Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Gž-91/2025-3
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnicima Željku Lubina i Jeleni Mandarić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu "Lubina & Čutura" u Splitu protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-44/2024 od 20. kolovoza 2024., 27. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-44/2024 od 20. kolovoza 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim rješenjem odbačena je tužba radi naknade štete zbog neopravdane osude.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23- dalje: dalje-ZPP).
3. U žalbi tvrdi da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za odbacivanjem tužbe jer da se prije podnošenja tužbe obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa i uprave i zatražio od suda uvid u taj spis te da je postupio u skladu s odredbom članak 477. st. 2. Zakona o kaznenom postupku/97.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Prvostupanjski sud donio je pobijano rješenje temeljem utvrđenja da se tužitelj prije podnošenja tužbe sa svojim zahtjevom nije obratio državnom odvjetništvu i da se nije obratio Ministarstvu pravosuđa i uprave, u smislu odredbe članka 477. st. 2. u vezi čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; dalje ZKP/97).
8. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 6., 8., 9. i 11. ZPP-a u vezi sa odredbom članka 467. i 457. ZPP-a nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio neku od tih povreda. Pobijano rješenje je razumljivo i neproturječno i može se ispitati.
9. Pravilno tvrdi žalitelj da odredba članka 477. stavak 2. ZKP-a (kojom je propisano da se je prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa i uprave radi postignuća nagodbe o postojanju štete) i odredba članka 478. ZKP-a (kojom je propisano ukoliko zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete, a ako je postignuta nagodba samo o dijelu zahtjeva oštećenik može tužbu podnijeti glede ostatka zahtjeva) isključuje od primjene odredbu članka 186. a st. 1. ZPP-a u smislu koje bi se tužitelj s predmetnom tužbom prije pokretanja postupka trebao obratiti RH. To stoga jer je odredbom članka 186.a stavak 7. ZPP-a propisano da se odredbe prethodnih stavaka članka 186. a ZPP-a ne primjenjuju u slučajevima kada je posebnim zakonom propisan postupak podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu ili nekom drugom tijelu, kao što je to u ovom predmetu.
10. Međutim, neovisno o tom utvrđenju pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je odbacio tužbu jer tužitelj nije dokazao da bi se prije podnošenja predmetne tužbe obratio sa zahtjevom za isplatu ovdje potraživanog iznosa Ministarstvu pravosuđa i uprave.
11. Naime, iz spisa proizlazi da se tražbina tužitelja u iznosu od 345,29 eura odnosi na naknadu štete za jedan dan nezakonito proveden u zatvoru (05. kolovoza 2010.) dok iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da se tužitelj obratio sa zahtjevom Ministarstvu pravosuđa i uprave za nezakonito provedeno u istražnom zatvoru 1240 dana i da mu je za to razdoblje ponuđena naknada u iznosu od 46. 078,40 eur-a.
12. Cijeneći sadržaj odredbe članka 478. ZKP-a koja propisuje da tek ukoliko zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete, a ukoliko je postignuta nagodba samo o dijelu zahtjeva da može podnijeti tužbu glede ostatka zahtjeva valja zaključiti da bi tužitelj trebao dokazati da se nadležnom Ministarstvu obratio sa zahtjevom za isplatom ovdje potraživanog iznosa, za jedan dan nezakonito proveden u zatvoru (05. kolovoza 2010) i dokazati da li mu je i koji iznos dobrovoljno plaćen za taj dan boravka, a koji je ostao neisplaćen.
13. Budući da tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije ni činjenično tvrdio da bi se obraćao Ministarstvu pravosuđa s takvim pojedinačnim dnevnim zahtjevima, kako to čini tužbom, opravdano sud prvog stupnja nije provodio ni predloženi dokaz, uvid u spis Ministarstva pravosuđa na te okolnosti.
14. Sukladno predmetnom utvrđenju,primjenom odredbi čl. 380. toč. 2. i čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci, 27. siječnja 2025.
Sutkinja
Brankica Malnar
