REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1491/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 (OIB:84397956623), protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33 (OIB:26187994862), radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 13. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 27. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu 6.493,08 eura sa zateznom kamatom od 24.11.2023. do isplate, i to za razdoblje do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26.2.2024. podnio regresnu tužbu protiv tuženika kao osiguratelja motornog vozila koje je skrivilo prometnu nesreću od 26.11.2000. u kojoj je teško ozlijeđen osiguranik tužitelja KP. Tužitelj tvrdi da je radi posljedica te nesreće KP rješenjem br. 320429 od 23.2.2024. priznato pravo na invalidsku mirovinu. Isplatom priznate mirovine osiguraniku KP za tužitelja nastaje šteta pa od tuženika za isplatu mirovine u razdoblju od 1.11.2021. do 31.10.2023. traži iznos isplaćene invalidske mirovine (7.638,92 eura) umanjen za doprinos svog osiguranika od 15%, odnosno ukupno 6.493,08 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost, niti činjenicu da je tužitelj svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada, ali osporava osnovu i visinu zahtjeva. Naime, osiguranik tužitelja (rođen 1956.) po redovnom bi tijeku stvari s navršenih 65 godina života stekao pravo na starosnu mirovinu, slijedom čega bi tužitelj bio u obvezi isplaćivati mu tu mirovinu. Poziva se na odredbe Zakona o osiguranju po kojima bi tuženik tužitelju bio dužan nadoknaditi samo stvarnu štetu. Predlaže zahtjev odbiti.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao: rješenje tužitelja od 24.2.2024., obračun isplaćene mirovine s ispisom podataka doznačenih mirovinskih primanja i drugu dokumentaciju u spisu i ocjenom svih dokaza po čl. 8. ZPP-a utvrdio da je zahtjev tužitelja neosnovan.

4. Predmet postupka je regresni zahtjev tužitelja za isplate koje je na ime invalidske mirovine isplaćivao u razdoblju od 1.11.2021. do 31.10.2023. svom osiguraniku KP, nastradalog u štetnom događaju od 26.11.2000. krivnjom osiguranika tuženika.

5. Nije sporan nastanak navedene prometne nesreće od 26.11.2000. ni doprinos osiguranika tužitelja za njegov nastanak u omjeru od 15%. Nesporno je, a proizlazi i iz obračuna isplata i izvatka iz banke podataka tužitelja u spisu, da je u utuženom razdoblju tužitelj svom osiguraniku uplatio ukupno 7.638,92 eura, od čega tužbom potražuje razmjerni iznos od 85% (6.493,08 eura).

6. Sporna je osnova i visina zahtjeva.

7. Tužitelj tužbu podnosi pozivajući se na čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21). S obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila, postojanje, opseg i visina tuženikove obveze moraju se utvrđivati primjenom odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme isplata mirovina koje tužitelj u ovom postupku potražuje (1.7.2019. do 30.6.2021.). Ovo je pravno shvaćanje izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 470/22, Rev 12/22, Rev-5292/19, Rev-x 388/20 od 25.8.2020.

8. Naime, tuženikova pasivna legitimacija izvire upravo iz odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu na temelju kojih je nesporno i sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za vozilo kojim je izazvan predmetni štetni događaj. Na temelju odredaba ZOOP-a tuženik je sklopio ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i odgovara u okviru odredaba toga zakona i preuzetih ugovornih obveza propisanih tim Zakonom. Po čl. 27. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzeti iz ugovorom o osiguranju (st.1.). Stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st.2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.). Ovo znači da obveza tuženika postoji ako je razmjerni iznos mirovine osguranika tužitelja koji se isplaćuje veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu.

9. Razmjerni iznos mirovine određuje se po čl. 27. st. 3. ZOOP-a prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

10. Prema tome, prema citirani zakonskim odredbama obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

11. Međutim, iz dokumentacije koja je dostavljena u spis (koju stranke nisu osporile) sud nije mogao utvrditi postoji li razlika u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP-a koja bi za tužitelja predstavljala štetu. S obzirom da tužitelj, na kojem je teret dokaza ove činjenice, nije predložio dokaze iz kojih bi sud mogao utvrditi postoji li, i u kojem iznosu ova razlika, njegov je zahtjev po čl. 221.a ZPP-a odbijen.

Zagreb, 27. siječnja 2025.

Sudac:

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. O žalbi, koja se podnosi pisanim putem u 4 primjerka ovom sudu, odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku