REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2072/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja ELEKTRONIČKI RAČUNI d.o.o., OIB: 42889250808, Zagreb, Ilica 412a, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, Vončinina 2/V, protiv tuženika PONDI d.o.o., OIB: 62781739468, Split, Ostravska 8, kojeg zastupa punomoćnik Ante Vujčić, odvjetnik u Krka&Krka odvjetničko društvo d.o.o., Split, Starčevićeva 13, radi zaštite autorskih prava, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-474/2021-18 od 4. ožujka 2024., 27. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-474/2021-18 od 4. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu naloženo je tuženiku da u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja položi račun i dostavi na pregled svu prateću dokumentaciju odnosno da dostavi podatke o broju korisnika s kojima je sklopio ugovor ili na drugi način ostvario suradnju koristeći sustav Moj eRačun API v1 i v2 ili tvrdnju da je sustav tuženika s kojim se korisnici spajaju kompatibilan i koji podržava Moj eRačun API v1 i v2.

1.1. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu kojom predlaže sudu da naloži tuženiku položi račun i dostavi na pregled svu prateću dokumentaciju odnosno da dostavi podatke o broju korisnika s kojima je sklopio ugovor ili na drugi način ostvario suradnju koristeći sustav Moj e Račun API v1 i v2 ili tvrdnju da je sustav tuženika s kojim se korisnici spajaju kompatibilan i koji podržava Moj eRačun API v1 i v2. Tužitelj tvrdi da je isključivi nositelj prava intelektualnog vlasništva u odnosu na računalni program „Moj eRačun“, kao i povezane računalne programe i računalne sustave te njihova programska sučelja za povezivanje (API), a posebno „Moj eRačun API v1 i v2“, na kojima se bazira servis Moj eRačun. Tvrdi da tuženik na svojim mrežnim stranicamahttps://eposlovanje.hr ističe kompatibilnost sa Moj e-Račun API-jem (citat: „Podržavamo i Moj eRačun v1 i v2 API format“), čime smatra da korisnici stječu dojam da su usluge tužitelja i tuženika istovjetne i kompatibilne, što nisu, i da će korisnici od tuženika dobiti isti opseg i kvalitetu usluga kao da korist sustav tužitelja, što nipošto ne odgovara istini. Takvim postupanjem tuženika tužitelju je nastala šteta u vidu izmakle dobiti. Kako tužitelj ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa na ime naknade štete prije nego što tuženik položi račun i dostavi nedostajuće podatke, predlaže naslovnom Sudu da po provedenom postupku u konačnici donese presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti čiju će visinu tužitelj odrediti tek nakon što tuženik položi račun i dostavi potrebne podatke, odnosno tek nakon što se po potrebi provede financijsko vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa ili dostavljenih podataka. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da su ispunjene pretpostavke iz čl. 186.b st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), pa je na temelju odredbe čl. 325.a ZPP-a odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

2. Protiv rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom ističe da prema odredbi čl. 186.b st. 3. ZPP-a, u sporovima u kojima tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj je ovlašten postaviti stupnjevitu tužbu. Tuženik prije svega ističe da tuženik i tužitelj nisu nikada bili u nikakvom građanskopravnom odnosu, niti u odnosu poslovne suradnje, pa zbog navedenog zahtjev tužitelja ne bi bio opravdan ni osnovan. Polaganjem računa, odnosno dostavom dokumentacije koju tužitelj traži izravno se oštećuje tuženik kao poslovnik konkurent tužitelja. Predlaže preinačiti pobijano rješenje u skladu sa žalbenim navodima podredno, ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

6. Tužitelj je 23. srpnja 2021. podnio tzv. stupnjevitu tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja povrede prava intelektualnog vlasništva, dijela nepoštenog trgovanja i naknade štete, u smislu čl. 186.b st. 2. ZPP-a.

7. U tužbi navodi da je isključivi nositelj prava intelektualnog vlasništva u odnosu na računalni program „Moj eRačun“, kao i povezane računalne programe i računalne sustave te njihova programska sučelja za povezivanje (API), a posebno „Moj eRačun API v1 i v2“, na kojima se bazira servis Moj eRačun. Tuženik se, isto kao i tužitelj, bavi pružanjem usluga informacijskog posredništva.

7.1. Tuženik nije nikada s tužiteljem bio u bilo kakvoj vrsti poslovnog odnosa ili suradnje niti je tužitelj ikada tuženiku dao odobrenje za korištenje bilo kojeg svojeg programskog rješenja ili API sustava za povezivanje.

7.2. Tuženik je neovlašteno, bez odobrenja tužitelja, pristupio tehničkoj dokumentaciji koja se odnosi na računalni program „Moj eRačun“ objavljenoj na internetu namijenjenoj partnerima za integraciju i neovlašteno iskoristio tu dokumentaciju i specifikacije kako bi prilagodio svoje vlastito rješenje za povezivanje i komunicirao svojih korisnicima da takva implementacija omogućava povezivanje s Moj e-Račun mrežom, što ne odgovara istini. Konkretno, radi se o neovlaštenom korištenju računalnog sustava za povezivanje „Moj eRačun API v1 i v2“ koji je tužitelj integrirao u 2016. godini s partnerima Datalab HR d.o.o., SAOP d.o.o., Micronic d.o.o., Promona d.o.o., RB tehnika d.o.o., Milenij d.o.o., Ipos d.o.o., u koji sustav je tužitelj uložio preko 2 milijuna kuna.

7.3. Nadalje, tuženik na svojim mrežnim stranicama https://eposlovanje.hr ističe kompatibilnost sa Moj-eRačun API-jem (citat: „Podržavamo i Moj eRačun v1 i v2 API format“), čime korisnici stječu dojam da su usluge tužitelja i tuženika istovjetne i kompatibilne, što nisu, i da će korisnici od tuženika dobiti isti opseg i kvalitetu usluga kao da koriste sustav tužitelja, što nipošto ne odgovara istini. Drugim riječima, tuženik na svojoj web stranici predstavlja uslugu tužitelja, samo ju predstavlja kao svoju vlastitu uslugu, a za to nema nikakvo ovlaštenje od tužitelja.

7.4. Tužitelj smatra da mu je gore opisanim postupanjem tuženika nastala šteta u vidu izmakle dobiti. Naime, tužitelj tvrdi da bi svi korisnici koje je tuženik pridobio i s kojima je ostvario suradnju iskorištavanjem sustava Moj eRačun API v1 i v2 i kreiranjem pogrešnog dojma da se radi o sustavu tuženika koji je kompatibilan i koji podržava Moj eRačun API v1 i v2, u stvari trebali ostvariti suradnju s tužiteljem i da bi takva bi suradnja bila i ostvarena da nije bilo gore opisanog postupanja tuženika.

7.5. Budući da tužitelj ne raspolaže konkretnim podacima o broju takvih korisnika i vrijednosti njihovih ugovora s tuženikom, to tužitelj sukladno članku 186.b st. 2. ZPP-a, postavlja tzv. stupnjevitu tužbu. Kao prvi zahtjev u stupnjevitoj tužbi tužitelj postavlja manifestacijski zahtjev - zahtjev za dostavu podataka, koji je precizirao u podnesku od 4. ožujka 2022. te na ročištu od 29. veljače 2024., zahtijevajući od tuženika da položi račun i dostavi na pregled svu prateću dokumentaciju odnosno da dostavi podatke o broju korisnika s kojima je sklopio ugovor ili na drugi način ostvario suradnju koristeći sustav Moj eRačun API v1 i v2 ili tvrdnju da je sustav tuženika s kojim se korisnici spajaju kompatibilan i koji podržava Moj eRačun API v1 i v2.Tužitelj navodi da će po pribavi traženih podataka, te nakon što se provede financijsko vještačenje, specificirati drugi zahtjev stupnjevite tužbe kojim zahtijeva naknadu štete.

8. Prema čl. 186.b st. 2. ZPP-a, u sporovima u kojima ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novca, isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos određenih prava prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza, tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za polaganje računa ili predaju pregleda imovine i obveza iz stavka 1. ovoga članka, i zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca, isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa ili predanog pregleda imovine i obveza ili u povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza.

9. Za utvrđivanje sadržaja stupnjevite tužbe mjerodavna je i odredba čl. 325.a ZPP-a koja glasi: u povodu tužbi iz čl. 186.b st. 1. i 2. ovoga Zakona sud će rješenjem prihvatiti zahtjev za polaganje računa, podnošenja pregleda imovine i obveza ili davanje podataka ako utvrdi da je osnovan Dopuštenost stupnjevite tužbe zasniva se na postojanju specifičnog imovinskopravnog interesa da se preciziranje izvorno neodređenog zahtjeva, može uvjetovati prethodnim polaganjem računa ili pružanja pregleda imovine i obveza.

10. Tužitelj u točki I. tužbenog zahtjeva traži utvrđenje povrede njegovog prava intelektualnog vlasništva, što čini neodređen tužbeni zahtjev upravo iz razloga što taj pojam obuhvaća cijeli niz prava intelektualnog vlasništva i po takvom se ne može postupati, pa će stoga u daljnjem tijeku postupka morati točku I. tužbenog zahtjeva urediti na način da taj zahtjev točno odredi. Međutim, u točki II. tužbenog zahtjeva, tužitelj traži da se utvrdi da je tuženik učinio radnju nepoštenog trgovanja koja se utvrđuje po Zakonu o trgovini i slijedom čega (ako se utvrdi ta povreda) ima pravo na naknadu štete.

11. Tužitelj dalje tvrdi da bi svi korisnici koje je tuženik pridobio i s kojima je ostvario suradnju iskorištavanjem sustava Moj eRačun API v1 i v2 i kreiranjem pogrešnog dojma da se radi o sustavu tuženika koji je kompatibilan i koji podržava Moj eRačun API v1 i v2, u stvari trebali ostvariti suradnju s tužiteljem i da bi takva suradnja bila i ostvarena da nije bilo gore opisanog postupanja tuženika.

12. Slijedom svega navedenog, a s obzirom na to da su tužitelju za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva za naknadu štete, potrebni podaci o broju korisnika s kojima je sklopio ugovor ili na drugi način ostvario suradnju koristeći sustav Moj eRačun API v1 i v2 ili tvrdnju da je sustav tuženika s kojim se korisnici spajaju kompatibilan i koji podržava Moj eRačun API v1 i v2, kojim podacima tužitelj ne raspolaže, to je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je zahtjev tužitelja za dostavu traženih podataka osnovan.

13. Neosnovano je pozivanje tuženika na odredbu čl. 186.b st. 3. ZPP-a kao i da nije u nikakvom gospodarskom odnosu s tužiteljem budući da je rješenje donijeto temeljem čl. 186.b st. 2. ZPP-a, a predmet spora je neovlašteno korištenje sustava Moj eRačun API v1 i v2 za koje tužitelj ima isključivo pravo korištenja. Sve ostalo će se utvrđivati tijekom dokaznog postupka pa su ostali žalbeni navodi irelevantni odnosno neosnovani.

14. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo potvrditi pobijano rješenje.

Zagreb, 27. siječnja 2025.

Sudac

Kamelija Parać