Poslovni broj: P-2080/2023-24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserka Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SP iz [adresa],OIB; [osobni identifikacijski broj], zastupan po Đurđici Kos, odvjetnici iz Sv. Ivana Zeline. protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB; 02535697732, zastupana po odvjetnicima odvjetničkog društva Šoos, Maceljski, Mandić, Stanić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 27. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima i bez pravnog učinka odredbe članka 1., 4. i 6.2. Ugovor o kreditu broj 9011401750 koji je solemniziran dana 25. svibnja 2006. kod javnog bilježnika Mladena Burec iz Zagreba pod posl. br. OU-767/2006, sklopljen između tužitelja TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 30, 10 000 Zagreb, OIB: 02535697732, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. II Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Radnička cesta 30, 10 000 Zagreb, OIB: 02535697732, da tužitelju TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.144,95 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 8,47 eur tekućom od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 9,19 eur tekućom od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 10,93 eur tekućom od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 11,70 eur tekućom od 03.03.2009. do isplate,

- na iznos od 9,29 eur tekućom od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 9,68 eur tekućom od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 6,54 eur tekućom od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 3,87 eur tekućom od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 4,47 eur tekućom od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 3,82 eur tekućom od 27.10.2009. do isplate,

- na iznos od 6,44 eur tekućom od 27.11.2009. do isplate,

- na iznos od 8,49 eur tekućom od 29.12.2009. do isplate,

- na iznos od 10,55 eur tekućom od 27.01.2010. do isplate,

- na iznos od 11,48 eur tekućom od 26.02.2010. do isplate,

- na iznos od 11,48 eur tekućom od 26.02.2010. do isplate,

- na iznos od 11,13 eur tekućom od 12.03.2010. do isplate,

- na iznos od 14,58 eur tekućom od 30.04.2010. do isplate,

- na iznos od 17,46 eur tekućom od 29.05.2010. do isplate,

- na iznos od 23,85 eur tekućom od 04.08.2010. do isplate,

- na iznos od 38,30 eur tekućom od 10.09.2010. do isplate,

- na iznos od 30,48 eur tekućom od 08.10.2010. do isplate,

- na iznos od 30,08 eur tekućom od 10.11.2010. do isplate,

- na iznos od 36,89 eur tekućom od 08.12.2010. do isplate,

- na iznos od 48,09 eur tekućom od 12.01.2011. do isplate,

- na iznos od 36,68 eur tekućom od 12.02.2011. do isplate,

- na iznos od 42,65 eur tekućom od 04.03.2011. do isplate,

- na iznos od 37,00 eur tekućom od 15.04.2011. do isplate,

- na iznos od 45,02 eur tekućom od 14.05.2011. do isplate,

- na iznos od 52,60 eur tekućom od 10.06.2011. do isplate,

- na iznos od 91,50 eur tekućom od 13.08.2011. do isplate,

- na iznos od 71,25 eur tekućom od 03.09.2011. do isplate,

- na iznos od 55,29 eur tekućom od 28.09.2011. do isplate,

- na iznos od 57,05 eur tekućom od 06.10.2011. do isplate,

- na iznos od 51,81 eur tekućom od 19.11.2011. do isplate,

- na iznos od 60,34 eur tekućom od 31.01.2012. do isplate,

- na iznos od 61,45 eur tekućom od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 58,77 eur tekućom od 30.03.2012. do isplate,

- na iznos od 58,55 eur tekućom od 14.04.2012. do isplate,

- na iznos od 60,67 eur tekućom od 28.04.2012. do isplate,

- na iznos od 59,64 eur tekućom od 08.05.2012. do isplate,

- na iznos od 59,95 eur tekućom od 16.05.2012. do isplate,

- na iznos od 61,41 eur tekućom od 12.06.2012. do isplate,

- na iznos od 59,33 eur tekućom od 18.07.2012. do isplate,

- na iznos od 60,22 eur tekućom od 08.08.2012. do isplate,

- na iznos od 54,77 eur tekućom od 11.09.2012. do isplate,

- na iznos od 58,45 eur tekućom od 18.10.2012. do isplate,

- na iznos od 59,97 eur tekućom od 14.11.2012. do isplate,

- na iznos od 59,47 eur tekućom od 12.12.2012. do isplate,

- na iznos od 60,42 eur tekućom od 09.01.2013. do isplate,

- na iznos od 56,52 eur tekućom od 12.02.2013. do isplate,

- na iznos od 59,31 eur tekućom od 24.04.2013. do isplate,

- na iznos od 56,45 eur tekućom od 11.05.2013. do isplate,

- na iznos od 53,70 eur tekućom od 06.06.2013. do isplate,

- na iznos od 51,76 eur tekućom od 11.07.2013. do isplate

kao i da mu plati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.796,15 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.siječnja 2025. godine do isplate, s time da su kamate do 31.07.2015. godine određene u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik s tužiteljem kao korisnikom kredita sklopio tipski Ugovor o kreditu broj 9011401750 koji je solemniziran dana 25. svibnja 2006. kod javnog bilježnika Mladena Burec iz Zagreba pod posl. br. OU-767/2006. Ugovorom je odobren kredit u iznosu od 19.079,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan korištenja kredita uz uvjete i na način kako je to ugovorom određeno. Namjena kredita bila je kupnja vozila. Ugovor je zaključen na vrijeme od 7 godina a korisnik kredita dužan je kreditoru vratiti kredit u 84 mjesečna anuiteta u iznosu od 269,58 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem Tečaju CHF važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Člankom 4. Ugovora propisano je da je korisnik kredita dužan kreditoru u anuitetima platiti i redovnu kamatnu stopu koja je promjenjiva prema Odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, a koja na dan sklapanja iznosi 4,99%. Kredit je u cijelosti otplaćen. Tuženik je, povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru o kreditu koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije u cijelosti informirao potrošača (tužitelja) o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik također postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP. Tuženik je svojim postupanjem u znatnoj mjeri kršio i niz temeljnih načela ZOO-a čime je tužitelju prouzročio štetu dovodeći ga u nepovoljan položaj. Upućuje na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda posl. broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te se poziva na odredbu čl. 502 c ZPP-a i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača. Tužitelj kao prosječni potrošač prilikom zaključenja predmetnog ugovora nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca dok je tuženik kao pravna osoba koja se bavi davanjem kredita i ima službu za makroekonomske analize mogao predvidjeti utjecaj valutne klauzule i djelovanje promjenjive kamatne stope na ukupan trošak kredita, a osobito ako se uzme u obzir da je o tome već postojala informacija kroz izvješće MMF od 04. lipnja 2007. Tuženik je te informacije uskratio tužitelju pri pregovaranju i sklapanju ugovora o kreditu. Slijedom navedenog predlaže da su utvrdi ništetnost odredaba kojima je utvrđena valutna klauzula, te konačno potražuje iznos od 2.144,95 eura sa zakonskim kamatama tekućim na pojedine iznose s osnove ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te trošak parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, te ističe da je tužba u cijelosti neosnovana, a što tuženik u nastavku detaljno obrazlaže. Ističe kako je tužitelj cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava odnosno odluke donesene u parnici pokrenutoj kolektivnom tužbom, na nijedan način, niti u bilo kojem segmentu, ne mogu zamijeniti pojedinačnu tužbu iz konkretnog pravnog odnosa te da nema mjesta primjeni utvrđenja iz parnice po kolektivnoj tužbi na ovaj konkretni spor. U svakoj pojedinoj parnici tek treba provesti dokazivanje na okolnost jesu li utvrđenja u kolektivnom sporu primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj te ako jesu, na koji način su primjenjiva. Zadatak ovog suda je da utvrdi jesu li prilikom ulaska u poslovni odnos sa potrošačem bila ispunjena tri glavna uvjeta iz Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi točkom (18) (Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, dalje u tekstu: Direktiva), odnosno utvrditi je li potrošač bio u razumnoj mjeri obaviješten o bitnim elementima ugovora, je li potrošač bio pažljiv prilikom sklapanja ugovora te je li potrošač bio oprezan u pogledu svog tržišnog djelovanja. Tuženik je putem svojih djelatnika koji su bili u izravnom kontaktu sa korisnicima kredita, pa tako i tužiteljem, prilikom davanja općenitih informacija o kreditnim uvjetima, upoznao tužitelja sa rizikom od eventualnog rasta tečaja CHF u odnosu na kunu. Tužitelj je u cijelosti prihvatio sve rizike koje mogu utjecati na visinu anuiteta kroz razdoblje korištenja kredita. Tužitelj je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu s tužiteljem imao mogućnost izbora. Valutna klauzula klauzula izričito je dopuštena Zakonom o obveznim odnosima. Ističe prigovor zastare. Spori visinu tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (list 8-16 spisa), otplatnu tablicu (list 18-20 spisa), u plan otplate (list 22 spisa), u pregled uplata po kreditu (list 24-26 spisa), u knjigovodstvenu karticu (list 27-45 spisa), u Opće uvjeta poslovanja s građanima tuženika (list 60-28 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darfin d.o.o. (list 96-102 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 139-140 spisa).

4. Među strankama nije sporno da su parnične stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 9011401750 koji je solemniziran dana 25. svibnja 2006, a koji je odobren u iznosu od 19.079,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan korištenja kredita uz uvjete i na način kako je to ugovorom određeno, a radi kupnja vozila. Ugovor je zaključen na vrijeme od 7 godina a korisnik kredita dužan je kreditoru vratiti kredit u 84 mjesečna anuiteta u iznosu od 269,58 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Nije sporno da je ugovor u cijelosti isplaćen.

5. Sporno je da li su u konkretnom slučaju odredbe o valutnoj klauzuli ništetne, te je sporno da li je nastupila zastara potraživanje. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

6. Temeljem provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje - ZPP), ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev osnovan.

7. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17- 10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.). No, kako je u pojedinačnom potrošačkom sporu na tuženiku teret dokaza o obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora, sud je odlučio provesti dokaz saslušanjem tužitelja.

9. Tužitelj je u svom iskazu naveo da prije, a i prilikom potpisivanja ugovora, uopće nije bio u banci već su mu u Auto kući, a gdje je kupio vozilo, nakon što su dogovorili kupnju i cijenu dali ugovor koji je već bio potpisan od strane banke. Kada je vidio da se predlaže valutna klauzula u CHF pitao je da li je moguće sklopiti ugovor u kunama ili eurima no zaposlenik auto kuće rekao je da je jedino moguće sklopiti ugovor s valutnom u CHF. Ništa mu nije bilo rečeno o eventualnim rizicima sklapanja takve vrste ugovora. Vozilo je kupio za osobnu uporabu.

10. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti poklonio vjeru obzirom je isti dat životno i logično te sud nije imao nikakvog razloga posumnjati u isti, a isti je također i u skladu s ostalim dokazima koji se nalaze u spisu. Iz navedenog, ovaj sud zaključuje da je u ovom slučaju tuženik postupio na isti način kako je to utvrđeno tijekom postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da tužitelja nije u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, te je sud zaključio da se u ovom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

11. Kako tuženik nije dokazao da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te smatra da su ništetni dijelovi ugovora kako to tužitelj navodi.

12. Neosnovan je prigovor zastare, jer je podnošenjem tužbe u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a. Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO- a i tužitelj je mogao od prvog naplaćenog anuiteta, u roku 5 godina, tražiti od tuženika povrat iznosa naplaćenog na temelju ništetne ugovorne obveze. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu za razdoblje otplate kredita od studenog 2008 do srpnja 2013. godine. U odnosu na prvo (najstarije) potraživanje došlo je do prekida zastare 4. travnja 2012. i zastara u odnosu na preplaćeni tečaj CHF zastara iznova počinje teći 14. lipnja 2018. Člankom 245. stavak 1. ZOO-a propisano je da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Tužitelj je tužbu podnio 24. ožujka 2023. iz čega slijedi da prigovor zastare nije osnovan obzirom se ovdje radi o petogodišnjem zastarnom roku.

13. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

14. Uvidom u Ugovor o kreditu, plan otplate, a poglavito iz nalaza i mišljenja Darfin d.o.o., a koji dokaz je sud prihvatio jer je dan stručno, sažeto i jasno, te uzimajući u obzir činjenicu da stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu vještva, sud je utvrdio da je za trajanja kredita se tečaj mijenjao od početnog 4.90056, te je utvrđeno da je tužitelj počeo s otplatom kredita odnosno da je prvi anuitet kredita dospio 31.10.2008., a da je posljednji utuženi anuitet plaćen 10.07.2013. godine. Tuženik ne spori da je tužitelj platio sve anuitete.

15. Na okolnost visine utuženog potraživanja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem te je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Darfin d.o.o. i iz dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđeno da razlika s osvna valutne klauzule u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu i iznosa računatih temeljem takve promjene koje su tužitelju naplaćene za predmetno razdoblje iznosi 2.144,95 eura. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok tuženik ne prigovara matematičkom izračunu vještaka, a ističe već ranije iznesene prigovore. Također, tuženik je izričito na ročištu naveo da ne predlaže provođenje dokaza saslušanjem vještaka obzirom su njegovi prigovori isključivo pravne prirode. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a.

16. Sud nije oduzeo od ukupnog iznosa iznos koji je tužitelj platio u manjem od početnog iznosa obzirom na pad tečaja CHF u nekom od razdoblja, budući je predmet spora zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa za mjesece kada je kamatna stopa bila viša od početno ugovorene te tečaj CHF viši od tečaja u trenutku isplate kredita što znači da se manje plaćeni iznos (za mjesec kada je tečaj bio niži) ne oduzimaju od preplaćenog iznosa.

17. Također, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev- 254/24 od 23. travnja 2024. godine naveo da; "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi nišetetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu tzv. potplaćenih iznosa, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita." U ovom predmetu tuženik nije podnio prigovor radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovor prijeboja kao niti protutužbeni zahtjev. 18. Tu također treba reći da tužiteljica ništa nije stekla plaćanjem manjih iznosa anuiteta, pa time nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih bi iznos više plaćenih anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta. Naime, člankom 323. stavak 2. ZOO-a propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora je odgovoran suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Tuženik nije pregovarao s tužiteljicom niti ju je informirao o odlučnim okolnostima vezanim za rizičnost valutne klauzule u CHF tako da je krivnja za ništavosti ugovornih odredbi na strani tuženika. Dakle, nije tužiteljica kao stranka ugovora odgovorna za ništavosti navedenih odredbi već je, upravo suprotno, tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Isto tako tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Dakle, obračun po nižem tečaju CHF je poslovni rizik koji je tuženiku kao financijskoj instituciji bio poznat. Osim toga, tuženik nije potrošač te nema pretpostavki da se zaštita pružena korisnicima kredita u kolektivnom sporu primjenjuje i na tuženika.

19. Uzimajući u obzir da tužiteljica ništa nije stekla plaćanjem manjih iznosa anuiteta, ovaj sud zaključuje da nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih bi preplaćene iznose anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta (tzv. negativne razlike).

20. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1111. ZOO jer je tuženik stekao taj iznos bez osnove.

21. Temeljem čl. 154 st. 1 i 5 ZPP-a sud je tužitelju dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava tužbe prema Tbr 7/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 06.10.2023. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 22.11.2023. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 21.03.2024.. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 06.05.2024 prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 27.05.2024. prema Tbr 8/3 25 bodova, te trošak pristupa na ročište dana 16.01.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno iznosi 625 bodova, odnosno 1.250,00 eura, a što uvećano za PDV čini iznos od što ukupno iznosi 1.562,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,65 eura, te trošak predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, tako da ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 1.796,15 eura. Kamate na dosuđeni trošak dosuđene su sukladno čl. 151 st. 3 ZPP- a.

U Zagrebu, dana 27. siječnja 2025. godine

Sudac:

Biserka Pavković Fućak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tuženik po punomoćniku