REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-71/2020-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu sudske savjetnice Anje Podhraški, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje sa sjedištem u [adresa], OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica BS, zaposlenica tužitelja, protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 27. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje od tuženika isplatu 5.603,55 EUR (slovima: pet tisuća šesto tri eura i pedeset pet centa) sa zateznim kamatama

- na iznos od 3.243,38 EUR od 30. listopada 2019. do isplate i

- na iznos od 2.360,17 EUR od 8. studenog 2021. do isplate.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 1.250,00 EUR (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) sa zateznim kamatama od 27. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 7. siječnja 2020. (omot na listu 47 spisa) ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je 11. kolovoza 2007. osiguranik tužitelja JS, kao putnik na motociklu marke Kawasaki ZX 500 registarske oznake [registarska oznaka], doživio prometnu nesreću. Navodi da je prometnu nesreću skrivio vozač istog motocikla HS koji je izgubio nadzor nad motociklom i po izlasku iz zavoja sletio van kolnika na travnatu površinu. Upućuje na to da je spomenuti motocikl u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika (Polica broj [broj police]). Nadalje, tužitelj navodi da je odgovornost osiguranika tuženika utvrđena u kaznenom postupku vođenim pred Općinskim sudom u Karlovcu pod poslovnim brojem K- 603/07. Tužitelj navodi i da je radi posljedica prometne nesreće njegovom osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja je u omjeru 80 % nastala zbog ozljede izvan rada koju je isti osiguranik pretrpio u predmetnom štetnom događaju. Tužitelj ističe da isplatom navedene invalidske mirovine trpi štetu te da je za razdoblje od 1. veljače 2017. do 30. rujna 2019. po osnovi invalidske mirovine svom osiguraniku isplatio 43.637,89 kn. Nadalje, tužitelj navodi da je u postupku pred Općinskim sudom u Karlovcu poslovni broj P- 1326/09 utvrđeno da postoji odgovornost osiguranika tužitelja za predmetnu nesreću u omjeru 30 %. Stoga tužitelj u tužbi traži isplatu razmjernog iznosa od 24.437,22 kn, za koji iznos navodi da je tuženika prethodno pozvao na plaćanje i to odštetnim zahtjevom od 7. listopada 2019. U nastavku postupka tužitelj navodi da je nastavio s isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1. listopada 2019. do 30. rujna 2021., dakle nakon podnošenja tužbe u ovom postupku, zbog čega za tužitelja nastala daljnja šteta u iznosu 17.782,70 kn. Stoga tužitelj konačno uređenim tužbenim zahtjevom (list 100 spisa) traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju 5.603,55 EUR (42.219,92 kn) sa zateznim kamatama na iznos od 3.243,38 EUR (24.437,22 kn) od 30. listopada 2019. do isplate i na iznos od 2.360,17 EUR (17.782,70 kn) od 8. studenog 2021. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu, visinu i pasivnu legitimaciju. Također, osporava uzročnu vezu između prometne nesreće i odlaska osiguranika tužitelja u mirovinu. Navodi da je osiguranik tužitelja u svakom slučaju odgovoran za nastanak prometne nesreće u omjeru 30 % jer je pristao na vožnju s alkoholiziranim vozačem. Naglašava da tužitelj eventualno ima pravo na naknadu štete samo ako postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Osporava da bi tužitelj svom osiguraniku doista plaćao iznose po osnovi invalidske mirovine tijekom utuženog razdoblja te ističe prigovor zastare. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

3. Sud je izveo dokaz čitanjem zapisnika o očevidu (list 4-8 spisa), presude Općinskog suda u Karlovcu od 2. listopada 2008. (list 9-10 spisa), presude Županijskog suda u Karlovcu od 10. veljače 2010. (list 11-15 spisa), rješenja tužitelja od 10. prosinca 2009. (list 16-18 spisa), mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (list 19-20 spisa), nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti (list 21-23 spisa), nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka na kontrolnom pregledu (list 24-26 spisa), obračuna isplata na teret tužitelja (list 27 i 101 spisa), ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 28-42, 102-112 spisa), dopisa tužitelja uz povratnicu (list 43-44, 113-114 spisa), dopisa tuženika (list 45-46, 115-116 spisa) i spisa tužitelja broj 714909 (preslika u priklopu spisa).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu razmjernog iznosa invalidske mirovine koju je isplatio u razdoblju od 1. veljače 2017. do 30. rujna 2021. svom osiguraniku JS koji je pretrpio ozljede u prometnoj nesreći 11. kolovoza 2007., za koji štetni događaj tužitelj tvrdi da je odgovoran HS, no da za isti štetni događaj postoji suodgovornost osiguranika tužitelja u omjeru 30 %.

6. Između stranaka je u ovom postupku sporna osnova i visina tužbena zahtjeva, zatim postojanje pasivne legitimacije, uzročne veze između umirovljenja osiguranika tužitelja i štetnog događaja te je li tužitelj uopće isplatio predmetne iznose isplatu kojih traži u ovom postupku. Sporno je i da li je u odnosu na utuženi iznos nastupila zastara.

7. Podneskom od 15. prosinca 2021. (list 100 spisa) tužitelj je preinačio tužbu, odnosno povisio tužbeni zahtjev za 2.360,17 EUR, odnosno za razmjerni dio iznosa koji je isplatio svom osiguraniku u razdoblju nakon podnošenja tužbe i to na način da od tuženika traži (umjesto 3.243,38 EUR po prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu) isplatu 5.603,55 EUR. Rješenjem od 18. prosinca 2024. (list 204 i 207 spisa) sud je spomenutu preinaku dopustio.

8.1. Treba reći da je u ovoj pravnoj stvari, odnosno u postupku koji je pokrenuo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (kao tužitelj) protiv osiguratelja štetnika (tuženika) radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine u utuženom razdoblju, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju (u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja).

8.2. Čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Istim člankom propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatraju (među ostalim) i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.), a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Spomenute odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.).

8.3. Dakle, sukladno spomenutom čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu, dakle svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, sve dokle se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama obveza preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP). Identično pravno mišljenje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojim odlukama (primjerice odluka poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.).

9. Čitanjem rješenja tužitelja klasa: 141-02/05/3-09-117471, urbroj: 341-25- 05/3-09-117471 od 10. prosinca 2009. (list 16-18 spisa) sud je utvrdio da je osiguraniku JS priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 14. veljače 2009. Također, iz rješenja proizlazi da je osiguraniku priznato spomenuto pravo zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja je nastala kao posljedica bolesti u omjeru 20 % i ozljede nastale izvan rada u omjeru 80 %.

10.1. Nadalje, čitanjem obračuna isplata tužitelja od 2. listopada 2019. (list 27 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj svom osiguraniku JS u razdoblju od 1. veljače 2017. do 30. rujna 2019. isplatio 43.637,89 kn te da je 80 posto isplaćenog iznosa 34.910,31 kn. Također, čitanjem obračuna isplata tužitelja od 13. listopada 2021. (list 101 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj u razdoblju od 1. listopada 2019. do 30. rujna 2021. istom osiguraniku isplatio 31.754,82 kn, a da je 80 posto tog iznosa 25.403,86 kn.

10.2. Ostvarivanje mirovinskih (i invalidskih) prava osiguranika uključuje utvrđivanje određenih individualnih prava osiguranika te isplatu novčanih iznosa koja temeljem tako utvrđenih prava pripadaju tim osiguranicima pa kada tužitelj izda potvrdu (obračun) o mirovini isplaćenoj svom osiguraniku (kao što je to u ovom slučaju – list 27 i 101 spisa), onda je tužitelj izdao ispravu o činjenicama u vezi s poslovima koje obavlja na temelju javnog ovlaštenja. Stoga takva potvrda (obračun) ima značenje javne isprave koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj navodi (potvrđuje) u smislu čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP). Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev x 386/2018 od 29. siječnja 2020., Rev-x 827/15 od 7. veljače 2017., Rev-x 456/14 od 23. rujna 2014. i Revt 138/16-2 od 15. veljače 2017. Međutim, navedeni obračun tužitelj je sastavio primjenom čl. 161-170. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21; dalje: ZOMO), odnosno na temelju odredbi koje se po ocjeni ovog suda ne primjenjuju u ovoj pravnoj stvari. Naime, postojanje obveze tuženika naknaditi štetu i eventualna visina istog utvrđuje se na temelju odredbi ZOOP-a, o čemu je već bilo riječi (točka 8.1. – 8.3. obrazloženja).

11.1. Treba reći da se teret dokaza da je tužitelju zaista nastala šteta, odnosno da uopće postoji razlika koju je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju i visina istog u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a nalazi na strani tužitelja (čl. 219. st. 1. ZPP). Tužitelj u tijeku postupka ne dostavlja, odnosno ne predlaže izvođenje dokaza na temelju kojih bi sud mogao utvrditi da je tužitelju šteta uopće nastala u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, to jest na temelju kojih bi se moglo utvrditi postojanje iznosa razlike između invalidske mirovine koja je utvrđena rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Doduše, tuženik je tijekom postupka predlagao provođenje financijsko-aktuarskog vještačenja (list 51 spisa), no kasnije je od takvog prijedloga odustao (list 205 spisa). Treba dodatno naglasiti da u slučaju primjene odredba ZOMO-a (na primjenu kojeg propisa upućuje tužitelj tijekom postupka, no primjeni kojeg propisa prema stavu ovog suda nema mjesta u ovoj pravnoj stvari) financijsko vještačenje ne bi bilo potrebno provoditi s obzirom da je čl. 161. st. 2. toč. 1. ZOMO-a propisano da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete u pogledu novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, odnosno u pogledu novčanih davanja koja su isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine.

11.2. Slijedom navedenog, sud je o činjenici postojanja štete zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP), odnosno zaključio je da tužitelju nije nastala šteta na temelju koje potražuje isplatu utuženog iznosa u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, odnosno da ne postoji razlika između invalidske mirovine koja je utvrđena rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12. S obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da tužitelju nije nastala šteta, sud nije razmatrao preostale navode tuženika, odnosno nije utvrđivao postoji li uzročna veza između štetnog događaja i umirovljenja osiguranika tužitelja pa je odustao od izvođenja dokaza kojima bi se utvrđivalo postojanje iste (prema dokaznim prijedlozima tuženika na listu 51 spisa), a nije niti ocjenjivao je li istaknuti prigovor zastare tuženika osnovan budući da isto nema utjecaj na odluku u ovoj pravnoj stvari.

13. Slijedom svega navedenog, sud je na temelju čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u točki I izreke ove presude.

14.1. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) te troškovniku tuženika (list 206 spisa).

14.2. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav odgovora na tužbu u visini 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), zatim za sastav podneska od 24. prosinca 2021. u visini 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) te za zastupanje na ročištima održanim 18. prosinca 2024., 3. veljače 2022. i 21. rujna 2020. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle, tuženik ima pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 500 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) i uvećano za PDV od 25 posto (Tbr. 46 Tarife) iznosi 1.250,00 EUR. Usvojen je i tuženikov zahtjev za isplatom zateznih kamata na navedeni trošak (list 206 spisa) i to od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a te je o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Zagrebu 27. siječnja 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćniku