Poslovni broj R1 Ob-2190/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Ani Merlin Božičković u izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Susedgrad, OIB: 52966791065, Zagreb, Aleja Bologne 2, protiv I-protustranke NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-protustranke ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. protustranke mlt. EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici VC, dipl. pravnici iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb i IV. protustranke ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi oduzimanja prava roditeljima na stanovanje s mlt. djetetom i povjeravanja svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi ili ustanovi, dana 27. siječnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I. Produljuje se mjera oduzimanja prava na stanovanje određena rješenjem ovoga suda poslovni broj: R1 Ob-1530/2023-6 od 10. kolovoza 2023. godine na način da se majci, NC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ocu, ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], oduzima se pravo na stanovanje s mlt. EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], te se svakodnevna skrb o djetetu povjerava ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].

II. Osobni odnosi mlt. EC s majkom NC se zabranjuju.

III. Osobni odnosi mlt. EC, s ocem ŠC, odvijat će se putem telefona i video poziva za vrijeme očevog boravka u Austriji, te prema dogovoru s ZC i mlt. EC za vrijeme kada otac boravi u [adresa].

IV. Ova mjera izriče se do pravomoćnog okončanja postupka lišenja prava na roditeljsku skrb koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem R1 Ob-1704/2024.

V. Obvezuje se roditelje da o svakoj promjeni adrese stanovanja obavještavaju nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad (čl. 162 st. 2 ObZ).

VI. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 489 st. 3 ObZ).

Obrazloženje

1. Rješenjem ovoga suda poslovni broj R1 Ob-1530/2023-6 od **.**.2023., NC i ŠC oduzeto je pravo na stanovanje s mlt. EC te je svakodnevna skrb o djetetu povjerena ZC. Osobni odnos mlt. djeteta s majkom su zabranjeni dok je regulirano da će se osobni odnosi mlt. djeteta s ocem održavati putem poruka, poziva i video poziva za vrijeme očevog boravka u Austriji te prema dogovoru s ZC za vrijeme boravka oca u RH. Trajanje mjere određeno je do godinu dana računajući od 17. kolovoza 2023. godine.

2. Dana 16. srpnja 2024. godine predlagatelj je podnio prijedlog za produljenje mjere oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu do pravomoćnog okončanja postupka lišenja prava na roditeljsku skrb. U bitnom navodi da je u prethodnom razdoblju od izricanja ranije mjere stanje djeteta stabilizirano, isti i dalje živi u kućanstvu s bakom i djedom po ocu koji uredno o njemu skrbe, da je dijete završilo osnovnu školu i upisalo srednju školu te je došlo do pozitivnih promjena na strani djeteta u vidu njegovog ponašanja, ispunjavanja obveza, poštivanja dogovora s bakom i djedom. U odnosu na oca navode kako se za vrijeme trajanja prethodne mjere isti vratio iz Austrije te se zaposlio u Hrvatskoj, živi u kućanstvu kod roditelja no razmišlja ponovno o povratku u Austriju. Planira u Hrvatsku dolaziti svaki drugi vikend kao i ranije, isti ne vodi brigu o školovanju djeteta te je svu skrb o djetetu prepustio svojoj majci. Baki je davao 200,00 EUR do 300,00 EUR neredovito. S djetetom nije uspostavio bolji i privrženiji odnos, nikuda nisu išli zajedno za vrijeme godišnjeg odmora. Otac je suglasan da dijete i dalje bude kod bake te je upoznat s mjerama koje se trebaju dalje poduzimati i s istima je suglasan. Iskazuje želju da bi u narednom razdoblju on preuzeo skrb o djetetu, ali trenutno nema uvjeta. U odnosu na majku, u proteklom trajanju mjere proizlazi da ista uopće ne surađuje s djelatnicima predlagatelja, ista se na pozive nije odazvala, nije omogućila terenski izvid na adresi stanovanja, nije se uključila u odgovarajući zdravstveni tretman. Majka nema nikakvu komunikaciju s ocem djeteta niti s bakom djeteta. Iako joj je određena zabrana kontakata s djetetom povremeno je s djetetom kontaktirala putem mobitela, nekoliko puta i uživo. U odnosu na majku podignute su tri optužnice, zbog kaznenog djela prijetnje i oštećenja tuđe stvari, zbog kaznenog djela nasilničkog ponašanja i zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava. U odnosu na majku nužno je potrebno da se ista uključi u tretman radi brige o vlastitom psihičkom zdravlju, stjecanja uvida u vlastito stanje, izmjene u obrascima ponašanja, osobito u odnosu na dijete, odnos s djetetom i usmjeravanje na djetetove potrebe. Mlt. EC je u dobi od 15 godina, svjestan je obiteljske situacije, prilagodio se životu s bakom i djedom koji mu pružaju mir i stabilnost. Svjestan je propusta roditelja, ima izraženu želju da roditelji poprave svoje ponašanje i da barem jedan od njih može preuzeti skrb o njemu no suglasan je da ostane stanovati uz djeda i baku samo ne želi biti smješten u Dom ili u nepoznatu udomiteljsku obitelj. Radi navedenoga predlagatelj ističe kako je pokrenuo postupak lišenja prava na roditeljsku skrb roditelja mlt. EC te predlaže da se izrečena mjera oduzimanja prava na stanovanje produlji do pravomoćnog okončanja navedenog postupka, time da se majci zabrane osobni odnosi s djetetom, a da se ocu omoguće osobni odnosi s djetetom putem telefona, video poziva te osobno u vrijeme dok boravi u [adresa] prema željama i potrebama djeteta i u dogovoru s bakom.

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj R1 Ob-2190/2024-4 od 27. siječnja 2025. godine mlt. EC imenovana je posebna skrbnica VC.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Prethodno rješenje oduzimanja prava na stanovanje donijeto je u odnosu na oca obzirom je isti radio u Austriji, izrazio je da ne može preuzeti skrb o djetetu te je bio suglasan da se dijete povjeri njegovoj majci. Otac je jednom mjesečno u prosjeku dolazio u Hrvatsku, odsjedao u kući svojih roditelja, gdje je i mlt. dijete no niti to malo vremena što je imao na raspolaganju nije provodio s djetetom već je više bio posvećen izlascima s prijateljima. U situaciji kada su djelatnice Zavoda došle u kuću bake gdje je dijete smješteno i razgovarale s djetetom i bakom, otac, iako je bio u kući, uopće nije pokazao nikakav interes da se uključi u razgovor. Sve navedeno je ukazivalo da se radi o ocu izuzetno sniženih roditeljskih kapaciteta, koji nije sposobna niti prepoznati niti zadovoljiti potrebe mlt. djeteta u smislu da prepoznaje da je ova promjena za dijete stresna pa da se djetetu posveti i da s njim povede vrijeme kada je u Hrvatskoj kako bi mu olakšao nastalu situaciju.

6. U odnosu na majku djeteta prethodno rješenje donijeto je jer je sud iz provedenih dokaza utvrdio da se radi o osobi koja je bila sklona konzumiranju alkohola, koja je upućena na liječenje u Dnevnu bolnicu no u isto se nije uključila, da se radi o osobi kod koje postoje određene sumnje vezano za njezino psihičko zdravlje (voditeljica mjere navodi da je majka slabog uvida u vlastito ponašanje, neutralne događaje interpretira zlonamjernim i malicioznim radi čega ulazi u sukobe, vrlo je verbalno agresivna i sebe prikazuje žrtvom nepravednog i okrutnog okruženja ljudi, govori o prijetnjama da će je netko tući i ozlijediti, šalje mailove nesuvislog sadržaja), a nije se u proteklom razdoblju uključila na liječenje (smatra da joj psihijatar ne treba, a tvrdi da je odlazila kod psihologa no da joj je bilo gore), da se radi o osobi koja nije bila uključena u brigu i skrb o djetetu jer nije brinula o školovanju djeteta (ne zna tko je razrednik, nema šifru za e dnevnik, ne odlazi na sastanke i informacije). Majka je u razgovoru s djelatnicima Zavoda u srpnju 2023. tvrdila da nije niti znala da se treba uključiti na liječenje jer ona nije primila rješenje već je isto dano njezinom odvjetniku (a rješenje je upravo njoj uručeno). Nadalje nije surađivala s predstavnicima Zavoda niti voditeljem mjere (nije se javlja na pozive, ne bi dolazila na sastanke, a prethodno je tvrdila da može doći, nije komunicirala s voditeljem mjere), a navedeno pravda na način da nije preuzimala pismena predlagatelja da se ne uznemiri. Također majka je u početnom razdoblju, kada je dijete smješteno kod bake, uznemiravajuće djelovala na dijete, višekratno bi ga zvala, optuživala te bi se s djetetom svađala što se negativno odražavalo na dijete, a navedeno ukazuje da nije mogla prepoznati djetetove potrebe u konkretnoj situaciji i adekvatno odreagirati. Stoga je utvrđeno da je majka smanjenih roditeljskih kapaciteta jer ista ništa nije poduzela u proteklom razdoblju da dokaže da joj se dijete može vratiti na skrb, pa se tako nije uključila na liječenje, nije surađivala s djelatnicima Zavoda i voditeljem mjere, nije surađivala s bakom kod koje je dijete smješteno te u razgovoru u srpnju 2023. majka, nakon što je objašnjeno da će biti podnijet prijedlog za produljenje mjere, navodi da ako oni smatraju da bi dijete trebalo živjeti kod bake da neka onda tako i bude. Ista nije došla na ročište, iako je bila uredno pozvana, što također ukazuje na određenu pasivnost i nezainteresiranost te značajno smanjene roditeljske kompetencije. Majka nije svjesna svojih propusta, prema svom zdravstvenom stanju nije kritična, nije ništa poduzela da se situacija promijeni kako bi joj se dijete moglo vratiti.

7. Iz dostavljenog završnog izviješća s mišljenjem i prijedlogom iz razdoblja za vrijeme trajanja mjere oduzimanja prava na stanovanje u odnosu na oca utvrđeno je da se isti vratio iz Austrije, privremeno je smješten u kući roditelja gdje ima svoju sobu, zaposlio se u Zagrebu, ali razmišlja o tome da se vrati u Austriju. Iz nalaza Poliklinike od 18. listopada 2023. godine dobivena je informacija od djeteta da isti čezne za time da se otac uključi u njegov život jer dijete navodi da kada otac dolazi u Hrvatsku, a što je tada bilo rijetko, da s njim uopće ne provodi vrijeme jer uglavnom bude negdje vani, a s djetetom se vidi usput u kući. Iz obavijesti Poliklinike od 17. studenog 2023. godine proizlazi da je dijete navelo da smatra da bi mu bilo lakše da otac živi u [adresa] jer bi onda on rješavao određene situacije s majkom. Iz razgovora s bakom i djedom prilikom terenskog izvida dobivena je informacija da otac ne pomaže u skrbi o djetetu, ne doprinosi za uzdržavanje. Iz obavljenog razgovora s djetetom 10. srpnja 2024. godine proizlazi da je dijete navelo da s ocem ponekad kratko provede vrijeme kada je on u Zagrebu, najčešće kada bi zamolio oca da dođe po njega na [adresa] te bi otac došao po njega autom i napravili bi još jedan krug po kvartu kako bi se podružili, a otac nije bio aktivnije uključen u njegov život. Po povratku oca u Zagreb dijete je navodilo da otac ima namjeru kupiti svoj stan te je iskazao želju da bi i on htio živjeti s ocem. Otac je potvrdio da se vratio iz Austrije, ali nije još odlučio želi li se ponovno vratiti na rad u Austriju, a namjera mu je dolaziti svaki drugi vikend kako bi se družio s djetetom. Brigu o djetetovom školovanju prepustio je baki. Nije kontaktirao školu niti provjeravao E – dnevnik. Tvrdi da je davao nešto novaca za uzdržavanje djeteta, ali ne dovoljno, 200,00 EUR do 300,00 EUR neredovito. Smatra da je povratkom u Zagreb imao nešto više prilika pokušati ostvariti bolji odnos s djetetom, no da je dijete jako zatvoreno i da je teško doprijeti do njega te da je u samo nekoliko trenutaka uspio s djetetom uspostaviti dublju komunikaciju. Otac je suglasan da dijete ostane kod bake, želi imati s djetetom kontakt te je izjavio da je svjestan da je dosta pogriješio u roditeljstvu te, ukoliko ostvari uvjete, ima namjeru preuzeti skrb o djetetu. Plan mu je vratiti se ili u Austriju ili u Zagrebu pronaći stan i odseliti se. Iz navedenog utvrđeno je da otac nema jasne planove za budućnost u smislu gdje će stanovati, u Austriji ili Zagrebu, cjelokupnu skrb o djetetu prepustio je svojoj majci, u život djeteta uopće nije uključen, ne brine o školovanju djeteta, niti o bilo kakvim drugim stvarima važnim za život djeteta, pa čak niti ne doprinosi redovito i adekvatno za djetetove potrebe. S djetetom nije uspio razviti privržen odnos iako je neko vrijeme živio u [adresa]. Iako otac izjavljuje da ima volju preuzeti skrb o djetetu ukoliko se odseli i stekne uvjete, navedeno nije realno za očekivati obzirom otac svojim ponašanjem do sada nije pokazao adekvatne roditeljske kompetencije, ne prepoznaje djetetove potrebe već je dijete i skrb o djetetu u potpunosti prepustio svojim roditeljima, a on kao otac ne raspoznaje niti potrebu djeteta za kontaktom i druženjem u vrijeme kada dolazi iz Austrije na vikend te radije vrijeme provodi u izlascima. Stoga je sud utvrdio da su u odnosu na oca ispunjeni uvjeti za produljenje mjere oduzimanja prava na stanovanje te je otac s navedenim suglasan, kao što je i suglasan da se svakodnevna skrb o djetetu povjeri njegovoj majci.

8. Iz dostavljanog završenog izviješća stručnog tima s mišljenjem i prijedlogom utvrđeno je da u proteklom razdoblju, za vrijeme trajanja prethodno izrečene mjere, na strani majke nisu nastale nikakve pozitivne promjene. Majka uopće ne surađuje sa stručnim timom niti je surađivala s voditeljicom mjere koja je bila određena tijekom 2022. godine, nije se uključila u liječenje niti u savjetodavni tretman, a niti se uključila u adekvatnu skrb o djetetu. Ista se uopće ne odaziva na pozive, ne pristupa na razgovore, ne omogućava terenski izvid. Njezino ponašanje i dalje je zabrinjavajuće i štetno u odnosu na dijete pa je tako 16. studenog 2023. godine dobivena informacija da je dovela u kuću bake i djeda psa kojeg je tamo ostavila i otišla navodeći da se za njega ne može više brinuti, radi se o psu za koje je dijete emotivno povezano te je dijete cijelu večer i noć provelo sa psom u podrumu jer baka nije pristajala da pas uđe u kuću, a navedena situacija riješena je tako što je otac djeteta majci dao novac i ona je tada pristala uzeti psa. Majka ima zabranu ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom koju je kršila pa je tako dijete navelo da ga majka prije ili poslije škole često zove da prošeće psa, zove dijete na mobitel i s djetetom se zna vidjeti po par minuta, a po informacijama koje su dobivene od bake sve to negativno utječe na djetetovo stanje. I iz razgovora u Poliklinici vidljivo je da kod djeteta postoji ambivalentan stav u odnosu prema mami, ima potrebu ne govoriti o kontaktima s mamom jer zna da ima zabranu, a istodobno ima potrebu govoriti o svojim doživljajima i emocijama vezano uz majku. Dijete je navelo da mu majka nedostaje i da zbog toga ima potrebu čuti se s majkom no smetaju ga njezine promjene raspoloženja kao i činjenica da ista uvijek traži da bude po njezinom. I u razgovoru u Poliklinici 21. veljače 2024. godine dijete je opisivalo čežnju za majkom, rekao je da ne želi govoriti o kontaktima s majkom, ali da je već dvije godine bez mame i da to ne može više izdržati kao niti mama. Terenskim izvidom 05. srpnja 2024. godine obavljen je razgovor s djetetom te je dijete navelo da s majkom više nema kontakt i da je više ne viđa te je u razgovoru s djetetom 10. srpnja 2024. godine naveo da se povremeno čuju, da se na kratko znaju vidjeti kada bi došao na [adresa] prošetati psa uz kojeg je vezan, ljut je na majku jer je psa dala u Dumovec te navodi da bi mu bilo u redu da živi s majkom jer je majka na [adresa], a tamo su mu svi prijatelji. Iz naprijed navedenog utvrđeno je da na strani majke nisu nastupile nikakve pozitivne promjene, da ista nije dokazala da bi se uključila u postupak liječenja od ovisnosti niti za svoje psihičke poteškoće te iz opisanih obrazaca ponašanja i dalje je vidljiva određena nestabilnost u majčinom ponašanju koja negativno utječe i destabilizira dijete. Majka ne surađuje, nije potražila adekvatnu pomoć, krši mjeru zabrane ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom te iz svega navedenog sud utvrđuje da ista i dalje ne prepoznaje djetetove potrebe i predstavlja opasnost za razvoj i zdravlje djeteta. Naime, od roditelja koji ima barem određeni stupanj roditeljskih kompetencija kao i svijesti o tome na koji način trenutna situacija utječe na mlt. EC, za očekivati bi bilo da takav roditelj surađuje s djelatnicima HZSR, da se uključi u tretman te da na bilo koji način pokuša doći do toga da se njegovo zdravstveno i psihičko stanje stabilizira u dovoljnoj mjeri da s djetetom može barem ostvarivati redovito osobne odnose, a moguće i s vremenom preuzeti skrb o djetetu. Ništa od navedenog majka djeteta nije poduzela što ukazuje na to da ista uopće nema razvijene roditeljske kompetencije niti je sposobna prepoznati djetetove potrebe i iste staviti ispred vlastitih potreba i interesa. Slijedom navedenog, u odnosu na majku i dalje su ispunjeni uvjeti za produljenje mjere oduzimanja prava na stanovanje.

9. Također je iz dostavljene dokumentacije utvrđeno da mlt. EC već dvije godine živi kod bake i djeda, da ima svoj prostor u kući, da se dobro slažu i sve dogovaraju, da je značajno popravio svoje ponašanje, da je jako dobar, da je uspješno završio osnovnu školu te se upisao u srednju školu te su baka i djed suglasni da preuzmu i dalje skrb o djetetu, a iz razgovora s djetetom također se saznalo da je isti suglasan da ostane živjeti s bakom i djedom s kojima se generalno dobro slaže, voli ih, da bi, kada bi mogao birati, radije živio s majkom ili ocem, da bi volio da se barem jedan od roditelja promijeni no svjestan je trenutne situacije te mu je u redu da bude kod bake i djeda ukoliko roditelji ne mogu preuzeti skrb o njemu. Samo ne želi završiti u Domu.

10. Slijedom navedenog, stav je ovoga suda da su ispunjeni uvjeti za produljenje mjere za oduzimanja prava na stanovanje, i to u odnosu na oca jer je isti prepustio u potpunosti skrb o djetetu i nije zainteresiran preuzeti istu, u odnosu na majku jer ista tijekom trajanja svih mjera nije postigla nikakve pozitivne pomake, slijedom čega je, primjenom odredbe čl. 155., čl. 156., čl. 157., čl. 158. st. 2, čl. 162., čl. 485-489, odlučeno kao u izreci rješenja te je svakodnevna skrb o djedu povjerena baki ZC.

11. Što se tiče osobnih odnosa djeteta s majkom, rješenjem suda određena je zabrana ostvarivanja osobnih odnosa iz razloga jer je majka u kontaktu s djetetom imala negativan i uznemirujući efekt na dijete te je utvrđeno da je ista unatoč zabrani kontaktirala s djetetom. Iz dostavljene dokumentacije utvrđeno je da su se tijekom proteklog razdoblja majka i dijete viđali na način da bi dijete vidjelo na kratko majku kada dođe u kvart, malo bi popričali i majka bi mu dala novac. No kako za sada nije poznato konzumira li majka i dalje alkohol obzirom ista ne surađuje s djelatnicima Zavoda niti voditeljem mjere, kako se majka nije uključila u terapijski postupak kod psihijatra i psihologa, a iz opisa djeteta i bake je utvrđeno da povremeni majčini kontakti s djetetom imaju negativan utjecaj na dijete , to za sada nisu ispunjeni uvjeti da se dozvoli ostvarivanje osobnih odnosa. Pod pretpostavkom da je majka suradljiva bili bi ispunjeni uvjeti da se odrede osobni odnosi pod nadzorom kako bi se djetetu omogućilo da ostvaruje osobne odnose s majkom i istovremeno bi ga se zaštitilo od neprimjerenog ponašanja majke no kako majka uopće ne surađuje, to je očito da neće koristiti mogućnost ostvarivanja osobnih odnosa jer se isti održavaju pod nadzorom voditelja mjere s kojim niti do sada nije surađivala. Dijete je emotivno povezano s majkom i zaštitnički je usmjereno prema majci i svakako da je u interesu djeteta da ostvaruje osobne odnose s majkom no majka nije prepoznala navedenu djetetovu potrebu niti je poduzela potrebne mjere kako bi se navedeni osobni odnosi mogli ostvarivati. Naime, osobni odnosi djeteta i roditelja su u interesu djeteta ako nemaju na dijete negativan utjecaj, a kako majka nije ničime pokazala volju da se uključi u tretman, a iz razgovora s bakom i djetetom su dobivene informacije o negativnom utjecaju majke na dijete, to je stav ovoga suda da bi u postojećim okolnostima ostvarivanje osobnih odnosa majke i djeteta na psihičko stanje djeteta imalo negativan utjecaj. Radi navedenoga, sud prihvaća prijedlog predlagatelja da se osobni odnosi zabrane, a od majke se u narednom razdoblju očekuje da započne s adekvatnim liječenjem, da započne suradnju s djelatnicima Zavoda i voditeljem mjere sve kako bi se barem stvorili uvjeti za ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom jer je isto od bitnog značaja za mlt. dijete. Slijedom navedenoga, a kako se zaštita djeteta ne može postići nekom blažom mjerom, to je na osnovi čl. 157. st.2 u svezi s čl. 123. ObZ odlučeno kao u izreci pod II.

12. U odnosu na oca prihvaćen je prijedlog predlagatelj vezano za ostvarivanje osobnih odnosa i to u situaciji kada je isti u Austriji i kada je u Hrvatskoj obzirom nije još jasnog plana gdje će živjeti i raditi, a djetetu je kontakt s ocem važan te je na osnovi čl. 157. st.2 ObZ odlučeno kao u izreci rješenja pod III.

U Zagrebu, dana 27. siječnja 2025. godine

Sutkinja:

Ana Merlin Božičković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 3 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi pismeno u 6 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba ne zadržava ovrhu (čl. 489 st. 3 Obiteljskog zakona).

Dna:

predlagatelj

I. protustranka

II. protustranka

posebna skrbnica mlt. djeteta

IV. protustranka