Poslovni broj: P-183/2024-13
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PU, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u Zagrebu,, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 78427478595, koje zastupa generalni punomoćnik Mihovil Granić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave održane 15. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i njegovog punomoćnika Frana Bazine, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 27. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 78427478595, da tužitelju PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 329,57 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
na iznos od 5,05 EUR od 3.4.2008. godine do isplate
na iznos od 6,03 EUR od 7.5.2008. godine do isplate
na iznos od 4,94 EUR od 29.5.2008. godine do isplate
na iznos od 3,88 EUR od 28.6.2008. godine do isplate
na iznos od 4,83 EUR od 5.8.2008. godine do isplate
na iznos od 4,77 EUR od 29.8.2008. godine do isplate
na iznos od 4,71 EUR od 1.10.2008. godine do isplate
na iznos od 6,55 EUR od 1.11.2008. godine do isplate
na iznos od 2,73 EUR od 2.12.2008. godine do isplate
na iznos od 8,26 EUR od 31.12.2008. godine do isplate
na iznos od 7,17 EUR od 23.1.2009. godine do isplate
na iznos od 7,07 EUR od 26.2.2009. godine do isplate
na iznos od 6,00 EUR od 1.4.2009. godine do isplate
na iznos od 7,82 EUR od 30.4.2009. godine do isplate
na iznos od 5,84 EUR od 2.6.2009. godine do isplate
na iznos od 6,67 EUR od 1.7.2009. godine do isplate
na iznos od 6,57 EUR od 2.7.2009. godine do isplate
na iznos od 6,47 EUR od 3.9.2009. godine do isplate
na iznos od 9,10 EUR od 30.9.2009. godine do isplate
na iznos od 9,90 EUR od 3.11.2009. godine do isplate
na iznos od 7,89 EUR od 26.11.2009. godine do isplate
na iznos od 9,57 EUR od 29.12.2009. godine do isplate
na iznos od 7,62 EUR od 28.1.2010. godine do isplate
na iznos od 8,36 EUR od 26.2.2010. godine do isplate
na iznos od 8,20 EUR od 30.3.2010. godine do isplate
na iznos od 9,72 EUR od 8.5.2010. godine do isplate
na iznos od 6,25 EUR od 8.6.2010. godine do isplate
na iznos od 7,73 EUR od 30.6.2010. godine do isplate
na iznos od 8,35 EUR od 1.8.2010. godine do isplate
na iznos od 6,64 EUR od 1.9.2010. godine do isplate
na iznos od 7,23 EUR od 1.10.2010. godine do isplate
na iznos od 7,80 EUR od 3.11.2010. godine do isplate
na iznos od 6,19 EUR od 2.12.2010. godine do isplate
na iznos od 8,12 EUR od 4.1.2011. godine do isplate
na iznos od 5,22 EUR od 1.3.2011. godine do isplate
na iznos od 6,39 EUR od 1.3.2011. godine do isplate
na iznos od 6,21 EUR od 1.4.2011. godine do isplate
na iznos od 6,65 EUR od 3.5.2011. godine do isplate
na iznos od 5,26 EUR od 2.6.2011. godine do isplate
na iznos od 5,67 EUR od 1.7.2011. godine do isplate
na iznos od 5,49 EUR od 2.8.2011. godine do isplate
na iznos od 5,30 EUR od 2.9.2011. godine do isplate
na iznos od 5,11 EUR od 4.10.2011. godine do isplate
na iznos od 5,43 EUR od 3.11.2011. godine do isplate
na iznos od 4,26 EUR od 3.12.2011. godine do isplate
na iznos od 5,00 EUR od 30.12.2011. godine do isplate
na iznos od 3,91 EUR od 1.2.2012. godine do isplate
na iznos od 4,15 EUR od 29.2.2012. godine do isplate
na iznos od 4,34 EUR od 3.4.2012. godine do isplate
na iznos od 3,75 EUR od 27.4.2012. godine do isplate
na iznos od 3,20 EUR od 1.6.2012. godine do isplate
na iznos od 3,67 EUR od 3.7.2012. godine do isplate
na iznos od 2,82 EUR od 4.8.2012. godine do isplate
na iznos od 2,93 EUR od 1.9.2012. godine do isplate
na iznos od 0,82 EUR od 13.9.2012. godine do isplate
po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22), koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 78427478595, da tužitelju PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.382,54 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
na iznos od 4,99 EUR od 1.11.2008. godine do isplate
na iznos od 5,81 EUR od 31.12.2008. godine do isplate
na iznos od 6,83 EUR od 23.1.2009. godine do isplate
na iznos od 7,35 EUR od 26.2.2009. godine do isplate
na iznos od 6,12 EUR od 1.4.2009. godine do isplate
na iznos od 5,95 EUR od 30.4.2009. godine do isplate
na iznos od 4,03 EUR od 2.6.2009. godine do isplate
na iznos od 2,34 EUR od 1.7.2009. godine do isplate
na iznos od 2,93 EUR od 2.7.2009. godine do isplate
na iznos od 4,18 EUR od 3.9.2009. godine do isplate
na iznos od 3,51 EUR od 30.9.2009. godine do isplate
na iznos od 2,81 EUR od 3.11.2009. godine do isplate
na iznos od 4,43 EUR od 26.11.2009. godine do isplate
na iznos od 5,96 EUR od 29.12.2009. godine do isplate
na iznos od 7,58 EUR od 28.1.2010. godine do isplate
na iznos od 7,15 EUR od 26.2.2010. godine do isplate
na iznos od 9,88 EUR od 30.3.2010. godine do isplate
na iznos od 9,17 EUR od 8.5.2010. godine do isplate
na iznos od 10,54 EUR od 8.6.2010. godine do isplate
na iznos od 18,25 EUR od 30.6.2010. godine do isplate
na iznos od 16,50 EUR od 1.8.2010. godine do isplate
na iznos od 23,08 EUR od 1.9.2010. godine do isplate
na iznos od 19,60 EUR od 1.10.2010. godine do isplate
na iznos od 16,99 EUR od 3.11.2010. godine do isplate
na iznos od 24,93 EUR od 2.12.2010. godine do isplate
na iznos od 29,84 EUR od 4.1.2011. godine do isplate
na iznos od 26,28 EUR od 1.3.2011. godine do isplate
na iznos od 26,80 EUR od 1.3.2011. godine do isplate
na iznos od 24,25 EUR od 1.4.2011. godine do isplate
na iznos od 25,04 EUR od 3.5.2011. godine do isplate
na iznos od 33,73 EUR od 2.6.2011. godine do isplate
na iznos od 34,95 EUR od 1.7.2011. godine do isplate
na iznos od 44,57 EUR od 2.8.2011. godine do isplate
na iznos od 41,07 EUR od 2.9.2011. godine do isplate
na iznos od 35,63 EUR od 4.10.2011. godine do isplate na iznos od 35,49 EUR od 3.11.2011. godine do isplate
na iznos od 34,90 EUR od 3.12.2011. godine do isplate
na iznos od 36,87 EUR od 30.12.2011. godine do isplate
na iznos od 39,05 EUR od 1.2.2012. godine do isplate
na iznos od 39,11 EUR od 29.2.2012. godine do isplate
na iznos od 37,75 EUR od 3.4.2012. godine do isplate
na iznos od 38,30 EUR od 27.4.2012. godine do isplate
na iznos od 39,12 EUR od 1.6.2012. godine do isplate
na iznos od 38,24 EUR od 3.7.2012. godine do isplate
na iznos od 38,31 EUR od 4.8.2012. godine do isplate
na iznos od 37,50 EUR od 1.9.2012. godine do isplate
na iznos od 414,83 EUR od 13.9.2012. godine do isplate
po stopi koja se do 31.07.2015. obračunava prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22), koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja kamata teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 78427478595, da tužitelju PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. siječnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4 se priopćava da mu je punomoćnik Mihovil Granić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri u Zagrebu, otkazao punomoć koju mu je u ovom predmetu izdao.
II. Za tuženika opoziv punomoći vrijedi od dana kada mu je priopćena.
III. Poslije otkaza punomoći punomoćnik je dužan još mjesec dana obavljati radnje za tuženika ako je potrebno da se od tuženika otkloni kakva šteta koja bi u to vrijeme mogla nastati.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. U tužbi od 31. svibnja 2023. tužitelj navodi da je s prednikom tuženika Volksbank d.d. 11.09.2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 360062, (dalje: Ugovor) temeljem kojeg je prednik tuženika tužitelju, kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 12.241,00 CHF prema srednjem tečaju HNB za devize, važećem na dan isplate kredita. Tužitelj se, sukladno članku 2. i 8. predmetnog Ugovora, obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Kreditora za devize, važećem na dan dospijeća, uz redovnu kamatnu stopu koja je člankom 2. predmetnog Ugovora određena kao promjenjiva, dok je u trenutku ugovaranja iznosila 5,10%, a utvrđuje se Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Tužitelj se navedeni iznos kredita obvezao vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom. Preuzetu obvezu po predmetnom Ugovoru prema predniku tuženika tužitelj je u cijelosti ispunio.
1.1. Dalje tužitelj ističe da je za vrijeme trajanja otplate kredita, redovna kamata stopa jednostranom odlukom prednika tuženika s početnih 5,10% godišnje, više puta mijenjana, na štetu tužitelja, bez pregovaranja, uslijed čega je došlo do razlike u kamatama sadržanima u mjesečnim anuitetima koje je tužitelj otplatio, za razliku od onih sadržanih u početnom planu kredita. Slijedom navedenog dio odredbe članka 2. predmetnog kredita, koji se odnosi na način promjenjivosti kamatne stope jest ništetan. Predmetna ugovorna odredba omogućila je predniku tuženika promjenu ugovorne kamate činiti ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja čime je uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a kamata je postala promjenjiv element na koji tužitelj nije mogao utjecati. Navedena odredba ne sadrži ni referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, te kao takva nije razumljiva prosječnom potrošaču i ne daje dovoljno točne kriterije na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog posla proizlaze.
1.2. Tužitelj smatra kako su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača i to na način da je prednik tuženika koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica-švicarski franak (CHF) te ugovornu odredbu kojom je predniku tuženika omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu. Prilikom ugovaranja kredita, prednik tuženika ni na koji način nije informirao ni objasnio tužitelju što znači promjenjiva kamatna stopa, niti ga informirao o valuti CHF kao i o rizicima ugovaranja. Naprotiv, prije sklapanja Ugovora, tužitelj nije ni imao prilike mijenjati ugovorne odredbe, već je doveden u situaciju da ukoliko ne prihvati ponuđene mu odredbe, može samo odustati od predloženog ugovora. Sam Ugovor o kreditu nema navedene razloge ni kriterije na temelju kojih bi tužitelj, kao prosječni potrošač, koji ne raspolaže stručnim znanjem, mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz takvog ugovora proizlaze. Da je prednik tuženika informirao i na razumljiv način obavijestio tužitelja o svim bitnim razlozima i rizicima, kao što je činjenica da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema švicarskom franku onako kako to čini u odnosu prema euru, kao i činjenicu da postoji opasnost od naglog povećanja tečaja CHF, tužitelj zasigurno ne bi pristao na sklapanje takvog pravnog posla.
1.3. Tužitelj je, u trenutku sklapanja ugovora, jedino mogao znati da ugovorna kamatna stopa iznosi 5,10% godišnje u odnosu na iznos kredita, dok je u odnosu na valutnu klauzulu tužitelju jedino bila poznata visina tečaja u trenutku sklapanja Ugovora. U odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao jedna od banaka) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.
1.4. Nadalje, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula): - Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva. Nadalje, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., dok je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.
1.5. Tužitelj dalje ukazuje na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, koju citira te upućuje na odluku Vrhovnog suda RH Rev-3142/2018-2 od 19.03.2019. u kojoj je jasno izraženo pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. 1.6. Nadalje, sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 87/09, 133/09, 78/12, 56/13) rubricirane presude obvezujuće su i u predmetnom postupku za ovaj sud u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku. U konkretnom slučaju se radilo upravo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika kao trgovca, a o pojedinim ugovornim odredbama se uopće nije niti moglo pojedinačno pregovarati, budući su odredbe ugovora bile već unaprijed formulirane od strane banke kao trgovca te ih je tuženik mogao mijenjati kako je htio jer u samom ugovoru nisu propisani nikakvi parametri o kojima kamata ovisi dok tužitelj kao potrošač nije imao nikakav utjecaj na njihov sadržaj. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed standardnog ugovora trgovca.
1.7. Također, tuženik je predmetnim Ugovorima o kreditu ugovorio nepoštenu odredbu na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac, tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Time je suprotno načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO-a) uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu tužitelja kao potrošača. Tužitelj tako ima pravo i na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po prodajnom tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF. Člankom 247. ZOO-a je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, da su bitni sastojci ugovora o kreditu predmet i cijena, da kamata spada u cijenu, a cijena podrazumijeva činidbu koju je tužitelj u obvezi plaćati tuženiku. Promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika protivna je odredbi čl. 269. ZOO-a kojim je propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva.
1.8. Kako je i spomenutim pravomoćnim presudama VTS-a utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu kao i ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu to je tuženik, sukladno odredbama čl. 323. ZOO-a, dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih odredbi Ugovora, pa tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj preplatio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatom prema početnoj stopi od 5,10% za redovnu kamatu i kamatnoj stopi koja je tijekom otplate više puta mijenjana. Također, tužitelj ima pravo i na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.
1.9. Konačno, tužitelj ukazuje na odredbu čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a, koje također citira i predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu iznosa od 329,57 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kao i iznos od 1.382,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose i uz naknadu troškova parničnog postupka, a sve kako je pobliže navedeno u izreci presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane zbog sljedećih razloga: potraživanje tužitelja je u zastari; utvrđenja iz parnice "Potrošač" nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe; sve i kada bi utvrđenja iz parnice potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude VTS-a; sve i kada bi presuda iz presuda iz parnice "Potrošač" bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici "Potrošač"; tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama; ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenju, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 96. ZZP); nije osnovana ni visina tužbenog zahtjeva. Dalje u odgovoru na tužbu tuženik detaljno obrazlaže svaki od navedenih razloga radi kojeg smatra da je tužba neosnovana te izlaže svoje tumačenje sudske prakse u istovjetnim predmetima. Tuženik ističe da samu visinu tužbenog zahtjeva na osporava, ali predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženiku s kamatama od presuđenja do isplate.
3. Sud je 13.10.2023. donio rješenje posl.br. P-4560/2023-3 (list 46-48 spisa), kojim je prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari te točkom II. istog rješenja nastavio postupak i pozvao pravnog slijednika tuženika Hrvatsku poštansku banku d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari te je isto rješenje postalo pravomoćno 3.11.2023.
4. Sud je tijekom postupka izveo sve predložene dokaze i tako pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju, koja se odnosi na izračun razlike plaćene kamate i početno ugovorene (list 10 spisa), preslika Ugovora o kreditu br. 360062 (list 13-26 spisa), otplatna tablica po kreditu (list 27-28 spisa), plan otplate (list 29-30 spisa), prometna kartica po kreditu broj 360062 (list 31-37 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-23/25802-2 od 3.7.2023. (list 140-141 spisa), te je saslušan tužitelj (list 151-152 spisa). Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, pa je sud na ročištu za glavnu raspravu održanom 15.1.2025. raspravu zaključio. Nakon zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu sud je 17. siječnja 2025. zaprimio podnesak punomoćnika tuženika – odvjetnika Mihovila Granića, kojim obavještava sud o otkazu punomoći za zastupanje, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja u sastavu ove presude, a u smislu odredbe čl. 99. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.
6. Tužitelj je u svom iskazu na ročištu 15.1.2025. (list 151-152 spisa) naveo da mu je kredit bio potreban za kupnju osobnog auta za njegove osobne potrebe te da nije vlasnik obrta niti član trgovačkog društva. Sve informacije o predmetnom kreditu dobio je u auto salonu, gdje je ugovor već bio pripremljen i nije morao ići u banku, a u auto salonu ga nisu ništa posebno upozoravali o riziku kredita u CHF niti su mu objasnili parametre na temelju kojih se mijenja kamata. Iskazao je da nije imao mogućnost utjecati na pojedine odredbe ugovora kojeg je uredno pročitao prije potpisivanja, a anuitete kredita plaćao je sam odlaskom u poštu.
7. Iskaz tužitelja ocijenjen je vjerodostojnim jer je povezan, životan i logičan, o onome čega se sjećao i što mu je poznato iz osobnog iskustva u predmetnom pravnom poslu. Sud iz držanja tužitelja tijekom iskazivanja nije našao naznaka da bi nešto prešućivao ili lagao, pa mu i zato vjeruje.
8. Nesporno je da su tužitelj i tuženi (odnosno njegov prednik) sklopili 11.9.2006. Ugovor o kreditu broj 360062, namjenski, za kupnju vozila, u iznosu od 12.241,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za HNB za devize važećem na dan isplate kredita, na rok otplate od 84 mjeseca, uz redovnu kamatnu stopu od 5,10% godišnje, promjenjivu, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 173,59 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća, a anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 1. u mjesecu počevši od 1.10.2006.
9. Sporno je mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17, je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja te je li tuženik, primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,10% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, kao i ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF.
10. Tužitelj se pravilno tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je u odnosu na prednika tuženika Sberbank d.d. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12. Odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 6632/17 od 14.6.2018., Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. br. Rev- 2221/18 od 3.9.2019. u odnosu na ovdje tuženika odbio kao neosnovanu reviziju protiv drugostupanjske presude Pž-6632/17 kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 1.6. 2004. do 6. 8. 2007., a od 7. 8.2007. do 31. 12.2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP, a koje povrede traju i dalje, kao i povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 10. 9.2003. do 6. 8. 2007., a od 7. 8. 2007. na dalje suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP, te je naloženo tuženom prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.
11. Učinci odluka suda o tužbama za zaštitu kolektivnih interesa su obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502c ZPP-a. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužiteljice Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna u odnosu na prednika tuženika 14. lipnja 2018., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 31.5.2023. (nakon 4 godine, 11 mjeseci, 2 tjedna i 3 dana) to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 14.6.2018. nije istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega prigovor zastare nije osnovan. O gore spornom pravnom pitanju Vrhovni sud je donio pravni stav izražen u odluci broj Rev-2245/17 i u ovoj presudi ponavlja se izrečeni pravni stav. Pri tom se ističe da se navedeni rok odnosi i na zahtjev tužitelja, koji se odnosi na valutnu klauzulu, jer je i u odnosu na taj dio zahtjeva presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu donesena istog dana (14.06.2018.).
12. Nadalje, valja navesti i da se, prema odredbi čl. 388. ZOO-a, zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijekom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Stoga je tužitelj podizanjem predmetne tužbe, kojom zahtijeva isplatu novčanih iznosa po osnovi više plaćenih razlika zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF, ujedno poduzeo radnju radi utvrđivanja tih potraživanja i njihovih ostvarenja i time sukladno navedenoj zakonskoj odredbi prekinuo zastarijevanje.
13. Kako je u ovom sporu sud utvrdio ništetnost tada se ima primijeniti odredba čl. 323. st. 1. ZOO, koja propisuje da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj, koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora, odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu kao što je ostvario korist i na osnovu razlike u tečaju CHF. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate i razliku, koja proizlazi iz razlike između tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.
14. Tuženik nije osporavao utuženu visinu zahtjeva, koju je tužitelj potkrijepio Izračunom priloženim uz tužbu na listu 10, pa su slijedom svega navedenog, tužitelju dosuđeni iznosi kao u izreci ove presude, a na te iznose tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa tuženiku, što je vidljivo iz navedenog izračuna, ali i preslike prometne kartice po kreditu (list 31-37 spisa), na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, a imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan. Kamate su dosuđene za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. kamate su dosuđene po odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 114/22) i čl.1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. do isplate stopa kamate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/2023.).
15. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7 t. 1. Tarife), podnesaka od 25.9.2024. i 23.4.2024. u iznosu od po 100 bodova za svaki (Tbr. 8.t.1. Tarife) te zastupanja na ročištima 16.10.2024. i 15.1.2025. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9 t. 1. Tarife). Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 € (Tbr. 54 Tarife) i 25% PDV-a (Tbr.46. Tarife) priznati troškovi tužitelja iznose 1.250,00 € koliko iznosi ukupno priznati trošak tužitelja, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/2023), kako je odlučeno izrekom ove presude. To stoga jer tužitelj ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od presuđenja, po odredbi čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi kako je već obrazloženo. Tužitelj je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenuo kao potrošač pozivom na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pa je u skladu s odredbom čl. 11. tč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18, 51/23) oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.
15.1. Tužitelju nije priznat kao potreban u smislu čl.155. ZPP-a zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude jer ovaj sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. To stoga jer, prema odredbi čl. 335.st. 6. ZPP-a, sud održava ročište za objavu neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište. Navedenu odredbu sud tumači na način da parnična stranka ima mogućnost, ali ne i obvezu pristupiti na ročište za objavu, jednako kao što sud ima obvezu to ročište održati, neovisno o tome jesu li stranke uredno na njega pristupile, odnosno jesu li uopće uredno na isto pozvane. Navedenom stavu u prilog idu i odredbe čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a, koje propisuju obvezu suda da istog dana kad je održana objava omogući stranci preuzimanje ovjerenog prijepisa presude kao i da istakne presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda osam dana od dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Shodno izloženom, jasno se može zaključiti da dolazak punomoćnika stranke na ročište za objavu presude doista nije radnja koja je potrebna za vođenje parnice budući da stranke, nakon održanog ročišta za objavu, presudu mogu preuzeti u pisarnici ili putem oglasne ploče suda, pa zbog toga nedolaskom na ročište za objavu za stranku ne mogu nastupiti štetne posljedice radi čega taj trošak nije potreban za vođenje parnice (tako i Županijski sud u Splitu u presudi Gž-2764/2017 od 22.12.2017.). Povrh toga, ročište za objavu presude je u skladu s ovlastima suda prezakazano i održano unatoč neurednoj dostavi za obje parnične stranke u smislu čl. 335.st.6. ZPP-a, pa taj trošak nije ni nastao.
16. Tuženik je spor izgubio, pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka.
Zagreb, 27. siječnja 2025.
Sudac:
Laura Crnić Klapšić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se odluka objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno
-od dana primitka prijepisa odluke, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje.
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženiku
- pun. tuženika
