Poslovni broj: P-10152/2019-63

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Biljana Grozdanić Pilat, odvjetnica u Puli, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupana po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, istoga dana,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10 isplatiti tužiteljici SN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], po osnovi preplate zbog povećanja kamatne stope iznos od 1.997,92 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 14,28 EUR s kta od 08. studenog 2007. godine,

- na iznos od 14,16 EUR s kta od 27. prosinca 2007. godine,

- na iznos od 14,41 EUR s kta od 06. siječnja 2008. godine,

- na iznos od 14,50 EUR s kta od 03. veljače 2008. godine,

- na iznos od 27,51 EUR s kta od 01. ožujka 2008. godine,

- na iznos od 27,52 EUR s kta od 09. travnja 2008. godine,

- na iznos od 27,03 EUR s kta od 11. svibnja 2008. godine,

- na iznos od 27,06 EUR s kta od 05. lipnja 2008. godine,

- na iznos od 26,55 EUR s kta od 29. srpnja 2008. godine,

- na iznos od 26,56 EUR s kta od 29. kolovoza 2008. godine,

- na iznos od 26,55 EUR s kta od 15. rujna 2008. godine,

- na iznos od 29,78 EUR s kta od 26. listopada 2008. godine,

- na iznos od 28,76 EUR s kta od 04. studenog 2008. godine,

- na iznos od 29,25 EUR s kta od 02. siječnja 2009. godine,

- na iznos od 29,32 EUR s kta od 28. siječnja 2009. godine,

- na iznos od 29,59 EUR s kta od 17. veljače 2009. godine,

- na iznos od 29,58 EUR s kta od 05. ožujka 2009. godine,

- na iznos od 28,80 EUR s kta od 14. travnja 2009. godine,

- na iznos od 28,72 EUR s kta od 03. lipnja 2009. godine,

- na iznos od 28,68 EUR s kta od 03. lipnja 2009. godine,

- na iznos od 28,31 EUR s kta od 29. srpnja 2009. godine,

- na iznos od 38,09 EUR s kta od 17. kolovoza 2009. godine,

- na iznos od 38,22 EUR s kta od 29. rujna 2009. godine,

- na iznos od 37,92 EUR s kta od 22. listopada 2009. godine,

- na iznos od 38,39 EUR s kta od 24. studenog 2009. godine,

- na iznos od 39,17 EUR s kta od 22. siječnja 2010. godine,

- na iznos od 39,12 EUR s kta od 22. siječnja 2010. godine,

- na iznos od 39,18 EUR s kta od 18. veljače 2010. godine,

- na iznos od 39,90 EUR s kta od 24. ožujka 2010. godine,

- na iznos od 39,84 EUR s kta od 06. svibnja 2010. godine,

- na iznos od 39,79 EUR s kta od 06. svibnja 2010. godine,

- na iznos od 35,98 EUR s kta od 10. lipnja 2010. godine,

- na iznos od 36,79 EUR s kta od 09. srpnja 2010. godine,

- na iznos od 35,67 EUR s kta od 09. kolovoza 2010. godine,

- na iznos od 38,69 EUR s kta od 09. rujna 2010. godine,

- na iznos od 36,76 EUR s kta od 25. listopada 2010. godine,

- na iznos od 36,96 EUR s kta od 09. studenog 2010. godine,

- na iznos od 26,14 EUR s kta od 14. prosinca 2010. godine,

- na iznos od 25,92 EUR s kta od 24. siječnja 2011. godine,

- na iznos od 26,02 EUR s kta od 08. veljače 2011. godine,

- na iznos od 26,00 EUR s kta od 09. ožujka 2011. godine,

- na iznos od 25,64 EUR s kta od 06. travnja 2011. godine,

- na iznos od 26,53 EUR s kta od 10. svibnja 2011. godine,

- na iznos od 27,72 EUR s kta od 24. lipnja 2011. godine,

- na iznos od 28,51 EUR s kta od 25. srpnja 2011. godine,

- na iznos od 23,99 EUR s kta od 16. kolovoza 2011. godine,

- na iznos od 21,73 EUR s kta od 28. rujna 2011. godine,

- na iznos od 21,23 EUR s kta od 20. listopada 2011. godine,

- na iznos od 21,66 EUR s kta od 07. studenog 2011. godine,

- na iznos od 21,26 EUR s kta od 12. prosinca 2011. godine,

- na iznos od 21,80 EUR s kta od 11. siječnja 2012. godine,

- na iznos od 21,98 EUR s kta od 14. veljače 2012. godine,

- na iznos od 21,75 EUR s kta od 19. ožujka 2012. godine,

- na iznos od 21,75 EUR s kta od 23. travnja 2012. godine,

- na iznos od 21,72 EUR s kta od 09. svibnja 2012. godine,

- na iznos od 21,85 EUR s kta od 11. lipnja 2012. godine,

- na iznos od 21,60 EUR s kta od 24. srpnja 2012. godine,

- na iznos od 21,42 EUR s kta od 17. kolovoza 2012. godine,

- na iznos od 21,37 EUR s kta od 17. kolovoza 2012. godine,

- na iznos od 21,06 EUR s kta od 13. rujna 2012. godine,

- na iznos od 21,30 EUR s kta od 19. listopada 2012. godine,

- na iznos od 21,37 EUR s kta od 16. studenog 2012 godine,

- na iznos od 21,23 EUR s kta od 11. prosinca 2012. godine,

- na iznos od 21,26 EUR s kta od 09. siječnja 2013. godine,

- na iznos od 21,10 EUR s kta od 27. veljače 2013. godine,

- na iznos od 20,73 EUR s kta od 12. ožujka 2013. godine,

- na iznos od 21,01 EUR s kta od 11. travnja 2013. godine,

- na iznos od 20,48 EUR s kta od 03. lipnja 2013. godine,

- na iznos od 20,37 EUR s kta od 16. srpnja 2013. godine,

- na iznos od 20,31 EUR s kta od 14. kolovoza 2013. godine,

- na iznos od 20,55 EUR s kta od 23. rujna 2013. godine,

- na iznos od 20,44 EUR s kta od 15. listopada 2013. godine,

- na iznos od 20,46 EUR s kta od 20. studenog 2013. godine,

- na iznos od 20,49 EUR s kta od 05. prosinca 2013. godine,

- na iznos od 20,33 EUR s kta od 21. siječnja 2014. godine,

s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10 isplatiti tužiteljici SN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s osnove promjene tečaja, isplati iznos od 6.926,94 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 0,04 EUR s kta od 01. ožujka 2008. godine,

- na iznos od 2,37 EUR s kta od 09. travnja 2008. godine,

- na iznos od 11,78 EUR s kta od 04. studenog 2008. godine,

- na iznos od 1,11 EUR s kta od 02. siječnja 2009. godine,

- na iznos od 12,96 EUR s kta od 28. siječnja 2009. godine,

- na iznos od 14,57 EUR s kta od 17. veljače 2009. godine,

- na iznos od 15,38 EUR s kta od 05. ožujka 2009. godine,

- na iznos od 13,46 EUR s kta od 14. travnja 2009. godine,

- na iznos od 13,18 EUR s kta od 03. lipnja 2009. godine,

- na iznos od 10,16 EUR s kta od 03. lipnja 2009. godine,

- na iznos od 27,51 EUR s kta od 29. srpnja 2009. godine,

- na iznos od 8,74 EUR s kta od 17. kolovoza 2009. godine,

- na iznos od 10,79 EUR s kta od 29. rujna 2009. godine,

- na iznos od 9,62 EUR s kta od 22. listopada 2009. godine,

- na iznos od 8,49 EUR s kta od 24. studenog 2009. godine,

- na iznos od 11,09 EUR s kta od 22. siječnja 2010. godine,

- na iznos od 13,56 EUR s kta od 22. siječnja 2010. godine,

- na iznos od 16,16 EUR s kta od 18. veljače 2010. godine,

- na iznos od 15,47 EUR s kta od 24. ožujka 2010. godine,

- na iznos od 19,85 EUR s kta od 06. svibnja 2010. godine,

- na iznos od 18,72 EUR s kta od 06. svibnja 2010. godine,

- na iznos od 20,56 EUR s kta od 10. lipnja 2010. godine,

- na iznos od 32,73 EUR s kta od 09. srpnja 2010. godine,

- na iznos od 29,96 EUR s kta od 09. kolovoza 2010. godine,

- na iznos od 40,35 EUR s kta od 09. rujna 2010. godine,

- na iznos od 34,87 EUR s kta od 25. listopada 2010. godine,

- na iznos od 30,75 EUR s kta od 09. studenog 2010. godine,

- na iznos od 41,67 EUR s kta od 14. prosinca 2010. godine,

- na iznos od 49,14 EUR s kta od 24. siječnja 2011. godine,

- na iznos od 43,73 EUR s kta od 08. veljače 2011. godine,

- na iznos od 44,52 EUR s kta od 09. ožujka 2011. godine,

- na iznos od 40,63 EUR s kta od 06. travnja 2011. godine,

- na iznos od 41,83 EUR s kta od 10. svibnja 2011. godine,

- na iznos od 55,05 EUR s kta od 24. lipnja 2011. godine,

- na iznos od 56,90 EUR s kta od 25. srpnja 2011. godine,

- na iznos od 70,33 EUR s kta od 16. kolovoza 2011. godine,

- na iznos od 65,11 EUR s kta od 28. rujna 2011. godine,

- na iznos od 56,98 EUR s kta od 20. listopada 2011. godine,

- na iznos od 56,77 EUR s kta od 07. studenog 2011. godine,

- na iznos od 55,88 EUR s kta od 12. prosinca 2011. godine,

- na iznos od 58,83 EUR s kta od 11. siječnja 2012. godine,

- na iznos od 62,08 EUR s kta od 14. veljače 2012. godine,

- na iznos od 62,18 EUR s kta od 19. ožujka 2012. godine,

- na iznos od 60,13 EUR s kta od 23. travnja 2012. godine,

- na iznos od 60,97 EUR s kta od 09. svibnja 2012. godine,

- na iznos od 62,18 EUR s kta od 11. lipnja 2012. godine,

- na iznos od 60,87 EUR s kta od 24. srpnja 2012. godine,

- na iznos od 60,98 EUR s kta od 17. kolovoza 2012. godine,

- na iznos od 59,77 EUR s kta od 17. kolovoza 2012. godine,

- na iznos od 57,53 EUR s kta od 13. rujna 2012. godine,

- na iznos od 60,26 EUR s kta od 19. listopada 2012. godine,

- na iznos od 61,26 EUR s kta od 16. studenog 2012 godine,

- na iznos od 60,86 EUR s kta od 11. prosinca 2012. godine,

- na iznos od 56,87 EUR s kta od 09. siječnja 2013. godine,

- na iznos od 59,63 EUR s kta od 27. veljače 2013. godine,

- na iznos od 60,27 EUR s kta od 12. ožujka 2013. godine,

- na iznos od 59,02 EUR s kta od 11. travnja 2013. godine,

- na iznos od 55,34 EUR s kta od 03. lipnja 2013. godine,

- na iznos od 53,06 EUR s kta od 16. srpnja 2013. godine,

- na iznos od 55,08 EUR s kta od 14. kolovoza 2013. godine,

- na iznos od 56,48 EUR s kta od 23. rujna 2013. godine,

- na iznos od 60,04 EUR s kta od 15. listopada 2013. godine,

- na iznos od 58,08 EUR s kta od 20. studenog 2013. godine,

- na iznos od 58,96 EUR s kta od 05. prosinca 2013. godine,

- na iznos od 59,68 EUR s kta od 21. siječnja 2014. godine,

- na iznos od 54,12 EUR s kta od 07. veljače 2014. godine,

- na iznos od 55,39 EUR s kta od 16. ožujka 2014. godine,

- na iznos od 54,74 EUR s kta od 16. travnja 2014. godine,

- na iznos od 53,47 EUR s kta od 16. svibnja 2014. godine,

- na iznos od 52,90 EUR s kta od 16. lipnja 2014. godine,

- na iznos od 53,15 EUR s kta od 16. srpnja 2014. godine,

- na iznos od 54,75 EUR s kta od 16. kolovoza 2014. godine,

- na iznos od 56,38 EUR s kta od 16. rujna 2014. godine,

- na iznos od 56,24 EUR s kta od 16. listopada 2014. godine,

- na iznos od 57,06 EUR s kta od 16. studenog 2014. godine,

- na iznos od 58,24 EUR s kta od 16. prosinca 2014. godine,

- na iznos od 57,76 EUR s kta od 15. siječnja 2015. godine,

- na iznos od 58,42 EUR s kta od 18. veljače 2015. godine,

- na iznos od 58,42 EUR s kta od 16. ožujka 2015. godine,

- na iznos od 58,42 EUR s kta od 16. travnja 2015. godine,

- na iznos od 58,42 EUR s kta od 16. svibnja 2015. godine,

- na iznos od 58,42 EUR s kta od 16. lipnja 2015. godine,

- na iznos od 58,42 EUR s kta od 16. srpnja 2015. godine,

- na iznos od 58,42 EUR s kta od 16. kolovoza 2015. godine,

- na iznos od 58,42 EUR s kta od 16. rujna 2015. godine,

- na iznos od 58,42 EUR s kta od 16. listopada 2015. godine,

- na iznos od 58,42 EUR s kta od 17. studenog 2015. godine,

- na iznos od 58,42 EUR s kta od 15. prosinca 2015. godine,

- na iznos od 58,42 EUR s kta od 05. siječnja 2016. godine,

- na iznos od 74,64 EUR s kta od 17. veljače 2016. godine,

- na iznos od 77,63 EUR s kta od 11. ožujka 2016. godine,

- na iznos od 73,91 EUR s kta od 07. travnja 2016. godine,

- na iznos od 72,30 EUR s kta od 04. svibnja 2016. godine,

- na iznos od 70,83 EUR s kta od 11. lipnja 2016. godine,

- na iznos od 75,38 EUR s kta od 13. srpnja 2016. godine,

- na iznos od 74,70 EUR s kta od 02. kolovoza 2016. godine,

- na iznos od 72,38 EUR s kta od 02. rujna 2016. godine,

- na iznos od 75,15 EUR s kta od 15. listopada 2016. godine,

- na iznos od 75,73 EUR s kta od 16. studenog 2016. godine,

- na iznos od 77,26 EUR s kta od 05. prosinca 2016. godine,

- na iznos od 79,16 EUR s kta od 11. siječnja 2017. godine,

- na iznos od 78,47 EUR s kta od 09. veljače 2017. godine,

- na iznos od 77,30 EUR s kta od 12. ožujka 2017. godine,

- na iznos od 77,00 EUR s kta od 03. travnja 2017. godine,

- na iznos od 74,61 EUR s kta od 04. svibnja 2017. godine,

- na iznos od 71,90 EUR s kta od 05. lipnja 2017. godine,

- na iznos od 70,84 EUR s kta od 08. srpnja 2017. godine,

- na iznos od 62,29 EUR s kta od 11. kolovoza 2017. godine,

- na iznos od 60,68 EUR s kta od 13. rujna 2017. godine,

- na iznos od 63,42 EUR s kta od 06. listopada 2017. godine,

- na iznos od 60,96 EUR s kta od 13. studenog 2017. godine,

- na iznos od 61,02 EUR s kta od 05. prosinca 2017. godine,

- na iznos od 59,77 EUR s kta od 06. siječnja 2018. godine,

- na iznos od 58,44 EUR s kta od 12. veljače 2018. godine,

- na iznos od 60,80 EUR s kta od 01. ožujka 2018. godine,

- na iznos od 56,32 EUR s kta od 12. travnja 2018. godine,

- na iznos od 52,12 EUR s kta od 15. svibnja 2018. godine,

- na iznos od 59,62 EUR s kta od 15. lipnja 2018. godine,

- na iznos od 58,15 EUR s kta od 09. srpnja 2018. godine,

- na iznos od 58,03 EUR s kta od 15. kolovoza 2018. godine,

- na iznos od 64,74 EUR s kta od 11. rujna 2018. godine,

- na iznos od 64,15 EUR s kta od 11. listopada 2018. godine,

- na iznos od 62,47 EUR s kta od 11. studenog 2018 godine,

- na iznos od 63,21 EUR s kta od 11. prosinca 2018. godine,

- na iznos od 64,46 EUR s kta od 17. siječnja 2019. godine,

- na iznos od 62,34 EUR s kta od 11. veljače 2019. godine,

- na iznos od 63,40 EUR s kta od 13. ožujka 2019. godine,

- na iznos od 66,48 EUR s kta od 11. travnja 2019. godine,

- na iznos od 61,64 EUR s kta od 09. svibnja 2019. godine,

- na iznos od 65,96 EUR s kta od 06. lipnja 2019. godine,

- na iznos od 218,18 EUR s kta od 13. srpnja 2019. godine,

s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 naknaditi tužiteljici SN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 3.615,69 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.01.2025.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 3207987161, broj kreditne partije: 7103426009 od 04.12.2006.g., a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 40.281,97 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke – CHF-a na dan isplate kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 20 godina. Kredit se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 252,89 CHF-a obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Kredit dospijeva prvog dana u mjesecu.

2. U predmetnom Ugovoru u člancima 1. i 2. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez jasnih parametara po kojima bi tužitelj mogao biti obaviješten i imati saznanja o konkretnim stopama i tečaju koji će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogao utjecati ili pregovarati s tuženikom, pa su tako i kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjani na štetu tužitelja.

3. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. i pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g. u toč. I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013.g. kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju - Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih Ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

4. Tužitelj se poziva na presudu suda EU C-118/2017, prema kojoj presudi tužitelj ima pravo na potpunu restituciju i uspostavu prava na povrat koristi s ciljem da se uspostavi takva pravna situacija kao da nepoštene odredbe nisu niti postojale.

5. Kako su ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetne, to tužitelj potražuje na ime razlike preplate temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope iznos od 1.997,92 € i na ime promjene tečaja CHF-a u visini glavnice od kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita, a u visini glavnice od 6.926,94 € koje iznose tužitelj potražuje s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate uz naknadu parničnog troška.

6. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik čini nespornim da su parnične stranke sklopile Ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit od CHF 40.281,97 € u iznosu kunske protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju HNB s rokom otplate od 20 godina.

7. Nije sporno niti da je Ugovorom o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi 4,50% godišnje i da je ista promjenjiva. Nije sporno ni da su odredbama Ugovora o kreditu glavnica kao i kamate vezane za valutnu klauzulu, odnosno da se tečaj izračunava prema srednjem tečaju HNB za švicarski franak.

8. Tuženik osporava da bi ovaj Ugovor o kreditu bio potrošački ugovor jer tužitelj nije dokazao da je potrošač, niti da su sredstva kredita korištena isključivo za potrošačke svrhe. Iz Ugovora proizlazi da je tužiteljica sredstva koristila radi kupnje stana, spremišta i garažnog parkirnog mjesta na adresi [adresa], a na toj adresi je bilo registrirano društvo Helinger d.o.o. u kojem društvu je direktor i član društva LN koji je i sudjelovao u otplati kredita, pa je stoga kredit korišten za obrtničku djelatnost.

9. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da tužiteljica nije uplatila sve anuitete kredita jer je za pojedine anuitete vidljivo da ih je platio LN, pa kako je osnovni postulat instituta stjecanja bez osnove da stjecatelj ne može biti obvezan vratiti ono što je bez osnove stekao bilo kome, već samo onome od kojeg je nešto bez osnove stekao. Dakle, samo onaj od kojega je nešto bez osnove stečeno aktivno je legitimiran zahtijevati povrat.

10. Nadalje tuženik ističe prigovor zastare tražbine za sve iznose koji su dospjeli do 13.06.2014.g.

11. Tuženik osporava da je valutna klauzula kao ugovorna odredba ništetna. Poziva se na odredbu čl. 84. ZZP/03 koja odredba propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

12. U prilog svom shvaćanju poziva se na presudu VSRH Revt-249/14 od 09.04.2015.g. i na presudu Suda Europske unije u predmetu C-186/16 od 20.09.2017.g. Tuženik drži da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u predmetnim ugovorima o kreditu bila jasna, lako razumljiva i lako uočljiva i stoga ista ne može biti podvrgnuta testu poštenja.

13. Tuženik drži da se procjena razumljivosti, uočljivosti i jasnoće pojedine odredbe Ugovora ima ocjenjivati od slučaja do slučaja pa je tako u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu tužitelj raspolagao s dovoljno informacija da može procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje bi takva odredba o valutnoj klauzuli mogla imati za njegove financijske obveze.

14. Predmetni Ugovori o kreditu su solemnizirani kod Javnog bilježnika pa je stoga Javni bilježnik dužan po Zakonu prije solemnizacije rastumačiti tuženiku ugovorne odredbe.

15. Tuženik traži da sud uzme u obzir i tzv. negativne razlike te da se ta svota odbije od ukupno utvrđene preplate, ističući isključivo materijalnopravni prigovor na ime negativnih razlika.

16. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o namjenskom kreditu od 04.12.2006. (list 7-14 spisa, list 151-156 spisa), zk. izvadak (list 15 spisa), otplatni plan kredita (list 16-22 spisa, list 160-166 spisa), Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke (list 187-193 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku FORENZIKA PRIMA d.o.o. (list 206-230 spisa, list 281-306), te je provedeno dodatno vještačenje dana 25.01.2024. (list 393-404 spisa) na ime utvrđivanja negativnih razlika po kreditu, saslušana je tužiteljica kao stranka i svjedok LN (list 381-385 spisa).

17. Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

18. Među strankama je neprijeporno da je sklopljen Ugovor o kreditu dana 04.12.2006.g., a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kreditu odobrio kredit u iznosu od 40.281,97 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za CHF na dan isplate kredita, a kamatna stopa je ugovorena 4,50 % godišnje kao promjenjiva prema Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke, a te kamate su uključene u anuitete.

19. Nije sporno niti da se kamatna stopa tijekom ugovora mijenjala jednostranom odlukom banke od početne 4,50 % do 6,30 %, nije sporno da se mijenjao tečaj CHF u odnosu na početni tečaj koji je postojao u trenutku sklapanja ugovora o kreditu.

20. Prijeporno je, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, prijeporna je osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine unatoč pravnom shvaćanju VRSH u presudi Rev-2245/17 od 20.03.2018.g., te odnosi li se pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i na tužitelja jer tužitelj nije bio stranka u toj kolektivnoj tužbi, neovisno od toga što je tuženik bio stranka te kolektivne tužbe.

21. Prijeporno je, je li odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku upotrijebljena suprotno njenoj svrsi. Prijeporno je i je li tužitelj potrošač. Prijeporno je ima li tuženik prava osnovano potraživati potplaćene iznose na ime negativnih razlika.

22. Tvrdnja tuženika da tužitelj nije potrošač jer da to nije dokazao je neosnovana iz razloga što je teret dokaza upravo na tuženiku dokazati da tužitelj nije bio u konkretnom ugovornom odnosu Ugovora o kreditu Potrošač već da je bio trgovac.

23. O ovome je zauzeo i stav VSRH u odluci Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.g. u kojoj je upravo navedeno da je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru. U toj odluci je navedeno "Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru."

24. U odnosu na istaknuti prigovor da se u konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom Ugovoru, sud je uvidom u sklopljeni Ugovor o kreditu između stranaka od 04.12.2006.g. utvrdio da je u predmetnom Ugovoru o kreditu navedeno da je namjena kredita kupnja stana na adresi [adresa].

25. Na ovu okolnost sud je saslušao tužiteljicu kao stranku i njezinog supruga LN, te je tužiteljica u svom iskazu navela da je kredit podigla 2006. i da je njegova namjena bila za rješenje stambenog pitanja stana u kojem će stanovati i u tom stanu nije obavljana nikakva poslovna djelatnost.

26. U odnosu na plaćanje pojedinih anuiteta kredita na način da je njezin suprug platio pojedine anuitete navodi da je njezin suprug plaćao anuitete po kreditu sa njihovih zajedničkih novčanih primanja.

27. U vrijeme kada je uzimala kredit vezano za valutu CHF u banci nije bila upozorena ni na kakvu rizičnost CHF-a, a u to vrijeme je CHF slovio kao najjača i najsigurnija valuta. Pri tome je kamatna stopa na kredite vezane za valutu CHF bila niža od valute euro. Kredit je dignula na 20 godina i nitko joj nije predočio niti je upozorio što se može dogoditi s tečajem CHF-a i sa promjenjivom kamatnom stopom. Predmetni kredit nije konvertiran i još ga uvijek otplaćuje u CHF-u. Sjeća se da je početni anuitet bio relativno nizak te je poslije strahovito narastao. U banci joj je kredit vezan za valutu CHF ponuđen kao najsigurniji, najstabilniji i najjeftiniji i najpovoljniji kredit. To sve je značilo da taj kredit ima najmanju kamatu i najniži anuitet. U banci su joj rekli da će ukoliko i dođe do nekih promjena parametara po kreditu to biti neznatno i minimalno.

28. Potvrđuje da je na navedenoj adresi bilo registrirano sjedište HELINGER d.o.o., ali nikakva poslovna djelatnost se nije odvijala u tom stanu. Negdje 2018. njezin suprug i ona su se odselili u Nizozemsku i taj stan je od 2018. iznajmljen, a u Nizozemskoj također žive u iznajmljenom stanu.

29. Svjedok LN suprug tužiteljice iskazao je da je njegova supruga nekretninu kupila kreditom u CHF-u prije njihovog poznanstva, a kupljeni stan je isključivo namijenjen za stanovanja. Ubrzo su počeli živjeti zajedno i zajedno su osiguravali sredstva za plaćanje anuiteta. Svjedok je naveo da je poneke uplate anuiteta vršio on, poneke njegova supruga, neki anuiteti su plaćani direktno u banci i na mjestu gdje su primljene uplate uopće nije evidentirano tko je izvršio plaćanje, a kada je supruga ostala trudna on ju je u potpunosti rasteretio i nastavio plaćati anuitete sa svoga računa.

30. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka i tužiteljice saslušane kao stranke jer je dan logično i uvjerljivo, te je sud sa sigurnošću utvrdio da je predmetni stan kupila tužiteljica prije braka s svojim suprugom LN i da se nije u tom stanu odvijala nikakva poslovna djelatnost. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra sud je utvrdio da je sjedište toga društva bilo evidentirano u [adresa], a [adresa]. Nadalje uvidom u Izjavu o osnivanju HELINGER d.o.o. (list 132 spisa), sud je utvrdio da je to trgovačko društvo osnovano 2010., pa je evidentno da kredit podignut 2006. nije podignut kao kredit za poslovnu djelatnost jer je HELINGER d.o.o. osnovano kao društvo nakon 4 godine od kada je kredit podignut, pa je prigovor tuženika da se ne radi o potrošačkom kreditu u cijelosti neosnovan.

31. Ocjenom iskaza tužitelja sud je utvrdio da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

32. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a često im daje i pojedinačnu procjenu da su kreditno sposobni samo za sklapanje ugovora koji sadrži odredbe kojima se glavnica veže za tečaj švicarskog franka.

33. Tako i prosječnog potrošača i pojedinačnog potrošača izravno navodi na sklapanje ugovora o kreditu s tom, za potrošača, posebno rizičnom valutnom klauzulom.

34. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

35. U odnosu na prijeporne činjenice između stranaka valja navesti da je izričitom odredbom čl. 502. c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a pri tome odredba čl. 502.c., a niti aktualne direktive Europske unije ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora.

36. Tužitelj se u ovoj parnici poziva na presude Trgovačkog suda RH, Visokog trgovačkog suda RH i presudu Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom koje je potvrđeno u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, (među kojima je i tuženik), pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g.

37. Zaključak o razlozima ništetnosti jednostrano promjenjivih kamata nalazi se na 62 stranici navedene presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. "U svakom slučaju, s obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koriste predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženici nisu odredili referentnu stopu za koju se veže promjena početne kamatne stope, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja ugovora koji sadrže tu odredbu nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene, banke su kao savjesni gospodarstvenici, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja po ocjeni ovog suda, u interesu obje ugovorne strane, trebali odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu, neuvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa kojim to nalaže, banke su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koji uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja…."

38. Presuda i rješenje VTSRH potvrđeni su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pod brojem Revt-249/14 od 09. travnja 2015.godine.

39. Jednostrano promjenjiva kamatna stopa je utvrđena nepoštenom i ništetnom presudama Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 od 04.07.2013., u presudi Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13.06.2014., presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 09.04.2015., te presudom Ustavnog suda RH oznake U-III-2521/2015 od 13.12.2016.g. Time je jednostrano promjenjiva kamatna stopa utvrđena ništetnom po svim instancama sudova Republike Hrvatske.

40. Valutna klauzula je nezakonitom i ništetnom pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04.07.2013.g., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g. a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2221/18 od 03.09.2019.g.

41. Prema odredbi članka 142. stavak 1. ZOO-a opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

42. Nesporno je da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno. 43. Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz Općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.

44. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

45. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

46. ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

47. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

48. Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. 49. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

50. Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto „iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja“.

51. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.

52. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.

53. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

54. Time je sud utvrdio da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

55. Nadalje iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužitelj je naime kreditiran u kunama i sam kredit mu je isplaćen u kunama. U Ugovoru se u čl. 1. navodi kako se radi o isplati u kunskoj protuvrijednosti, a jedina valuta o kojoj su se tužitelj i tuženik dogovarali je jedino i uvijek bila kuna i ništa drugo. Troškovi obrade kredita naplaćeni su kunama kao i svi popratni troškovi koje je tužitelj snosio u vezi predmetnog kredita, a uostalom tuženik je procjenu kreditne sposobnosti tužitelja vršio u kunama, jer tužitelj prima plaću u kunama pa je i procjena visine mjesečne otplate vršena u hrvatskim kunama. Tuženik pri tome za plasiranje ovog kredita nije imao, niti je morao imati niti jedan jedini franak ili uostalom bilo koju drugu valutu osim kune, već je sredstva koja je dao tužitelju (kune) povukao iz depozita građana kojima je raspolagao.

56. Također švicarske franke niti je imao, niti je plasirao tužitelju. Ono što je tuženik napravio jest to da je pošto je kune plasirao tužitelju istovremeno povrat plasmana od strane tužitelja indeksirao, odnosno valutnom klauzulom vezao uz kretanje švicarskog franka na svjetskim monetarnim tržištima (tzv. hedžiranje), a da pri tom tužitelja nije niti izvijestio, niti upozorio kako time sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu.

57. Sam mehanizam Ugovora koji je razradio, sastavio i ponudio tuženik je bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koji su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužitelja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužitelj plaćao znatno povećane mjesečne anuitete, a da je pritom njegova mjesečna i ukupna obveza po kreditu umjesto da se smanjuje, rasla. Tužitelju se naime usprkos redovitoj otplati kredita povećavala kamata i mjesečna rata i ukupna glavnica duga.

58. Ključna odredba u samom mehanizmu Ugovora je pritom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, koja je klauzula upotrjebljena suprotno njenoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak.

59. Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl.- 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP 03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.

60. Druga nepoštena odredba je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se stopa mijenja sukladno jednostranoj odluci banke, dakle odluci koja nije podložna nikakvoj kontroli, niti ugovorne strane, niti neke treće nepristrane strane ili tijela. Time je tuženik ugovorenu kamatnu stopu koja prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO-a čini bitan sastojak Ugovora o kreditu mijenja samovoljno bez ikakve suglasnosti tužitelja ignorirajući ga pritom kao ravnopravnu ugovornu stranu. Ugovorna kamata i obveza tužitelja prilikom primjene jednostrano promjenjive kamatne stope može se od strane tuženika povećati bilo kada i bilo koliko, a ta jednostrana promjenjiva kamatna stopa je ugovorena u čl. 2. Ugovora o kreditu.

61. Treća nepoštena odredba koja je tvorila mehanizam Ugovora je ona o anuitetnoj otplati. Odredba o anuitetnoj otplati znači da tužitelj u prvim godinama kredita otplaćuje uglavnom kamate, a tek nakon toga glavnicu i ova odredba iako sama po sebi dopuštena ugovorna odredba je upravo ta koja je dodatno omogućila tuženiku da jednostranim i nezakonitim povećanjem kamata nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja kako kroz kamate tako i usporenjem otplate glavnice, a koja glavnica je i sama rasla zbog činjenice što je bila povezana uz valutu švicarski franak, a koji tečaj švicarskog franka se povećavao.

62. Kada se ovaj mehanizam Ugovora sa nepoštenim odredbama (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, aprecijacija švicarskog franka i anuitetna otplata) stavio u funkciju na način da se svi elementi kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju, tužitelj je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP/ 03 i čl. 96. st. 1. ZZP/ 07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužitelj plaćao anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih.

63. Jednostrano i samovoljno povećanje same kamatne stope i povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP/07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO-a.

64. Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.

65. Stoga tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

66. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 S i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

67. Time je sud utvrdio da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

68. Istaknuti prigovor po tuženiku da je nastupila zastara tražbine je neosnovan iz razloga što je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od 20.03.2018.g. jasno navedeno da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju čl. 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

69. Kako je pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. postala pravomoćna dana 12.06.2014. donošenjem presude VTS-a Pž- 7129/13, počeo je toga dana teći zastarni rok od 5 godina, a kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 12. lipnja 2019.g. to nije nastupila zastara tražbine tužitelja.

70. Neosnovan je istaknuti prigovor tuženika da se od tražbine tužiteljice trebaju oduzeti iznosi koje je tužiteljica manje platila zato što je tečaj CHF-a odnosno kamata bila niža iz razloga što je o tom pitanju jasno zauzeo stav VSRH da tuženik ne može tražiti negativne razlike samo na temelju materijalnopravnog prigovora kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja jer za takav zahtjev mora istaknuti prigovor radi prebijanja.

71. O ovome je zauzeo stav VSRH u presudi broj Rev-254/24 od 23.04.2024. kojom VSRH i dalje ostaje kod svojih stavova da sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli ne trebaju tužbeni zahtjev umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita.

"U odnosu na drugo pitanje koje je rješenjem ovog suda broj: Revd - 1800/23 od 16. svibnja 2023. dopušteno, u ovoj revizijskoj fazi postupka je sporno treba li prilikom donošenja odluke uzeti u obzir tzv. negativnu tečajnu razliku odnosno kada je tužiteljica uplatila manji iznos od onog tečaja koji je bio ugovoren prilikom sklapanja ugovora.

Dajući odgovor na to drugo postavljeno pitanje u reviziji, ovaj sud upućuje na to da je već u presudi ovoga suda poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. prošireno vijeće u sastavu od trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske u činjenično pravnoj situaciji podudarnom su ovopredmetnom, izrazio pravno shvaćanje:

„Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju, stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niže od tečaja CHF na dan isplate. Slijedom navedenog, odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:

„U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi nišetetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita“.

72. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva tužitelja provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo FORENZIKA PRIMA d.o.o.

73. Iz nalaza i mišljenja vještaka FORENZIKA PRIMA d.o.o., a čija je zadaća bila utvrditi koliko je tužiteljica preplatila kredit s osnova iznosa redovnih kamata i koliko je preplatila zbog promjene tečaja tijekom utuženog razdoblja vještak je u svom nalazu i mišljenju i dopunskom nalazu i mišljenju utvrdio da se tijekom otplate kredita kamatna stopa mijenjala na način da ju je banka jednostrano povisivala, te je došlo do promjene tečaja valute.

74. Imajući u vidu provedene izračune, te da se vještak očitovao o svim postavljenim mu zadaćama kao i da je izvršio izračun negativnih razlika, te odgovorio na sve primjedbe tuženika sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan stručno i nepristrano, na temelju podataka u spisu, te je utvrdio visinu tražbine.

75. Radi toga sud je tužiteljici na ime preplate jednostrano promjenjive kamatne stope dosudio zatraženi iznos 1.997,92 €, a na ime preplate temeljem valute iznos od 6.926,94 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a koja propisuje da sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve ništetne odredbe nije bilo. 76. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano mu naplaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

77. Naime, u ovoj pravnoj stvari tuženik je nedvojbeno nepošten od samog trenutka naplate, jer je upravo on odgovoran za ugovaranje ništetne odredbe i ta ista odredba je nametnuta potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja i izmjene i temeljem takve nepoštene i ništetne odredbe tuženik je neosnovano naplatio novčani iznos. 78. Slijedom toga, odredbom čl. 1115. ZOO-a je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja Zahtjeva. Po shvaćanju ovog suda tuženik je nepošten od dana stjecanja, pa je slijedom toga dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, tj. od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

79. Dospijeće svakog pojedinog iznosa određeno je prema datumu plaćanja svakog pojedinog iznosa.

80. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, po Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a uvećano za tri postotna poena i na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

81. Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

82. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, troška sastava 7 ročišta (10.03.2020., 13.10.2020., 15.03.2022., 12.04.2023., 21.11.2023., 16.10.2024. i 27.01.2025.), svako po 100 bodova, troška sastava 3 podnesaka (29.01.2021., 07.09.2021. i 06.12.2022.), svaki po 100 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 9/1 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.

83. Zbrojeno parnični trošak tužitelja iznosi 1100 bodova / 2.200,00 €.

84. Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 550,00 €, te troška predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 384,90 €, čime je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.134,90 €.

85. Nadalje sud je tužiteljici i svjedoku dosudio trošak rent a car-a prema priloženom računu u svoti od 95,89 €, te trošak avionskih karata za tužiteljicu i svjedoka u iznosu od 384,90 €, koji troškovi su bili potrebni i neophodni za dolazak tužiteljice i svjedoka na ročište budući oni žive u inozemstvu, a i sukladan je Pravilniku o naknadi troškova u sudskim postupcima ("Narodne Novine" br. 8/1988, 3/1994, 150/2005), a koji propisuje da stranke imaju također pravo na naknadu za putne troškove, prijevoz, troškove za hranu i smještaj i sve ostale troškove koji su imali u svezi dolaska na ročište sukladno odredbi čl. 24. tog Pravilnika. Time je sud tužiteljici na ime parničnog troška dosudio pripadajući iznos od 3.615,69 €.

86. Sud nije odlučivao o zatraženom trošku sudske pristojbe na tužbu i presudu iz razloga što pristojba na tužbu nije ni plaćena, a i zbog toga što je dana 20.05.2023 stupio na snagu novi Zakon o sudskim pristojbama (" Narodne novine" 118/18 i 51/23) koji izričito propisuje u čl. 11. st. 1. toč. 20., da su Potrošači ex lege oslobođeni troška sudskih pristojbi u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, radi čega tužitelj nije u obvezi plaćati sudske pristojbe. 87. Sud je tužiteljici dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

88. Radi navedenog odlučeno je kao u točkama I. - III. izreke.

U Zagrebu, dana 27. siječnja 2025. godine

Sutkinja

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun tužitelja

- pun tuženika