REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-12/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vinki Brunduli Tadić, odvjetnici u Donjoj Stubici protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 13. studenog 2024., poslovni broj: P-140/2024-12 , u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 13. studenog 2024., poslovni broj: P-140/2024-12.

II Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja od 13. studenog 2024., poslovni broj: P-140/2024- 12 presuđeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 4. t. 1. Ugovora o kreditu broj 9012464237 od 2. svibnja 2007., ovjerenog kod javnog bilježnika Marijana Jurića pod brojem: OV-6102/2007 dana 2. svibnja 2007., koji glasi: "sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila."

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 4. t. 2. Ugovora o kreditu broj 9012464237 od 2. svibnja 2007., ovjerenog kod javnog bilježnika Marijana Jurića pod brojem: OV-6102/2007 dana 2. svibnja 2007. godine, koji glasi: “u CHF".

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 6. t. 2. Ugovora o kreditu broj 9012464237 od 2. svibnja 2007., ovjerenog kod javnog bilježnika Marijana Jurića pod brojem: OV-6102/2007 dana 2. svibnja 2007., koji glasi: “U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.".

IV. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., ..., isplatiti tužitelju ĐR, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 339,37 EUR sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 3,60 EUR od 31.8.2007. do isplate,

- na iznos od 3,60 EUR od 30.9.2007. do isplate,

- na iznos od 3,60 EUR od 31.10.2007. do isplate,

- na iznos od 3,60 EUR od 30.11.2007. do isplate,

- na iznos od 3,60 EUR od 31.12.2007. do isplate,

- na iznos od 3,60 EUR od 31.1.2008. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 29.2.2008. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 31.3.2008. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 30.4.2008. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 31.5.2008. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 30.6.2008. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 31.7.2008. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 31.8.2008. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 30.9.2008. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 30.11.2008. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 31.1.2009. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 28.2.2009. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 31.3.2009. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 30.4.2009. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 31.5.2009. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 30.6.2009. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 31.7.2009. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 31.8.2009. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 30.9.2009. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 31.1.2010. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 28.2.2010. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 31.3.2010. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 30.4.2010. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 31.5.2010. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 30.6.2010. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 31.7.2010. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 31.8.2010. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 30.9.2010. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 31.1.2011. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 28.2.2011. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 31.3.2011. do isplate,

- na iznos od 7,94 EUR od 30.4.2011. do isplate,

- na iznos od 7,97 EUR od 31.5.2011. do isplate,

i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 6. t. 2. Ugovora o kreditu broj 9012464237 od 2. svibnja 2007., ovjerenog kod javnog bilježnika Marijana Jurića pod brojem: OV-6102/2007 dana 2. svibnja 2007., koja glasi: "plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja".

VI. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl. 11. t. 9. Ugovora o kreditu broj 9012464237 od 2. svibnja 2007., ovjerenog kod javnog bilježnika Marijana Jurića pod brojem:

OV6102/2007 dana 2. svibnja 2007., koja glasi: "Potpisom ovog Ugovora Korisnik Kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF."

VII. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., ..., isplatiti tužitelju ĐR, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.030,98 EUR sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,83 EUR od 31.1.2008. do isplate,

- na iznos od 3,53 EUR od 29.2.2008. do isplate,

- na iznos od 7,01 EUR od 31.3.2008. do isplate,

- na iznos od 1,27 EUR od 30.4.2008. do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od 31.5.2008. do isplate,

- na iznos od 1,88 EUR od 30.6.2008. do isplate,

- na iznos od 0,00 EUR od 31.7.2008. do isplate,

- na iznos od 0,00 EUR od 31.8.2008. do isplate,

- na iznos od 0,56 EUR od 30.9.2008. do isplate,

- na iznos od 18,96 EUR od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 6,55 EUR od 30.11.2008. do isplate,

- na iznos od 19,79 EUR od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 21,82 EUR od 31.1.2009. do isplate,

- na iznos od 22,71 EUR od 28.2.2009. do isplate,

- na iznos od 19,92 EUR od 31.3.2009. do isplate,

- na iznos od 20,36 EUR od 30.4.2009. do isplate,

- na iznos od 16,73 EUR od 31.5.2009. do isplate,

- na iznos od 13,62 EUR od 30.6.2009. do isplate,

- na iznos od 14,32 EUR od 31.7.2009. do isplate,

- na iznos od 16,11 EUR od 31.8.2009. do isplate,

- na iznos od 15,91 EUR od 30.9.2009. do isplate,

- na iznos od 14,20 EUR od 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 17,39 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 19,72 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 23,46 EUR od 31.1.2010. do isplate,

- na iznos od 22,49 EUR od 28.2.2010. do isplate,

- na iznos od 27,32 EUR od 31.3.2010. do isplate,

- na iznos od 26,26 EUR od 30.4.2010. do isplate,

- na iznos od 28,47 EUR od 31.5.2010. do isplate,

- na iznos od 43,10 EUR od 30.6.2010. do isplate,

- na iznos od 39,98 EUR od 31.7.2010. do isplate,

- na iznos od 48,41 EUR od 31.8.2010. do isplate,

- na iznos od 45,70 EUR od 30.9.2010. do isplate,

- na iznos od 39,95 EUR od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 51,06 EUR od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 64,89 EUR od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 55,36 EUR od 31.1.2011. do isplate,

- na iznos od 58,81 EUR od 28.2.2011. do isplate,

- na iznos od 54,17 EUR od 31.3.2011. do isplate,

- na iznos od 54,87 EUR od 30.4.2011. do isplate,

- na iznos od 73,32 EUR od 31.5.2011. do isplate,

i to za od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VIII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.322,39 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 13. studenog 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava odluku o troškovima parničnog postupka i predlaže da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu tuženici cjelokupnog iznosa parničnog troška uključujući i troškove žalbe.

2.1. Bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje u tekstu: ZPP), kao i pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženica vidi u tome što prvostupanjski sud automatskim pozivanjem na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu nije sagledao opravdanost primjene načela apstraktnog potrošača na konkretnog tužitelja i jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

2.2. U sadržaju žalbe se naglašava da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije dao jasne razloge zbog kojih je našao da bi sporne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule CHF bile ništetne, osim što se u presudi bez preispitivanja pozvao na direktan učinak pravnih utvrđenja iz presuda donesenih u sporu kolektivne zaštite prava i interesa potrošača te je zanemario učinke koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama uređuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača. Ističe da je u svakom pojedinačnom slučaju potrebno utvrditi je li sporna ugovorna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, je li se o istoj pojedinačno pregovaralo te ukoliko bi se utvrdilo da se o spornoj odredbi nije pregovaralo kumulativno utvrditi uzrokuje li znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Pri tome tuženica navodi i da je dužnost suda postupati u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja iz čl. 219. st. 2. ZPP-a, odnosno da je dužnost suda da prije zaključenja prethodnog postupka upozori stranke na potrebu predlaganja određenih dokaza radi dokazivanja ne(osnovanosti) merituma, odnosno dužnost suda da iznese razloge zbog kojih smatra da je to potrebno.

2.3. U žalbi se prigovara i nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka jer je nalaz i mišljenje pogrešno sačinjen kao da je ugovoren fiksni tečaj CHF-a, zbog čega je tužiteljica dovedena u povoljniji položaj od onih potrošača koji su inicijalno sklopili ugovor o kreditu u EUR ili u kunama, zanemarujući pri tome da je tuženica imala u ponudi i kredite u kunama. Smatra da ugovorni odnos stranaka treba sagledavati kao jedan cjeloviti odnos sa svim pravima i obvezama obiju ugovornih strana i da nije osnovano tužiteljici dosuditi ništa više od onog što je stvarno pretplatila na temelju nepoštenih ugovornih odredbi te da je prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva bilo potrebno uzeti u obzir i razdoblja utvrđenih “negativnih” vrijednosti, odnosno vrijednosti manjih od početno utvrđenog tečaja i to neovisno o tome je li tuženica navedene iznose istaknula bilo protutužbenih zahtjevom, bilo prigovorom radi prebijanja, slijedom čega ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno zanemario pravne prigovore tuženice na nalaz i mišljenje vještaka.

2.4. Dalje u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije primijenio relevantne materijalne odredbe članka 59. Zakona o zaštiti potrošača te kasnije članka 74. Zakona o zaštiti potrošača I članka 173., 174. i 175. Zakona o bankama te članka 306. Zakona o kreditnim institucijama prema kojima je tuženica prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u cijelosti postupala, a koje su zakonske odredbe predviđala ugovaranje promjenjive kamatne stope i pretpostavke pod kojima se kamatna stopa može mijenjati, da je tuženica samo imala obvezu objaviti kriterije promjenjivosti i o tome obavijestiti klijenta, a što je tuženica u konkretnom slučaju nesporno učinila.

2.5. Tuženica ponavlja i prigovor zastare koji je iznijela u prvostupanjskom postupku, smatrajući da ništetnost ima učinak ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora, pa da stoga obveza vraćanja danog na temelju ništetne odredbe dospijeva u trenutku postojanja ništetnosti, pa je zastarni rok od pet godina počeo teći za svaku od isplata od dana kada je izvršena.

2.6. Glede početka tijeka zatezne kamate tuženica se u žalbi poziva na odredbu članka 1115. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, a u postupku je prvostupanjski sud propustio ocijeniti nepoštenje stjecanja tuženice u pogledu primjene odredbe čl. 1115. ZOO na činjenice konkretnog slučaja. Pri tome se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. te da su se kamate u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva mogle dosuditi najranije od 14. lipnja 2018.

2.7. U žalbi protiv odluke o troškovima postupka navodi se da tužitelju ne pripadaju troškovi postupka jer je tužbeni zahtjev neosnovan.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj drugostupanjski sud ne nalazi osnovanim žalbeni razlog bitne povrede postupka iz članka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, budući je za svoj pravni stav i svoju odluku prvostupanjski sud dao dostatne i jasne razloge koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima i sadržajem isprava, te važećom sudskom praksom, tako da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Ovaj sud nije našao ni da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP.

6. U predmetnoj stvari nije sporno da su tužitelj i tuženica 2. svibnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu broj 9012464237 za kupnju osobnog vozila, na temelju kojeg je tužitelju isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 13.887,39 CHF, obračunatog prema srednjem tečaju CHF kreditora na dan korištenja s rokom otplate od 48 mjeseci i uz kamatnu stopu od 5,10 % godišnje koja je promjenjiva odlukom banke, da je otplata kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja i da je kredit u cijelosti otplaćen. Sporno je jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke ništetne, sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, tijek zakonskih zateznih kamata i zastara potraživanja tužitelja.

7. Tužiteljica je potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu; dalje ZZP/03) jer je isti predmetni pravni posao zaključio kao fizička osoba u svrhu koja nije namijenjena njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, budući se radilo o kreditu za kupnju osobnog vozila.

8. Suprotno navodima žalbe tuženice stav je ovog suda da se prvostupanjski sud glede ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke osnovano pozvao na učinke presuda donesenih u kolektivnom sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, kojima je prihvaćen zahtjev iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da je i ovdje tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima, kojima je sav rizik tečajnih promjena prebacila na korisnika kredita sve u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. Radi se o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i protiv kojih su odbijene revizije presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

9. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19: dalje ZZP/14) propisano je da odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač individualno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.

10. Tuženica u postupku, a ni u žalbi ne ukazuje da je tužitelj imao mogućnost pregovarati i utjecati na sadržaj spornih odredbi ugovora, ne osporava da je ona formulirala odredbe predmetnog ugovora o kreditu, a iz priloženog Ugovora razvidno je da se radi o tipskom ugovoru, koji sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s Odlukom banke i odredbu da je otplata kredita vezana uz tečaj CHF. Osim toga tužitelj je iskazao da mu je djelatnica banke rekla da je najpovoljniji i najsigurniji kredit u CHF, nije mu ništa posebno objašnjavala o eventualnim rizicima kredita, odnosno o mogućnosti rasta tečaja i kamata niti mu je ponudila ugovor u drugoj valuti, dok tuženica s druge strane na ove okolnosti nije predložila dokaze. Pri tome valja naglasiti da je upravo na tuženici bio teret dokaza da je u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora dala odgovarajuće obavijesti potrošaču o parametrima promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu, a koji bi bili specifični u odnosu na one utvrđene u kolektivnom sporu. Da je teret dokaza navedenih činjenica u potrošačkom sporu na tuženici potvrđuju i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III- 5458/2021., od 30. lipnja 2022. i U-III4424/21.

11. Člankom 81. stavkom 2. i 3. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Prema članku 87. ZZP/03. nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

12. Kako je nepoštenost ugovornih odredbi o promjeni kamatne stope prema odluci kreditora banke i vezanost otplate kredita uz tečaj valute CHF, utvrđena već i u kolektivnom sporu, a u predmetnoj stvari tuženica nije suprotno dokazala, naprotiv iz iskaza tužitelja proizlazi da se o spornim odredbama nije pregovaralo niti su mu iste bile pojašnjenje u smislu da bi bio upozoren na rizičnost istih, osnovano je prvostupanjski sud smatrao da tužitelj ima pravo na restituciju prema odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), o stjecanju bez osnove, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog anuiteta plaćenog temeljem ništetnih odredbi ugovora.

13. Zaključak prvostupanjskog suda sukladan je i zaključcima Visokog trgovačkog suda sadržanima u presudi poslovni broj Pž-7129/2013-4., prema kojima, iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa, čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u odluci poslovni broj Revt 249/14-2, da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

14. Slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13/EEZ, jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Iako je valutna klauzula kao dispozitivna odredba predviđena nacionalnim pravom (članak 22. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 dalje: ZOO), a prema kojoj se visina anuiteta veže uz tečaj valute CHF u vrijeme plaćanja anuiteta, tako da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, ne bi se mogla izuzeti od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti. Naime takva ugovorna odredba kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na korisnika kredita unosi neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao korisnika kredita, pa takva odredba ne može biti odraz dispozitivne odredbe predviđene člankom 22. stavka 1. ZOO. 15. Kako je nepoštenost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, odnosno vezanosti otplate kredita uz tečaj valute CHF, utvrđena već u kolektivnom sporu, a u predmetnoj stvari tuženica nije dokazala da su ugovorne stranke o predmetnim ugovornim odredbama pojedinačno pregovarale i da je tužitelj dobio sve potrebne obavijesti u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak i promjenjivu kamatnu stopu, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi, što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, slijedom čega su predmetne odredbe nepoštene.

16. U odnosu na negativne tečajne razlike pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada nije uvažio negativne razlike anuiteta jer je osnovni uvjet za prijeboj potraživanja u smislu odredbe članka 195. Zakona o obveznim odnosima, postojanje protutražbine tuženice, koje u konkretnom slučaju nema te osim toga prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, kao i prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/09 i 78/12), koji je bio na snazi za vrijeme otplate kredita, ne može tuženica nakon što je kolektivnom presudom utvrđeno je povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, ostvariti korist. Plaćanjem predmetnih otplatnih anuiteta tužitelj ništa nije primio niti steka bez osnove jer je čitavu uplatu primila tuženica.

17. O visini zahtjeva za isplatu prvostupanjski sud je osnovano odlučio na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka kojeg tuženica osporavala i u odnosu na naprijed obrazložene negativne tečajne razlike. Kako je nalaz vještaka sačinjen po pravilima struke i kako je prvostupanjski sud pravilno odredio zadatak financijskog vještaka, drugostupanjski sud smatra da je pravilno na takvom nalazu vještaka prvostupanjski sud temeljio svoju odluku.

18. Navodima žalbe nije dovedena u sumnju ni odluka suda o neosnovanosti prigovora zastare, koji je argumentirano obrazložen i u prvostupanjskoj odluci, jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u presudi i rješenju broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača je Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P- 1401/2012 podnesena 4. travnja 2012. te je 13. lipnja 2014. presuda postala pravomoćna glede ništetnosti odredbi o kamatnoj stopi, a 14. lipnja 2018. glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 6. lipnja 2019. za zahtjev tužitelja u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu nije nastupila zastara, kako neosnovano smatra tuženica.

19. Suprotno navodima žalbe, ništetni pravni poslovi (u konkretnom slučaju ugovorne odredbe), ništetni su od trenutka sklapanja ugovora, dakle pretpostavke za valjanost pravnog posla treba procijeniti prema vremenu njegova nastanaka pa neosnovano tuženica prigovara da kamata u slučaju utvrđene ništetnosti u ovom postupku ne može teći od isplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa. Zakonska zatezna kamata pravilno je dosuđena, uz primjenu članka 29. stavka 2. ZOO-a.

20. Stoga su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi tuženice jer je u postupku utvrđeno da je tuženica kao banka povrijedila interes i prava tužitelja kao potrošača, odnosno korisnika kredita i to na način da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, nego da su ponuđene tužitelju kao dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženice, kao i da te odredbe nisu jasne, lako razumljive i uočljive pa je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno kad je usvojio tužbeni zahtjev.

21. O troškovima postupka prvostupanjski sud je pravilno odlučio na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi sa člankom 155. ZPP-a.

22. Radi svega iznesenog valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

23. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbe jer s istom nije uspjela, a na temelju članka 166. stavka 1., u svezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

Slavonski Brod, 27. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić