tome vrijeme trajanja ovog postupka, ocjena je ovog suda da je navedeni dokazni prijedlog usmjeren i na znatno odugovlačenje postupka.

3.10. Ujedno, na temelju istih zakonskih odredbi odbijen je dokazni prijedlog okrivljenika ČŠ i njegovih branitelja za pribavljanje spisa ODO-a u Splitu broj: KP-DO-2767/2024 protiv osumnjičenika TŠ, a imajući u vidu rezultate do tada provedenog dokaznog postupka, zaključak je suda da je vezano za utuženo kazneno djelo, činjenično stanje bilo utvrđeno u dovoljnoj mjeri za donošenje meritorne sudske, a posebno cijeneći pri tome vrijeme trajanja ovog postupka navedeni prijedlog se ukazuje i odugovlačećim dokaznim prijedlogom.

3.11. Na temelju čl. 431. st. 3. ZKP/08 iz spisa su kao nezakoniti dokazi izdvojene: službene zabilješke PU Istarske, Policijske postaje Poreč od 27. siječnja 2016. o obavljenom obavijesnim razgovorima sa ČŠ (list 22 spisa) i sa ŠŠ (list 70 spisa), službena zabilješka iste policijske postaje od 2. veljače 2016. o obavljenom obavijesnom razgovoru sa OŠ od 2. veljače 2016. (list 72 spisa), službena zabilješka iste policijske postaje o obavljenom obavijesnom razgovoru sa Marinom Smokovićem od 4. veljače 2016. (list 91 spisa), službena zabilješka III. PP Rijeka o obavljenom obavijesnom razgovoru sa GŠ od 19. veljače 2016. (list 127 spisa), službene zabilješke Policijske postaje Umag – Umago o obavljenim obavijesnim razgovorima s PŠ od 15. ožujka 2016. (list 128 spisa), ĆŠ (list 129 spisa) i FŠ (list 130 spisa) sve od 15. ožujka 2016., službena zabilješka PUSD, II. PP Split o obavljenom obavijesnom razgovoru sa UŠ od 15. travnja 2016. (listovi 137-138 spisa), službena zabilješka PU SD, II. PP Split o obavljenom obavijesnom razgovoru s CŠ od 15. travnja 2016. (listovi 140-141 spisa), službena zabilješka PU SD, II. PP Split o obavljenom obavijesnom razgovoru sa EŠ od 24. svibnja 2016. (listovi 142-143 spisa), službena zabilješka PU SD, PP Omiš o obavljenom obavijesnom razgovoru s AŠ od 14. travnja 2016. (list 145-146 spisa) i službena zabilješka PU SD II. PP Split o obavljenom obavijesnom razgovoru sa ŽŠ od 15. lipnja 2016. (list 176-177 spisa), te je određeno da će se po pravomoćnosti rješenja zatvoriti u poseban omot i čuvati odvojeno od spisa, kako se ne bi mogli razgledati ni koristiti u postupku.

3.12. U konkretnom slučaju radi se o službenim zabilješkama sačinjenima po djelatnicima policije na okolnosti obavljenih obavijesnih razgovora sa gore navedenim osobama, a na kojima se ne može temeljiti sudska odluka i koje je stoga valjalo izdvojiti iz spisa.

3.13. Osim naprijed navedenih dokaznih prijedloga koje je sud odbio, obrana nije imala daljnjih dokaznih prijedloga, a optužba nije imala prijedloga za izvođenjem drugih dokaza.

3.14. Na kraju dokaznog postupka, a prije uzimanja obrane okrivljenika, pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika ČŠ od 16. siječnja 2025. (list 944 spisa), te je na kraju ispitan okrivljenik ČŠ.

4. Iznoseći obranu na raspravi održanoj 16. siječnja 2025. (listovi 935-936 spisa), okrivljenik je odmah na početku naveo da će vezano za kazneno djelo za koje se tereti iznijeti obranu, te da neće odgovarati na pitanja stranka. Izjavio je da nije kriv za djelo za koje se tereti, navodeći pri tome kako ostaje pri navodima svoje obrane koju je ranije iznio u ovom postupku, te da nema ništa posebno za nadodati, osim što želi istaknuti kako mu je drago da su u ponovljenom postupku ispitani svjedoci po prijedlogu obrane koji su istinito iskazivali, te da je istina napokon izašla na vidjelo.

4.1. Ujedno, naveo je da je razočaran činjenicom da je neposredno prije rasprave na sudskom hodniku, a prije nego li je krenula rasprava na kojoj se trebao u svojstvu svjedoka ispitati javni bilježnik, dotični gospodin istome svjedoku kazao što treba pričati, a što je njega razočaralo da jedan tako ugledan gospodin može tako nešto kazati u sudskoj zgradi. On je to čuo i vidio, a siguran je da je sudska kamera to mogla zabilježiti na samom hodniku gdje se ovaj događaj odvio, sjeća se i da je taj gospodin kazao "Bit će“ javnom bilježniku koji se trebao ispitati u svojstvu svjedoka.

4.2. U obrani koju je iznio na raspravi održanoj 13. srpnja 2021. (listovi 748-749 spisa) okrivljenik ČŠ je naveo da nije kriv djelo za koje se tereti i da je samo u dva navrata vidio pok. AŠ i to kod javnog bilježnika. U prvom navratu da su ga zvali brat i odvjetnik. U drugom navratu je to bilo opet kod bilježnika kada je njegov brat donio ostatak novca. Naveo je da nikada nije bio u kući AŠ i da nikada nije čitao ugovor te je posebno istakao da nije išao u školu u Republici Hrvatskoj. On i njegova braća da žive kao obitelj, u zajednici. Kad su odlučili kupiti kuću, da je ista trebala biti kupljena na ime njegovog nećaka, odnosno bratovog sina. Kako on nije bio kreditno sposoban, da je obitelj odlučila da on bude formalni kupac. Pojasnio je da je dio novca za kuću potjecao od obitelji, a dio da je bio pozajmica od ČĐ i IĐ iz [adresa]. Kako bi vratili ovu pozajmicu, da su uzeli kredit. Nakon smrti vlasnika kuće, da se u [adresa] pričalo da se kuća prodaje za cijenu od 200.000,00 do 250.000,00 eura, a što da je čuo od svoje braće. U listopadu 2015. da je trebao putovati u Češku kod obitelji svoje supruge, kada mu je brat rekao da trebaju ići u Split kupiti kuću. Sjeća se jedne zgode kada je brat trebao dati novac AŠ, da je čuo galamu i brat mu je rekao da su se AŠ i njegovi rođaci gotovo potukli. Kada je drugi puta vršena isplata ostatka cijene, AŠ da je rekao da treba dati još 10.000,00 eura, a na što je njegov brat odgovorio da je 10.000,00 eura već dao njegovom sinu. Njegov brat da je skoro odustao od ove kupnje jer kada je bila ta druga isplata, kod bilježnika nije došao sin AŠ, a ni njegov odvjetnik. Te prigode da su uz AŠ došle druge osobe, koje da je bilježnik tjerao van iz ureda. AŠ da je njegovom bratu dao ključ od kuće. Potom da je u nastavku njegov brat adaptirao kuću koja je bila bez dvorišta, a na koncu se dogodilo da je ostao bez kuće. Stoga da se pita tko je tu prevaren, a po njemu da je prevarena njegova obitelj. Kuća da je bila bez dvorišta, da je istu trebalo legalizirati, a određeni novac da je plaćen i susjedu za korištenje sanitarnog čvora. Inače, kada su išli u subotu kod javnog bilježnika, da je pitao brata zašto idu u subotu kad je neradni dan, a on da mu je rekao da su odvjetnik AŠ i bilježnik, školske kolege. Drugo da ne zna. Na kraju je naveo da su braća rekli rođacima AŠ da oni vrate novac, a da će oni vratiti kuću, ali oni su htjeli i novac i kuću. Nadalje, naveo je da su htjeli cijenu platiti preko računa, preko banke, a AŠ i njegov odvjetnik da su htjeli da se cijena isplati u gotovini. Ugovor da mu je na potpis dao odvjetnik AŠ, odnosno javni bilježnik da mu je baš pokazao gdje treba potpisati ugovor i koji da je potpisao. Nakon toga da je bilježnik rekao da mu se preda primjerak Ugovora, odnosno njegovom bratu. Osim ovog što mu je bilježnik dao na potpis, da ništa drugo nije potpisao.

4.3. Imajući u vidu da je okrivljenik koristio zakonsko pravo da iznese obranu i odgovara samo na pitanja svojih branitelja, pregledana je DVD snimka njegovog prvog ispitivanja obavljenog u ODO-u u Splitu, od 6. rujna 2016. (žuta omotnica list 186 spisa). Iznoseći obranu na prvom ispitivanju, okrivljenik je također koristio pravo da ne odgovara na pitanja zastupnika optužbe. Naveo je da su se dogovorili sa gospodinom AŠ na iznos od 310.000,00 EUR, da su obojica imali svog odvjetnika, te da je on sve ispoštovao i platio porez i digao kredit za kuću te potom dobio ključeve kuće.

Dalje drugo da ne zna.

5. Po provedenom dokaznom postupku sud je, analizirajući svaki dokaz posebno te ga dovodeći u vezu s drugim dokazima, cijeneći dokaze metodom slobodne ocjene dokaza, utvrdio da je okrivljenik ČŠ počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – djelo opisano po članku 236. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11, na način kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci presude.

6. Kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 ostvaruje se dovođenjem u zabludu ili održavanjem u zabludi druge osobe lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica, s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, a posljedica je navođenje druge osobe da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, dok je kvalificirani oblik iz st. 2. istog čl. KZ/11 počinjen ako je kaznenim djelom pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta.

7. Naime, u ovom postupku nije bilo sporno da su okrivljenik ČŠ kao kupac i oštećeni sada pokojni AŠ, kao prodavatelj, dana 10. listopada 2015. u Splitu, u uredu javnog bilježnika ČŠM zaključili kupoprodajni ugovor pod posl. br. OV-10061/15 predmet kojeg je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina] i u kojem je kao kupoprodajna cijena označen iznos od 310.000,00 EUR. Nije bilo sporno da je navedeni ugovor okrivljenik potpisao i da je ovaj ugovor istog dana ovjeren u uredu navedenog javnog bilježnika.

7.1. Nadalje, nije bilo sporno da je okrivljenik oštećenom u cijelosti isplatio iznos od 310.000,00 EUR i to dana 10. listopada 2015. iznos od 100.000,00 EUR, potom dana 12. listopada 2015. daljnji iznos 200.000,00 EUR, dok je iznos od 10.000,00 EUR isplaćen na način da je okrivljenik na ime oštećenog otvorio sudski polog kod Općinskog suda u Puli, stalne službe u Pazinu na koji je uplatio iznos od 76.213,93 kn kao protuvrijednost iznosa od 10.000,00 EUR. Nije bilo sporno da je okrivljenik potom 15. listopada 2015., temeljem kupoprodajnog ugovora sa kupoprodajnom cijenom od 310.000,00 EUR, kod Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Poreču (sada Općinskog suda u Pazinu) zatražio i ishodio uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, na svoje ime.

7.2. Ujedno, u postupku nije bilo sporno da je AŠ koji je u optužnici ODO u Splitu br. K-DO-2187/2015 od 7. studenog 2016. označen kao oštećenik, u međuvremenu preminuo i da bi njegovi zakonski nasljednici prema podacima iz smrtovnice bili njegova kći JŠ i unuk KŠ. Nadalje, nije bilo sporno da je AŠ zaključio sa ZŠ ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i to dana 3. ožujka 2016. godine, ovjeren kod javnog bilježnika 7. ožujka 2016.

8. S obzirom na naprijed navedeno te kako je osoba koja je u optužnom aktu označena kao oštećenik, preminula, sud je dopustio sudjelovanje ZŠ kao oštećeniku u ovom postupku, a koja je putem svog opunomoćenika postavila imovinskopravni zahtjev (list 905-907 spisa), na način da njime traži utvrđenje da je nepostojeći, podredno da je ništetan, a podredno da je pobojan onaj ovjereni ugovor broj Ov-10061/2015 od 10. listopada 2015. godine s manjom fiktivnom cijenom od 310.000,00 EUR-a, dok se u odnosu na onaj drugi ugovor s pravom voljom ugovornih stranaka koji glasi na iznos od 620.000,00 EUR-a deklaratornim zahtjevom traži utvrđenje da je isti raskinut zbog neispunjenja i ne plaćanja u roku koji je bio bitan sastojak tog ugovora s pravom voljom ugovornih stranaka, dok se podredno za taj drugi ugovor konstitutivnim zahtjevom traži raskid ugovora.

8.1. Ujedno, sud je dopustio i zakonskim nasljednicima JŠ i KŠ da u postupku sudjeluju kao oštećenici, a koji su putem svog opunomoćenika podneskom od 3. svibnja 2021. postavili imovinskopravni zahtjev u iznosu od 2.325.000,00 kuna (list 660 spisa). Sud je pri tome imao u vidu odredbu čl. 202. st. 12. ZKP/08 koja sadrži definiciju oštećenika u kaznenom postupku i po kojoj je to između ostalog svaka fizička osoba koja je pretrpjela imovinsku štetu kaznenim djelom. Posebno je istaknuti da se radi o kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti te da za nastavak postupka odnosno vođenje postupka, a s obzirom na predmetno kazneno djelo iz čl. 236. st. 2. KZ/11 zbog kojeg se vodi postupak, nije bilo potrebno pribaviti izjavu nasljednika iza smrti oštećenika. S obzirom na prednje navode, zaključak je suda da je bilo osnovano omogućiti sudjelovanje ZŠ u postupku kao oštećeniku i to nevezano od činjenice da su u tijeku drugi parnični postupci i ostavinski postupak u kojima se želi osporiti valjanost zaključenog Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i njezin legitimitet oštećenika u kaznenom postupku. Utvrđenje osoba koje bi bili nasljednici iza sada pok. AŠ je za sud od značenja za donošenje odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a o čemu će se sud osvrnuti prilikom obrazlaganja odluke o imovinskopravnom zahtjevu u nastavku presude.

8.2. Stoga ova činjenica nije bila zapreka za vođenje i okončanje kaznenog postupka jer je bilo potrebno utvrditi samo ono za što se okrivljenik tereti optužnim aktom, odnosno je li kaznenim djelom, i u vrijeme i na način kada se to stavlja na teret, istim počinjena šteta AŠ koji je u međuvremenu preminuo.

9. S obzirom na činjenični opis iz optužnice i okrivljenikovu obranu u kojoj je negirao počinjenje kaznenog djela, kao sporno u postupku je valjalo utvrditi je li kupoprodajni ugovor u kojem je kao kupoprodajna cijena označeni iznos od 310.000,00 EUR, fiktivan i sačinjen na traženje okrivljenika u svrhu plaćanja manjeg poreza na promet nekretninama. Nadalje, valjalo je utvrditi je li uz navedeni ugovor, između okrivljenika i AŠ zaključen i drugi ugovor u kojem je kupoprodajna cijena označena u iznosu 620.000,00 EUR i je li upravo ovaj iznos predstavlja stvarnu volju ugovornih stranaka i je li okrivljenik lažno prikazao AŠ da će mu isplatiti upravo navedenu cijenu od 620.000,00 EUR dovodeći ga time u zabludu unaprijed odlučivši da tako ne postupi već da mu koristeći fiktivni ugovor zaključen na iznos od 310.000,00 EUR, plati samo polovinu ugovorene cijene, a da mu preostali iznos ne plati i na taj način za sebe pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist od 310.000,00 eura, za koji iznos je oštetio AŠ.

9.1. Nadalje, s obzirom na kazneno djelo prijevare za koje se tereti okrivljeni, u postupku je valjalo utvrditi je li okrivljenik u ugovornom odnosu s oštećenikom postupao s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom u cilju pribavljanja znatne imovinske koristi koja premašuje iznos od 60.000,000 kuna, odnosno iznos od 7.880,56 EUR-a prema srednjem tečaju eura prema HNB na dan sklapanja ugovora.

10. Pri tome je navesti da je u odnosu na naprijed istaknute sporne činjenice, sud utvrdio da je osim ranije spomenutog ugovora o kupoprodaji u kojem je kao kupoprodajna cijena označeni iznos od 310.000,00 EUR, bio zaključen i drugi ugovor i to na iznos od 620.000,00 EUR koji je sadržavao stvarnu volju stranaka, ovdje okrivljenika kao kupca i AŠ kao prodavatelja i u kojem je označena prava i stvarno dogovorena kupoprodajna cijena predmetnog objekta, odnosno kuće u [adresa].

10.1. Navedeni zaključak suda temelji se na iskazu oštećenog sada pok. AŠ danom pred državnim odvjetnikom, te iskazima ispitanih svjedoka: NŠ, VŠ, CŠ, MŠ i TŠ.

11. Oštećeni AŠ je tako u iskazu danom pred državnim odvjetnikom u ODO- u u Splitu (listovi 266-267 spisa), a koji je pročitan u dokazne svrhe budući je isti u međuvremenu preminuo, naveo da je naslijedio kuću iza smrti pokojnog brata ZĐ koja se nalazi u [adresa], u centru, na adresi [adresa]. Još za života njegov brat mu je govorio da je pulski zlatar ČŠ zainteresiran za kupnju ove kuće. Pošto je bio star i nemoćan te nije mogao ići u [adresa], uputio je svog sina ŽŠ, te CŠ i MŠ da razgovaraju s potencijalnim kupcem. Iz [adresa] da ga je telefonom nazvao CŠ te mu kazao da ima kupca za iznos od 600.000,00 EUR. Nije znao o komu se radi. Dana 10. listopada 2015., da je bila subota i u njegovu kuću u [adresa] da je došao okrivljenik sa svojim odvjetnikom i bratom i kazao da je zainteresiran za kupnju nekretnine i da je ponio dio kupoprodajne cijene, nakon čega su se uputili kod javnog bilježnika TŠ u [adresa]. Osim njega da su sa njegove strane pristupili: njegov sin ŽŠ, CŠ i njegova kći UŠ te odvjetnik NŠ kojeg je u međuvremenu angažirao CŠ da zastupa njegove interese. U uredu javnog bilježnika da je dogovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 640.000,00 EUR te su on i okrivljenik potpisali ugovor s ovom kupoprodajnom cijenom. Odvjetnik NŠ da mu je kazao da je kupac zamolio da se sastavi drugi fiktivni ugovor na manji iznos od 310.000,00 EUR kako bi kupac platio manji porez, na što je pristao potpisati takav ugovor. Ove prigode da je okrivljenik na ime kapare isplatio iznos od 100.000,00 EUR te je dogovoreno da će doći za par dana i isplatiti još 200.000,00 EUR dok će preostali iznos kupoprodajne cijene u iznosu od 340.000,00 EUR isplatiti do 20 listopada 2015. Okrivljeni da je za dva dana opet došao u Split te su otišli kod istog javnog bilježnika, a ovaj put bez odvjetnika NŠ koji se nalazio na raspravi u Dubrovniku. Ove druge prigode okrivljenik da je isplatio daljnjih 200.000,00 EUR, za što mu je potpisao potvrdu koju je sastavio odvjetnik NŠ i iz koje proizlazi da se kupac ne može knjižiti dok ne isplati kupoprodajnu cijenu u cijelosti. Prilikom potpisivanja ove potvrde CŠ mu je rekao da okrivljenik traži da se cijena spusti za 20.000,00 EUR čemu se u početku protivio ali je u konačnici ipak pristao i potpisao novi kupoprodajni ugovor na iznos cijene od 620.000,00 EUR. Okrivljenik da mu je isplatio ukupno 300.000,00 EUR dok preostali iznos od 320.000,00 EUR nije isplatio iako je to bio u obvezi učiniti do 20. listopada 2015. U međuvremenu je od Općinskog suda u Puli obaviješten da je okrivljenik položio 10.000,00 EUR u njegovu korist, a vezano za predmetnu kupoprodaju, sve bez njegovog znanja i suglasnosti. Također je saznao da se okrivljenik uknjižio na predmetnoj kući iako nije isplatio preostali iznos kupoprodajne cijene i da je ušao u posjed kuće. Ovakvim okrivljenikovim postupanjem osjeća se prevarenim jer mu nikada ne bi prodao kuću za 310.000,00 EUR. Stoga se smatra oštećenim za neisplaćeni iznos od 320.000,00 EUR u kojem postavlja imovinskopravni zahtjev.

11.1. Sud je prihvatio iskaz svjedoka oštećenog AŠ kao istinit i vjerodostojan, a isti podupiru i iskazi ostalih svjedoka kako slijedi.

12. Svjedok NŠ je u svom iskazu, kako onom danom u ODO u Splitu (list 258-259 spisa) tako i na raspravi pred sudom (listovi 332-334 spisa), potvrdio da je na poziv CŠ bio u uredu javnog bilježnika ČŠM radi pružanja pravne pomoći i zaštite ošt. AŠ. Međutim, tada još uvijek nije bio njegov punomoćnik već se u tom svojstvu kao punomoćnik pojavio kada je utvrdio je da je u zemljišnim knjigama evidentirana zabilježba gdje kupac odnosno okrivljenik ulaže prigovor vezano za njegov zahtjev za uknjižbu predmetne nekretnine. Njegova komunikacija s oštećenim vršena je preko CŠ kojeg je poznavao od ranije kao stranku i koji mu je naknadno donio formular punomoći potpisane od strane oštećenog, a kojim ga je oštećenik opunomoćio za postupanje vezano za predmetni ugovor. Nadalje, naveo je da je 10. listopada 2015. u uredu javnog bilježnika između okrivljenika i AŠ zaključen ugovor o kupoprodaji u kojem je kupoprodajna cijena predmetnog objekta u [adresa] iznosila 640.000,00 EUR, a koji su potpisali i okrivljenik i oštećenik. Potom da je zaključen još jedan ugovor u kojem je kupoprodajna cijena označena u iznosu od 310.000,00 EUR, a sve u svrhu plaćanja manjeg poreza i koji je ovjeren kod javnog bilježnika. Naveo je da nije bio u uredu javnog bilježnika 12. listopada 2015. jer se nalazio u Dubrovniku i tada ga je zvao CŠ kojem je davao savjete vezano za sačinjenje potvrde odnosno sadržaj iste. Potvrdio je i da je ugovor u uredu javnog bilježnika pisao odvjetnik RĐ koji je došao sa kupcem. Naknadno je doznao da je sklopljen još jedan kupoprodajni ugovori i to na iznos od 620.000,00 EUR, a da je raniji ugovor u kojem je kupoprodajna cijena iznosila 640.000,00 EUR, pokidan. Naveo je i da okrivljenik i oštećeni nisu sudjelovali u smislu određivanja sadržaja predmetnog ugovora, a nakon što su se prethodno dogovorili oko kupoprodajne cijene.

12.1. Sud je prihvatio iskaz svjedoka NŠ kao istinit i vjerodostojan, a isti je sukladan i materijalnim dokazima u spisu i iskazima svjedoka CŠ, ošt. AŠ, VŠ i TŠ.

12.2. Posebno je navesti da je svjedok koji je inače odvjetnik, odgovarao na sva postavljena pitanja vjerodostojno i uvjerljivo, a njegov iskaz sud ocjenjuje i objektivnim jer ni u jednom trenutku nije teretio okrivljenika da bi sudjelovao u izradi pisanog kupoprodajnog ugovora ili da bi okrivljenik poticao nekoga da napiše ugovor sa određenim sadržajem, niti da bi tom smislu utjecao na oštećenog ili ga na što nagovarao i slično.

13. Na okolnosti utvrđenja stvarne volje ugovornih stranaka i stvarne kupoprodajne cijene iskazivao je i svjedok EŠ koji je u iskazu na raspravi (listovi 339-341 spisa) naveo da je zajedno sa CŠ i ŽŠ bio u [adresa] kako bi donijeli stvari iz kuće pokojnog ZĐ brata sada pok. oštećenog AŠ te je jedne prigode čuo da je okrivljenik spominjao vrijednost kuće pok. ZĐ od 200.000,00 do 300.000,00 EUR koji iznos da je narastao do nekih 500.000,00 EUR. Kada mu je predočeno da je na ranijem ispitivanju u državnom odvjetništvu naveo kako su se CŠ i okrivljenik dogovarali za cijenu od 640.000,00 EUR, a da je na raspravi kazao drugačije, naveo je da ostaje kod onog što je kazao na raspravi i da ne može pojasniti kako je na ranijem zapisniku o njegovom ispitivanju upisan iznos od oko 640.000,00 EUR. Nadalje, naveo je da je odlazio kod javnog bilježnika u Split u Šimićevu ulicu i to po pozivu sina ošt. CŠ, ŽŠ, gdje da se kratko zadržao na hodniku ispred ureda javnog bilježnika, a kako je AŠ govorio da će dobiti infarkt, da je on otišao s hodnika i da se više nije vraćao. Naknadno mu je CŠ rekao da je došlo do problema oko isplate kupoprodajne cijene te mu spomenuo da je plaćeno 300.000,00 EUR dok preostali iznos nije plaćen. Iste prigode da je spominjao da se radilo o razlici do 600.000,00 EUR, makar tako misli jer nije potpuno siguran u to. Potvrdio je da je on predao okrivljeniku ključeve od kuće koja je bila predmet kupoprodaje, a sa tim da nije bio upoznat ošt. AŠ, kao ni njegov sin ŽŠ.

13.1. Iako navedeni svjedok nije bio prisutan zaključenju kupoprodajnog ugovora u uredu javnog bilježnika niti je nazočio ovjeravanje potpisa na ugovoru ni isplati kupoprodajne cijene, iz njegovog iskaza je razvidno da je u kontaktu sa drugim osobama doznao da kupoprodajna cijena nije plaćena u cijelosti i da se radi o razlici do 600.000,00 EUR. Dakle, i iz iskaza ovog svjedoka zaključiti je da je dogovorena kupoprodajna cijena između okrivljenika i AŠ viša od iznosa od 310.000,00 EUR koji je naveden u ovjerenom ugovoru.

13.2. Nadalje, iskaz svjedoka MŠ je potrebno sagledati u kontekstu ranijeg iskaza svjedoka NŠ koji je detaljno opisao svoja saznanja o stvarnoj volji stranaka, odnosno okrivljenika kao kupca i ošt. AŠ kao prodavatelja i koji je potvrdio da je u ugovoru ovjerenom u uredu javnog bilježnika bila navedena niža kupoprodajna cijena i koji ugovor je bio fiktivan i trebao je poslužiti samo u svrhu plaćanja manjeg poreza.

14. Svjedokinja SĐ (listovi 352-356 spisa) je u svom iskazu navela da je bila u uredu javnog bilježnika zajedno s oštećenim AŠ, njegovim sinom ŽŠ, svojim ocem CŠ, a u istom da su bili i okrivljenik, njegov brat i njegov odvjetnik. Već ranije da je došao gospodin NŠ koji je trebao zaštititi prava AŠ. Te prigode da je pisan ugovor o kupoprodaji i to na laptopu te misli da ga je pisao okrivljenikov odvjetnik, a da nije sigurna je li taj ugovor već bio napisan kada su došli. Gospodin NŠ da je kontrolirao taj ugovor. U ugovoru da je bila označena kupoprodajna cijena od 640.000,00 EUR. Ovaj ugovor da je naknadno vidjela i to nakon što joj ga je pokazao AŠ. Sjeća se da je postojao još jedan ugovor u kojem je cijena bila 310.000,00 EUR. U uredu javnog bilježnika da je dana kapara od 100.000,00 EUR i da se ovaj novac brojao, te je bilo govora da bi za dva dana trebao biti isplaćen daljnji iznos od 200.000,00 EUR, a u nastavku i preostali iznos kupoprodajne cijene do iznosa od 640.000,00 EUR. Nakon dva dana ponovno je bila u uredu javnog bilježnika kada je bio prisutan njezin otac CŠ te je došao okrivljenik i njegov branitelj, te okrivljenikov brat, a bio je prisutan i njezin brat AĐ, a da nije bio nazočan odvjetnik NŠ koji se nalazio u Dubrovniku i s kojim je kontaktirala putem telefona. Ove prigode da je sačinjena potvrda koju je pomogao sačiniti odvjetnik NŠ, a sve kako bi se AŠ zaštitio da će mu biti isplaćena kupoprodajna cijena u cijelosti. Da bi ova potvrda bila potpisana od strane okrivljenika, da je trebalo spustiti kupoprodajnu cijenu za 20.000,00 EUR tako da je ista sada iznosila 620.000,00 EUR. Ove prigode da je sačinjen novi ugovor sa navedenom kupoprodajnom cijenom od 620.000,00 EUR, i da je isti imala u rukama i uspoređivala ga sa ranijim ugovorom u kojem je kupoprodajna cijena iznosila 640.000,00 EUR. Ne sjeća da bi vidjela da bi ugovor u kojem je cijena bila 640.000,00 EUR bio ovjeren od strane javnog bilježnika i da nije čula da bi se te prigode spominjalo plaćanje poreza na nekretninu.

14.1. Kada joj je predočeno da je u ranijim iskazu pred državnim odvjetnikom navela da je ugovor na 310.000,00 EUR bio zaključen kako bi okrivljenik pratio manji porez, navela da se ne sjeća da bi to kazala na ranijem ispitivanju. Govoreći o ponašanju okrivljenika u uredu javnog bilježnika, navela je da isti nije ni na koji način vršio pritisak na AŠ vezano za zaključenje ugovora o kupoprodaji i kupoprodajnu cijenu. Ne sjeća se da je vidjela da bi u uredu javnog bilježnika netko kidao ugovor. Na koncu navela je da je ugovor u kojem je kupoprodajna cijena označena u iznosu od 620.000,00 EUR pisao okrivljenikov odvjetnik, na laptopu.

14.2. Ocjenjujući vjerodostojnost iskaza ove svjedokinje sud je isti prihvatio u dijelu u kojem navodi da je osim ugovora u kojem je kupoprodajna cijena bila označena u iznosu od 310.000,00 EUR, postojao i drugi ugovor koji je sadržavao stvarno dogovorenu kupoprodajnu cijenu, odnosno ugovor u kojem je kupoprodajna cijena prvotno označena u iznosu od 640.000,00 EUR, koja je potom smanjena za 20.000,00 EUR i zbog čega je zaključen novi ugovor na iznos od 620.000,00 EUR, pri čemu je svjedokinja detaljno opisala sve okolnosti pod kojima je u konačnici došlo do zaključenja ugovora na iznos od 620.000,00 EUR.

15. Nastavno, na okolnosti utvrđenja stvarno dogovorene kupoprodajne cijene i stvarne volje ugovornih stranaka, ispitan je svjedok TŠ prisjednik u uredu javnog bilježnika ČŠM.

15.1. Isti je u svom iskazu (listovi 376-377 spisa) također potvrdio da su postojala dva ugovora pri čemu je izrijekom naveo da kupoprodajna cijena u ugovoru na kojem je ovjerio potpis prodavatelja nije bila ona koja je bila dogovorena između stranaka kao stvarna kupoprodajna cijena. Pojasnio je kako je došlo do toga da se ugovor ovjeri u dan izvan redovnog radnog vremena javnobilježničkog ureda, navodeći da su ga prethodno više puta nazivale osobe koje su se predstavile kao kupac i kojima je bilo važno da se toga dana ovjeri ugovor. Odlučio je udovoljiti tom traženju te primiti stranke. Sjeća se da je bila subota i da je pristupilo više osoba. Iste prigode da je bila dana kapara, predujam, u iznosu 100.000,00 EUR. Stranke da su trebale doći i u ponedjeljak kada je trebalo izvršiti dodatnu isplatu na ime kupoprodajne cijene te misli da se radilo o iznosu od oko 200.000,00 EUR. Ono što je posebno primijetio je bilo veliko uzbuđenje na strani prodavatelja vezano za isplatu kupoprodajne cijene. Stranke da su tražile da se brojanje novca i isplata izvrši u uredu, a što nije dopustio već ih je uputio da to naprave u kuhinji ureda. Stranke da su te prigode najavile i treći dolazak ali ih je zbog nereda koji je napravljen ove druge prigode, zamolio da više ne dolaze te im je sugerirao da odu kod kolege u Omišu, budući je to mjesto gdje prebiva prodavatelj. I ovaj treći dolazak da je bio vezan za isplatu po istom pravnom poslu, a to da je zaključio iz njihovog razgovora. Naveo da su stranke kada su prvi put došle u ured, imale pripremljen i napisan ugovor o kupoprodaji.

15.2. Svjedok je nadalje naveo da ga je začudilo da nakon što je ovjerio ugovor odnosno potpis prodavatelja na ugovoru, kupac ne dobije nijedan primjerak ugovora, posebno kada je dao kaparu od 100.000,00 EUR, a da za taj primitak nije dana nikakva potvrda. Stoga da je osobno sugerirao odvjetniku prodavatelja da primjerak ugovora preda kupcu, a što da je odvjetnik NŠ i uradio. Pri tomu je naveo da je situacija kada odvjetnik prodavatelja želi zadržati sve primjerke ugovora također jedna uobičajena situacija i to u slučaju kada nije plaćena kupoprodajna cijena u cijelosti i kada se time želi zaštititi da kupac ne dobije ugovor prije isplate cijene, kako bi ga se spriječilo da se uknjiži na nekretninu prije isplate kupoprodajne cijene. Nije primijetio da bi u njegovom uredu stranke kidale nekakav ugovor.

15.3. Ne sjeća se da bi okrivljenik bilo što tražio od prodavatelja AŠ ili da bi ga bilo što nagovarao, navodeći da je napisana jedna potvrda u svezi čijeg sadržaja da su komunicirali odvjetnici prodavatelja i kupca, putem e-maila. Pojasnio je da je u konkretnom slučaju sve primjerke ugovora uključujući izvornik i ovjerene preslike, predao odvjetniku NŠ koji je potom na njegovo inzistiranje jedan primjerak ugovora uručio kupcu, što je osobno i vidio.

15.4. Imenovani svjedok je na raspravi u ponovljenom postupku (listovi 884-887 spisa) u bitnome ponovio da su se u dva navrata u njegovom javnobilježničkom uredu ovjeravale dvije isprave i to prvi put u subotu u poslijepodnevnim satima izvan radnog vremena kada se ovjeravao ugovor o kupoprodaji, dok je dva dana nakon toga, u ponedjeljak, u radnom vremenu ovjerena nekakva potvrda, misli da se radilo o potvrdi u svezi isplate. Pojasnio je da se ne može sjetiti svih detalja s obzirom na protek vremena, ali se sjeća da mu je bilo neobično što su stranke u oba ova navrata došle jako loše pripremljene. Uobičajeno je da se ovakve ovjere, a kada se ovjeravaju potpisi u nekakvim uobičajenim okolnostima, postupci ovjere trajali bi od 5 do 10 minuta, ovo budući da javni bilježnik nije dužan u svezi ovog objašnjavati išta strankama. Međutim, u ova dva slučaja, ovjere potpisa su trajale duže, a posebno ovjera u ponedjeljak, koja je trajala znatno duže od uobičajenog, najblaže rečeno. Inače, iznos kupoprodajne cijene iz ugovora koji se ovjeravao u subotu je iznosio negdje oko 300.000,00 eura, a kojom prilikom je isti dan bila isplaćena i kapara u iznosu od 100.000,00 eura, dok se ostatak kupoprodajne cijene trebao isplatiti u ponedjeljak. U bitnome je izjavio da ugovorna volja među strankama nije bila dogovorena na ovaj iznos od 300.000,00 eura, koji je bio naznačen u ugovoru, a u to je siguran jer baš zbog toga što su postojala dva iznosa kupoprodajne cijene, i to ona kupoprodajna cijena koja je navedena u kupoprodajnom ugovoru, a nije bila prava volja stranaka, te ovaj drugi iznos za koji nije siguran koliki je bio, a što je bila prava volja ugovornih stranaka, pa je zbog ovog sam proces ovjeravanja ugovora i potvrde o isplati trajao znatno duže, jer su stranke stalno dogovarale među sobom kako će se isplatiti dogovorena kupoprodajna cijena. Inače, u svom radnom vijeku, dok god je radio, izvornik ugovora te ovjerene preslike istoga bi davao strankama u onom broju primjeraka koliko bi to stranke željele, ali se s obzirom na protek vremena ne može sjetiti da li je okrivljenik tražio da se njemu preda jedan primjerak ugovora, niti se može sjetiti u kolikom broju primjeraka je predao izvornik ugovora i njegove preslike, ali da je uobičajeno da se jedan primjerak ugovora i preslike ugovora daju strankama nakon sklopljenog posla u onom broju primjeraka koliko ih stranka želi.

15.5. Nakon što je svjedoku sukladno čl. 426. ZKP/08, pročitan iskaz kojeg je dao na raspravi od 6. veljače 2019. (list 376. – 377. spisa), svjedok ČŠM je izjavio kako je istina sve što je tada kazao te da u cijelosti ostaje kod svog iskaza s rasprave održane 6. veljače 2019., pojašnjavajući da je nesjećanje pojedinih detalja na raspravi posljedica proteka vremena od inkriminiranog događaja. Međutim, nakon što mu je pročitan njegov iskaz sjetio se ovih detalja u svezi ovjerenog kupoprodajnog ugovora, odnosno da je on zaista predložio da se jedan primjerak ovjerenog ugovora preda kupcu.

15.6. Nastavno, svjedok ČŠM je napomenuo da je na zapisnik pogrešno uneseno ili bi se tako moglo protumačiti da stranci koja nije ovjeravala potpise ne pripada pravo na ugovor, što nije točno, pojašnjavajući da takvoj stranci pripada takvo pravo onog dana kada se vršila ovjera. Međutim, ukoliko je stranka, a što se zna dogoditi, izgubila ugovor i došla ponovno tražiti preslik tog ugovora, stranka koja nije ovjeravala taj ugovor ne može tražiti preslik, jer to može tražiti samo ona stranka koja je ovjeravala takav ugovor.

15.7. Nakon što je svjedoku sukladno čl. 426. ZKP/08 pročitan cijeli njegov iskaz dan pred državnim odvjetništvom (list 269. spisa), a za koji je izjavio da se ne može sjetiti što je tada iskazivao, svjedok upitan da li je istinit njegov iskaz te da li se njegov potpis nalazi na listu 269. spisa, izjavio je da se njegov potpis nalazi na predočenom listu, te da ako je on to potpisao da je onda to i mislio, navodeći da ništa detaljnije ne može o tome govoriti jer je prošlo jako puno vremena od samog događaja. Pojasnio je da okrivljenika nije poznavao od prije i da s okrivljenikom nije poslovno surađivao nakon predmetnog događaja. U bitnome je izjavio da su u javnobilježničkom uredu u subotu kada se sklapao posao, na strani kupca bile dvije osobe i odvjetnik, s tim da ne zna tko je kupac, na strani prodavatelja je bio prodavatelj i njegov odvjetnik, s tim da dopušta mogućnost da su tu bile i neke druge osobe, a o čemu je već iskazivao te u cijelosti ostaje pri svom iskazu s ranije rasprave kada su njegova sjećanja bila svježija.

15.8. Sud je prihvatio iskaz svjedoka TŠ čiji iskaz ocjenjuje detaljnim, logičnim i uvjerljivim, a iz kojeg je također zaključiti da ugovor kojeg je ovjerio, a radi se o ugovoru u kojem je kupoprodajna cijena označena u iznosu od 310.000,00 EUR, nije ugovor u kojem je navedena stvarna kupoprodajna cijena. Navedeno dalje upućuje na zaključak da je postojao drugi ugovor u kojem je sadržana stvarna kupoprodajna cijena, a sud je utvrdio da se radi o ugovoru u kojem je kupoprodajna cijena prvotno bila označena u iznosu od 640.000,00 EUR, a potom u konačnici u iznosu od 620.000,00 EUR.

16. Stoga je zaključak suda da je stvarno ugovorena kupoprodajna cijena predmetne nekretnine, dogovorena između okrivljenika i oštećenog AŠ u konačnici iznosila 620.000,00 EUR.

17. O kupoprodajnoj cijeni nekretnine u [adresa] je kazivao i svjedok CŠ (listovi 335-338 spisa) koji je opisao način na koji je upoznao okrivljenika koji je bio zainteresiran za kupnju ove nekretnine, a koju je iza smrti brata ZĐ naslijedio oštećeni AŠ.

17.1. Naveo je da je bilo govora o cijeni od 505.000,00 EUR koja je bila dogovorena. Okrivljenik da je njemu i EŠ obećao dati 100.000,00 EUR kako bi se snizila cijena i platio manji porez. Na kraju da ih je ŽŠ obavijestio da je cijena kuće 640.000,00 EUR, o čemu je obavijestio okrivljenika koji se s istom složio i rekao da će doći u [adresa] kako bi napisali kupoprodajni ugovor. Okrivljenik da je doista došao do AŠ i to zajedno sa svojim bratom i odvjetnikom. Oštećenom da je rekao da bi trebao uzeti odvjetnika kako bi sačinili kupoprodajni ugovor te da se oštećeni s tim složio, nakon čega je nazvao odvjetnika NŠ kojeg je poznavao od ranije. Odvjetniku NŠ da je rekao da je kupoprodajna cijena 640.000,00 EUR. Toga istog dana kada je došao okrivljeni s bratom, da su on i oštećeni AŠ zajedno išli u bilježnika u Split, a uz njega su bili i njegova kći VŠ i oštećenikov sin ŽŠ. Ugovor o kupoprodaji da je kod bilježnika imao u rukama AŠ. Ne zna koji iznos je bio naveden kao kupoprodajna cijena.

17.2. Misli da se radilo o iznosu 310.000,00 ili 320.000,00 EUR dok da je dogovor bio da se plati 640.000,00 EUR. AŠ i ŽŠ da su mu kazali da je u ugovoru napisan drugi iznos i to od 310.000,00 ili 320.000,00 EUR kako bi se jedan dio platio po ugovoru, a drugi dio "na crno". Te iste prigode kod bilježnika da su on i ŽŠ brojali novac i izbrojali 110.000,00 EUR od kojeg je 100.000,00 EUR bila je kaucija da će nekretnina biti kupljena. Kupoprodajna cijene da je trebala biti plaćena u cijelosti do 20 listopada 2015., ali misli da cijena nije plaćena. Još jedne prigode da je išao kod istog bilježnika nakon dva ili tri dana i tada da je samo vozio AŠ, a s njima je opet bila njegova kći VŠ dok nisu bili ŽŠ i odvjetnik NŠ. Okrivljeni da je došao sa svojim odvjetnikom. Ove prigoda da je trebao biti isplaćen iznos od 200.000,00 EUR. Naveo je da je te prigode bila sačinjena potvrda u svezi koje se telefonski konzultirao odvjetnik NŠ, a koju okrivljenik nije htio potpisati dok se cijena ne smanji za 20.000,00 EUR tako da bi iznosila 620.000,00 EUR. Kada je AŠ pristao na smanjenje cijene, da je okrivljeni potpisao potvrdu te je ispred ureda okrivljenik isplatio AŠ daljnjih 200.000,00 EUR. Što s tiče roka do kada je trebala biti plaćena kupoprodajna cijena u cijelosti misli da je to bilo 20. listopada te godine. Ove druge prigode da je pisan novi ugovor ali ne zna koja cijena je u njemu bila navedena. Potvrđuje da je od odvjetnika NŠ uzeo punomoć koju je odnio na potpis AŠ koji ju je potpisao i koju je potom vratio odvjetniku NŠ. Naveo je i da je AŠ znao što potpisuje. Nije bio prisutan u [adresa] kada se s okrivljenim razgovaralo o cijeni kuće. U uredu javnog bilježnika da su oštećeni i okrivljenik bili skupa i pričali. Pojasnio je da je punomoć preuzeo od odvjetnika NŠ da je potpiše AŠ iz razloga što kupoprodajna cijena nije bila u potpunosti plaćena i da je AŠ znao da je izdana punomoć bila u tu svrhu. Potvrdio je i da je okrivljeniku ključeve kuće u [adresa] predao EŠ. Inače, nije mu poznato je li kupoprodajna cijena za ovu kuću plaćena u cijelosti te je ponovio da je iznos od 640.000,00 EUR iznos koji je dogovoren kao kupoprodajna cijena. Odvjetniku NŠ da je kazao da je cijena smanjena na 620.000,00 EUR.

17.3. Iz iskaza ovog svjedoka kojeg je sud u tomu dijelu prihvatio, proizlazi da je stvarno dogovorena kupoprodajna cijena predmetne nekretnine u konačnici iznosila 620.000,00 EUR.

18. Na okolnosti utvrđenja je li osim ugovora koji glasi na iznos od 310.000,00 EUR i koji je ovjeren kod javnog bilježnika, sačinjen drugi ugovor u kojem je bila sadržana prava ugovorna volja stranaka, odnosno ovdje okrivljenika i oštećenika, u postupku je ispitan svjedok RĐ.

18.1. U svom iskazu (listovi 384-387 spisa) naveo je da poznaje okrivljenika i da ga je okrivljenikov brat zamolio odvjetničku uslugu. Kazao mu je da je dogovorio kupnju nekretnine u [adresa] i pitao bi li išao s njima do Splita, kao odvjetnik i kako bi kontrolirao je li sve u redu, a na što je pristao. Okrivljenikov brat da mu je rekao da će kupoprodajni ugovor sačiniti odvjetnik prodavatelja i da bi on isti trebao kontrolirati. Isto tako okrivljenikov brat mu je govorio da kupoprodajna cijena iznosi 310.000,00 EUR, za koju mu se činilo da je previsoka, a sve s obzirom da je u obnašanju svog posla kao odvjetnik imao priliku vidjeti cijene sličnih nekretnina. Činilo mu se da je ova cijena bila bar 50.000,00 EUR veća od cijene koja bi po njemu bila prihvatljiva. Te prigode zajedno sa okrivljenikom i njegovim bratom JĐ, da je išao kod prodavatelja u Omiš. Okrivljenikov brat da je nosio 110.000,00 EUR. Na cesti, na izlazu u mjesto Šestanovac, da su ga čekali prodavateljev sin s još jednom osobom, koji je tražio 10.000,00 EUR kako bi utjecao na prodavatelja i snizio kupoprodajnu cijenu. Naveo je da je tako i bilo te su se zaustavili, a okrivljenikov brat da je išao do te dvije osobe. Nije vidio primopredaju novca. U nastavku da su bili u kući prodavatelja, nakon čega su otišli kod javnog bilježnika. Prodavatelj nije htio s njim razgovarati, navodeći da on ima svoga odvjetnika. Kod javnog bilježnika da mu je kazano da je u računalu javnog bilježnika već sačinjen ugovor, s tim da nije bilo navedeno ime kupca. Potom da je upravo on osobno sjeo za računalo te u ugovoru napisao ime kupca, njegovu adresu, što je prepisao s okrivljenikove osobne iskaznice. Negirao da bi pisao ugovor na svom laptopu, navodeći da sa sobom nije nosio nikako računalo. Predmetni ugovor da je pročitao i u njemu da je bila napisana kupoprodajna cijena od 310.000,00 EUR. Iste prigode da je prodavatelju predan iznos od 100.000,00 EUR te je bio dogovor da ponovno dođu u ponedjeljak kako bi se predao ostatak cijene od 210.000,00 EUR. Naveo je da je doista ponovno bio u uredu javnog bilježnika, u ponedjeljak, kada je izvršena primopredaja iznosa od 200.000,00 EUR. Sjeća se da je prodavatelj prigovorio da nedostaje 10.000,00 EUR, a da se okrivljenikov brat na to naljutio navodeći da je 10.000,00 EUR predao njegovom sinu. Čak da je govorio da će odustati od svega, da bi potom ipak pristao dati daljnjih 10.000,00 EUR na ime kupoprodajne cijene koja je bila označena u ugovoru. Misli da su prvi put kod bilježnika bili u subotu te je zaključio da se javni bilježnik i odvjetnik prodavatelja poznaju i da je atmosfera bila ležerna. Međutim, ove druge prigode da je atmosfera bila drugačija i da je bilježnik prigovorio da mu ne rade „cirkus“. U uredu javnog bilježnika da okrivljeni i AŠ uopće nisu komunicirali vezano za sačinjavanje ugovora.

18.2. Kada mu je predočeno da je svjedok NŠ u svom iskazu naveo da je on, tj. svjedok nosio laptop i pisao ugovor, naveo je da to nije istina i da je spreman suočiti se sa NŠ i drugim svjedocima, čiji iskazi su u tom dijelu drugačiji od njegovog iskaza. Kad mu je predočen ugovor o kupoprodaji u spisu u kojem je kupoprodajna cijena označena u iznosu 620.000,00 EUR, naveo je da taj ugovor do tada nije vidio niti se istog sjeća. Kada mu je potom predočena potvrda na listovima 26 i 170 spisa, nakon što je istu pročitao, naveo je da se iste također ne sjeća. Isto tako da se ne sjeća je li u ponedjeljak sa sobom donio pripremljenu izjavu tražeći da je potpiše prodavatelj AŠ, dopustivši mogućnost da je bilo tako. Potvrdio je da ga je naknadno zvao kolega NŠ i to u studenom te godine, koji mu je kazao da su iskrsli neki problemi oko cijene i da je prodavatelj pokrenuo postupak na sudu, a drugi detalji mu nisu poznati. Izjavio je da ga je u jednom navratu telefonskim putem kontaktirao kolega NŠ od kojeg je primio i jedno pismo koje je bilo na temu njihovog usmenog razgovora, odnosno kupoprodajne cijene iz ugovora o kupoprodaji zaključenog između okrivljenika i AŠ, a koje ga je uznemirilo te na isto nije htio odgovarati.

18.3. Iz iskaza svjedoka KĐ razvidno je da se sadržajno u bitnom razlikuje od iskaza svih ranije ispitanih svjedoka. U svom iskazu isti spominje samo jedan ugovor i to na iznos od 310.000,00 EUR za koji je naveo da je već bio pripremljen od strane odvjetnika NŠ, a u kojem da je on samo upisao osobne podatke okrivljenika kao kupca. Nadalje, razvidno je da ovaj svjedok ne spominje nikakav drugi ugovor, tako ni ugovor u kojim bi kupoprodajna cijena bila navedena u iznosu od 640.000,00 EUR. Isto tako svjedok se ne sjeća nikakve potvrde koja bi bila sačinjena nakon što je navedena kupoprodajna cijena spuštena za 20.000,00 EUR tako da je u konačnici iznosila 620.000,00 EUR, a niti novog ugovora u kojem je potom označena upravo navedena kupoprodajna cijena od 620.000,00 EUR. Svjedok ne spominje niti da bi bilo govora o plaćanju poreza na nekretninu koja je predmet ugovora o kupoprodaji.

18.4. Stoga, ocjenjujući vjerodostojnost iskaza svjedoka RĐ u tomu dijelu, sud isti nije prihvatio kao istinit i vjerodostojan, jer ne samo da je protivan iskazima drugih svjedoka već i materijalnim dokazima u spisu koji su pročitani u dokazne svrhe, a što se posebno odnosi na pročitani ugovor o kupoprodaji u kojem je kupoprodajna cijena označena u iznosu od 620.000,00 EUR i što se odnosi na ranije spomenutu potvrdu koja mu je predočena tijekom ispitivanja, za koju se nije mogao sjetiti da bi na bilo koji način sudjelovao u sačinjavanju iste, dopustivši tek mogućnost da ju je vidio ranije. S druge pak strane svjedok je detaljno opisivao druge okolnosti, sadržaj razgovora s okrivljenikovim bratom, iznosa kojeg je okrivljenikov brat navodno dao oštećenikovom sinu kako bi snizio kupoprodajnu cijenu, odnosno selektivno se sjeća određenih stvari u korist okrivljenika. Stoga je zaključak suda da svjedok RĐ nije želio teretiti okrivljenika te nije potvrdio da bi postojao ugovor u kojem je kupoprodajna cijena označena u iznosu od 640.000,00 EUR, a koja je naknadno smanjena i u konačnici označena u iznosu od 620.000,00 EUR, a da je ugovor na iznos od 310.000,00 EUR bio fiktivan ugovor i da je trebao poslužiti samo u svrhu plaćanja manjeg poreza. Navesti je da takvo ponašanje svjedoka ne začuđuje kada se ima u vidu da je prema podacima u spisu isti također bio prijavljen kao počinitelj kaznenog djela, vezano za konkretan utuženi događaj, nakon čega je u odnosu na njega doneseno rješenje o odbačaju kaznene prijave.

19. Ističe se da su u postupku ispitani i svjedoci koji bi bili zakonski nasljednici iza oštećenog sada pok. AŠ i to njegova kći JŠ i unuk KŠ, koji međutim nisu imali relevantnih saznanja o predmetnom kupoprodajnom ugovoru zaključenom između okrivljenika i oštećenika, ni o okolnostima dogovora oko kupoprodajne cijene pa se isti neće detaljnije iznositi u obrazloženju presude.

20. Svjedok DŠ (listovi 874-878 spisa), inače brat okrivljenika, je u svom iskazu u ponovljenom postupku izjavio da mu je negdje u 10. mjesecu 2015. godine pristupio sada pok. sin od AŠ sa još dvojicom osoba čijih imena se ne može sjetiti, upitavši ga da li je zainteresiran za kupnju kuće u [adresa]. Inače, nije poznavao ni AŠ kao ni njegovog sina, već je poznavao Milanovog pok. brata ZĐ pa mu je bilo poznato o kojoj se kući radi. Pojasnio je da mu je Milanov sin ŽŠ rekao da se nitko od zainteresiranih kupaca nije javio za kupnju predmetne nekretnine, a on da mu je potom dao svoj broj kako bi mu AŠ javio. Taj petak zvao ga je AŠ, a u svezi kupoprodaje ove nekretnine, te mu je rekao da on ima odvjetnika i javnog bilježnika koji su školske kolege. Ujedno, AŠ mu je rekao da dođe u Šestanovac kako bi pregovarali oko prodaje predmetne nekretnine. On je oko ove kupoprodaje komunicirao isključivo sa AŠ. Milan mu je rekao kupoprodajnu cijenu i to 320.000,000 EUR-a.

20.1. Krenuo je za Split zajedno sa svojim bratom ČŠ, te odvjetnikom RĐ. Došli su u Šestanovac, a po izlasku s autoputa čekao ih je Milanov sin ŽŠ sa još jednom osobom. ŽŠ je od njega tada tražio da mu plati 10.000,00 EUR-a, a sve kako bi mu se snizila kupoprodajna cijena. Pojasnio je da je ŽŠ dao 10.000,00 EUR-a na ruke, zato što mu je ŽŠ kazao da će mu sniziti iznos kupoprodajne cijene, a da mu je on vjerovao. Međutim, ŽŠ se na kraju nije uopće pojavio u ponedjeljak u javnobilježničkom uredu jer mu je trebao vratiti novac. Inače, nije sastavio potvrdu u svezi isplaćenog iznosa od 10.000,00 EUR-a Milanovom sinu, zato što je ŽŠ vjerovao da će mu sniziti kupoprodajnu cijenu, iako ga nije poznavao, očekivao je da će cijena biti spuštena na 300.000,00 EUR-a, a o kupoprodajnoj cijeni je pričao samo s njegovim ocem.

20.2. Kada je došao u Šestanovac, kuća od AŠ bila je negdje na putu. Ušao je u kuću AŠ i s njim je u kući dogovarao cijenu kupoprodajnog ugovora, a dogovorili su se da će iznos kupoprodajne cijene biti 310.000,00 EUR-a, dok su u to vrijeme njegov brat i odvjetnik bili izvan kuće, pokraj auta uz cestu, obzirom da se nisu imali gdje ni parkirati. Od tamo su krenuli za Split. U subotu su došli u Split, te su se našli u javnobilježničkom uredu zajedno sa AŠ, sinom od AŠ i još jednom osobom, a sa njim je bio i odvjetnik KĐ, dok se u uredu nalazio i javni bilježnik. Ugovor o kupoprodaji već je bio napisan, a njegovom odvjetniku da je bilo rečeno da samo upiše podatke od njegovog brata, koji ugovor je potom njegov brat i potpisao te se isti printao u javnobilježničkom uredu. Nakon toga je ušao u drugu prostoriju, izbrojio je novac. Te prigode je AŠ dao 100.000,00 EUR-a na ruke. Inače je htio ovaj iznos novca uplatiti preko banke, i to putem kredita, no međutim na ovo da nisu pristali AŠ, njegov sin i ova treća osoba kojoj se ne sjeća imena, zbog čega je ovaj iznos novca pozajmio od prijatelja, te ga osobno dao na ruke AŠ, pojašnjavajući da je zapravo kupnja ove kuće trebala biti na njegovog sina, ali kako on nije bio kreditno sposoban, unutar obitelji da su odlučili da radi toga kupac bude njegov brat, iako su oni kuću kupili zajednički. Istaknuo je da nitko osim njega nije razgovarao s AŠ. Još jednom je došao u ovaj javnobilježnički ured, bio je ponedjeljak, dakle dva dana nakon ovog prvog događaja kada je isplatio 100.000,00 EUR-a, a taj ponedjeljak u uredu je osim njega, javnog bilježnika, njegovog brata i odvjetnika HŠ, s druge strane bio AŠ sa jednom njemu nepoznatom ženskom osobom čijeg imena se ne sjeća, te s još jednom muškom osobom čijeg imena se također ne sjeća, a koja muška osoba je bila s njima u uredu i u subotu. Dakle, u ponedjeljak s njima u uredu nije bio ni sin od AŠ kao ni njegov odvjetnik. Netko je zvao odvjetnika od AŠ koji je poslao potvrdu koliko treba još novaca platiti. On je tada u hodniku zbrojio novac kojeg je dao AŠ osobno. Ove druge prigode, u ponedjeljak, Milanu je na ruke dao i isplatio 200.000,00 EUR-a osobno. AŠ je od njega tražio da mu još isplati 10.000,00 EUR-a na što mu je on odgovorio kako mu ih je već isplatio, i to njegovom sinu. AŠ je na to kazao kako ne dogovara kupoprodaju sa njegovim sinom nego s njim, a tada da mu je ponudio da mu vrati sveukupno plaćenih 300.000,00 EUR-a jer da će on odustati od kupnje predmetne nekretnine. Međutim, ipak je pristao, iako je smatrao da mu je isplatio cijeli kupoprodajni iznos, a nakon nagovora svoga odvjetnika da svejedno isplati još 10.000,00 EUR-a. Rukovao se s AŠ, koji mu je govorio "je li tako da ćeš mi dati još 10.000,00 EUR- a", izvadio je ključ od predmetne kuće i dao ih njemu osobno. On je AŠ rekao da će mu ovih daljnjih 10.000,00 poslati putem javnog bilježnika ili preko suda. U međuvremenu je odlučio ovaj iznos od 10.000,00 EUR-a položiti na sud. Istaknuo je da nikada dogovorena cijena kupoprodajnog ugovora između njega i AŠ nije bila preko 320.000,00 EUR-a. AŠ mu je osobno kazao da mu nitko nije nudio za predmetnu kuću više od 240.000,00 EUR-a, a na što mu je on kazao da mu ne daje više od 310.000,00 EUR-a, a koji iznos je ujedno i bila dogovorena kupoprodajna cijena između njega i AŠ. Inače iznos od 200.000,00 EUR-a koji je posudio za kupnju predmetne nekretnine vratio je putem kredita.

20.3. Ujedno, njegov brat, kao ni njegov odvjetnik, ništa nisu razgovarali niti pregovarali s AŠ u oba navrata, već je to činio samo on. Nitko osim njega u obitelji nije imao broj od AŠ. Javni bilježnik im nije pročitao tekstove ovih ugovora, a nije ih niti on pročitao budući je angažirao odvjetnika. Nitko te subote i tog ponedjeljka nije spominjao cijenu od 610, 620 ili 640 tisuća EUR-a, a nakon jedno 5-6 dana, nazvali su ga AŠ, njegov sin i njegov odvjetnik, te su tražili novac, govorili su mu da će ga tužiti, dok mu je AŠ kazao da su mu njegovi uzeli novac. Predložio je tada AŠ da se vrati novac, odnosno da se raskine predmetni ugovor, međutim AŠ je od njega tražio da mu vrati nekretninu, da će on istu prodati, a nakon što ista bude prodana da će mu vratiti njegov novac. On se zbog svega ovog razbolio, te je teški onkološki bolesnik, dok je predmetni postupak poremetio odnose u njihovoj obitelji.

20.4. Sud ne prihvaća iskaz svjedoka NĐ kao istinit i vjerodostojan, jer je isti protivan iskazima drugih svjedoka i materijalnim dokazima u spisu koji su pročitani u dokazne svrhe. Tako svjedok u svom iskazu navodi da njegov brat ČŠ nikada nije razgovarao, a niti je pregovarao oko kupnje predmetne kuće, već da je isti bio isključivo njegova pratnja i vozač, dok je novac za kupnju predmetne kuće on posudio i vratio, a koji novac je nosio i zbrojio, oba puta, pojašnjavajući da je njegov brat bio sa njim u javnobilježničkom uredu, ništa nije čitao niti sastavljao, samo je potpisao ono što mu je rečeno da potpiše od odvjetnika AŠ i od javnog bilježnika, kao i da je on oko predmetne kupoprodaje komunicirao isključivo sa AŠ, a AŠ mu je rekao kupoprodajnu cijenu i to 320.000,000 EUR-a. Naime, imenovani svjedok kao brat okrivljenika istome očito želi pomoći svojim iskazom te prikazati svoga brata kao fiktivnog kupca predmetne nekretnine te negira postojanje ugovora u kojem je kupoprodajna cijena označena u iznosu od 640.000,00 EUR, a koja je naknadno smanjena i u konačnici označena u iznosu od 620.000,00 EUR, a da je ugovor na iznos od 310.000,00 EUR bio fiktivan ugovor i da je trebao poslužiti samo u svrhu plaćanja manjeg poreza. Ujedno, potrebno je istaknuti kako je iskaz ovog svjedoka protivan i iskazu svjedoka MŠ u dijelu u kojem navodi da je oštećenik AŠ njemu predao ključeve predmetne kuće. Naime, svjedok MŠ je iskazivao kako je on ključeve predao okrivljeniku, a koji navod je potvrdio i svjedok CŠ, stoga sud iskaz svjedoka JĐ cijeni nevjerodostojim.

21. Ispitan na raspravi u ponovljenom postupku u svojstvu svjedoka BŠ (listovi 920-922 spisa) je izjavio da mu je poznato da je pok. ZĐ bio vlasnik jedne kuće, koja se nalazila na [adresa] u [adresa]. Više puta je bio u toj kući, budući je pok. ZĐ bio njegov dobar prijatelj, te su se družili. On da je od 1994. do 2003. godine bio direktor poslovnice Gradske banke Osijek, a komitenti banke su bili obitelj JĐ, te je ovim povodom poznavao članove obitelji JĐ. Nikada nije čuo ništa loše o obitelji JĐ, uredno su ispunjavali svoje obveze prema banci.

21.1. Imenovani svjedok je iskazivao o okolnostima koje su prethodile predmetnoj kupoprodaji, te svjedok navodi da je okrivljenikovom bratu CĐ pozajmio 50.000,00 EUR-a, u kešu na određeno vrijeme radi hitnog realiziranja kupoprodaje. Jedino je s I razgovarao o kupnji ove nekretnine, a njegova obitelj je znala da je CĐ pozajmio novac. DŠ mu je rekao da se kuća prodaje za otprilike 300.000,00 EUR-a, on mu je na to kazao kako to ne vrijedi toliko. Pozajmljeni novac je DŠ uredno vratio, a kada mu je isti vraćao, DŠ mu je rekao da je kupio kuću koja se nalazi na [adresa].

21.2. Međutim, imenovani svjedok nema saznanja o relevantnim činjenicama u svezi sklapanja predmetnih kupoprodajnih ugovora te se sud nije upuštao u ocjenu istog, obzirom da sud ne smatra bitnim utvrđenje kako je okrivljenik prethodno došao do novčanih sredstava kojim je plaćen dio kupoprodajne cijene.

22. Nadalje, materijalni dokazi koje je sud pročitao u dokaznom postupku, a koji se odnose na procjenu vrijednosti nekretnine koja je predmet predmetnog ugovora o kupoprodaji po kojima je vrijednost iste procijenjena na iznos znatno manji od iznosa od 620.000.00 EUR, nije od značenja za utvrđenje suda da je u konačnici stvarna ugovorna volja stranaka bila zaključenje ugovora sa kupoprodajnom cijenom od 620.000,00 EUR.

22.1. Pri tomu, okolnost realne tržišne vrijednosti predmetne nekretnine u inkriminirano vrijeme i da li bi ta vrijednost bila bliža cijeni iz fiktivnog ugovora ili onoj iz stvarnog ugovora, premda nije nebitna, ne predstavlja odlučnu činjenicu u smislu ostvarenja obilježja inkriminiranog kaznenog djela, već može biti predmet raspravljanja nekog drugog, parničnog, postupka.

23. Nasuprot tome, nije za prihvatiti obranu okrivljenika koji se u osnovi brani da on nikada nije pregovarao s AŠ oko kupoprodajne cijene predmetne kuće, nego njegov brat koji je nosio novac i koji je zajedno s AŠ brojao novac, a u čemu da on nije sudjelovao već da je on samo bio formalni kupac. Nadalje, sud ne prihvaća ni navod obrane okrivljenika da je sa AŠ dogovorena cijena bila 310.000,00 EUR-a. Ovakvu obranu sud je ocijenio nevjerodostojnom, nelogičnom i usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti okrivljenika.

24. U postupku je potom valjalo utvrditi je li okrivljenik koji je od dogovorene kupoprodajne cijene od 620.000,00 EUR oštećenom AŠ isplatio samo polovinu odnosno iznos od 310.000,00 EUR, neisplatom preostalog dijela u iznosu od 310.000,00 EUR, već u trenutku zaključenja ugovornog odnosa postupao s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom da ovaj iznos za sebe zadrži i time pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist.

24.1. U kontekstu sagledavanja postojanja prijevarne namjere u trenutku zaključivanja ugovornog odnosa, valja sagledati ponašanje okrivljenika tijekom i neposredno nakon ulaska u ugovorni odnos. U postupku je nedvojbeno utvrđeno da je ugovor na iznos kupoprodajne cijene 620.000,00 eura sadržavao stvarnu volju stranaka, dok je ugovor na iznos 310.000,00 eura bio fiktivan, zaključen radi plaćanja manjeg poreza na promet nekretninama. S tim u svezi, posjedovanje ovjerenog fiktivnog ugovora i zatim njegova predaja u zemljišnoknjižni odjel, te upis prava vlasništva na nekretnini, predstavlja realizaciju i konačno ostvarenje cilja usmjerenog ostvarenju nepripadne materijalne koristi protivne stvarnoj ugovornoj volji stranaka, a u vidu utvrđene razlike cijene navedene u fiktivnom i realiziranom ugovoru te cijene navedene u ugovoru koji predstavlja stvarnu volju stranaka. Kraj utvrđene činjenice da stvarnu volju stranaka predstavlja ugovor na iznos kupoprodajne cijene od 620.000,00 eura, daljnji postupci okrivljenika, cijeneći pri tome okolnost da su oba ugovora sklopljena istog dana, 10. listopada 2015., te da su oba ugovora i potpisana od obiju stranaka, pokojnog oštećenog AŠ kao prodavatelja i okrivljenika kao kupca, dok je samo fiktivni ovjeren po javnom bilježniku, kao i činjenicu da je okrivljenik pokojnom oštećeniku isplatio cjelokupni iznos iz fiktivnog ugovora, 310.000,00 eura, te da je ubrzo potom, već 15. listopada 2015., ishodio uknjižbu prava vlasništva na temelju fiktivnog kupoprodajnog ugovora i nakon toga odbijao isplatiti razliku kupoprodajne cijene do 620.000,00 eura iz ugovora koji predstavlja stvarnu volju stranaka, uz okolnost da je do potpisivanja fiktivnog ugovora došlo na okrivljenikovu zamolbu, kojoj je pokojni oštećenik udovoljio, smatrajući da će fiktivni ugovor poslužiti samo u svrhu plaćanja manjeg poreza, upućuju na postojanje prijevarne namjere kod okrivljenika u trenutku kada je okrivljenik dobio ugovor s fiktivnom cijenom, a koju situaciju je okrivljenik odlučio iskoristiti te takav fiktivni ugovor prikazati kao stvarni ugovor, pa je takvim svojim postupanjem ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11, a kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci presude.

24.2. Nadalje, u postupku je dokazana uzročno-posljedična veza između protupravne imovinske koristi koju je okrivljenik za sebe pribavio te okrivljenikovog lažnog prikazivanja činjenica te dovođenja u zabludu oštećenika koji je uslijed te zablude učinio nešto na štetu svoje imovine, u konkretnom slučaju, potpisao fiktivni ugovor jer je bio doveden u zabludu da će isti poslužiti samo radi smanjenja poreza. Okolnost da je pokojni oštećeni pristao potpisati fiktivni ugovor na manji iznos je upravo okolnost iz koje proizlazi njegova zabluda jer je smatrao da će taj ugovor poslužiti jedino za prijavu poreza, što proizlazi i iz iskaza imenovanih svjedoka, dok su oba ugovora nastala sukladno usmenom utanačenju između stranaka, kojem se pouzdao pokojni oštećenik, a tek je realizacija fiktivnog umjesto stvarnog ugovora pokazala očitu neopravdanost njegovog povjerenja.

25. Pri tome se ističe da je sud precizirao činjenični opis u skladu sa rezultatima dokaznog postupka, i to u odnosu na trenutak nastanka prijevarne namjere te je iz prvog retka izbacio riječi "u nakani da se znatno nepripadno materijalno okoristi", dok je u 7. retku umetnuo riječi "odlučivši iskoristiti takvu situaciju i taj fiktivni ugovor prikazati kao stvarni, u nakani da se znatno nepripadno materijalno okoristi", te je iz istog ispuštena kunska protuvrijednost visine prouzročene štete, a time nije povrijeđen identitet optužbe i presude jer je riječ o istom kaznenom djelu koje za okrivljenika nije teže.

26. Prema ocjeni ovog suda okrivljenik je biće kaznenog djela ostvario s izravnom namjerom budući da je bio svjestan svih obilježja kaznenog djela i htio je njegovo ostvarenje, dok njegova ubrojivost tijekom postupka uopće nije bila sporna, a ujedno je, kao odrasla poslovno sposobna osoba bio svjestan protupravnosti svog djela čime je ostvario sve elemente skrivljenog postupanja. Ujedno, nakon provedenog dokaznog postupka sud na strani okrivljenika nije pronašao nijedan ispričavajući razlog. 27. Dakle, iz svih dokaza izvedenih u postupku, a koje je sud podrobno analizirao, na nedvojben način proizlazi kako je okrivljenik ostvario sva zakonska obilježja bića kaznenog djela prijevare kako je to činjenično i pravno opisano te označeno u izreci ove presude.

28. Nakon što je utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim, valjalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije te izreći upravo onu koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, stupnju ugroze zaštićenog društvenog dobra te kojom će se ujedno ostvariti svrha iz čl. 41. KZ/11.

28.1. Kod odmjeravanja vrste i visine sankcije, sud je okrivljeniku cijenio sve okolnosti koje bi mogle imati utjecaja na pravilan izbor iste, pa mu je kao olakotne okolnosti cijenio prijašnju neosuđivanost za kaznena djela, dok je kao otegotnom okolnosti cijenio činjenicu da ni nakon proteka roka od preko 9 (devet) godina nije naknadio štetu oštećeniku.

28.2. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, ali isto tako i potrebu da se jedan ovakav društveni učin sankcionira, ovaj sud smatra kako su se ostvarili uvjeti za izricanje uvjetne osude te da se i izricanjem uvjetne osude u konkretnom slučaju mogu ostvariti ciljevi specijalne prevencije.

28.3. Pri tome je ovaj sud okrivljenika, na temelju članka 236. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koja kazna se ukazuje primjerenom težini počinjenog kaznenog djela, te je potom, na temelju članka 56. KZ/11, okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu i odmjerio mu rok provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude u kojem okrivljenik ne smije počiniti neko novo kazneno djelo. 28.4. Prema ocjeni ovog suda, izricanjem ovako odmjerene kazne mogu se ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije, tj. u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da promijeni svoje ponašanje, suzdrži se od činjenja kaznenih djela, odnosno utjecanja i na sve ostale možebitne počinitelje ovakvih i sličnih kaznenih djela, ali i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

29. Nadalje, obzirom da je opunomoćenik ZŠ postavio tražbinu u nenovčanom iznosu te je postavio još dodatne zahtjeve u svezi imovinskopravnog zahtjeva, te imajući u vidu da su se u postupak uključila još dva oštećenika (JŠ i KŠ) koja su postavila imovinskopravni zahtjev putem svog opunomoćenika u novčanom iznosu navedenom u činjeničnom opisu izreke, u ovakvoj situaciji kod više postavljenih zahtjeva, sud je oštećenike uputio sa svojim tražbinama odnosno zahtjevima u parnicu jer bi odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu u znatnoj mjeri odugovlačilo i otežalo okončanje ovog kaznenog postupka.

30. Na okrivljenika je primijenjen materijalni zakon koji je važio tempore criminis tj. u vrijeme počinjenja djela – KZ/11 („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12), obzirom da naknadne izmjene Kaznenog zakona nisu blaže za okrivljenika u pogledu sankcije.

31. Sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 troškovi postupka predstavljaju paušalnu svotu, a koja se odmjerava zavisno od složenosti postupka. U konkretnom slučaju ovaj sud je paušalnu svotu odmjerio u iznosu od 5.000,00 EUR (pettisućaeura). Budući da je okrivljenik proglašen krivim te prema svojim navodima ostvaruje mjesečna primanja u iznosu od 8.000,00 EUR-a, to je na temelju članka 148. st. 1. u vezi s člankom 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 odlučeno da naknadi navedene troškove postupka u paušalnom iznosu od 5.000,00 EUR (pettisućaeura), koji iznos je sud odmjerio cijeneći trajanje i složenost postupka te imovinske prilike okrivljenika, sve u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.

U Splitu, 27. siječnja 2025.

SUDAC

Ivana Peronja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- ODO u Splitu,

- okrivljeniku ČŠ,

- braniteljima - odvjetnicima: Veljku Miljeviću, Zoranu Vukiću i Toniju Vukičeviću,

- oštećenoj ZŠ, po opunomoćeniku odvjetniku Zdenku Radiću,

- oštećenima JŠ i KŠ, po opunomoćeniku odvjetniku LŠ,

- u spis.