REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-21/2025-2.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupaju punomoćnici ABC i ABC, odvjetnici u [adresa], protiv tuženice ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz ... [adresa], radi utvrđenja i isplate, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. listopada 2024. poslovni broj: P- 1760/2024-9., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice ... [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. listopada 2024., poslovni broj: P-1760/2024-9, u cijelosti.

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu, broj: 028-50-4859053, sklopljenog 6. svibnja 2008. između tuženika ..., [adresa], kao kreditora i tužiteljice BO, kao korisnika kredita i davatelja osiguranja, kojima je ugovorena obveza tužiteljice isplatiti tuženiku naknadu za obradu zahtjeva, dakle čl. 3. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje Kreditoru platiti naknadu 3.70% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici, na ime plaćene naknade za obradu zahtjeva, iznos 459,11 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2008., po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 1.349,54 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana."

2. Protiv presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točki 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). Tuženica u žalbi navodi kako joj je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost, jer je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude njezine dokaze i navode zanemario u potpunosti, a za takovo postupanje ne daje razloge. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito iz razloga što u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno jer su isti nejasni i proturječni. Nadalje ističe kako prvostupanjski sud smatra da tražbina tužitelja nije dospjela, jer ista dospijeva tek pravomoćnim okončanjem prvostupanjskog postupka, pa je mišljenja da je u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev tužiteljice trebalo odbaciti. Mišljenja je da predmetna odredba ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženica prigovara i dosuđenoj zateznoj kamati i ponovno ističe prigovor zastare. Pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno tvrdnji iz žalbe, razlozi presude nisu proturječni provedenim dokazima, a obrazloženje presude ima propisani sadržaj.

6. Također valja navesti da neosnovano tuženica u žalbi ističe da joj je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na procesnu jednakost iz razloga što je prvostupanjski sud navode i dokazne prijedloge tuženice zanemario, budući da iz spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud proveo sve dokaze koje je tuženica predložila.

7. Time što prvostupanjski sud promotivne uvjete za odobrenje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila ne ocjenjuje na način kako to smatra tuženica da bi trebalo nije počinjena bitna povreda postupka nije povrijeđeno pravo tuženice na pravično suđenje.

8. Slijedom navedenog proizlazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. ZPP-a i iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se ukazuje navodima žalbe, a nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.

10. Slijedom navedenog, neosnovani su navodi žalbe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

11. Žalbenim prigovorima tuženice nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nepoštenosti i ništetnosti spornih ugovornih odredaba ugovora o kreditu koji se odnosi na naknadu za odobrenje kredita i naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

12. Tuženica nakon provedenog prvostupanjskog postupka nije uspješno osporila status tužiteljice kao potrošača, odnosno da se radi o potrošačkom ugovoru, a imajući u vidu okolnosti sklapanja ugovora o kreditu, nema dvojbe da je predmetni ugovor tužiteljica sklopila s tuženicom prema unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane tuženice – banke, te da tužiteljica nije utjecala, niti je mogla utjecati na sadržaj ugovornih odredaba. S obzirom na položaj tužiteljice u konkretnom ugovoru, u vezi sa njegovom prirodom i svrhom, tužiteljica nije ni trebao dokazivati svojstvo potrošača na bilo koji drugi način, budući je njezino svojstvo potrošača potvrđeno sadržajem ugovora o kreditu.

13. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica i tuženica sklopili predmetni ugovor o kreditu kojim je tuženica, kreditor, odobrila tužiteljici, korisnici kredita, kredit za kupnju osobnog automobila u iznosu od 21.035,32 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate 84 mjeseca, uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te da je odredbom članka 3. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena naknada u iznosu od 3,70% od iznosa kredita koja se naplaćuje jednokratno, unaprijed prije korištenja kredita i da je tužiteljica po ovom osnovu prilikom isplate kredita platila tuženici iznos od 459,11 eura, nego je sporno da li je odredba predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na predmetne naknade ništetna i ima li tužiteljica pravo na isplatu navedenog iznosa.

14. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza tužiteljice utvrdio da se o citiranoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te da od strane tuženice nije tužiteljici dano objašnjenje na što se odnosi 3,70% iznosa od cjelokupne isplate kredita i kako se izračunava, jer je tužiteljica ugovor potpisala u auto-kući u kojoj je kupovala osobno vozilo, dok je uvidom u predmetni ugovor utvrđeno da se radi o tipskom ugovoru, dakle unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca kojeg je unaprijed pripremila tuženica, zatim da u ugovoru o kreditu nije naznačeno o kakvoj se naknadi radi i za što tužiteljica plaća navedenu naknadu, niti je to tuženica tijekom postupka na bilo koji način obrazložila. Prvostupanjski sud zaključuje da je jedina svrha predmetne odredbe banci priskrbiti dodatnu zaradu (osim ugovorene kamate), pa da je stoga nepobitno uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača te da je navedena odredba nepoštena u smislu odredbe članka 96. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje ZZP-a), a time i ništetna.

15. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice kojima smatra da je pravilnom primjenom odredbi članka 96. stavka 1. i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. trebalo utvrditi jesu li sporne odredbe jasne, lako razumljive i uočljive te ukoliko jesu, kao u konkretnom slučaju, uopće nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost, a to stoga jer iz predmetnog ugovora uopće nije jasno na što se naplaćena naknada odnosi, pa se može samo pretpostavljati da se odnosi na naknadu za obradu kredita i da tužiteljici nitko nije objasnio kakvu naknadu plaća i što predstavlja plaćeni iznos od 3,70% od iznosa kredita, pa se nikako ne radi o jasnoj i lako razumljivo odredbi.

16. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim spornu odredbu ugovora o kreditu i pozivanjem na odredbu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i dosudio joj iznos od 459,11eura, jer je člankom 323. stavkom 1. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a kako je tuženica nesavjestan stjecatelj pravilno je dosudio i zatezne kamate na dosuđenu glavnicu od dana stjecanja do isplate sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a.

17. Prvostupanjski sud je, nadalje, pravilno zaključio da nije osnovan istaknuti prigovor zastare tuženice budući zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primili na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, a u konkretnom slučaju ništetnost je utvrđena prvostupanjskom presudom koja se potvrđuje ovom drugostupanjskom presudom i pri tome se pravilno pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., broj Su-

18. Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, budući je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom, i to na način da su dosuđeni samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, a koji troškovi su obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

19. Na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a. ovaj sud je odbio tuženicu sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe, jer s istom nije uspjela.

20. Slijedom navedenog, a na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 27. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak