REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-31/2025-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku ABC odvjetniku iz [adresa], protiv tuženice ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz [obrt] iz [adresa], radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. listopada 2024., poslovni broj: P-9191/2023-39, u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice ... [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. listopada 2024., poslovni broj: P-9191/2023-39.

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za nadoknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime razlike preplaćenih iznosa anuiteta iznos od 1.537,99 €, s zakonskim zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose:

- iznos od 2,71 € s kta od 16.11.2007.g. do isplate,

- iznos od 2,71 € s kta od 15.12.2007.g. do isplate,

- iznos od 2,71 € s kta od 16.01.2008.g. do isplate,

- iznos od 2,71 € s kta od 16.02.2008.g. do isplate,

- iznos od 2,71 € s kta od 15.03.2008.g. do isplate,

- iznos od 2,71 € s kta od 16.04.2008.g. do isplate,

- iznos od 4,10 € s kta od 16.05.2008.g. do isplate,

- iznos od 4,10 € s kta od 14.06.2008.g. do isplate,

- iznos od 4,10 € s kta od 16.07.2008.g. do isplate,

- iznos od 4,10 € s kta od 15.08.2008.g. do isplate,

- iznos od 4,10 € s kta od 16.09.2008.g. do isplate,

- iznos od 7,52 € s kta od 16.10.2008.g. do isplate,

- iznos od 4,10 € s kta od 15.11.2008.g. do isplate,

- iznos od 8,99 € s kta od 16.12.2008.g. do isplate,

- iznos od 10,05 € s kta od 16.01.2009.g. do isplate,

- iznos od 10,52 € s kta od 14.02.2009.g. do isplate,

- iznos od 11,46 € s kta od 14.03.2009.g. do isplate,

- iznos od 11,71 € s kta od 21.04.2009.g. do isplate,

- iznos od 9,65 € s kta od 21.05.2009.g. do isplate,

- iznos od 8,14 € s kta od 24.06.2009.g. do isplate,

- iznos od 8,54 € s kta od 21.07.2009.g. do isplate,

- iznos od 9,34 € s kta od 21.08.2009.g. do isplate,

- iznos od 9,27 € s kta od 22.09.2009.g. do isplate,

- iznos od 8,46 € s kta od 21.10.2009.g. do isplate,

- iznos od 9,98 € s kta od 21.11.2009.g. do isplate,

- iznos od 11,20 € s kta od 22.12.2009.g. do isplate,

- iznos od 12,92 € s kta od 21.01.2010.g. do isplate,

- iznos od 12,53 € s kta od 23.02.2010.g. do isplate,

- iznos od 14,88 € s kta od 23.03.2010.g. do isplate,

- iznos od 14,43 € s kta od 21.04.2010.g. do isplate,

- iznos od 15,30 € s kta od 21.05.2010.g. do isplate,

- iznos od 22,81 € s kta od 16.06.2010.g. do isplate,

- iznos od 21,26 € s kta od 22.06.2010.g. do isplate,

- iznos od 25,99 € s kta od 21.07.2010.g. do isplate,

- iznos od 24,36 € s kta od 21.08.2010.g. do isplate,

- iznos od 21,73 € s kta od 21.09.2010.g. do isplate,

- iznos od 27,27 € s kta od 21.10.2010.g. do isplate,

- iznos od 34,31 € s kta od 23.11.2010.g. do isplate,

- iznos od 29,32 € s kta od 21.12.2010.g. do isplate,

- iznos od 31,08 € s kta od 21.01.2011.g. do isplate,

- iznos od 28,85 € s kta od 22.02.2011.g. do isplate,

- iznos od 29,25 € s kta od 22.03.2011.g. do isplate,

- iznos od 38,70 € s kta od 21.04.2011.g. do isplate,

- iznos od 39,61 € s kta od 21.05.2011.g. do isplate,

- iznos od 47,16 € s kta od 21.06.2011.g. do isplate,

- iznos od 43,11 € s kta od 21.07.2011.g. do isplate,

- iznos od 38,68 € s kta od 23.08.2011.g. do isplate,

- iznos od 37,32 € s kta od 21.09.2011.g. do isplate,

- iznos od 36,98 € s kta od 21.10.2011.g. do isplate,

- iznos od 39,08 € s kta od 22.11.2011.g. do isplate,

- iznos od 40,91 € s kta od 21.12.2011.g. do isplate,

- iznos od 41,14 € s kta od 21.01.2012.g. do isplate,

- iznos od 39,90 € s kta od 21.02.2012.g. do isplate,

- iznos od 40,74 € s kta od 21.03.2012.g. do isplate,

- iznos od 41,33 € s kta od 21.04.2012.g. do isplate,

- iznos od 40,35 € s kta od 22.05.2012.g. do isplate,

- iznos od 40,60 € s kta od 21.06.2012.g. do isplate,

- iznos od 39,87 € s kta od 21.07.2012.g. do isplate,

- iznos od 38,27 € s kta od 21.08.2012.g. do isplate,

- iznos od 39,97 € s kta od 21.09.2012.g. do isplate,

- iznos od 40,79 € s kta od 23.10.2012.g. do isplate,

- iznos od 40,21 € s kta od 21.11.2012.g. do isplate,

- iznos od 37,01 € s kta od 22.01.2013.g. do isplate,

- iznos od 39,73 € s kta od 21.02.2013.g. do isplate,

- iznos od 39,97 € s kta od 21.03.2013.g. do isplate,

- iznos od 38,91 € s kta od 23.04.2013.g. do isplate,

- iznos od 35,59 € s kta od 21.05.2013.g. do isplate,

s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ... iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknadi parnični trošak u iznosu od 2.333,54 €, s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.10.2024.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točki 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19,80/22 i 114/22 – dalje: ZPP). Tuženica u žalbi navodi kako joj je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost, jer je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude njezine dokaze i navode zanemario u potpunosti, a za takovo postupanje ne daje razloge. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito iz razloga što u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno jer su isti nejasni i proturječni. Tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio i bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a. Ističe da se prvostupanjski sud nije očitovao o njezinim prigovorima istaknutim tijekom prvostupanjskog postupka. Tvrdi da je tužiteljica imala mogućnost izbora između kredita vezanih uz valutu EUR, CHF ili bez valutne klauzule. Tvrdi da prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude nije obrazložio iz kojega razloga smatra da je ona nesavjestan stjecatelj da bi tužiteljica imala pravo na zatezne kamate od dana stjecanja u smislu članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO). Tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer nije utvrđivao jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu bile razumljive, jasne i lako uočljive, niti jesu li uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, niti je utvrđivao jesu li ugovorne strane pojedinačno pregovarale o valuti kredita. Mišljenja je da je prvostupanjski sud i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ništetnost spornih odredbi ugovora o kreditu utvrđivao u postupku kolektivne zaštite potrošača iz članka 118. Zakona o zaštitu potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007 - dalje: ZZP). Mišljenja je da, ukoliko bi se i utvrdilo da su odredbe ugovoru o kreditu ništetne, ista ništetnost bi imala učinak ex tunc, dakle od trenutka sklapanja ugovora, pa da su utužena potraživanja u zastari, jer je u trenutku podnošenja tužbe protekao opći zastarni rok od 5 godina. Ističe da je nalazu i mišljenju vještaka prigovorila, jer je uzeo u obzir samo više plaćene anuitete, zanemarujući one manje plaćene, a naslovni sud se o ovom prigovoru nije izjasnio. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda preinači u skladu sa navodima žalbe i da joj se nadoknade troškovi parničnog postupka. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno tvrdnji iz žalbe, razlozi presude nisu proturječni provedenim dokazima, a obrazloženje presude ima propisani sadržaj.

5.1. Također valja navesti da neosnovano tuženica u žalbi ističe da joj je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na procesnu jednakost iz razloga što je prvostupanjski sud navode i dokazne prijedloge tuženice zanemario, budući da iz spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud proveo sve dokaze koje je tuženica predložila osim saslušanja javnog bilježnika čiji iskaz je po ocjeni ovog suda nepotreban na okolnost utvrđivanja ništetnosti ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, obzirom da javni bilježnik pri solemnizaciji tog ugovora nije mogao tužiteljici objasniti rizik promjene tečaja švicarskog franka i rizike ugovaranja promjenjive kamatne stope. Tuženica je na ročištu održanom 11. srpnja 2024. odustala od saslušanja svjedokinje IĐ, pa taj dokazni prijedlog sud nije niti provodio.

6. Slijedom navedenog proizlazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. ZPP-a i iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se ukazuje navodima žalbe, a nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.

8. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem je tražila isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, a na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka pri čemu prvostupanjski sud nije uzeo u obzir i nije umanjivao tzv. potplaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.

9. Obzirom da je tuženica samo općenito, stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, pri čemu nije postavila protutužbeni zahtjev, niti istaknula prigovor radi prebijanja, prvostupanjski sud nije bio ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužiteljice s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.

10. Slijedom navedenog, a kako tuženica nije osporavala matematičku točnost izračuna negativnih razlika koje je utvrdio knjigovodstveno financijski vještak u pisanom nalazu i mišljenu, prvostupanjski sud je opravdano prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan logičan i uvjerljiv.

11. Prvostupanjski sud je saslušao tužiteljicu u svrhu dokazivanja, te je pravilno, a imajući u vidu da je iz spisa razvidno da joj je ponuđen tipski Ugovor o kreditu, poklonio vjeru njezinom iskazu kada tvrdi da joj je bankovna službenica preporučila da uzme kredit u CHF, jer da joj je najniža kamatna stopa i da je valuta CHF stabilna.

11. Iz navedenoga proizlazi da su neosnovani navodi žalbe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnom odredba Ugovora o [broj kredita] kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa, te da joj se radi ništetnosti tih odredaba Ugovora o kreditu vrati preplaćeni iznos po osnovu stjecanja bez osnove u iznosu od 1.537,99 eura s kamatom.

11. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda i to:

- da su parnične stranke 15. listopada 2007 sklopile Ugovor o kreditu i to tužiteljica kao korisnica kredita i tuženica kao kreditor na iznos od 11.291,85 CHF u kunskoj protuvrijednosti;

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,20%, s tim da se kamata obračunava u CHF, te je sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s anuitetima, kao i da je rok otplate iznosio 84 mjeseca;

- da je kredit podignut zbog kupnje osobnog vozila;

- da više uplaćeni iznos tužiteljičine obveze prema tuženici po osnovi stečenog bez osnove zbog valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope iznosi 1.537,99 eura;

- da je presuda Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu vezano za promjenjivu ugovorenu kamatu, te da da je ova presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. vezano za valutnu klauzulu u CHF, a navedenom presudom odlučeno je da su povrijeđeni kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, jer su zaključujući ugovore o kreditima korištene u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, korisnika kredita.

12. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio o djelomičnoj ništetnosti Ugovora i to u dijelu glede valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

13. Zaključak prvostupanjskog suda u skladu je sa zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanim u presudama poslovni broj: Revt-249/14-2. od 9. travnja 2015. i poslovni broj: Rev-2221/18. od 3. rujna 2019. prema kojima iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčanih „proizvoda“ dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

14. Slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13 EEZ, jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo.

15. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi i zbog ništetnosti ovih ugovornih odredbi, dosudio tužiteljici po osnovi stjecanja bez osnove iznos od 1.537,99 eura s kamatom, sukladno članku 1111. i članku 29. ZOO. Glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno je prvostupanjski sud primijenio članak 1115. ZOO-a koji propisuje da kad se vraća stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju tuženica je nepošteni stjecatelj, to zato što je tuženica utuženi iznos primila na temelju ništetne ugovorne odredbe, tj. bez valjane pravne osnove, pa se ista ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

16. Neosnovani su i žalbeni navodi, da obzirom da je Ugovor o kreditu isplaćen, tužiteljica nije mogla tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi tog Ugovora, jer je isti izvršen.

17. Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi (članak 328. ZOO-a) pa se, suprotno žalbenim navodima, utvrđenje ništetnosti ugovora može tražiti i za ugovore koji su ispunjeni, kao što je ovdje slučaj.

18. U odnosu na prigovor zastare potrebno je ukazati na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/22-2), prema kojem kada je ništetnost pojedinih ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, pa kako je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a u odnosu na ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi 13. lipnja 2014., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. lipnja 2019., to je evidentno da utužena tražbina za isplatu nije zastarjela obzirom da se radi o tražbini po osnovi stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina.

19. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a.

20. Kako je dakle, prvostupanjski sud, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio i materijalno pravo, prvostupanjska presuda je potvrđena, te je odlučeno kao u točki I. izreke, sve sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

21. Temeljem odredbi članka 166. stavka 1. i članka 154. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava žalbe, jer ista s žalbom nije uspjela.

Slavonski Brod, 27. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak