REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

STALNA SLUŽBA U NAŠICAMA

Trg dr. F. Tuđmana 14

31500 NAŠICE

Broj: Pn-10/2023-45

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sutkinji Anici Wolf, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari, tužitelja TB OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Milenku Vulić, odvjetniku iz Našica protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE OIB: 38922958547, Martićeva 73, Zagreb, zastupan po punomoćniku Slavku Baotić, odvjetniku iz Županje, radi izgubljene zarade i plaćanja rente, nakon održane glavne i javne rasprave dana 27. siječnja 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

.

I) Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE (OIB: 38922958547), Zagreb, Martićeva 73 da tužitelju KB (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] na ime izgubljene zarade (studeni 2019. godine – lipanj 2024. godine) plati ukupan iznos od 16.497,62 €, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. godine, do 29. prosinca 2023. godine, te za razdoblje od 30. prosinca do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem za 3 postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- 482,09 € od 10. studenog 2019.g., pa do isplate,

- 527,53 € od 10. prosinca 2019.g., pa do isplate,

- 572,97 € od 10. siječnja 2020.g., pa do isplate,

- 436,65 € od 10. veljače 2020.g., pa do isplate,

- 527,53 € od 10. ožujka 2020.g., pa do isplate,

- 527,53 € od 10. travnja 2020.g., pa do isplate,

- 482,09 € od 10. svibnja 2020.g., pa do isplate,

- 527,53 € od 10. lipnja 2020.g., pa do isplate,

- 572,97 € od 10. srpnja 2020.g., pa do isplate,

- 482,09 € od 10. kolovoza 2020.g., pa do isplate,

- 527,53 € od 10. rujna 2020.g., pa do isplate,

- 527,53 € od 10. listopada 2020.g., pa do isplate,

- 482,09 € od 10. studenog 2020.g., pa do isplate,

- 572,97 € od 10. prosinca 2020.g., pa do isplate,

- 482,09 € od 10. siječnja 2021.g., pa do isplate,

- 908,80 € od 10. veljače 2021.g., pa do isplate,

- 1.045,12 € od 10. ožujka 2021.g., pa do isplate,

- 954,24 € od 10. travnja 2021.g., pa do isplate,

- 590,72 € od 10. svibnja 2021.g., pa do isplate,

- 111,79 € od 10. lipnja 2021.g., pa do isplate,

- 89,86 € od 10. srpnja 2021.g., pa do isplate,

- 148,47 € od 10. kolovoza 2021.g., pa do isplate,

- 146,14 € od 10. rujna 2021.g., pa do isplate,

- 197,38 € od 10. listopada 2021.g., pa do isplate,

- 137,54 € od 10. studenog 2021.g., pa do isplate,

- 58,79 € od 10. prosinca 2021.g., pa do isplate,

- 178,80 € od 10. siječnja 2022.g., pa do isplate,

- 106,24 € od 10. veljače 2022.g., pa do isplate

- 117,71 € od 10. ožujka 2022.g., pa do isplate,

- 144,84 € od 10. travnja 2022.g., pa do isplate,

- 143,98 € od 10. svibnja 2022.g., pa do isplate,

- 151,38 € od 10. lipnja 2022.g., pa do isplate,

- 121,41 € od 10. srpnja 2022.g., pa do isplate,

- 111,47 € od 10. kolovoza 2022.g., pa do isplate,

- 162,46 € od 10. rujna 2022.g., pa do isplate,

- 54,11 € od 10. listopada 2022.g., pa do isplate,

- 88,09 € od 10. studenog 2022.g., pa do isplate,

- 10,15 € od 10. prosinca 2021.g., pa do isplate,

- 165,51 € od 10. siječnja 2023.g., pa do isplate,

- 194,50 € od 10. veljače 2023.g., pa do isplate,

- 115,91 € od 10. ožujka 2023.g., pa do isplate,

- 240,45 € od 10. travnja 2023.g., pa do isplate,

- 161,03 € od 10. svibnja 2023.g., pa do isplate,

- 106,53 € od 10. lipnja 2023.g., pa do isplate,

- 216,11 € od 10. srpnja 2023.g., pa do isplate,

- 95,65 € od 10. kolovoza 2023.g., pa do isplate,

- 70,35 € od 10. rujna 2023.g., pa do isplate,

- 106,51 € od 10. listopada 2023.g., pa do isplate,

- 182,65 € od 10. studenog 2023.g., pa do isplate,

- 299,92 € od 10. prosinca 2023.g., pa do isplate,

- 171,97 € od 10. siječnja 2024.g., pa do isplate,

- 171,97 € od 10. veljače 2024.g., pa do isplate,

- 171,97 € od 10. ožujka 2024.g., pa do isplate,

- 171,97 € od 10. travnja 2024.g., pa do isplate,

- 171,97 € od 10. svibnja 2024.g., pa do isplate,

- 171,97 € od 10. lipnja 2024.g., pa do isplate,

- 171,97 € od 10. srpnja 2024.g., pa do isplate,

a od mjeseca srpnja 2024. godine, pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, nalaže se tuženiku da tužitelju plaća mjesečni iznos rente 162,93 EUR i to na način da dospjele iznose rente plati najednom, a dospjevajuće svakog 10-og u mjesecu za protekli mjesec.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju naknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 9.728,53 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 27. siječnja 2025. godine, pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem za 3 postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj PB zastupan po punomoćniku odvjetniku Milenku Vulić iz Našica podnio je tužbu radi naknade štete – izgubljene zarade i plaćanja rente protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje Zagreb (dalje HUO).

2. Iz tužbe proizlazi da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći dana 31.03.2018.g., između mjesta [adresa] i [adresa]. Prometnu nesreću je skrivio OB iz [adresa], upravljajući teretnim automobilom marke i tipa „Mercedes-Benz“ „Vito 112 CDI“, reg. oznake [registarska oznaka], nacionalne oznake (CH), osiguranim policom „Die Mobilar“, broj zelenog kartona CH034/G-0552-6969. U prometnoj nesreći tužitelj je zadobio višestruke tjelesne ozljede opasne za život i to: otvoreni prijelom lijeve natkoljenice, otvoreni prijelom donjeg dijela lijeve nadlaktice, višekomadni prijelom gornje i središnje dijela lijeve lakatne kosti, višekomadni prijelom središnjeg dijela lijeve palčane kosti, višekomadni prijelom središnjeg dijela lijeve lisne kosti, nagnječenje pluća, minimalni prodor zraka u desno prsište, prijelom poprečnog nastavka prvog slabinskog kralješka, nagnječenje gušterače, iščašenje IV i V prsta na lijevoj nozi.

3. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj: K-265/2019-9 koja je preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku broj: Kž-532/2020-4 od **.**.2020. OB je kao okrivljeni osuđen na kaznu zatvora u ukupnom trajanju od 1 godine i 6 mjeseci (uvjetovani dio – 10 mjeseci, neuvjetovani dio - 8 mjeseci).

4. Presudom Općinskog suda u Đakovu SS Našice Pn-29/2021-23 od 01. veljače 2023. godine tuženiku je naloženu tužitelju platiti na ime naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) iznos od 5.365,32 €/191.115,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i da naknadi parnični trošak u iznosu od 3.498,02 €/26.355,83 kn. Odgovornost za nastanak štetnog događaja među strankama nije sporna.

5. Prema navedenoj presudi medicinski vještak kod tužitelja je utvrdio trajne posljedice, koje kao takve ozljede tužitelju umanjuju obavljanje svakodnevnih poslova, a i poslova profesije koju neće moći obnašati u potpunosti radi čega će morati biti raspoređen na druge radne poslove koji olakšavaju tjelesnu i radnu aktivnost.

6. Liječenje tužitelja zbog posljedica ozljeda nastalih u prometnoj nesreći trajalo je 3 godine (do siječnja 2021.g.) U trenutku nastanka štetnog događaja tužitelj se vraćao s posla u Općoj županijskoj bolnici Našice gdje je radio na radnom mjestu „Zdravstveni djelatnik u hitnoj službi, radno mjesto III vrste MEDICINSKI TEHNIĈAR“ i to temeljem dva ugovora o radu zaključena na određeno vrijeme (24.01. i 14.12.2017.g.). Nakon isteka drugog ugovora o radu, radni odnos mu je istekao dana 15. listopada 2019.g. do kada je od OŽB Našice i HZZO primao naknadu na ime bolovanja u visini prosječno isplaćene plaće od 7.626,73 kn (1.012,24 €). Za vrijeme tužiteljeva liječenja na njegovo radno mjesto primljen je ĆB s kojim je OŽB Našica kasnije zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Da nije bio na bolovanju, OŽB Našice bi s tužiteljem, a ne ŽB, zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

7. Nakon mjeseca listopada 2019.g., pa zaključno sa siječnjem 2021.g. (15 mjeseci) tužitelj je sukladno odredbi čl. 52. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN-80/13, 137/13, 98/19) od HZZO primao naknadu na ime bolovanja u iznosu od 3.557, 40 kn (472,15 €). Da nije bilo štetnog događaja, tužitelj bi u navedenom periodu (X/2019 – I/21) radio u hitnoj službi i primao plaću u prosječnom iznosu od 1.012,24 €/7.626,72 kn. Gubitak zarade tužitelju u tom periodu je razlika plaće koju bi ostvario i naknade koju je primao od HZZO i iznosi 540,09 € mjesečno, odnosno ukupno 8.101,35 € (450,09 x 15) .

Od siječnja 2021.g., pa do ponovnog zaposlenja u OŽB Našice (17.svibnja 2021.g)., tužitelj nije imao nikakva primanja, pa je u tom periodu gubio mjesečnu zaradu u iznosu od 1.012,24 € (prosječna plaća), odnosno za 4,5 mjeseci ukupno 4.555,08 €.

8. Dana 17.05.2021.g. tužitelj se ponovno zaposlio u OŽB Našice na Internom odjelu, na lakšim, ali manje plaćenim poslovima koji odgovaraju njegovoj umanjenoj radnoj sposobnosti. Na inertnom odjelu kao zdravstveni djelatnik u bolnici, radno mjesto III vrste – medicinski tehničar, prima mjesečnu plaću u neto iznosu koji je za 120 € manji od plaće koji bi primao na radnom mjestu u hitnom bolničkom prijemu, gdje je radio prije prometne nesreće.

9. Tužitelj se poziva na odredbe čl. 11. Zakona o obveznim osiguranjima. Tužitelj je dana 03.02.2020.g. prema Wiener osiguranju Viena Insurance Group d.d., koorespodentu stranog osiguratelja („Die Mobilar“ - Švicarska), postavio odštetni zahtjeva kojim je potraživao neimovinsku i imovinsku štetu iz čl.1100. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik mu je na ime pravične novčane naknade štete najprije ponudio, a kasnije i platio, iznos od 80.000,00 kn. Kako mu je isplaćen bagatelan iznos na ime naknade štete na ime povrede prava osobnosti, bez izgubljene zarade, tužitelj je pokrenuo protiv tuženika sudski postupak.

10. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem ne spori nastanak prometne nesreće, također ne spori činjenicu da se među parničnim strankama vodio postupak kod ovoga suda pod brojem Pn-29/2021 za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti. Tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva, ali se ne protivi predloženim dokazima po tužitelju kako bi se utvrdilo stvarno činjenično stanje i pitanje prava tužitelja na izgubljenu zaradu, odnosno rentu.

11. U odgovoru na tužbu tuženik se pozivao na činjenice da je tužitelj prije nesreće sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme, a ne neodređeno vrijeme pa se postavlja pitanje da li je bolnica htjela tužitelja primiti u stalni radni odnos i kakav bi imao pravni status kod poslodavca. Tuženik osim što se protivio osnovanosti tužbenog zahtjeva, protivio se i visini tužbenog zahtjeva.

12. Tužitelj se pozivao na odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO kojim je određeno da onaj koji drugome nanese tjelesnu ozljedu ili naruši zdravlje dužan mu je naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

Nadalje se tužitelj poziva na odredbu čl. 1095. st. 2. ZOO kojim je propisano da ukoliko povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mu mogućnosti daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati oštećenom novčanu rentu kao naknadu štete. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (čl. 1089. st. 3. ZOO).

13. Tužitelj navodi kako se dio tužbenog zahtjeva odnosi na zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja (1095. st. 1.ZOO), a dio na novčanu rentu kao naknadu štete (čl. 1089. st. 3. ZOO).

14. Tužitelj navodi kako se „Redovni tijek stvari ili posebne okolnosti“ iz čl. 1089. st. 3. ZOO iz kojih proizlazi pravo tužitelja na naknadu štetu proizlaze iz slijedećih činjenica:

a) Pravomoćnom ovosudnom presudom broj Pn-29/202 (t.10.) sud se pri ocjeni duševne boli radi umanjenja životnih aktivnosti pozivao na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. Denisa Klapana koji je, opisujući trajne posljedice ozljede tužitelja, naveo da „takve ozljede tužitelju umanjuju obavljanje svakodnevnih poslova, a i poslova profesije koju neće moći obnašati u potpunosti radi čega će morati biti raspoređen na druge radne poslove koji olakšavaju tjelesnu i radnu aktivnost.“ b) Tužitelj je u trenutku štetnog događaja (31.03.2018.g.) temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme (zaključen 14.12.2017.g.) radio u Općoj županijskoj bolnici Našice na radnom mjestu „zdravstveni djelatnik u hitnoj službi, radno mjesto III vrste medicinski tehničar“.

15. Za vrijeme liječenja tužitelja proizlazi da zbog posljedica ozljeda iz prometne nesreće primljen je drugi radnik na radno mjesto tužitelja i to ĆB s kojim je OŽB Našice kasnije zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

16. Tužitelj navodi kako su netočni navodi tuženika da nije kao djelatnik OŽB Našice zadovoljavao kriterije radnog mjesta pa iz tog razloga sa njim nije zaključen ugovor na neodređeno vrijeme nego je primljen drugi djelatnik. Ovakvi navodi tuženika su proizvoljni i usmjerene na izbjegavanje svake daljnje odgovornosti kao i pogledu navoda iz tužbe u predmetu Pn-29/2021.

Tužitelj je s OŽB Našice sklopio dva ugovora o radu – jedan 30.01.2017.g. „do povratka ĐB“, a drugi 15.12.2017.g. „do povratka EB“. Da tužitelj „nije zadovoljavao kriterije radnog mjesta“ poslodavac ne bi nakon isteka prvog ugovora s njim zaključio drugi ugovor o radu na određeno vrijeme, a pogotovo ne kasnije ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Normalno je da OŽB Našice za vrijeme bolovanja tužitelja s njim nije produživala radni odnos jer bi na jednom radnom mjestu imala zaposlena dva radnika – jedan koji radi i drugi koji je na bolovanju.

17. Dokaz da je tužitelj „zadovoljavao kriterije radnog mjesta“ i da je „poslodavac s njim imao namjeru sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme“ je u činjenici da je OŽB Našice nakon njegovog završetka liječenja (siječanj 2021.) i nakon prvog raspisanog natječaja (09. travnja 2021.g.), od brojnih kandidata primila jedino tužitelja i još jednog kandidata. Tužitelj i OŽB Našice zaključili su 10.05.2021. „Ugovor o radu na neodređeno vrijeme“ za radno mjesto III vrste (početak rada 17. svibnja 2021.g.). Dana 28. veljače 2023.g. zaključili su „Dodatak Ugovora o radu zaključenog 10. svibnja 2021. između OŽB Našice i radnika PB“ kojim je tužitelj raspoređen na poslove „Zdravstveni djelatnik na hemodijalizi, radnom mjestu III vrste – Medicinska sestra/tehničar na hemodijalizi“

Tužitelj je svoje navode potkrijepio odlukom OŽB Našice broj: 01-12/2-7-5- 2021.g. od 05.05.2021.g., Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 10.05.2021.g., Dodatakom ugovora o radu od 28.02.2023.g.

Tužitelj je prije prometne nesreće s OŽB Našice zaključio dva ugovora o radu na određeno vrijeme. Za vrijeme trajanja drugog ugovora tužitelj se liječio od posljedica ozljede, pa je OŽB Našice umjesto njega primila drugog radnika s kojim je kasnije zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Kako je tužitelju radni odnos prestao za vrijeme bolovanja, OŽB Našice je s njim zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme odmah po završetku njegovog liječenja.

Da nije bilo prometne nesreće, OŽB Našice ne bi na radno mjesto tužitelja primila ĆB, već bi radni odnos tužitelju produžila na neodređeno vrijeme.

18. Tuženik je tražio da se od kadrovske službe OŽB Našice pribave podaci koliko je puta tužitelj sklapao ugovore na određeno vrijeme, a koliko ne neodređeno vrijeme, te da se priklopi ovosudni spis Pn-29/2021, kao i da se sasluša tužitelj, te da se pribave podaci o sistematizaciji radnih mjesta prije nesreće tužitelja i zatraže podaci za ĆB, koliko je ugovora zaključio na određeno, a koliko na neodređeno vrijeme

19. Tijekom dokaznog postupka sud je od OŽB Našice pribavio Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta za djelatnike u hitnoj službi, radno mjesto III vrste medicinska sestra/tehničar, kao i za radno mjesto II vrste medicinska sestra za kvalitetu, te izvršio uvid u priležeću dokumentaciju.

20. Tijekom postupka sud je saslušao tužitelja TB koji je između ostalog izjavio da se u OŽB Našice zaposlio u mjesecu listopadu 2016.g. na radno mjesto medicinskog tehničara na odjelu urologije gdje je radio jedan i pol mjesec. Dana 24. siječnja 2017.g. zaključio je novi Ugovor o radu na određeno vrijeme u OŽB Našice, a 14. prosinca 2017.g. zaključio je novi Ugovor o radu na određeno vrijeme po kojem je bio u radnom odnosu do 15. listopada 2019.g. Prometna nesreća u kojoj je stradao dogodila se 31. ožujka 2018.g. Nakon prometne nesreće bio je na bolovanju do siječnja 2021.g. Za vrijeme bolovanja u mjesecu svibnju 2018.g. na njegovo radno mjesto primljen je ĆB, prvo kao zamjena na određeno vrijeme, a nakon proteka određenog vremena dobio je ugovor na neodređeno radno vrijeme također za radno mjesto na kojem je on radio prije nesreće. Po povratku sa bolovanja ponovno se zaposlio u OŽB Našice ali na drugom radnom mjestu, jer više nije mogao raditi u hitnoj službi. Ugovor o radu zaključio je u svibnju 2021.g.. U periodu od mjesec siječnja 2021.g pa do mjeseca svibnja 2021.g. bio je bez posla. Ugovor na neodređeno vrijeme i posao koji je dobio je na internom odjelu kao medicinski tehničar, a od mjeseca veljače 2023.g. zaposlen je na odjelu dijalize i to na lakše radno mjesto nego što je bilo na internom odjelu u OŽB Našice. Tužitelj je izjavio da za vrijeme rada na određeno vrijeme prema njemu nisu izricane nikakve mjere zbog povrede radne dužnosti, u OŽB Našice je bilo uobičajeno da se radnici primaju na određeno vrijeme, a tek nakon dužeg perioda rada mogu se zaposliti na neodređeno vrijeme. Također je naveo da plaća u hitnoj službi iz koje je otišao na bolovanje je bila veća nego na radnom mjestu na koje je sada raspoređen.

Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja kao istinitom i vjerodostojnom jer je svoje navode potkrijepio odgovarajućom materijalnom dokumentacijom.

21. OŽB Našice dostavila je podatke gdje je tužitelj radio odnosno da je zaključio tri ugovora na određeno vrijeme kao zamjena za odsutne djelatnike zbog bolovanja i porodiljnih dopusta, a četvrti ugovor je zaključio na neodređeno vrijeme. Iz podataka OŽB Našice proizlazi da je prvi Ugovor o radu na određeno vrijeme tužitelj zaključio i radio u razdoblju od 24. listopada 2016.g. do 11. prosinca 2016.g., te Dodatak istom ugovoru od 24. listopada 2016.g. do 11. prosinca 2016.g.. Drugi Ugovor o radu na određeno vrijeme je trajao od 30. siječnja 2017.g. do 30. lipnja 2017.g.. Treći Ugovor o radu na određeno vrijeme je trajao od 15. prosinca 2017.g. do 15. listopada 2019.g.. Četvrti Ugovor o radu na neodređeno vrijeme je s važenjem od 17. svibnja 2021.g., te Dodatak istom ugovoru o radu s važenjem od 1. ožujka 2023.g. ( navedeni Ugovori o radu nalaze se na str. 124-132 ovosudnog spisa) .

22. Tijekom postupka sud je proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dajani Vuković koja je izradila prvi financijsko knjigovodstveni nalaz 14. ožujka 2023.g., a na prijedlog tužitelja dostavila dopunu nalaza i mišljenja 23. rujna 2024.g. prema kojem je tužitelj specificirao svoj tužbeni zahtjev, a nakon toga je vještakinja dostavila ispravak svog posljednjeg nalaza i mišljenja jer u dvije stavke je došlo do greške u izračunu pa je to podneskom od 24. listopada 2024.g ispravila prema kojem podnesku je tužitelj uskladio svoj tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem financijsko knjigovodstvenog vještaka.

23. Iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka od 14. ožujka 2024.g. proizlazi da je vještakinja izračunala razliku između naknade plaće u razdoblju od 11. mjeseca 2019.g. do 1. mjeseca 2021.g. temeljem prosječnog broja sati pa ta razlika iznosi po godinama 505,87 EUR mjesečno, a što ukupno iznosi od 11. mjeseca 2019.g. do mjeseca siječnja 2021.g. 7.588,05 EUR. U razdoblju od 2. mjeseca 2021.g. do 17. 5. 2021.g. kada tužitelj nije bio u radnom odnosu ta razlika od 2. mjeseca pa do 17.5.2021.g. iznosi ukupno 3.470,41 EUR. Vještakinja je također izračunala i drugu varijantu stvarnog broja sati u svakom mjesecu pa proizlazi da je u 2018.g. obračunato za 88 sati bolovanja 494,63 EUR, kao i naknada za neiskorišteni godišnji odmor 5,86 EUR/sat. Prema nalazu vještaka temeljem stvarnog broja sati proizlazi da sveukupni izračun iznosi 11.212,07 EUR. Vještakinja je napomenula kako u spisu nije bilo visine plaće tužitelja i usporednog radnika kao ni pripadajućih koeficijenata temeljem pravilnika pa nije izračunala razliku plaće nakon 17.5.2021.g. i ubuduće.

24. Tužitelj nakon provedenog prvobitnog vještačenja je stavio primjedbu da vještak nije izračunao visinu izgubljene zarade nakon 17. svibnja 2021.g. pa na dalje jer u spisu ne postoje podaci o plaćama tužitelja i usporednog radnika. Tužitelj je predložio da financijsko knjigovodstveni vještak dopuni nalaz na način da utvrdi visinu razlike plaća za radna mjesta na kojima je radio tužitelj i usporedni radnik ĆB, te da se od poslodavca OŽB Našice zatraže obračuni plaća za tužitelja i usporednog radnika ĆB.

25. Nakon što je sud pribavio potrebnu dokumentaciju za usporednog radnika vještakinja je dopunila nalaz i mišljenje kako je to navedeno u podnesku od 23. rujna 2024.g. i prikazano na stranicama 305 i 306 ovosudnog spisa. Vještakinja je izračunala da neto iznos razlike plaće za 2021.g. iznosi 889,97 EUR, za 2022.g. iznosi 1.390,64 EUR, a za 2023.g. iznosi 2.063,71 EUR.

26. Nakon dopune nalaza i mišljenja od financijsko knjigovodstvenog vještaka tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje obzirom da je izračun identičan izračunu izgubljene zarade tužitelja iz podneska od 22. kolovoza 2024.g. Visina izgubljene zarada utvrđena je na način da se od iznosa plaće usporednog radnika (ĆB) oduzeo iznos plaće tužitelja. S obzirom na promjenu načina izračuna zatezne kamate tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, te na ime izgubljene zarade od studenog 2019.g. do lipnja 2024.g. zatražio ukupan iznos od 16.606,21 EUR sa zakonskom zateznom kamatom kako je to navedeno u izreci presude pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, te da se tuženiku naloži da tužitelju plaća mjesečni iznos rente od 171,97 EUR i to dospjele iznose rente da plati odjednom, a dospjevajuće svakog 10. u mjesecu za protekli mjesec.

27. Na ročištu 17. listopada 2024.g. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva no međutim tuženik je istakao prigovor da je došlo do pogreške kod vještakinje i to za 2023.g. za mjesec ožujak gdje je navedeni iznos od 194,50 EUR, a treba stajati iznos 115,91 EUR, te za mjesec rujan je naveden iznos od 100,35 EUR, a treba stajati iznos od 70,35 EUR, dok u ostalom dijelu izračuna tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka. Punomoćnik tuženika je predložio da se pozove vještaka na ispravak uočenih iskaza i razlika i da to učini u pisanom obliku kako bi dobio točan izračun za 2023.g.

28. Financijsko knjigovodstvena vještakinja u svom podnesku od 24. listopada 2024.g. ispravila je uočene pogreške i to tabelarno prikazala u ispravku nalaza i mišljenja na str. 317-318 spisa.

29. Tužitelj je podneskom od 28. listopada 2024.g. uredio tužbeni zahtjev nakon ispravka vještačkog nalaza na način da je smanjio tužbeni zahtjev na ime dospjelih iznosa izgubljene zarade umjesto iznosa 16.606,21 EUR potražuje iznos od 16.497,62 EUR, a na ime plaćanja mjesečne rente umjesto iznosa od 171,97 EUR treba stajati iznos od 162,93 EUR kako je to prikazao u tužbenom zahtjevu od 28. listopada 2024.g. (str. spisa 319-321).

30. Tuženik nakon ispravka nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka nije imao primjedbi na sam izračun, ali se i dalje protivio osnovanosti tužbenog zahtjeva i visini istoga. Tuženik je smatrao da je neosnovano potraživanje tužitelja jer nije izvjesno dokazano da bi tužitelj ostao raditi na radnom mjestu iz vremena kada se dogodila prometna nezgoda. Tužitelj je u to vrijeme bio zaposlen na određeno vrijeme i nije bilo govora da bi sklopio ugovor na neodređeno vrijeme, a samom činjenicom što je na njegovo mjesto primljen drugi radnik, nije dovoljan dokaz da bi tužitelj ostao raditi na svom poslu koji je obavljao i bio više plaćen od sadašnjeg koji obavlja kod istog poslodavca.

31. Sud je izvršio uvid u ovosudni spis broj Pn-29/2021 iz kojeg je vidljivo da je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 25.365,32 EUR zajedno sa zateznom kamatom na ime naknade štete.

31.1. Sud je utvrdio odlučne činjenice u dokaznom postupku te izvršio uvid u svu priležeću materijalnu dokumentaciju u spisu kao i nalaze i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka koji su tijekom postupka dopunjavani i ispravljani.

32. Na temelju savjesne i brižljiv ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka u smislu čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

33. Nesporno je da je osiguranik tuženika odgovaran za prometnu nezgodu u kojoj je tužitelj zadobio tjelesne ozljede, pretrpio štetu, izgubio zaradu koju bi ostvario da je ostao u radnom odnosu, da nije bio na bolovanju, a u jednom periodu i bez primanja.

34. Za vrijeme tužiteljeva liječenja na njegovo radno mjesto primljen je drugi djelatnik s kojim je OŽB prvobitno zaključila ugovor na određeno vrijeme, a nešto kasnije zaključila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Da nije bilo bolovanja tužitelj bi zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme i OŽB Našice ne bi primala drugog radnika. Tužitelj bi radio u hitnoj službi i na tom radnom mjestu primao plaću pravilnikom propisanim za to radno mjesto i ne bi došlo do gubitka zarade, ali je zbog bolovanja od HZZO primao naknadu u bitno manjem iznosu nego što je primao plaću. Po povratku sa bolovanja tužitelj se ponovno zaposlio u OŽB Našice na drugom odjelu i na poslovima koji odgovaraju njegovim umanjenim sposobnostima. Da se tužitelj nije dokazao na svom radnom mjestu kao odgovarajući i zadovoljavajući radnik sigurno ga OŽB Našice ne bi ponovno zaposlilo, tako da navodi tuženika kako tužitelj nije zadovoljio svojim radom na radnom mjestu su neosnovani, neargumentirani i vode ka izbjegavanju odgovornosti za naknadu izgubljene zarade i plaćanja rente,.

35. Sud smatra da se tužitelj osnovano poziva na odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO kojim je propisano da onaj koji drugome nanese tjelesnu ozljedu ili naruši zdravlje dužan je naknaditi zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, čl. 1095. st. 2. ZOO propisano je da ukoliko povrijeđeni u konkretnom slučaju tužitelj, zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu odgovorna osoba dužna je plaćati oštećenom određenu novčanu rentu kao naknadu štete. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji je mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanje, a sve u smislu čl. 1089. st. 3. ZOO. 36. Slijedom naprijed navedenog sud smatra da je osnovan dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja (čl.1095. st. 1. ZOO), a dio na novčanu rentu kao naknadu štete propisanu čl. 1089. st. 3. ZOO. Pravomoćnom presudom Pn-29/2021 od 1. veljače 2023.g., medicinskim vještačenjem utvrđeno je da su kod tužitelja nastale takve ozlijede koje umanjuju obavljanje svakodnevnih poslova i poslova profesije koje neće moći obnašati u potpunosti, radi čega je morao biti raspoređen na druge radne poslove koje olakšavaju tjelesnu i radnu aktivnost.

37. Nesporno je da je tužitelj u trenutku štetnog događaja temeljem ugovora o radu zaključen 14. prosinca 2017.g. radio u OŽB Našice na radnom mjestu "Zdravstveni djelatnik u hitnoj službi, radno mjesto III vrste medicinski tehničar". Za vrijeme bolovanja na radno mjesto tužitelja primljen je drugi djelatnik ĆB s kojim je OŽB Našice nakon izvjesnog vremena zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Tužitelj smatra da nije bilo štetnog događaja on bi ostao raditi na tom radnom mjestu i on bi umjesto drugog djelatnika zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Upravo zbog toga tužitelj traži naknadu uzimajući u obzir izgubljenu zaradu kao i razliku plaće koju nije ostvario da je radio na radnom mjestu sa kojega je otišao na bolovanje, a koju je umjesto njega ostvarivao drugi djelatnik za vrijeme njegova liječenja i bolovanja.

38. Sud smatra da su neosnovani navodi tuženika u kojima je tvrdio da je neizvjesno da bi OŽB Našice sa tužiteljem zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme jer nije zadovoljio svojim radom na tom radnom mjestu. Da tužitelj nije zadovoljio svojim radom OŽB Našice ne bi sa njim zaključivao tri ugovora o radu na određeno vrijeme kako je to naprijed opisano i jedan ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

39. U pogledu potraživanja visine izgubljene zarade kao i plaćanja mjesečne rente sud je tijekom postupka proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Dajani Vuković koja je prvi nalaz sudu dostavila 14. ožujka 2024.g. na temelju raspoložive dokumentacije u spisu, pa kako je tužitelj tražio dopuna nalaza i mišljenja u pogledu visine izgubljene zarade nakon 17.5.2021.g. pa na dalje, i nakon pribavljene dokumentacije za usporednog radnika koji je zaposlen na mjestu tužitelja vještakinja je dala dopunu nalaza i mišljenja 23. rujna 2024.g. te izračunala iznose plaća usporednog radnika ŽB i tužitelja za razdoblje od 2021.g. do 2023.g. pa je tužitelj na temelju takvog izračuna sačinio tužbeni zahtjev jer nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka ali je primjedbe imao tuženik navodeći kako pojedine stavke i to za mjesec ožujak 2023.g. i mjesec rujan nisu dobro izračunate pa je vještakinja za navedene mjesec izvršila ispravak nalaza i mišljenja od 23.9.2024.g. podneskom od 24.10.2024.g. na koje stranke nisu imale primjedbi, a na temelju kojeg je tužitelj specificirao konačni tužbeni zahtjev kako je to navedeno u izreci presude.

40. Sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja od 28. listopada 2024.g. jer je isti potkrijepljen odgovarajućom materijalnom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem financijsko knjigovodstvenog vještaka kao i samim iskazom tužitelja. Sud je cijenio svaki dokaz pojedinačno i sve dokaze u međusobnoj povezanosti pa je nakon takvo brižljive ocjene dokaza utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja od 28. listopada 2024.g. (str. 319-321 spisa) osnovan.

41. Kako je tužitelj uspio u postupku u cijelosti sud mu je dosudio troškove ovog postupka u smislu čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a.

Troškovi ovog postupka sastoje se od sastava tužbe 500,00 EUR, devet podnesaka svaki po 500,00 EUR, četiri ročišta svako po 500,00 EUR, ročišta za objavu presude od 100,00 EUR što iznosi 7.100,00 EUR, plus pripadajući PDV od 1.775,00 EUR što predstavlja troškove zastupanja od 8.875,00 EUR, te troškove financijsko knjigovodstvenog vještačenja od 450,00 EUR, pristojbe na tužbu 134,51 EUR, te pristojbe na presudu 269,02 EUR što čini troškove pristojbe od 403,50 EUR, a sveukupni troškovi ovog parničnog postupka iznose 9.728,53 EUR. Tužitelj je troškove zatražio u smislu odredaba ZPP-a, a u skladu s odvjetničkom tarifom što mu je sud priznao i dosudio.

42. Slijedom naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Našice, 27. siječnja 2025. godine

S U T K I NJ A

Anica Wolf

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude. Ista se podnosi putem ovoga suda, a odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda je javno objavljena 27. siječnja 2025. godine.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika