REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
Ante Starčevića 23
21260 Imotski
P-1225/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom po sucu toga suda Mate Kukavici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], Uberlingen, Haus Moehrle Christoph str. 5, zastupana po punomoćniku Krešimiru Biočiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženice ŽČ, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) IZ [adresa], zastupana po Borisu Rebiću, odvjetniku u Imotskom, radi predaje u posjed i isplate, a nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. prosinca 2024. u prisutnosti stranaka i punomoćnika, 27. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženici ŽČ predati tužiteljici KČ u posjed slobodnu od svih osoba i stvari nekretninu u Imotskom, u naravi stan, koji se nalazi u [adresa] i to stan ukupne površine 67 m2 sagrađen na čestici 3265 (nova izmjera), 2824/4, 2824/6, 2944/19 (stara izmjera) K. O. [katastarska općina] – Glavina, a koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, blagavaonice, izbe, kupaonice i wc-a, predsoblja, hodnika, otvorene lođe s pripadajućom drvarnicom, time da je predmetni stan upisan u knjizi položenih ugovora u navedenoj K.O. u [broj poduloška] i to u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženici ŽČ platiti tužiteljici KČ iznos od 7.963,63 Eura sa zateznom kamatom od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to:
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. siječnja 2016.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. veljače 2016.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. ožujka 2016.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. travnja 2016.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. svibnja 2016.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. lipnja 2016.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. srpnja 2016.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. kolovoza 2016.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. rujna 2016.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. listopada 2016.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. studenog 2016.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. prosinca 2016.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. siječnja 2017.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. veljače 2017.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. ožujka 2017.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. travnja 2017.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. svibnja 2017.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. lipnja 2017.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. srpnja 2017.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. kolovoza 2017.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. rujna 2017.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. listopada 2017.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. studenog 2017.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. prosinca 2017.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. siječnja 2018.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. veljače 2018.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. ožujka 2018.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. travnja 2018.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. svibnja 2018.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. lipnja 2018.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. srpnja 2018.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. kolovoza 2018.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. rujna 2018.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. listopada 2018.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. studenog 2018.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. prosinca 2018.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. siječnja 2019.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. veljače 2019.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. ožujka 2019.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. travnja 2019.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. svibnja 2019.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. lipnja 2019.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. srpnja 2019.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. kolovoza 2019.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. rujna 2019.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. listopada 2019.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. studenog 2019.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. prosinca 2019.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. siječnja 2020.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. veljače 2020.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. ožujka 2020.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. travnja 2020.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. svibnja 2020,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. lipnja 2020.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. srpnja 2020.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. kolovoza 2020.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. rujna 2020.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. listopada 2020.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. studenog 2020.,
- na iznos od 132,72 € počevši od 01. prosinca 2020., kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 1.594,56 eura, sve u roku od 15 dana.
II/ Odbija se preostali dio zahtjeva tužiteljice KČ za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 156,44 eura.
III/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice ŽČ za naknadom troška parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasnica nekretnine opisane u izreci presude, a da se tuženica bez valjane pravne osnove nalazi u posjedu iste. stoga tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da joj se preda u posjed predmetna nekretnina slobodna od osoba i stvari, kao i da joj tuženica po toj osnovi isplati naknadu u odnosu na razdoblje počevši od prosinca 2015. do studenog 2020. u ukupnom iznosu od 7.963,36 eura s pripadajućom kamatom i to sve uz naknadu troška parničnog postupka.
2.Tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava u cijelosti osporava tužbeni zahtjev ukazuje da je imala velika ulaganja u predmetnu nekretninu kojim ulaganjem je poboljšala vrijednost predmetne nekretnine i očuvala joj vrijednost te ukazuje da traži da joj se isplati naknada po toj osnovi ukoliko će se smatrati tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan. Ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u izvadak iz knjige položenih ugovora za predmetnu nekretninu (list 5 i 6 spisa), presliku dopisa od 30. listopada 2014. s pripadajućom povratnicom i potvrdom o primitku (list 7 i 8 spisa), a osim navedenog izveden je dokaz saslušanja stranaka (list 74 i 75 spisa), kao i dokaz uvidom u spis ovog suda pod poslovnim brojem P-65/2019 kroz e-spis program suda.
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; nadalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.
5. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica uknjižena kao vlasnica predmetnog stana, da se tuženica nalazi u posjedu stana, da je tuženica inicirala parnični postupak koji se vodio pod poslovnim brojem P-65/2019 radi utvrđenja prava suvlasništva, ali da je tužbeni zahtjev iste odbijen te da je presuda stekla svojstvo pravomoćnosti s obzirom na presudu Županijskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Gž-1080/21 od 26. svibnja 2021. kojom je odbijena žalba tužiteljice na presudu prvostupanjskog suda kojom je odbijen njen tužbeni zahtjev.
6. Između stranaka je sporno je li tužiteljica vlasnica predmetnog stana te je li u tom smislu ovlaštena s uspjehom zahtijevati od tuženice predaju u posjed predmetnog stana.
7.Uvidom u presliku izvatka iz knjige položenih ugovora (list 5 i 6 spisa) utvrđeno je da je upravo tužiteljica KČ (ranije TČ) uknjižena kao vlasnica predmetne nekretnine u odnosu na koju traži predaju u posjed, a da je ista vlasnica proizlazi i iz njenog iskaza, pa kako je u tom dijelu njen iskaz sukladan javnoj ispravi ovaj sud prihvaća isti kao vjerodostojan.
8. U tom smislu, potrebno je ukazati na dokaznu snagu javne isprave pa je tako odredbom članka 230. stavak 1. ZPP-a propisana presumpcija istinitosti onoga što je potvrđeno ili određeno sadržajem javne isprave.
9. Radi se o oborivoj presumpciji, ali tuženica ničim u ovom postupku nije uspjela oboriti tu presumpciju odnosno dokazati da je upravo ona suvlasnica predmetnog stana, a ne tužiteljica jedina vlasnica kako to proizlazi iz javne isprave.
9.1. Naime, tvrdnje tuženice o otkupu stana i njenom stjecanju stana dosjelošću su paušalne i ničim dokazane posebno kada se uzme u obzir nesporna činjenica da je isto pokušavala dokazati i u postupku vođenim pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-65/2019 u kojem je odbijen njen tužbeni zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva, pri čemu je odluka u tom postupku i stekla svojstvo pravomoćnosti.
9.2. Sud nalazi važnim ukazati da se o već utvrđenim činjenicama u tom postupku ne može raspravljati u ovom postupku budući da bi se na taj način ovaj postupak pretvorio u ponavljanje već pravomoćno okončanog drugog postupka te preispitivanje odluke iz tog postupka, što je nedopušteno.
9.3. Osim toga, tvrdnje tuženice oko stjecanja prava vlasništva dosjelošću su potpuno neosnovane imajući u vidu da je tuženica još u listopadu 2014. od strane tužiteljice (list 7 i 8 spisa) pozvana na predaju u posjed predmetnog stana pri čemu između stranaka nije sporno niti da je tuženici još od ranije bilo poznato da je tužiteljica otkupila predmetni stan (neovisno o prigovorima od strane tuženice), a sve u smislu činjenice da se stoga ne može raditi o poštenom posjedu u smislu odredbe članka 18. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV), pa time niti o mogućnosti stjecanja vlasništva dosjelošću.
10. Slijedom navedenog, kako je iz navedenih isprava te iskaza tužiteljice utvrđeno da je upravo ona vlasnica predmetnog stana, a nije sporno da je tuženica u posjedu istog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice da joj se preda u posjed predmetni stan sve sukladno odredbama članka 161. stavak 1. i 162. stavak 1. ZV-a, pa je i odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.
11. U smislu navedenog ovaj sud smatra iskaz tuženice nevjerodostojan budući da je isti suprotan dokumentaciji koja prileži spisu. Tako je za ukazati da ista u svom iskazu navodi da joj je prvi glas da sestra traži predaju u posjed stana bio nakon njene tužbe negdje 2019., dok je uvidom u dopis od 30. listopada 2014. i pripadajuću povratnicu i potvrdu o primitku (list 7 i 8 spisa) sud utvrdio da je tuženica 04. studenog 2014. zaprimila dopis tužiteljice upućen po njenom punomoćniku koju upravo traži predaju u posjed predmetnog stana.
12. Što se tiče tvrdnji tuženice da je imala ulaganja u predmetni stan, valja reći da ista nije iskazala uopće svoju tražbinu po toj osnovi u formi protutužbe ili eventualno istaknutog prigovora radi prijeboja.
12.1 Naime, za ukazati je također da posjednik koji je bio pošten za vrijeme kada su učinjena ulaganja doista ima pravo na naknadu s osnova tih ulaganja u smislu odredbe članka 164. stavak 2. ZV-a, kao i pravo retencije (zadržanja). Međutim, tuženica uopće ne ističe pravo retencije niti ističe zahtjev po osnovi ulaganja pa stoga niti nema dospjelo potraživanje prema tužiteljici budući da zahtjev poštenog posjednika za naknadu nužnih i korisnih troškova na ime ulaganja u vlasnikovu stvar dospijeva prema vlasniku u trenutnu kada posjednik takav zahtjev suprotstavi vlasnikovu zahtjevu za povrat stvari ili kada preda stvar vlasniku.
12.2. Kako tuženica nije istaknula određeni zahtjev za naknadu nužnih i korisnih troškova, niti je nesporno predmetnu nekretninu predala u posjed, to njezino eventualno potraživanje nije niti dospjelo pa joj slijedom toga niti ne pripada pravo retencije, ako se uopće takav prigovor može smatrati prigovorom retencije (tako npr. i Županijski sud u Rijeci u presudi pod poslovnim brojem Gž-5801/13 od 01. srpnja 2015.).
12.3. Slijedom navedenog, stav je ovog suda da se i neovisno o navedenom, paušalni navodi tuženice o ulaganju u stan bez da je istaknula konkretno potraživanje visinom i kvalitetom, niti ne može smatrati prigovorom retencije, a navedeni stav je zauzet i od strane Vrhovnog suda RH kao npr. u rješenju pod brojem Revd-2027/2020 od 02. veljače 2021.
12.4. Isto tako, nastavno na iznijeti stav, mišljenje ovog suda da eventualno postojanje tražbine s naslova nužnih i korisnih troškova mora biti razvidno u izreci presude (npr. kroz protutužbeni zahtjev) jer bi u suprotnom u kontekstu prigovora prava retencije vlasnik ostao bez prava posjeda nekretnine koje je vlasnik i to u nedogled jer ne bi bilo poznato ni dospijeće ni obim obveze (tako i Ustavni sud RH u odluci broj U-III- 497/2012 od 30. ožujka 2016.). Pri tome se ukazuje da je tuženica predlagala izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem na okolnost visine vrijednosti ulaganja, ali ista je neovisno o tome mogla iskazati svoju tražbinu i uskladiti je nakon vještačenja, pa je sud zbog toga i odlučio da neće izvoditi taj dokaz.
13. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadom s osnova koristi koju je tuženica imala zbog korištenja predmetnog stana bez valjane pravne osnove, valja reći da tužiteljica ima pravo na naknadu po toj osnovi sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZPP-a, i to najkasnije za razdoblje od 04. studenog 2014. pa nadalje, budući da je upravo tog dana tuženica zaprimila dopis tužiteljice kojim je poziva na predaju stana u posjed (list 7 i 8 spisa), pa je najkasnije tada prestala biti pošten posjednik.
14. Kako tuženica traži naknadu po navedenoj osnovi počevši od siječnja 2016. (za prosinac 2015.) pa do zaključno sa prosincem 2020. (za studeni 2020), ista sukladno navedenom ima pravo tražiti naknadu po istaknutoj osnovi za to razdoblje.
15. U pogledu visine tražbine po toj osnovi, valja reći da se ista razmatra kroz korist koju je imala tuženica upotrebom tužiteljičine stvari, što znači da se razmatra koliko bi tuženica platila na ime najma takvog ili sličnog stana u odnosu na sporno razdoblje.
15.1. Imajući u vidu da se radi o trosobnom stanu od 67 m2, ovaj sud smatra općepoznatom činjenicom da u spornom razdoblju tuženica za takav ili sličan stan prema uvjetima na tržištu nije mogla ugovoriti najam za naknadu koja bi bila manja od 132,72 eura po mjesecu, a koliko upravo i traži tužiteljica po ovoj osnovi.
15.2. Kako se sukladno odredbi čl. 221. st. 4. ZPP-a općepoznate činjenice niti ne dokazuju, sud nije smatra potrebnim pribavljati podatke od Porezne uprave Ministarstva financija RH niti izvoditi dokaz građevinskim vještačenjem.
16. Slijedom navedenog, kako je tuženica nepoštena posjednica, sukladno navedenoj odredbi ZV-a, ista je dužna tužiteljici isplatiti naknadu po osnovi korištenja stana bez valjane pravne osnove, pa je i odlučeno kao u izreci pod točkom II te je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 7.963,36 eura s pripadajućom zateznom kamatom.
17. Kao početak tijeka zatezne kamate u smislu odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a uzet je u prvi dan u mjesecu za prethodni mjesec, što je jedan od uobičajenih načina utvrđivanja dospijeća mjesečnih iznosa najamnine, a stopa zatezne kamate dosuđena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.
18. Pored svega navedenog, bitno je istaknuti da sud sukladno odredbi članka 299. ZPP-a nije uzimao u obzir nove navode stranaka iznijete i dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka.
19. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a naloženo je tuženici naknaditi joj trošak parničnog postupka. Tako je primjenom Tbr. 7. – 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa) tužiteljici dosuđeno po 200,00 € za sastav tužbe, te za sastav podnesaka od 29. ožujka 2023., kao i za zastupanje na ročištima od 05. svibnja 2023., 25. listopada 2024. i 19. studenog 2024., te po 100,00 eura za zastupanje na ročištima od 25. listopad 2021. i 24. listopada 2023. što ukupno s pripadajućim PDV-om iznosi 1.500,00 €, a na što je valjalo pridodati i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 63,04 €, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 31,52 €, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom I.
20. Sud tužitelju nije dosudio trošak za zastupanje na ročištu od 25. listopada 2021. u zatraženom iznosu već polovicu tog iznosa jer se radi o ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Nadalje, sud tužiteljici nije dosudio zatraženi iznos s naslova sudske pristojbe na presudu budući da će isti imati mogućnost platiti polovicu iznosa ukoliko ispuni pristojbenu obvezu u roku od 3 dana od presude, pa je u tom dijelu trošak i dosuđen u polovici iznosa pristojbe, te je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom II.
21. Kako je tuženica u cijelosti izgubila parnicu, u cijelosti je odbijen i njezin zahtjev za naknadom troška parničnog postupka temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom III.
U Zagrebu, 27. siječnja 2025.
Sudac
Mate Kukavica
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. Tuženiku
