REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-7828/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Marini Brbot, uz sudjelovanje Jane Knežević kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv prvookr. pravne osobe Hrvatski Telekom d.d. iz Zagreba i drugookr. odgovorne osobe UA, oboje zast. po braniteljici Jeleni Sušilović Barić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Bogdanović, Dolički & partneri d.o.o. iz Zagreba zbog prekršaja iz čl. 170. st. st. 1. toč. 10. st. 2. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj 76/22,14/24) povodom optužnog prijedloga tužitelja-oštećenika Grada Jastrebarsko od 27. lipnja 2024., kojeg zastupa Dejan Španović, odvjetnik iz Zagreba i dopune optužnog prijedloga na zapisniku od 18. listopada 2024., nakon provedene glavne rasprave održane 22. siječnja 2025. u nazočnosti ovlaštenog predstavnika prvookrivljene pravne osobe, braniteljice okrivljenika i punomoćnika tužitelja – oštećenika te odsutnosti drugookrivljenika, temeljem čl. 183. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), 27. siječnja 2025., javno je objavio i

p r e s u d i o  je

I)

prvookrivljenik: Hrvatski Telekom d.d., OIB: 81793146560, sa sjedištem u [adresa], predmet poslovanja: telekomunikacijske djelatnosti, cca 5.000 zaposlenih, posluje pozitivno, prekršajno kažnjavan, pravna osoba,

drugookrivljenik: SA, bacc. ing., struc. spec. oec., s prebivalištem u [adresa], rođen **.**.1978., državljanin Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], završeno Tehničko veleučilište u Zagrebu i Sveučilište Baltazar u Zaprešiću, direktor Odjela za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu kod prvookr. pravne osobe

k r i v i  s u

što kao pravna osoba i odgovorna osoba, u Zagrebu, 13. travnja 2024., nisu postupili prema konačnom, izvršnom i pravomoćnom rješenju Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I-344-03/16-11/390, urbroj: 376-05-3-19-23 od 23. svibnja 2019. odnosno nisu tog dana platili oštećeniku godišnju naknadu za pravo puta za razdoblje od 5. travnja 2024. do 5. travnja 2025. u iznosu 61.556,86 eura, a koju je godišnju naknadu za pravo puta u tom iznosu obračunao u roku od 8 dana od dana primitka tog rješenja prema točki 9. njegove izreke i taj obračun dostavio elektroničkom poštom od 7. lipnja 2019., a koju je naknadu za pravo puta prema točkama 8. i 10. izreke tog rješenja u obvezi plaćati oštećeniku od 5. travnja 2017. za prvu i drugu godinu u roku od 10 dana od primitka rješenja, a svaku sljedeću godišnju naknadu za pravo puta u roku od 8 dana po isteku razdoblja za koje je naknada plaćena, dakle, najkasnije 13. travnja svake godine, a i u Zagrebu, 13. travnja 2024., nisu postupili prema konačnom, izvršnom i pravomoćnom dopunskom rješenju Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I-344-03/16-11/390, urbroj: 376-05-3-21-29 od 12. siječnja 2021. odnosno nije tog dana platio oštećeniku godišnju naknadu za pravo puta za razdoblje od 5. travnja 2024. do 5. travnja 2025. u iznos 1.338,54 eura, a koju je godišnju naknadu za pravo puta u tom iznosu obračunao prema točki 5. njegove izreke i taj obračun dostavio elektroničkom poštom od 22. siječnja 2021., a koju je naknadu za pravo puta prema točkama 4. i 6. izreke tog rješenja u obvezi plaćati oštećeniku od 5. travnja 2017., za prvu, drugu, treću i četvrtu godinu u roku od 10 dana o primitka rješenja, a svaku sljedeću godišnju naknadu za pravo puta u roku od 8 dana po isteku razdoblja za koje je naknada plaćena, dakle, najkasnije 13. travnja svake godine,

dakle, nisu u ostavljenom roku postupili u skladu s odlukama Agencije iz čl. 36. st. 4. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj 76/22), čime su počinili djelo prekršaja opisano i kažnjivo po čl. 170. st. 1. toč. 10. i st.

2. istog Zakona

pa im se na osnovi cit. propisa, uz primjenu odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona, izriče prvookr. pravnoj osobi Hrvatski telekom d.d.

NOVČANA KAZNA u iznosu od 10.500,00 (deset tisuća petsto eura) eura drugookr. odgovornoj osobi UA

NOVČANA KAZNA u iznosu od 1.500,00 (tisuću petsto) eura

Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona, prvookr. i drugookr. su obvezni platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženoj uplatnici u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona, a ukoliko prvookr. i drugookr. u navedenom roku uplate 2/3 izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna prema priloženoj uplatnici, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.

II) Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 2. i 3. Prekršajnog zakona, prvookr. Hrvatski telekom d.d. i drugookr. SA su obavezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 100,00 (sto) eura, SVAKI, u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženoj uplatnici u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 152. st. 4. i 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Tužitelj-oštećenik Grad Jastrebarsko zast. po Dejanu Španoviću, odvjetniku iz Zagreba podnio je 27. lipnja 2024. optužni prijedlog i dopunu optužnog prijedloga na zapisniku od 18. listopada 2024. protiv okrivljenika radi djela prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog u izrijeku ove presude.

2. Ovlašteni predstavnik prvookrivljene pravne osobe Hrvatskog Telekoma d.d. LA kod ovog Suda iskazao je da prvookrivljenik ostaje kod navoda svoje obrane iznijete u pisanom podnesku.

3. Prvookrivljenik Hrvatski Telekom d.d. u svojoj obrani iznijetoj u pisanom podnesku poricao je izvršenje djela prekršaja kako mu se to stavlja na teret optužnim prijedlogom. Naveo je:

"I. Prijedlog Naslovnom sudu da dopusti iznošenje pisane obrane prvookrivljenika putem ovlaštenog predstavnika prvookrivljenika.

1.1. Odlukom o imenovanju ovlaštenog predstavnika u prekršajnim postupcima koji se vode pred Općinskim prekršajnim sudom u Zagrebu, zaposlenik LA, dipl. iur., imenovan je u smislu čl. 114. st. 7. Prekršajnog zakona ovlaštenim predstavnikom I. Okrivljenika.

Dokaz: Odluka o imenovanju ovlaštenih predstavnika broj 39-Su-97/2019-28 (Prilog 1) 1.2. Ovim putem I. Okrivljenik po svojem ovlaštenom predstavniku dostavlja ovu pisanu obranu u spis predmeta te izjavljuje kako je suglasan da se odluka u ovom prekršajnom postupku temelji na njegovoj pisanoj obrani.

II. Optužni prijedlog u povodu kojeg se vodi postupak

2.1. Optužnim prijedlogom podnesenim od strane Grada Jastrebarsko od 27. lipnja 2024., Trg J.J. Strossmayera 13, Jastrebarsko (dalje: Oštećenik), I. Okrivljeniku i Il. Okrivljenom stavljeno je na teret ne postupanje u skladu s odlukama Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (dalje: HAKOM), iz čl. 36. stavka 4. Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN 76/22, dalje: ZEK) i to:

ne postupanje 13. travnja 2024. po toč. 8. i 10. izreke rješenja HAKOM-a, KLASA: UP/I-344-03/16-11/390, URBROJ: 376-05-3-19-23 od 23. svibnja 2019. (dalje: Rješenje/2019), radi plaćanja godišnje naknade za pravo puta za 2024. u iznosu od 61.556,86 EUR,

ne postupanje 13. travnja 2024. po toč. 4. i 6. dopunskog rješenja HAKOM-a, KLASA: UP/I-344-03/16-11/390, URBROJ: 376-05-3-21-29 od 12. siječnja 2021. (dalje: Rješenje/2021), radi plaćanja naknade za pravo puta za 2022. u iznosu od 1.338,54 eura.

III. Osporavanje počinjenja prekršaja

3.1. I. Okrivljenik osporava počinjenje prekršaja odnosno prekršajnu odgovornost koja mu se stavlja na teret, i to iz razloga:

(I) jer je I. Okrivljenik uredno ispunio svoju obvezu prema Oštećeniku time što je temeljem postojećeg Ugovora 145-104/2010 o osnivanju prava služnosti na javnim površinama od 8. studenog 2010. S dodatkom od 11. studenog 2014. te Ugovor o osnivanju prava služnosti od 5. siječnja 2015. (daje: Ugovor o služnosti i/ili Ugovor), kao druge valjane pravne osnove korištenja nekretnina Oštećenika za polaganje svoje EKI, Oštećeniku za 2024. već platio naknadu. Predmetni Ugovor o služnosti obvezuje Oštećenika i l. Okrivljenika, i to kao jedina relevantna pravna osnova po kojoj je I. Okrivljenik Oštećeniku dužan plaćati naknadu za korištenje javnih površina Oštećenika u svrhu polaganja svoje elektroničke komunikacijske infrastrukture (dalje: EKI). U ovom trenutku za I. Okrivljenika ne postoji nikakva druga obveza plaćanja Oštećeniku na ime korištenja njegovih nekretnina za polaganje EKI. Dodatnim plaćanjem naknade za EKI sukladno Rješenjima HAKOM-a na koje se oštećenik neosnovano poziva, I. Okrivljenik bi dva puta i po dvije različite pravne osnove platio naknadu za sadržajno istovrsno korištenje nekretnina, što je pravno neosnovano (kako to uostalom proizlazi i iz ustaljene prakse VUS-a i HAKOM-a koju je l. Okrivljenik priložio uz ovu pisanu obranu - Prilozi 8-12)

(II) jer postojanje uređenog pravnog odnosa između I. Okrivljenika i Oštećenika temeljem postojećeg Ugovora o služnosti, kao drugog prava, po samom zakonu (ex lege) isključuje iz primjene pravo puta obvezu plaćanja naknade utvrđene po toj osnovi. (ovdje temeljem Rješenja HAKOM-a), a sve sukladno:

a) dispozitivnim odredbama ZEK-a (čl. 63. st. 8. i dr.) i Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta (čl. 8. st. 4),

b) ustaljenoj sudskoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje: VUS), c) ustaljenoj praksi HAKOM-a

d) Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske,

(III) jer je postojanje Ugovora o služnosti utvrđeno i potvrđeno pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje: VTS), Pž-2765/2018 od 9. lipnja 2021. (dalje: Pravomoćna presuda), a koja odluka je donesena nakon i unatoč postojanju predmetnih Rješenja HAKOM-a na koje se Oštećenik neosnovano poziva;

(IV) jer su postojanje Ugovora o služnosti i Pravomoćne presude pravne činjenice koje Oštećenik i sud moraju poštivati, a sve sukladno odredbi čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima kojom je propisano: Svatko u Republici Hrvatskoj dužan je poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti." (V) jer u slučaju istovremenog postojanja dva proturječna pravna akta koji reguliraju jedan odnos (ovdje odnos plaćanja naknade za EKI na nekretninama u vlasništvu Oštećenika), primjenom pravila o rješavanju pravnih antinomija (proturječnih akata - ovdje Ugovora o služnosti i Rješenja HAKOM-a) se u predmetno slučaju ima primijeniti postojeći Ugovor o služnosti i plaćanje naknade po toj osnovi, a postojanje kojih okolnosti (i-v) u konkretnom slučaju isključuje obvezu postupanja I. Okrivljenika po Rješenjima HAKOM-a na koja se Oštećenik neosnovano poziva, a samim time isključuje i obilježja počinjenja prekršaja iz čl. 170. st.1. toč.10. ZEK-a, kažnjivog po čl. 170. st. 1. i 2.ZEK-

IV. Ugovor o služnosti - jedina mjerodavna i obvezujuća pravna osnova po kojoj je l. Okrivljenik obvezan Oštećeniku plaćati naknadu za EKI

4.1. Uvodno se navodi da je osnova prijepora u ovoj pravnoj stvari pitanje po kojoj pravnoj osnovi je l. Okrivljenik Oštećeniku dužan plaćati naknadu za korištenje nekretnina u njegovom vlasništvu u svrhu polaganja svoje EKI.

Nije sporno da je predmetnim Rješenjima HAKOM-a 1. Okrivljeniku na nekretninama na području Oštećenika pravo puta, kao i obveza plaćanja godišnje naknade na ime tog prava u naprijed navedenim iznosima.

Međutim, isto tako je nesporno, a što Oštećenik u svom optužnom prijedlogu zlonamjerno prešućuje, da između Oštećenika i l. Okrivljenika na snazi Ugovori o služnosti kojima su stranke uredile svoj odnos u pogledu korištenja nekretnina u vlasništvu Oštećenika od strane I. Okrivljenika za potrebe njegove EKI. Dokaz: Ugovor T45-125/2010 o osnivanju prava služnosti na javnim površinama od 8. studenog 2011. (Prilog 2)

Dodatak Ugovoru T45-125/2010 o osnivanju prava služnosti na javnim površinama od 11. studenog 2014. (Prilog 3)

Ugovor o osnivanju prava služnosti od 5. siječnja 2015. (Prilog 4)

4.2. Također, nesporno je, a što Oštećenik u svom optužnom prijedlogu isto tako prešućuje, da je postojanje predmetnog Ugovora o služnosti potvrđeno Pravomoćnom presudom, a koja odluka je donesena nakon i unatoč postojanju predmetnih Rješenja HAKOM-a na koje se Oštećenik ovdje neosnovano poziva.

Dokaz: Pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda RH, Pž-2765/2018 od 9. lipnja 2021. (Prilog 5)

4.3. Stoga, kada se uzme u obzir da između I. Okrivljenika i Oštećenika trenutno postoje dva pravna izvora obveze (Rješenja HAKOM-a - Ugovor o služnosti) koja na istim nekretninama i za sadržajno ista prava uređuju njihov odnos, a posebno da različito uređuju pitanje visine plaćanja naknade za njihovo korištenje, dužnost Naslovnog suda je najprije kao prethodno pitanje utvrditi u kakvom su međusobnom koji od ta dva izvora obveze obvezuje I. Okrivljenika. Naime, predmetnim Ugovorom o služnosti Oštećenik i l. Okrivljenik su svoj međusobni odnos zauzeća i korištenja javnih površina u vlasništvu Oštećenika, a u svrhu gradnje, polaganja, održavanja, razvoja i korištenja EKI-ja u vlasništvu I. Okrivljenika, uredili temeljem prava služnosti naknadom koja proizlazi iz tog prava, a koji pravni temelj po sili zakona (ex lege) isključuje iz primjene pravo puta i plaćanje naknade za pravo puta utvrđene Rješenjima HAKOM-a.

Unatoč postojanju uređenog odnosa s I. Okrivljenikom, Oštećenik je 30. prosinca 2016. HAKOM-u podnio zahtjev za utvrđivanje l. Okrivljenika infrastrukturnim operatorom i obveznikom plaćanja naknade za pravo puta jer je izračunao da mu se sa l. Okrivljenikom financijski više isplati imati uređen odnos putem prava puta. Kako je postojanje predmetnog Ugovora predstavljalo zapreku za izdavanje rješenja kojim se od strane HAKOM-a utvrđuje infrastrukturni operator i određuje plaćanje godišnje naknade za pravo puta, Oštećenik je svojom izjavom o otkazu od 24. ožujka 2017. predmetni Ugovor nezakonito otkazao pa je HAKOM, pod isključivom pretpostavkom njegovog nepostojanja, naposljetku izdao predmetno Rješenje/2019, a kasnije i Rješenje/2021.

4.3. Protiv takvog nezakonitog otkaza predmetnog Ugovora o služnosti od strane Oštećenika, posljedično kojem su predmetna Rješenja HAKOM-a i donesena, I. Okrivljenik je pred nadležnim parničnim sudom podnio tužbu radi utvrđenja neosnovanosti njegovog otkaza.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-2765/18 od 9. lipnja 2021. utvrđeno je da je otkaz predmetnog Ugovora o služnosti neosnovan i bez pravnog učinka, s posljedicom da je predmetni Ugovor o služnostima snazi i da obvezuje ugovorne strane tj. s posljedicom da je I. Okrivljenik po ovoj osnovi Oštećeniku dužan plaćati naknadu za korištenje svih javnih površina u njegovom vlasništvu.

Unatoč tome što je pravo što je pravomoćnim utvrđenjem postojanja drugog prava (Ugovora o služnosti) od strane VISK smislu čl. 8. st, 4. Pravilnika, ex lege prestala obveza plaćanja naknade za pravo puta određena predmetnim Rješenjima HAKOM- a, Oštećenik se zbog u njima više utvrđene naknade i dalje neosnovano na njih poziva te zahtijeva plaćanje na koje nema zakonsko pravo.

Zbog pravomoćnog utvrđenja neosnovanosti otkaza predmetnog Ugovora o služnosti l. Okrivljenik je platio naknadu za korištenje EKl za 2024. godinu temeljem postojećeg Ugovora o služnosti.

Dokaz: Potvrda o plaćenoj naknadi za EKI za 2024. godinu u ukupnom iznosu od 46.608,/9 eura (Prilog 6)

4.4. lako je Oštećenik svjestan i zna da je njegov odnos u pogledu prava na naknadu za EKI primarno reguliran postojećim Ugovorom o služnosti, koji je na snazi i koji ga obvezuje, isti neosnovano i protivno načelu savjesti i poštenja, i dalje potražuje naknadu po pravnoj osnovi utvrđenoj Rješenjima HAKOM-a, koja je u smislu čl. 63. st. 8. ZEK-a i čl. 8. st. 4 Pravilnika ex lege otpala i koja l. Okrivljenika više ne obvezuje. Dakle, unatoč činjenici što mu je uredno podmirena ugovorena naknada za služnost, Oštećenik za korištenje predmetnih nekretnina istovremeno želi uprihoditi i naknadu za pravo puta, iako je svjestan da ga obvezuje postojeći Ugovor o služnosti i da se naknada za korištenje nekretnina ne može ishoditi po dvije pravne osnove (pravo služnosti i pravo puta), već samo i isključivo po jednoj. Na ovaj način upravo je Oštećenik taj koji grubo zloupotrebljava prava, postupa protivno relevantnim zakonskim i pod zakonskim propisima i nastoji se neosnovano obogatiti na štetu I. Okrivljenika.

4.5. U nastavku pod točkama V. do VIl., I. Okrivljenik Naslovnom sudu dodatno obrazlaže neosnovanost zahtjeva Oštećenika i izostanak prekršajne odgovornosti, a sve kako to nepobitno proizlazi iz aktualnog zakonodavnog uređenja i ustaljene prakse VUS-a i HAKOM-a, koja postojanje uređenog ugovornog odnosa u pogledu plaćanja naknade za EKl smatra nadređenim odnosu prava puta i obvezama koje iz istog proizlaze, tj. koja u slučaju postojanja ugovora u potpunosti isključuje primjenu prava puta.

V. Relevantne zakonske odredbe koje se imaju primijeniti u ovoj pravnoj stvari - prestanak obveze plaćanja naknade za pravo puta sukladno odredbama ZEK-a i Pravilnika kao lex specialis

5.1. Općim odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22; dalje: Z00) propisan je način prestanka obveze između sudionika nekog pravnog odnosa.

Tako je odredbom čl. 160. st.1. ZOO-a izričito propisano:

Obve za prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima."

Primjenom citirane odredbe ZOO-a o načinu prestanku obveze u drugim zakonom određenim slučajevima, to je u konkretnom slučaju predmetna obveza plaćanja naknade za pravo puta utvrđena Rješenjima HAKOM-a prestala upravo u zakonom određenom slučaju propisanom čl. 63. st. 8. ZEK-a i čl. 8. st. 4. Pravilnika. Člankom 63. st. 8. ZEK-a propisano je:

Infrastrukturni operator ne plaća upravitelju općeg dobra ili vlasniku nekretnine naknadu za pravo puta u slučaju kada je infrastrukturni operator ujedno i vlasnik te nekretnine, ili ima kakvo stvarno pravo na toj nekretnini, ili drugi pravni odnos s upraviteljem općeg dobra ili vlasnikom nekretnine, kojim je uređeno korištenje općeg dobra ili nekretnine."

Člankom 8. st. 4. Pravilnika propisano je:

Obveza plaćanja naknade za pravo puta prestaje ako na nekretnini postoji koje drugo pravo temeljem kojeg infrastrukturni operator plaća naknadu za korištenje općeg dobra ili nekretnine."

S obzirom da je nesporno da između l. Okrivljenika i Oštećenika postoji neko drugo pravo odnosno pravni odnos i to upravo temeljem Ugovora o služnosti čije je postojanje potvrđeno Pravomoćnom presudom, a temeljem kojeg je l. Okrivljenik Oštećeniku 7. svibnja 2024. platio naknadu za korištenje njegovim nekretninama, to ne postoji obveza I. Okrivljenika na plaćanje naknade za pravo puta utvrđene Rješenjima HAKOM-a, a sve iz razloga jer su za prestanak te obveze ispunjene pretpostavke iz čl. 63. st. ZEK-a i čl. 8. st 4. Pravilnika u vezi sa čl. 160. st. 1, ZOO-a.

5.2. Predmetnu odredbu čl. 63. st. 8. ZEK-a zakonodavac je ugradio u ZEK kako bi dodatno utvrdio nespornim ono sto je već I ranije bilo nesporno utvrđeno u čl. 8. st., 4. Pravilnika.

Time je zakonodavac i u zakon ugradio odgovarajuću odredbu kako bi predmetna odredba čl. 8. st. 4. Pravilnika imala jasno i direktno uporište i u samom zakonu te na taj način da i zakonom i Pravilnikom bude propisano da infrastrukturni operator (ovdje I. Okrivljenik) nije u obvezi plaćati naknadu za pravo puta utvrđenu upravnim aktom (ovdje Rješenjima HAKOM-a) ako je svoj međusobni odnos s vlasnikom zemljišta (ovdje Oštećenikom) uredio na neki drugi način. Time je zakonodavac dodatno intervenirao u one mnogobrojne sporne situacije koje odgovaraju ovoj koja je predmet ove pravne stvari, na način da je otklonio dvojbe o tome koji se od dva izvora obveze ima primijeniti u odnosu na dužnika (ovdje I. Okrivljenika), a u okolnostima kada mu se ugovorom o služnosti, kao izvoru obveze, nameće plaćanje naknade u manjem iznosu od onog utvrđenog Rješenjima HAKOM-a.

5.3. U ovoj pravnoj stvari je nesporno da to drugo pravo odnosno pravni odnos iz čl. 63. st. 8. ZEK-a i čl. 8. st. 4. Pravilnika predstavlja upravo naprijed navedeni Ugovor o služnosti koji je na snazi, pa takva nesporna činjenica, koja je potvrđena protezanjem učinaka Pravomoćne presude, ima pravni učinak da plaćanje naknade utvrđene Rješenjima HAKOM-a ne obvezuje I. Okrivljenika sve dok takav pravni odnos egzistira. Stoga, uzimajući u obzir odredbu čl. 8. st. 4. Pravilnika koja je vrijedila i u trenutku donošenja predmetnih Rješenja HAKOM-a, kao i važeću odredbu čl. 63. st. 8. ZEK-a koja također sadržava istovjetnu odredbu o nepostojanju obveze plaćanja naknade za pravo puta u slučaju uređenog odnosa po nekoj drugoj pravnoj osnovi, proizlazi da Oštećenik nema pravo potraživati naknadu utvrđenu predmetnim Rješenjima HAKOM- a jer je to pravo na naplatu suspendirano postojanjem Ugovora o služnosti koji je sve na snazi i obvezuje ugovorne strane.

5.4. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o služnosti na snazi je Zakon o elektroničkim komunikacijama (NN 73/2008) koji se primjenjuje od 1. srpnja 2008. te Pravilnik o potvrdi i naknadi za pravo puta (NN 31/2009) koji je na snazi od 17. ožujka 2009. ZEK iz 2008. u čl. 28. st. 4. propisuje: infrastrukturni operator plaća upravitelju općeg dobra ili vlasniku nekretnine naknadu za pravo puta u skladu s odredbama čl. 29. ovog zakona, osim ako je infrastrukturni operator ujedno i vlasnik te nekretnine ili ima koje drugo stvarno pravo na toj nekretnini ili drugi pravni odnos s upraviteljem općeg dobra ili vlasnikom nekretnine, kojim je utvrđena plaćanja odgovarajuće naknade za korištenje općeg dobra ili nekretnine".

Pravilniku čl. 8. st. 1. propisuje obveza plaćanja naknade za pravo puta prestaje ako infrastrukturni operator zasnuje koje drugo stvarno pravo na nekretnini za koju je izdano pravo puta ili zasnuje drugi pravni odnos s upraviteljem općeg dobra ili vlasnikom nekretnine za koje je izdano pravo puta, kojim je utvrđena obveza plaćanja odgovarajuće naknade za korištenje općeg dobra ili nekretnine".

Aktualni Pravilnik u svom čl. 8. st. 4. propisuje: Obveza plaćanja naknade za pravo puta prestaje ako na nekretnini postoji koje drugo pravo temeljem kojeg infrastrukturni operator plaća naknadu za korištenje općeg dobra ili nekretnine."

5.5. Dakle, vezano za način i uređenje odnosa u pogledu korištenja nekretnina na kojima infrastrukturni operatori (ovdje I. Okrivljenik) imaju položen EKI, zakonom je određeno da to može biti:

ili na temelju ugovornog odnosa (ovdje na temelju Ugovora o služnosti - potvrđenog od strane Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH)

ili na temelju prava puta

Pritom, ZEK i Pravilnik izričito propisuju da su infrastrukturni operatori vlasnicima dužni plaćati naknadu za pravo puta isključivo ako u međuvremenu nisu zasnovali neko drugo stvarno pravo ili neki drugi pravni odnos.

Sagledavajući svrhu i smisao (ratio legis i ocassio legis) kao i navedene formulacije koje je zakonodavac upotrijebio u zakonskom tekstu i Pravilniku, proizlazi da je tim odredbama predviđeno da se pravila vezano za uređivanje obveze plaćanja naknade za pravo puta primjenjuju samo u onom slučaju u kojem infrastrukturni operator i upravitelj odnosno vlasnik nekretnine nisu drukčije uredili svoj odnos - na drugom temelju (ovdje na ugovornoj osnovi) bez obzira da li bi se pritom radilo o ugovoru obvezno pravne ili stvarno pravne naravi.

5.6. Na ovom mjestu se ujedno naglašava da odredbe ZEK-a i Pravilnika (kao lex specialis) imaju prednost nad primjenom, ne samo u slučajevima propisanim općim odredbama ZO0-a, već i u odnosu na druga pravna područja pa tako i na obveze utvrđene upravnim aktima (ovdje temeljem Rješenja HAKOM-a).

Naime, čl. 160. st. 1. ZOO-a prestanak obveze ne ograničava prema nekom posebnom izvoru iz kojeg neka obveza proizlazi te se ta odredba ima tumačiti tako da djeluje na prestanak obveze općenito i bez obzira na njezin izvor.

Stoga u ovoj pravnoj stvari prestanak obveze u drugim zakonom određenim slučajevima, u smislu čl. 160. st. 1, ZOO-a, kako je to određeno čl. 63. st. 8. ZEK-a i čl. 8. st. 4. Pravilnika, djeluje i u odnosu na upravni akt kao izvor obveze, kao što su to ovdje predmetna Rješenje HAKOM-a.

VI. Isključenje obveze plaćanja naknade za pravo puta sukladno sadržanom u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske

6.1. Za potrebe odlučivanja u ovoj pravnoj stvari I. Okrivljenik skreće osobitu pažnju na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske objavljenu u Narodnim novinama br. 4/23 od 11. siječnja 2023. u kojoj se pod IV: OČITOVANJA MINISTARSTAVA (toč.14.) navodi kako:

U novom ZEK-u, koji je stupio na snagu u srpnju 2022. godine zadržana je koncepcija prava puta iz prethodnog ZEK-a. Međutim, zakonodavac je pojasnio supsidijarnu narav prava puta u odnosu na druga stvarna prava, utvrdivši u čl. 63. st. 8. da infrastrukturni operator ne plaća upravitelju općeg dobra ili vlasniku nekretnine naknadu za pravo puta u slučaju kada je infrastrukturni operator ujedno i vlasnik te nekretnine, ili ima kakvo stvarno prava na toj nekretnini ili drugi pravni odnos s upraviteljem općeg dobra ili vlasnikom nekretnine, kojim je uređeno korištenje općeg dobra ili nekretnine.“ Dokaz: Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, Usll-3024/2022 i dr. od 20. prosinca 2022. (Prilog 7)

Ovo mišljenje u cijelosti se podudara sa pravnim stavovima I. Okrivljenika po kojem pravo puta i sklapanje Ugovora o služnosti stoje u odnosu dispozitivnosti i supsidijarnosti, pri čemu je po svojoj naravi pravo puta dispozitivne i supsidijarne naravi koje se primjenjuje samo u slučaju ako stranke svoj međusobni odnos nisu uredile ugovorom.

VII. Isključenje obveze plaćanja naknade za pravo puta utvrđene Rješenjima HAKOM- a sukladno praksi Visokog upravnog suda RH i HAKOM-a te sukladno praksi parničnih sudova

7.1. Da postojanje Ugovora o služnosti isključuje iz primjene pravo puta i plaćanje naknade po toj osnovi, nesporno proizlazi iz pravomoćnih presuda Visokog upravnog suda RH:

Tako upravni sud RH u više svojih presuda navodi:

Kako su odnosi infrastrukturnog operatora, odnosno tužitelja i upravitelja općeg dobra, odnosno one osobe bili uređeni sklopljenim ugovorom, to prije no što je ovaj ugovor raskinut nije bilo mjesta da ove odnose u istoj pravnoj stvari rješava tuženik (HAKOM) donošenjem rješenja sukladno odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama. (izvod iz obrazloženja presude VUS-a Us-ll-130/17-7 od 6. rujna 2017. Prilog 8); Nadalje, nije sporno da su tužitelj i zainteresirana osoba sklopile Ugovor o osnivanju prava služnosti na javnim površinama kojim su ugovorile naknadu koju je tužitelj dužan plaćati za korištenje prava puta. Budući su odnosi tužitelja i zainteresirane osobe bili uređeni sklopljenim ugovorom to prije nego je ovaj ugovor raskinut nije bilo mjesta da ove odnose u istoj pravnoj stvari rješava tuženik donošenjem rješenja sukladno odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama.", a kakvo je shvaćanje ovaj Sud već zauzeo u svojoj presudi posl. br. VUS-a Us-ll-130/17-7 od 6. rujna 2017." (izvod iz obrazloženja presude VUS-a Us-ll-351/17-7 od 5. travnja 2018. Prilog 9); Pritom se napominje, da ukoliko su tužitelj i ev. Općina sklopili ugovor o zasnivanju služnosti na javnim površinama i ugovorile naknadu, te ukoliko je ugovor na snazi, nema mjesta iste odnose u istoj pravnoj stvari rješavati u postupku pred tuženikom." (izvod iz obrazloženja presude VUS-a Us-ll-315/17 od 20. travnja. 2018. Prilog 10); 7.2. Sukladno naprijed navedenim stavovima izraženim u presudama VUS-a, takav stav je zauzeo i HAKOM u nizu svojih rješenja - Prilog 11, a ovdje se samo citira odgovarajući stav HAKOM-a:

- Rješavanje imovinskopravnih odnosa između infrastrukturnog operatora i vlasnika nekretnina putem prava služnosti ili nekih drugih stvarnih prava uređenih Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije u nadležnosti HAKOM-a, već su vlasnici ili upravitelji nekretnina u tom slučaju zaštitu svojih prava mogu ostvarivati pred nadležnim sudovima.

Nastavno na navedeno ističemo kako se naknada za korištenje nekretnina u vlasništvu Grada ne može ishoditi po dvije pravne osnove (pravo služnosti i pravo puta) već samo po jednoj od navedenih.

Obzirom da je među strankama još uvijek na snazi Ugovor o osnivanju prava služnosti javnih površina te Ugovor o partnerskom odnosu u štićenju distributivne telekomunikacijske kanalizacije (DTK) i prava korištenja javnih površina, sukladno praksi Visokog upravnog suda RH Us-ll-351/17, HAKOM je utvrdio kako nema mjesta da stranke svoje odnose u istoj pravnoj stvari rješavaju pred HAKOM-om." (izvod iz Rješenja HAKOM-a br. UP/-344-03/14-11/412 od 16. svibnja 2019.)

7.3. Da postojanje Ugovora o služnosti ex lege isključuje obvezu plaćanja naknade za pravo puta potvrđuju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske:

Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravni interes da nadležni sud svojom presudom utvrdi njegovo pravo na utvrđenje da su predmetni ugovori na snazi što u tom slučaju po sili zakona isključuje obvezu tužitelja na plaćanje obveze po bilo kojem drugom pravnom temelju - ovdje pravu puta kao zakonske služnosti, odnosno rješenju HAKOM-a kojim se takva naknada utvrđuje." (podcrtao 1. Okrivljenik) Dokaz: Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž- 2740/2022 od 27. rujna 2023. (Prilog 12)

Trgovački sud Varaždinu:

12. Prema tome, ukoliko se utvrdi da je otkaz Ugovora br. F4.1-396/2013 o osnivanju prava služnosti od 14. prosinca 2013. neosnovan i bez pravnog učinka, odnosno da je tužitelj tada već bio predmnijevani ovlaštenik stvarnog prava služnosti, to bi imalo za posljedicu da zbog postojanja stvarnog prava (predmnijevane) služnosti tuženik u smislu čl. 68. st. 8. ZEK-a nije bio ovlašten naplaćivati naknadu temeljem ovršne isprave – Rješenja HAKOM-a. Drugim riječima, pravo koje na strani tužitelja proizlazi iz navedenog Ugovora o osnivanju prava služnosti predstavlja to drugo pravo kojeg ima u vidu odredba čl. 68. st. 8. ZEK-a, uz koje pak navedeni Zakon vezuje izostanak obveze plaćanja naknade zapravo puta..."

Dokaz: Rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-51/2023-31 od 17. rujna 2024. (Prilog 13)

7.4. Da ugovorni odnos tj. pravo služnosti ima prednost pred pravom puta i plaćanju naknade po toj osnovi, HAKOM nedvojbeno potvrđuje i u svojim javnim izlaganjima u medijima.

Tako u članku u Večernjem listu, povodom stupanja na snagu novog ZEK-a, HAKOM službeno navodi:

Budući ZEK zadržao je koncepciju trenutačnog zakona koji je na snazi kad je riječ o pravu puta za postojeću infrastrukturu, pri čemu je objašnjeno da klasični stvarno pravni instituti, kao što je primjerice pravo služnosti. imaju prednost nad pravom puta.." Dokaz: Uvid u članak internet izdanja Večernjeg lista od 29. lipnja 2022. (Prilog 14) 7.5. Iz prakse sudskih ii upravnih tijela proizlazi zajednički i ujednačen stav da primjenjivi zakonski i pod zakonski propisi ne sadrže prisilne pravne norme uslijed kojih bi se učinci prava puta i obveza plaćanja naknade za pravo puta, mogli primijeniti mimo dispozicije i volje (zahtjeva) stranaka. Ako postoji ugovor, odnosno dispozitivno uređen odnos, tada nema mjesta primijeni prava puta i naknade za pravo puta, a ako je prije ugovora rješenjem HAKOM-a bilo utvrđeno pravo puta i obveza plaćanja naknade za pravo puta, tada je činjenicom postojanja ugovora takva obveza plaćanja naknade za pravo puta ex lege prestala.

VIII. U odnosu na prekršajne postupke na koje se Oštećenik neosnovano poziva 8.1. Oštećenik u svom optužnom prijedlogu neosnovano navodi da 1. Okrivljenik ponavljano čini prekršaje koji mu se stavljaju na teret, pozivajući se pritom na nepravomoćne presude Pp-6860/2022 od 10. ožujka 2023. i Pp-14002/2024 od 11. ožujka 2024.

Prije svega valja napomenuti da se u spomenutim slučajevima radi o nepravomoćnim presudama protiv kojih je 1. Okrivljenik podnio žalbu te u odnosu na 1. Okrivljenika vrijedi presumpcija nedužnosti sve dok mu se pravomoćnom odlukom o prekršaju ne utvrdi krivnja.

Dokaz: nesporno; prema potrebi uvid u navedene prekršajne postupke

Pozivanje na obrazloženja nepravomoćnih prvostupanjskih presuda (toč. 7. 1. i toč. 7. 2.) također je neosnovano budući da sud u svom obrazloženju zanemaruje svoju temeljnu zadaću - utvrditi je li ne postupanjem okrivljenika po rješenju HAKOM-a ostvareno biće prekršaja koji mu se stavlja na teret. Pritom je prvostupanjski sud bio dužan ispitati postoje li na strani okrivljenika okolnosti koje isključuju njihovu krivnju i odgovornost te jesu li uopće ispunjene pretpostavke za ostvarenje bića predmetnog prekršaja.

Da je sud pravilno primijenio mjerodavne odredbe čl. 63. st. 8. ZEK-a i čl. 8. st. 4. Pravilnika na nesporno utvrđeno činjenično stanje, tada bi došao zaključka da nema krivnje okrivljenika za ne postupanje po Rješenju HAKOM-a, a time niti ostvarenja predmetnog prekršaja.

Umjesto navedenog prvostupanjski sud se zadovoljio isključivo utvrđenjem činjenice da okrivljenici nisu platili oštećeniku naknadu za pravo puta i tu činjenicu smatra dovoljnom za utvrđenje njihove krivnje, bez upuštanja u utvrđivanje je li takvo postupanje u skladu sa prisilnom odredbom iz čl. 63. st. 8. ZEK-a i čl. 8. st. 4. Pravilnika (kao odredbama lex specialis).

Ignorirajući ove odredbe, Ugovor o služnosti i pravomoćnu presudu, prvostupanjski sud je okrivljenike osudio po načelu objektivne odgovornosti, a ne na temelju njihove krivnje. Prekršajni zakon sudu ne daje takvo pravo te je prvostupanjski sud bio dužan utvrditi postoji li krivnja okrivljenika za prekršaj koji im se stavlja na teret.

8.2. Okrivljenik također ukazuje da je u istoj ovakvoj činjenično-pravnoj stvari, također zbog navodnog ne postupanja po odlukama HAKOM-a, Grad Poreč od nadležnog inspektora elektroničkih komunikacija zatražio da Hrvatski Telekom d.d. (1. Okrivljeniku) izda prekršajni nalog odnosno da HAKOM po službenoj dužnosti pokrene prekršajni postupak radi kažnjavanja zbog ne postupanja u skladu s njegovim odlukama, odnosno ne obavljanju djelatnosti u skladu s čl. 28. st. 4. ZEK-a prema kojem je infrastrukturni operator vlasniku zemljišta dužan plaćati naknadu za pravo puta.

Dokaz: Presuda VUS-a, Usll-334/21 od 19. svibnja 2022. (Prilog 15)

Iz navedenih odluka VUS-a i HAKOM-a proizlazi da ni HAKOM ni VUS nisu našli utemeljenim postupiti po zahtjevu Grada Poreča, iako je u HAKOM-ovoj nadležnosti dužnost nadzora provedbe usklađenosti poslovanja operatora elektroničkih komunikacijskih mreža s odredbama ZEK-a i drugih pod zakonskih akata (čl.16. st. 1. toč. 25. i dr. ZEK-a).

Da je procijenio kako je u postupanju 1. Okrivljenika zbog neplaćanja naknade za pravo puta kod istovremenog postojanja Ugovora o služnosti došlo do povrede zakona ili povrede utvrđenih obveza, HAKOM bi po službenoj dužnosti poduzeo sve mjere iz svoje nadležnosti radi sankcioniranja takvih radnji i usklađenja s obvezama utvrđenim u izdanim rješenjima o pravu puta pa bi se sam HAKOM i našao u ovom prekršajnom postupku u ulozi ovlaštenog tužitelja, a ne Oštećenik.

IX. Zaključno

9.1. Imajući u vidu da je I. Okrivljenik Oštećeniku dužan plaćati naknadu za korištenje zemljišta na temelju ugovorne osnove - Ugovora o služnosti, čije postojanje je potvrđeno pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH, a koji Oštećenika i l. Okrivljenika obvezuje, to navedena okolnost ex lege isključuje obvezu plaćanja naknade za pravo puta koja proizlazi iz Rješenja HAKOM-a.

Oštećenik stoga pogrešno smatra daje mjerodavni odnos (novčana obveza) onaj odnos koji proizlazi iz Rješenja HAKOM-a, iako u takvom slučaju ZEK, Pravilnik i sama praksa nadležnog tijela/suda (HAKOM-a i Visokog upravnog suda RH), isključuje primjenu prava puta i prava na naknadu po toj osnovi.

9.2. Kada se uzme u obzir da predmetni Ugovor o služnosti predstavlja građanskopravni odnos na koji se primjenjuju odredbe Ugovora i mjerodavne odredbe ZOO-a, ZV-a, ZEK-a i Pravilnika, tada proizlazi da između Oštećenika i l. Okrivljenika u ovom trenutku postoji samo odnos uređen Ugovorom. Sklapanjem Ugovora i pravomoćnim utvrđenjem postojanja ugovornog odnosa, kao drugog prava kojim je uređeno korištenje javnih površina u vlasništvu Oštećenika, prestala je ex lege obveza plaćanja naknade za pravo puta koja proizlazi iz Rješenja HAKOM-a, pa samim time ne postupanjem po Rješenjima HAKOM-a ni l. Okrivljenik, ni U. Okrivljenik nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret.

9.3. Postupanje sukladno pravu koje l. Okrivljeniku proizlazi iz čl. 63. st. 8. ZEK-a i čl. 8. st. 4. Pravilnika ne može dovesti do postojanja krivnje za neplaćanje naknade za pravo puta pa tako niti do počinjenja prekršaja i/ili same prekršajne odgovornosti pa slijedom navedenog, I. Okrivljenik nije počinio prekršaj iz čl. 170. st. 1. toč. 10. ZEK-a kako mu se to neosnovano stavlja na teret, a sve iz razloga što pravilnom primjenom mjerodavnih odredbi čl. 63. st. 8. ZEK-a i čl. 8. st. 4. Pravilnika, uz nesporno postojanje Ugovora o služnosti i Pravomoćne presude te uz primjenu načela dispozitivnosti i supsidijarnosti I. okrivljenik nije dužan plaćati naknadu za pravo puta.

9.4. Slijedom navedenog, zbog postojanja okolnosti koje ex lege isključuju postojanje obveze lI. Okrivljenika na plaćanje naknade za pravo puta, a samim time i obveze postupanja po Rješenjima HAKOM-a, predlaže se da po provedenom postupku Naslovni sud I. Okrivljenika oslobodi od optužbe.

4. Drugookr. SA, odgovorna osoba kod prvookr. Hrvatski Telekom d.d. iznoseći obranu u pisanom podnesku također je poricao izvršenje djela prekršaja kako mu se to stavlja na teret optužnim prijedlogom. Obrana drugookr. UA sadržajno je identična obrani prvookrivljenika Hrvatskog telekoma d.d.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitani su dokazi koji priliježu sudskom spisu i to: Rješenje Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I-344-03/16-11/390 od 23. svibnja 2019. (list 7-14 spisa), e-mail HT-a od 7. lipnja 2019. o izvršenom obračunu godišnje naknade za pravo puta (list 15 spisa), presuda Visokog upravnog suda RH UsII-347/19-11 od 15. svibnja 2020. kojim se odbija tužbeni zahtjev za poništenje Rješenja Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I-344-03/16-11/390 od 23. svibnja 2019. (list 17-22 spisa), Dopunsko rješenje Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I- 344-03/16-11/390 od 12. siječnja 2021. (list 23-25 spisa), e-mail HT-a od 22. siječnja 2021. o izvršenom obračunu godišnje naknade za pravo puta (list 26-27 spisa), presuda Visokog upravnog suda RH od 15. travnja 2021. UsII-65/21-6 kojom se odbija tužbeni zahtjev za poništenje Dopunskog rješenja Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I-344-03/16-11/390 od 12. siječnja 2021. (list 29-32 spisa), prilozi uz pisanu obranu prvookrivljenika, pročitani su podatci iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa za okrivljenike, dok je odbijen prijedlog braniteljice okrivljenika da se u ovom postupku sasluša u svojstvu svjedoka gradonačelnik Grada Jastrebarsko kao nepotrebno.

6. Izvršenim uvidom i čitanjem Rješenja Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I-344-03/16-11/390 od 23. svibnja 2019. utvrđeno je da prvookr. Hrvatski Telekom d.d. ima pravo puta na nekretninama koje se na dan donošenja Rješenja nalaze u vlasništvu/suvlasništvu Grada Jastrebarsko, a s kojeg osnova je dužan plaćati godišnju naknadu za pravo puta koju je prema točkama 8. i 10. izreke Rješenja u obvezi plaćati Gradu Jastrebarsko od 5. travnja 2017. za prvu i drugu godinu u roku od 10 dana od primitka Rješenja, a svaku sljedeću godišnju naknadu za pravo puta u roku od 8 dana po isteku razdoblja za koje je naknada plaćena dakle, najkasnije 13. travnja svake godine, a koja naknada je iznosila 463.800,14 kuna (61.556,86 eura) s početkom plaćanja 5. travnja 2017. godine.

7. Izvršenim uvidom i čitanjem presude Visokog upravnog suda RH UsII- 347/19-11 od 15. svibnja 2020. utvrđeno je da je istom odbijen tužbeni zahtjev Hrvatskog Telekoma d.d. za poništenje Rješenja Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I-344-03/16-11/390 od 23. svibnja 2019. godine.

8. Izvršenim uvidom i čitanjem Dopunskog rješenja Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I-344-03/16-11/390 od 12. siječnja 2021. utvrđeno je da prvookr. Hrvatski Telekom d.d. ima pravo puta na nerazvrstanim cestama koje se nalaze vlasništvu Grada Jastrebarsko s kojeg osnova je dužan plaćati godišnju naknadu za pravo puta za korištenje nekretnina iz ovog rješenja koju naknadu je prema točkama 4. i 6. izreke predmetnog Rješenja u obvezi plaćati Gradu Jastrebarsko od 5. travnja 2017., u roku od 10 dana od primitka ovog Rješenja za prvu do četvrtu godinu, a svaka slijedeća godišnja naknada za pravo puta plaća se u roku od 8 dana po isteku razdoblja za koje je naknada plaćena, a koja naknada je iznosila 10.085,22 kune (1.338,54 eura).

9. Izvršenim uvidom i čitanjem presude Visokog upravnog suda RH od 15. travnja 2021. UsII-65/21-6 utvrđeno je da se istom odbija tužbeni zahtjev Hrvatskog Telekoma d.d. za poništenje Dopunskog rješenja Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I-344-03/16-11/390 od 12. siječnja 2021. godine.

10. Izvršenim uvidom i čitanjem e-maila HT-a od 7. lipnja 2019. o izvršenom obračunu godišnje naknade za pravo puta utvrđeno je da je Hrvatski Telekom d.d. izvršio obračun godišnje naknade za pravo puta prema točci 9. izreke Rješenja klasa:

UP/I-344-03/16-11/390 od 23. svibnja 2019., zaprimljenog u HT-u 3. lipnja 2019., a koja godišnja naknada iznosi 463.800,14 kuna s početkom plaćanja 5. travnja 2017. godine.

11. Izvršenim uvidom i čitanjem e-maila HT-a od 22. siječnja 2021. o izvršenom obračunu godišnje naknade za pravo puta utvrđeno je da je Hrvatski Telekom d.d. izvršio obračun godišnje naknade za pravo puta prema točci 5. izreke Dopunskog Rješenja klasa: UP/I-344-03/19-11/390 od 12. siječnja 2021., a koja godišnja naknada iznosi 10.085,22 kuna.

12. Izvršenim uvidom i čitanjem podataka iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa za okrivljenike utvrđeno je da je prvookrivljenik Hrvatski Telekom d.d. prekršajno kažnjavan za djelo prekršaja iz čl. 118. st. 1. toč. 3. Zakona o elektroničkim komunikacijama dok drugookrivljenik SA nije prekršajno kažnjavan.

13. Sud smatra da je nakon ovako provedenog prekršajnog postupka činjenično stanje u potpunosti utvrđeno te druge dokaze ne treba provoditi.

14. Nakon ovako provedenog postupka, analizirajući obranu prvookrivljenika Hrvatski Telekom d.d. i drugookrivljenika SA i sve provedene dokaze kako zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti te uspoređujući ih s obranom okr., nedvojbeno je utvrđeno da su prvookr. i drugookr. počinili djelo prekršaja iz čl. 170. st. 1. toč. 10. i st. 2. Zakona o elektroničkim komunikacijama na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izrijeku presude, te da su prekršajno odgovorni.

15. Naime, prvookr. Hrvatski Telekom d.d. i drugookr. SA u svojoj obrani nisu osporavali da nisu postupili po predmetnim izvršnim odlukama Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti odnosno da nisu postupili prema konačnom izvršnom i pravomoćnom Rješenju Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I-344-03/16-11/390 od 23. svibnja 2019. te po konačnom, izvršnom i pravomoćnom Dopunskom Rješenju Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I-344-03/16-11/390 od 12. siječnja 2021., međutim takvo svoje postupanje obrazlažu činjenicom da je temeljem postojećeg Ugovora o služnosti kao druge valjane pravne osnove korištenja nekretnina tužitelja-ošt., prvookr. Hrvatski Telekom d.d. platio tužitelju naknadu pa da je time uredno ispunio svoju obvezu prema tužitelju. Navode da između prvookr. postoje dva pravna izvora obveze i to Rješenja HAKOM-a i Ugovor o služnosti, koja na istim nekretninama i za sadržajno ista prava uređuju njihov odnos, ali različito uređuju pitanje visina plaćanja naknade za njihovo korištenje. Smatraju da plaćanjem naknade po Ugovoru o služnosti nisu obvezni postupiti po konačnim, izvršnim i pravomoćnim Rješenjima Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti. Ovakvi navodi obrane okrivljenike ne oslobađaju odgovornosti za prekršaj koji im se stavlja na teret.

16. Na temelju obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, izvršenim uvidom u dokumentaciju koja priliježe sudskom spisu utvrđeno je da je prvookr. Hrvatski Telekom d.d. na nekretninama na području tužitelja Grada Jastrebarskog utvrđeno pravo puta kao i obveza plaćanja godišnje naknade na ime tog prava u utvrđenim iznosima. Prvookrivljenik i drugookrivljenik nisu postupili po konačnom, izvršnom i pravomoćnom Rješenju Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I-344-03/16-11/390 od 23. svibnja 2019. te po konačnom, izvršnom i pravomoćnom Dopunskom Rješenju Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I-344-03/16-11/390 od 12. siječnja 2021. godine.

17. Slijedom iznijetog nedvojbeno je utvrđeno da prvookr. Hrvatski Telekom d.d. kao pravna osoba i drugookr. SA kao odgovorna osoba, u [adresa], **.**.2024., nisu postupili prema konačnom, izvršnom i pravomoćnom rješenju Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I-344-03/16-11/390, urbroj: 376-05-3-19-23 od 23. svibnja 2019. odnosno nisu tog dana platili oštećeniku godišnju naknadu za pravo puta za razdoblje od 5. travnja 2024. do 5. travnja 2025. u iznosu 61.556,86 eura, a koju je godišnju naknadu za pravo puta u tom iznosu obračunao u roku od 8 dana od dana primitka tog rješenja prema točki 9. njegove izreke i taj obračun dostavio elektroničkom poštom od 7. lipnja 2019., a koju je naknadu za pravo puta prema točkama 8. i 10. izreke tog rješenja u obvezi plaćati oštećeniku od 5. travnja 2017. za prvu i drugu godinu u roku od 10 dana od primitka rješenja, a svaku sljedeću godišnju naknadu za pravo puta u roku od 8 dana po isteku razdoblja za koje je naknada plaćena, dakle, najkasnije 13. travnja svake godine, a i u Zagrebu, 13. travnja 2024., nisu postupili prema konačnom, izvršnom i pravomoćnom dopunskom rješenju Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I- 344-03/16-11/390, urbroj: 376-05-3-21-29 od 12. siječnja 2021. odnosno nije tog dana platio oštećeniku godišnju naknadu za pravo puta za razdoblje od 5. travnja 2024. do 5. travnja 2025. u iznos 1.338,54 eura, a koju je godišnju naknadu za pravo puta u tom iznosu obračunao prema točki 5. njegove izreke i taj obračun dostavio elektroničkom poštom od 22. siječnja 2021., a koju je naknadu za pravo puta prema točkama 4. i 6. izreke tog rješenja u obvezi plaćati oštećeniku od 5. travnja 2017., za prvu, drugu, treću i četvrtu godinu u roku od 10 dana o primitka rješenja, a svaku sljedeću godišnju naknadu za pravo puta u roku od 8 dana po isteku razdoblja za koje je naknada plaćena, dakle, najkasnije 13. travnja svake godine, dakle, nisu u ostavljenom roku postupili u skladu s odlukama Agencije iz čl. 36. st. 4. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj 76/22), čime su počinili djelo prekršaja opisano i kažnjivo po čl. 170. st. 1. toč. 10. i st. 2. istog Zakona.

18. Stoga je sudac prvookrivljenog Hrvatski Telekom d.d. iz Zagreba i drugookrivljenog SA proglasio krivima, te im izrekao novčanu kaznu, za koju smatra da je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju njihove odgovornosti, te da će se izricanjem iste u potpunosti postići svrha kažnjavanja.

19. Kod odmjeravanja kazne uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona kao što su težina počinjenog djela prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika te je kao olakotna okolnost u odnosu na prvookr. uzeta okolnost da je prvookrivljenik tužitelju platio dio naknade za korištenje njegovim nekretninama, ali po drugoj osnovi, dok je od otegotnih okolnosti uzeta njegova dosadašnja prekršajna kažnjavanost. Drugookrivljeniku je kao olakotna okolnost uzeta dosadašnja prekršajna nekažnjavanost, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene. Primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona okrivljenicima je ublažena novčana kazna te Sud smatra da će se i ovako ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja, odnosno da će i ovako izrečene kazne utjecati na okrivljenike da ubuduće ne čine ovakve i slične prekršaje.

20. Za prvookrivljenu pravnu osobu Zakonom je propisana novčana kazna u rasponu od 13.270,00 do 132.720,00 eura, a za drugookrivljenu odgovornu osobu u pravnoj osobi u rasponu od 2.650,00 do 13.270,00 eura.

21. Temeljem cit. propisa, kako su prvookr. Hrvatski Telekom d.d. i drugookr. SA proglašeni krivima, obvezni su naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu koji je odmjeren s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.

Zagreb, 27. siječnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Jana Knežević

Marina Brbot

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenici, tužitelj, te osobe navedene u čl. 198. st. 1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u 2 (dva) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud RH.

Dostavna naredba:

1. prvookrivljeniku, Hrvatski Telekom d.d., [adresa] Zagreb 2. drugookrivljeniku, SA, [adresa]. braniteljici okrivljenika, Jelena Sušilović Barić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Bogdanović, Dolički & partneri d.o.o., Miramarska cesta 24, [adresa] Zagreb 4. tužitelju, Grad Jastrebarsko, Trg Josipa Jurja Strossmayera 13, [adresa] Jastrebarsko

5. punomoćnik tužitelja, odvjetnik Dejan Španović, Trnjanska cesta 59, [adresa] Zagreb

6. spis – ovdje.