Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Trg Ljudevita Posavskog 5
44000 Sisak
Poslovni broj: Pn-46/2023-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja KN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Domagoj Rupčić i Lana Kostanjšek, odvjetnici Zajdničkog odvjetničkog ureda, Sisak, Kranjčevićeva 5/I, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Sisku, Sisak, Ferde Hefelea 57, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 13. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, 27. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da na ime naknade štete isplati tužitelju KN iznos od 150,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 18. prosinca 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja KN u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da na ime naknade štete isplati tužitelju KN iznos od 4.030,77 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 18. prosinca 2017. do isplate, sve u roku od 15 dana."
III. Nalaže se tužitelju KN da tuženici Republici Hrvatskoj naknadi parnični trošak u iznosu od 2.738,19 eur, sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj TN podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske, radi naknade štete.
2. U tužbi tužitelj navodi da je boravio u istražnom zatvoru u Zatvoru u Zadru od 4. travnja 2014. do 3. studenog 2014. kada mu je rješenjem Županijskog suda u Zadru, broj: K-29/13 od 3. studenog 2014. ukinut istražni zatvor. Tužitelj tvrdi da je za vrijeme boravka u istražnom zatvoru boravio u sobama broj 5, 2. i 6. na odjelu broj 1, te da su sve navedene prostorije bile površine 15 m2, da je u nekima bilo smješteno četiri osobe, a u nekima 5-6 osoba. Tužitelj tvrdi da je Zakonom o izvršenju kazne zatvora propisano da za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, dok je preporuka Europskog odbora za sprečavanje mučenja 7 m2 po zatvoreniku. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u istražnom zatvoru boravio 7 mjeseci u nedostatnom prostoru, te da je uz to boravio i u nezadovoljavajućim nehigijenskim uvjetima. Nadalje, tužitelj tvrdi da su spavaonice bile prepune žohara, te da WC nije bio fizički odijeljen od spavaonice, zbog čega se spavaonicom širio nesnosan smrad. Tužitelj u tužbi tvrdi da je Europski sud za ljudska prava u pogledu veličine prostora koji se u zatvorskoj ćeliji mora osigurati zatvorenicima u predmetu Ananyev izrijekom naveo: u slučaju kada zbog prenapučenosti zatvorenici imaju manje od tri kvadratna metra ćelijske površine, sama ta činjenica opravdava utvrđenje povrede članka 3. Konvencije, odredio je tri kriterija za ocjenu prenapučenosti zatvorskih ćelija, od kojih već samo jedan dovodi do povrede članka 3. a) svaki pritvorenik u ćeliji mora imati individualni prostor za spavanje, b) svaki pritvorenik mora raspolagati s najmanje 3m2 površine poda, c) cjelokupna površina ćelije mora biti takva da dopušta zatvorenicima slobodno kretanje između namještaja. Tužitelj tvrdi da je većinu vremena proveo u prostoru gdje je imao manje od 3m2 ćelijske površine, te nije mogao raspolagati sa 3 m2 površine poda, pa prema stajalištu Europskog suda ovakvim je smještajnim uvjetima povrijeđen članak 3. Europske konvencije bez da bi se posebno utvrđivao utjecaj ovakvih uvjeta na zatvorenika. Tužitelj u tužbi tvrdi da u zimskom periodu prostoriju u kojoj je boravio bilo nemoguće zagrijati zbog otvora ispod vrata i prozora koji se ne mogu zatvoriti, a grijanje se palilo samo od 6-8 sati ujutro (u jako hladnim danima do 9) i od 18-20 sati, te u ostatku dana u sobi je bilo toliko hladno da su zatvorenici bili prisiljeni većinu dana provoditi u krevetu ispod pokrivača. Nadalje, tužitelj tvrdi da u toplim danima zbog nedovoljne cirkulacije zraka je bilo nesnosno vruće i zagušljivo. Tužitelj u tužbi tvrdi da je šetnja zatvorenicima omogućena u trajanju od 2 sata dnevno, te da je ukupan prostor za šetnju veličine 16m x 5,5m, ali je kretanje bilo ograničeno na prostoru od 14m x 3m, te da je na tom prostoru ponekad u šetnji bilo i dvadeset ljudi u isto vrijeme, tako da im je kretanje bilo ograničeno na svega nekoliko koraka u svakom smjeru. Tužitelj tvrdi da je visina tužbenog zahtjeva određena razmjerno broju dana provedenih u nehumanim uvjetima, tako da tužitelj na ime odštete potražuje iznos od 150,00 kn dnevno, a što predstavlja polovicu iznosa koji se dosuđuje neosnovano uhićenim osobama. Tužitelj tvrdi da je u neprimjerenim uvjetima proveo ukupno 7 mjeseci, te potražuje ukupan iznos od 31.500,00kn. Tužitelj, a s obzirom da mu je za vrijeme boravka u Zatvoru u Zadru povrijeđeno pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, te da prostorije u kojim je boravio nisu u skladu sa člankom 74. stavak 1. i 3. Zakona o izvršenju kazne zatvora, te da su mu povrijeđena prava zajamčena člankom 25. stavak 1. Ustava i članka 3. Europske konvencije o ljudskim pravima, predlaže da sud nakon provedenog postupka naloži tuženici Republici Hrvatskoj da mu na ime naknade štete isplati iznos od 31.500,00kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate .
3. U odgovoru na tužbu tuženica se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističe prigovor zastare za period od 4. travnja 2014. do 6. listopada 2014. sukladno članku 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, temeljem kojeg potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, a sve s obzirom na činjenicu da je tuženica zaprimila zahtjev za mirno rješenje spora 6. listopada 2017. Tuženica tvrdi da je tužitelj za vrijeme boravka u istražnom zatvoru bio smješten u sobi broj 6. Zatvora u Zadru koja je površine 15,51 m2, tvrdi da je soba bila čista i suha i dovoljno prostrana, a u sklopu iste se nalazio i sanitarni čvor gdje je tužitelju bila dostupna pitka voda i obavljanje fizioloških potreba. Nadalje, tuženica tvrdi da je tužitelj boravio u sobi u kojoj su prozori s obzirom na dimenzije omogućavali dovoljno prirodnog svjetla i zraka. Tuženica tvrdi da je za vrijeme pritvora tužitelj bio smješten u sobi broj 6. i to u vremenu od 4. travnja 2014. do 7. travnja 2017. sa četiri osobe, od 8. travnja 2014. do 18. travnja 2014. sa tri osobe, od 19. travnja 2014. do 8. lipnja 2014. sa tri osobe, od 9. lipnja 2014. do 18. lipnja 2014. sa dvije osobe, od 19. lipnja 2014. do 26. lipnja 2014. sa tri osobe, od 27. lipnja 2014. do 2. srpnja 2014. sa dvije osobe, od 3. srpnja 2014. do 18. srpnja 2014. sa tri osobe, od 19. srpnja 2014. do 22. srpnja 2014. sa četiri osobe, od 23. srpnja 2014. do 29. rujna 2014. sa tri osobe, od 30. rujna 2014. do 6. listopada 2014. sa dvije osobe, od 7. listopada 2014. do 27. listopada2014. sa tri osobe, od 28. listopada 2014. do 31. listopada 2014. sa dvije osobe, od 1. studenog 2014. do 3. studenog 2014. sa tri osobe. Tuženica u cijelosti osporava tvrdnje tužitelja u vezi nehigijenskih uvjeta jer je zatvor redovito vršio deratizaciju i dezinsekciju prostora od strane ovlaštene tvrtke, a članak 76. Zakona o izvršavanju kazne zatvora propisuje da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju se propisno održavati i čistiti, a poslove održavanja obavljaju zatvorenici koji u tim prostorijama borave bez novčane naknade jer je uprava zatvora istima osigurala pribor i sredstva za čišćenje, te je od tužitelja ovisilo kao i ostalih zatvorenika koliko je prostorija čista. Nadalje, tuženica tvrdi da je zatvorska soba opremljena radijatorom putem kojeg se osigurava adekvatno grijanje tijekom zimskih mjeseci jer zatvor ima kotlovnicu i centralno grijanje, te u cijelosti osporava tvrdnje tužitelja da soba nije adekvatno grijana obzirom su i hodnici ispred soba bili grijani. Bez obzira na naprijed navedeno zatvorenicima su u zimskim mjesecima osigurane i dodatne deke za pokrivanje. Tuženica tvrdi da su neosnovani navodi tužitelja da je u vrijeme toplih dana bilo vruće i zagušljivo jer svaka soba ima prozor, a zatvorenici su mogli imati ventilator kojeg su mogli kupiti preko zatvorske kantine. Zbog naprijed navedene činjenice upravitelj zatvora je donio odluku da se tijekom ljetnih mjeseci zatvorenicima osigura dotok električne energije u sobama do 01,00 sati kako bi ventilatori mogli raditi. Tuženica tvrdi da se boravak tužitelja u zatvoru odvijao u skladu sa prostornim mogućnostima Zatvora u Zadru i to na šetnici smještenoj na krovu zatvora veličine 21 m x 6m, a raspored boravka na šetnici se mijenjao kako bi svi zatvorenici imali jednak pristup dnevnom svjetlu tijekom boravka na svježem zraku o čemu je vođena i službena evidencija. Tuženica tvrdi da je tužitelju temeljem Pravilnika o kućnom redu omogućeno kretanje na slobodnom zraku najmanje dva sata dnevno. Nadalje, tvrdi da je zatvorenicima omogućeno posuđivanje knjiga iz knjižnice koja raspolaže sa oko 1000 naslova, omogućeno im je čitanje dnevnog tiska, društvene igre i gledanje TV programa. Tuženica tvrdi da je Zatvor u Zadru u cijelosti poštivao odredbe Zakona o izvršenju kazne zatvora kako bi život svih zatvorenika pa tako i tužitelja bio što sličniji uobičajenim životnim okolnostima koliko je to moguće obzirom se radi o boravku u zatvoru. Tuženica tvrdi da ako je i u nekim razdobljima što se ne može utvrditi, postojala prenapučenost u zatvoru ista ne podrazumijeva da je tužitelju povrijeđeno dostojanstvo, a pogotovo tvrdi da nije došlo do povrede dostojanstva zbog neadekvatnog prostora jer se pravična novčana naknada dosuđuje samo ako to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju sukladno članku 1100. Zakona o obveznim odnosima, te tvrdi da u ovom slučaju takve povrede nije bilo. Tuženica tvrda je u Zatvor u Zadru prema tužitelju tijekom cijelog boravka poštivao njegovo ljudsko dostojanstvo i osiguravao humane uvjete za boravak zatvorenika, te tužitelju nije povrijeđeno niti jedno pravo zajamčeno Zakonom o izvršenju kazne zatvora, Ustavom RH, Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te tužitelj nema niti jedan dokaz da je bio smješten u Zatvoru u Zadru suprotno odluci Ustavnog suda broj: U III-1437/2007 od 23. travnja 2008., Zaključku o izvješću o uvjetima života u zatvorima broj: U-X-5464/2012 i Zakonu o izvršenju kazne zatvora. Tuženica tvrdi da tužitelju nisu narušena temeljna ljudska prava utvrđena Ustavom RH-a, Međunarodnim ugovorima i Zakonu o izdržavanju kazne zatvora, a u odnosu na navode o "neadekvatnom smještaju" ističe obrazloženje odluke Ustavnog suda RH-a pod brojem U-III- 3717/2009 od 3. ožujka 2011. u odnosu na povredu članka 23. i 25. Ustava RH- a i članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja se citira kako slijedi: " Članci 23. stavak 1. i 25. stavak 1. Ustava sadrže jednu od temeljnih vrijednosti demokratskog društva. Njima je u apsolutnom smislu zabranjeno mučenje ili nečovječnost ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, bez obzira na okolnosti i ponašanje žrtve u izvršavanju kazni i mjera lišenja slobode država mora osigurati da osoba lišena slobode boravi u zatvoru ili pritvoru u uvjetima koji osiguravaju poštovanje njezina ljudskog dostojanstva. Članak 3. Konvencije zabranjuje mučenje te nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje. Europski sud za ljudska prava u svojoj praksi zastupa stajalište da zatvorenici općenito zadržavaju sva temeljna prava i slobode zajamčene Konvencijom, osim prava na slobodu, čije ograničenje potpada pod zaštitu članka 5. Konvencije. Već je u predmetu Kudla protiv Poljske (presuda, Veliko vijeće, 26. listopada 2000., zahtjev br.30210/96), Europski sud izrekao da izvršenje zakonito izrečene kazne zatvora ne smije prijeći "neizbježan element trpljenja ili poniženja" koji je povezan s takvim oblikom legitimnog postupanja države prema zatvorenicima te država ima pozitivnu obavezu osigurati da se lišenje slobode zatvorenika odvija u uvjetima koji su sukladni s poštovanjem ljudskog dostojanstva, da ga način i metoda izvršenja ne podvrgava trpljenju ili nedaćama u intenzitetu koji premašuje neizbježnu razinu inherentnu lišenju slobode u zakonito primijenjenoj mjeri zatvora i da s obzirom na praktične zahtjeve boravka u zatvoru, zdravlje i dobrobit zatvorenika budu odgovarajuće osigurani. Europski sud čvrsto smatra da zatvorenici nikada "ne mogu biti zlostavljani i podvrgnuti nečovječnoj ili ponižavajućoj kazni ili uvjetima protivnim članku 3. Konvencije" (predmet K protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda, Veliko vijeće 6. listopad 2005., zahtjev br.74025/01, paragraf 69)." Tuženica tvrdi da neadekvatan smještaj koji ističe tužitelj ne predstavlja sam po sebi niti u vezi s drugim postupcima uprave situaciju koja bi kod tužitelja mogla stvoriti osjećaj potištenosti ili predstavljati objektivni izraz nečovječnog postupanja (Engel protiv Mađarske, presuda 20. svibanj 2010., zahtjev br.46857/06, paragraf 27, odluka Ustavnog suda RH-a, broj: U-III-572/2014 od 30. lipnja 2016.). U svom podnesku od 16. ožujka 2018., tuženica u odnosu na tvrdnju tužitelja kako su spavaonice bile prepune žohara, istu osporava obzirom je u zatvoru vršena redovita dezinsekcija i deratizacija. Tuženica tvrdi da u utuženom razdoblju dezinsekciju i deratizaciju je vršila tvrtka Ciklon d.o.o. za sanitarnu zaštitu čovjekove okoline temeljem Ugovora koji su isti sklopili sa Zatvorom u Zadru, te je u utuženom periodu tvrtka Ciklon d.o.o. tri puta vršila dezinsekciju i deratizaciju i to 10. prosinca 2014., 29. rujna 2014. i 12. svibnja 2014.. Nadalje, tuženica tvrdi u odnosu na navode tužitelja kako je u toplim danima zbog nedovoljne cirkulacije zraka bilo nesnosno vruće i zagušljivo, da je isto neosnovano, kako je to tuženica već navela u odgovoru na tužbu, obzirom je zatvoru u Zadru poduzeo sve mjere kako bi se otklonilo navedeno. Tuženica tvrdi da u utuženom razdoblju je Zatvor u Zadru imao sklopljen ugovor sa doktorom psihijatrom Emilom Žamperom kao i doktorom opće prakse ŠN koji su dva puta tjedno pružali svoje usluge zatvorenicima, te su u samom zatvoru zaposlene dvije medicinske sestre koje rade u dvije smjene te je zdravstvena skrb u Zatvoru u Zadru bila osigurana adekvatno i pružena svim zatvorenicima, pa tako i tužitelju. Nadalje, tuženica tvrdi da što se tiče prehrane zatvorenika, zatvorenicima su osigurana tri obroka, doručak, ručak i večera i dopunski obroci. Tuženica tvrdi da je zatvorenicima omogućeno praćenje TV programa, te imaju TV prijamnik u svojim sobama, te TV program mogu pratiti tijekom cijelog dana sve do 23 sata radnim danom, a vikendom do 24 sata. Zatvorenicima je također omogućeno čitanje knjiga, te zatvorenici imaju u sobama popis knjiga koje mogu naručivati dva puta mjesečno, a kod sebe mogu imati istovremeno tri naslova. Tuženica tvrdi, a uvidom u očevidnik tužitelja, da tužitelj tijekom svog boravka u zatvoru nije podnosio pritužbe službenicima zatvora na uvjete smještaja. Nadalje, tuženica tvrdi da presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu T protiv RH-a ujednačena je dosadašnja sudska praksa vezana za uvjete u zatvoru i površinu slobodnog osobnog prostora koju osoba lišena slobode mora imati na raspolaganju (minimalno 3 m2 prostora). Ukoliko naprijed navedeno ne bi bilo moguće poštovati, zatvorske vlasti moraju osigurati da smanjenje minimalnog prostora ispod minimalne površine od 3m2 što kraće, a da su istovremeno svi ostali uvjeti u zatvoru zadovoljavajući. Tuženica tvrdi da u dosadašnjem tijeku postupka proizlazi da tužitelju nije povrijeđeno niti jedno od prava zajamčenih Pravilnikom o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora, Zakonom o izvršavanju kazne zatvora, Ustavom RH-a ili Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda stoga predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženici.
4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u rješenje o ukidanju istražnog zatvora (list 7-10 spisa), ugovor o pružanju usluga psihijatrijske zdravstvene zaštite zatvorenicima od 17. 1. 2024. (list 61 spisa), ugovor o pružanju zdravstvene zaštite br. 2/14 od 17. 1. 2014. (list 62 spisa), presliku zdravstvenog kartona tužitelja (list 78-84, spisa), odluku o isključivanju električne energije zatvorenicima i suglasnost (list 85 i 86 spisa), ugovor broj 43/14 o provedbi mjesta obvezatne (preventivne) dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije (list 87 spisa), sa račune Ciklon d.o.o. (list 88-98 spisa), jelovnik za zatvorenike (list 99-138 spisa), potvrdu Zatvora u Zadru od 14. 5. 2018. (list 146 spisa), dopis Zatvora u Zadru od 17. 8. 2023. (list-206 i 207 spisa), potvrdu Zatvora u Zadru od 17. 8. 2007. (list 208 i 209 spisa), dopis Zatvora u Zadru od 23. 10. 2023. (list 215 i 216 spisa), saslušani su svjedoci UN i BN te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja.
5. Svjedok UN u svom je iskazu naveo da je radio kao upravitelj Zatvora u Zadru od 1999. do travnja 2015., s tim da je u ranijem periodu od 1991. obavljao poslove načelnika odjela osiguranja u istoj ustanovi. U jednom periodu je zatvor, kao i svi drugi zatvori u RH-a, bio prenapučen zatvorenicima, budući da su bili smješteni u sobama za koje je predviđeno četvero ljudi, a bilo ih je smješteno pet-šest, s tim da bi se krevet nadodao u jednu sobu, a onda bi bilo smanjeno kretanje zatvorenicima. Vodilo se računa da čim se ukaže prilika da jedan zatvorenik bude otpušten, da se jedan zatvorenik iz te sobe premjesti u drugu kako bi u svakoj bio optimalan broj kreveta i zatvorenika. Prema Zakonu o izvršavanju kazne zatvora svaki zatvorenik mora imati 4 m2 prostora za kretanje i 10 m3 zraka. Što se tiče samog tužitelja, osobno ga ne poznaje, te ga se ne može sjetiti po izgledu, no njegovo ime i prezime mu je poznato. Sjeća se da ga je zvao dva, tri puta na razgovor žaleći se na loše uvjete, a kojom prilikom mu je sve objasnio kako je ranije naveo. U cilju boljih uvjeta zatvorenika za boravak u zatvoru , iako ne piše u Pravilniku, dozvoljavali su im da budu tijekom jutra dva sata i tijekom večeri da sobe budu otključane, pa su se mogli kroz to vrijeme slobodno kretati po odjelu, dozvolili su im korištenje ventilatora u sobi, a navečer su im dozvolili uz suglasnost Ministarstva da mogu biti na svježem zraku do 01,00 u noći. U samom zatvoru ima tri odjela, ne sjeća se u kojem je odjelu tužitelj bio smješten, s tim da dva odjela koriste zajedničku kupaonicu dok treći odjel ima u svakoj sobi kupaonicu. Zaposlene čistačice, kao djelatnice ustanove, zatvor nema već su zatvorenici ti koji sami održavaju čistim svoj prostor, sa higijenskim potrepštinama koje im zatvor daje. Na prvom i drugom odjelu toaletni prostor se nalazi smješten u sobama, isti je ograđen sa zidom ali nema vrata s time da je položaj toaletnog prostora takav da im ne narušava intimnost prilikom obavljanja nužde. Što se tiče dnevne šetnje zatvorenika, ista je organizirana na način da se podijele u više grupa, pa svaka grupa boravi na svježem zraku po dva sata. Što se tiče zdravstvene brige o zatvorenicima, u samom zatvoru se nalazi zatvorska ambulanta, i to na drugom odjelu, a uz liječnika opće prakse imaju na raspolaganju i psihijatra. Sukladno zakonskim propisima i pravilnicima redovito se vršila kako deratizacija tako i dezinsekcija, a što je vidljivo i iz službenih evidencija.
6. Svjedok BN iskazao je da su mu poznate sve sobe na odjelu I. Zatvora u Zadru. Sve sobe na tom odjelu su veličine 16 m2, osim sobe 8, koja je manja. Vezano za sobu broj 6, točan raspored namještaja ne zna ali može okvirno reći da se u sobama nalaze po četiri kreveta na kat, postavljena nasuprotan jedan drugome. Nadalje, u sobi se nalazi jedan fiksni stol, metalni ormarići za obuću, odjeću i druge stvari zatvorenika, a u sklopu sobe nalazi se i sanitarni čvor. Zatvorenici se mogu slobodno kretati i prolaziti unutar sobe. Dodaje da se u sobi nalaze i dvije fiksne klupe, postavljene uz sami stol, tako da zatvorenici imaju mogućnosti sjediti, hodati i ležati. Što se tiče opremljenosti sanitarnog čvora, može reći da su ranije u svim sobama postavljeni tzv. čučavci, međutim u međuvremenu je došlo do renovacije dijela sanitarnih čvorova, na način da su postavljene wc-školjke, ali može reći je li to slučaj sa sobom broj 6. Sanitarni čvor se nalazi u sklopu sobe i u isti se ulazi iz sobe. Tu se još nalazi vodokotlić, umivaonik i ogledalo. Sanitarni čvor od sobe je odvojen zidovima, a unutar njega je postavljen ventilacijski otvor cca 30x40 cm. Napominje da se u samoj sobi nalazi veći prozor tako da su zatvorenici imali doticaj sa danjim svjetlom. Istražni zatvorenici su jeli u sobi, kako je to organizirano i u drugim zatvorima. To je organizirano na način da se hrana kuha u zatvorskoj kuhinji i poslije dijeli zatvorenicima. Ističe da misli da u to vrijeme sanitarni čvor nije bio odijeljen vratima već zavjesom. Zidovi su od poda do stropa odvajali sobu od sanitarnog čvora. U međuvremenu su poboljšani uvjeti zatvorenicima na način da su zavjese zamijenjene vratima. Navodi da je takvo arhitektonsko rješenje zatečeno prije nego što je u predmetnoj zgradi osnovan zatvor. Poznato mu je da je prema Europskim zatvorskim pravilima predviđen prostor od 4 m2 po zatvoreniku minimalan. Govori o utuženom periodu, a koliko mu je poznato danas je ta kvadratura smanjena na 3 m2.
7. Tužitelj TN je iskazao da je bio u istražnom zatvoru od 04.04.2011. do 4.11.2014. Ne sjeća se točno koliko je proveo u pojedinim sobama u istražnom zatvoru u Zadru, ali je u tom periodu promijenio tri sobe, sobe bile cc 15 m2. U sobama su bili četiri kreveta odnosno 2 kreveta na kat. Ne sjeća se točnih datuma, međutim u sobama u kojima je boravio stavljen je i peti krevet koji nije bio trajan, ovisilo je, nekada je trajalo 3 dana nekada 15 dana i više. Toalet koji se nalazi u sklopu zatvorske jedinice je bio u sklopu sobe odvojen pregradnim zidom. U sobama kojima je bio smješten dijelio se i obrok cijelo vrijeme njegova smještaja te je u toj sobi i objedovao. Grijanje je bilo omogućeno u vremenu od 6-8 sati ujutro, te u popodnevnim satima od 18-20 sati za vrijeme zime, te mu je bilo izuzetno hladno i pokrivao se dekama. Tijekom 6. 7. i 8 mjeseca 2012. i tijekom 6. 7. i 8 mjeseca 2013. u sobi u zatvoru je bilo nesnosno vruće te im je dozvoljeno da u svom trošku kupe ventilator kako bi se rashladili, on nije imao dovoljno sredstava pa nije koristio tu pogodnost. Neki od zatvorenika sa njim donosili su ventilatore te su na taj način rashlađivale prostorije, što je ovisilo o emigraciji zatvorenika. Šetnje su bile omogućene na krovu zgrade koji krov bio natkriven sa betonom s jedne strane a s druge strane je bila žica. S obzirom da se radi o kosom krovu isti je sužavao prostor šetanja. U prostoru za šetnju na krovu u ljetnim mjesecima bilo im je dozvoljeno da borave do 22 sata, a ostalo vrijeme su provodili u sobama. Zatvorske sobe su se otvarale u pratnji čuvara i nisu bile otvorene da bi se moglo slobodno šetati hodnikom. Koristio je zatvorsku knjižnicu na način da je odredio knjigu koju želi čitati i ista mu je donesena u zatvorsku sobu gdje je čitao. Mogla se gledati i televizija u zatvorskim sobama, međutim to je ovisilo o tome da li koji zatvorenik može pribaviti o svom trošku televizor, on nije imao novčanih sredstava tako da je TV program gledao kada je netko od zatvorenika donio televizor što je bilo povremeno. Prije odlaska u istražni zatvor živio je u privatnoj kući, u stanu površine 45 m2, koji je bio standardno opremljen i uređen. Misli da se samo jednom pisanim putem žalio na uvjete istražnog zatvora jer je bio u sobi sa pušačima, a želio je biti u sobi sa nepušačima, više puta sam se usmeno žalio zatvorskim čuvarima. Nije nikada zatražio za pomoć zatvorskog psihologa ili psihijatra. Niti nakon izlaska iz istražnog zatvora nije tražio pomoć psihologa ili psihijatra.
8. U svom dopunskom iskazu tužitelj TN iskazao je da te tri sobe koje je promijenio tijekom utuženog perioda, a za koje je spomenuo da su bile površine od 13-15 kvadrata, namještaj je bio uglavnom isti i to bila su dva kreveta na kat, odnosno četiri ležaja, nasuprot tih ležajeva bio je stolić za TV, u produžetku istog stolića bio je stol fiksiran za zid na kojem je bila betonska ploča i dvije klupe su se nalazile sa svake strane stola, a u produžetku tog stola bila su dva ormara, na svakom od tih ormara bila su dvoja vrata. Ističe da je razmak od stola sa klupama i ležajeva bio prolaz po njegovoj procijeni oko 40- 50 cm, što znači da se na tom dijelu prostorije, a niti u preostalom dijelu prostorije dvije osobe nisu mogle istovremeno mimoilaziti već se jedna osoba morala maknuti kako bi druga osoba prošla. Ističe da su za cijelo vrijeme utuženog perioda hranu dobivali u toj sobi te nije bilo neke druge zasebne blagovaonice. U situacijama kada ih je bilo 5 u sobi, u sobu je dodan još jedan ležaj i to na mjesto ovih ormara koje je prethodno spomenuo, a ormari su premješteni na zid od wc-a, nasuprot kreveta. To znači da se vrata od ormara nisu mogla u cijelosti otvoriti, no ormari su se mogli unatoč tome koristiti. Zbog tih ormara osoba koja je imala svoj ležaj blizu ormara nije mogla sjediti na istom nego je morala leći na ležaj kako bi se moglo proći do wc. U tu kvadraturu koju je prethodno spomenuo ulazi i prostor wc, pri čemu ističe da je u tom prostoru bio takozvani čučavac, umivaonik i kotlić za vodu te je isti po njegovoj procjeni površine oko 1-1,5 m2. Ističe da je isti bio od ostatka prostorije odijeljen sa dva zida te na njemu nije bila vrata te u ljetnim mjesecima užasno zaudaralo. Po njegovoj procjeni navedeni zid bio je širine oko 15 cm. Ističe da je i taj wc bio nasuprot jednog kreveta te je osoba na krevetu mogla gledati osobu na wc, što je bilo neugodno. Za sada je nepravomoćno oslobođen za kazneno djelo razbojništva zbog kojeg je tada u utuženom periodu bio u istražnom zatvoru. Ističe da taj ležaj s kojeg se mogla vidjeti osoba na wc bio taj peti krevet koji se naknadno donosio u sobu te je u njegovom periodu dok je bio u istražnom zatvoru 4-5- ili 6 puta bila takva situacija i te osobe su bile u sobi od 3 ili 4 do 15 dana. Ukoliko su drugi u sobi ležali ili sjedili jedna osoba se mogla normalno kretati po sobi.
9. Na temelju ocjene svih izvedenih dokaza kao i na temelju rezultata cijelog postupka zaključak je suda da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
10. Uvidom u rješenje Županijskog suda u Zadru br. K-29/13 od 3. studenog 2014. utvrđeno je da se ukida istražni zatvor protiv optuženika ON te da se isti zamjenjuje mjerama opreza na način da mu se nalažu mjere opreza zabrana napuštanja boravišta u [adresa] te se bez odobrenja suda ne smije udaljavati izvan područja grada [adresa], obveza redovitog tjednog javljanja nadležnoj službenoj osobi, policijskom službeniku u policijskoj postaji u [adresa], zabrana uspostavljanja i održavanje izravne ili neizravne veze sa optuženikom ČN i privremeno oduzimanje osobne iskaznice na ime TN kao isprave kojom je moguć prijelaz državne granice. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da se TN temeljem optužnice Državnog odvjetništva u Zadru tereti za počinjenje četiri kaznena djela tzv. kvalificiranog razbojništva iz članka 218. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/97 za koje djelo je propisana kazna zatvora u trajanju od 3-12 godina te da je isti u istražnom zatvoru jednu godinu i sedam mjeseci (od 3. travnja 2013 do 3. studenog 2014.).
11. Nadalje, uvidom u potvrdu Zatvora u Zadru od 17. kolovoza 2023. utvrđeno je da je istražni zatvorenik KN u periodu od 4. travnja 2014. do 3. studenog 2014. boravio u Zatvoru u Zadru.
12. Dakle, tužitelj je u istražnom zatvoru Zatvora u Zadru boravio od 4. travnja 2014. do 3. studenoga 2014. kada mu je rješenjem Županijskog suda u Zadru broj: K-29/13 od 3. studenoga 2014. ukinut istražni zatvor. Zahtjev za mirno rješenje spora, prema navodima odgovora na tužbu (tužitelj ne dostavlja zahtjev za mirno rješenje spora), tužitelj je nadležnom državnom odvjetništvu podnio 6. listopada 2017., uslijed koje radnje je sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) došlo do zastoja zastare, pa utoliko što se izdržavanje kazne zatvora odnosno mjere istražnog zatvora ima se smatrati "kontinuiranom situacijom" odnosno trajnom situacijom, neovisno o činjenici što tužitelj zahtjeva naknadu štete u određenom novčanom iznosu po danu trajanja istražnog zatvora.
13. Prema tome, utoliko što je tužitelj 6. listopada 2017. podnio zahtjev za mirno rješenje spora koji je otklonjen odgovorom Općinskog državnog odvjetništva u Sisku od 12. prosinca 2017., a tužba je podnesena sudu 18. prosinca 2017. (u roku propisanom čl. 186.a st. 5. i 6. ZPP), za zaključiti je da primjenom odredaba čl. 230. st. 1. i 2. Zakona o obveznima odnosima Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) nije nastupila zastara utuženog potraživanja (naknade štete).
14. Naime, trajno stanje koje je tužitelj trpio zbog smještaja u Zatvoru u Zadru za njega je završilo 4. studenog 2014., nakon što je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Zadru br. K-29/13 od 3. studenog 2014. te su tek tada tužitelju postali konačno poznati opseg i visina štetnih posljedica zbog boravka u Zatvoru u Zadru, pa kako je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 6. listopada 2017., dakle prije isteka zastarnog roka od tri godine od saznanja za štetu, propisanog odredbom članka 230. st. 1. ZOO, nema mjesta zaključku o zastari utuženog potraživanja tužitelja.
15. Nadalje, odredbom čl. 23. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) propisano je da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja .., a prema odredbi čl. 25. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, sa svakim se uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo.
16. Prema odredbi čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17; dalje: Konvencija) propisano je da se nitko se ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.
17. Nadalje, odredbama čl. 74. st. 1-6. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine br. 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 56/13, 150/13, dalje: ZIKZ), koji je u utuženom periodu bio na snazi, propisano je da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama, zatim, zatvorenika se u pravilu smješta u zasebnu prostoriju, zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati, svakom se zatvoreniku osigurava zasebna postelja, slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak, zatim, prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane, za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, zatim, svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, zatim, kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele te pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku.
18. Nadalje, prema odredbi čl. 76. st. 1., 2. i 3. ZIKZ sve prostorije i drugi prostori kaznionice, odnosno zatvora moraju se propisno održavati i redovito čistiti, poslove iz stavka 1. ovoga članka obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dan bez novčane naknade, zatim, zatvorenicima se omogućuje svakodnevno pranje tijela, od zatvorenika se zahtijeva održavanje osobne higijene, kaznionica, odnosno zatvor osigurat će vodu i toaletni pribor za održa- vanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine.
19. Prema odredbi čl. 78.st. 1. i 3. ZIKZ zatvoreniku se u pravilnim razmacima osiguravaju odgovarajuće pripremljeni i posluženi obroci koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, a primjereni su dobi, zdravlju, naravi posla koji obavlja, te prema mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora, njegovim vjerskim i kulturnim zahtjevima.
20. Dakle, odredbama čl. 23. i 25. Ustava Republike Hrvatske, te čl. 3. Konvencije potpuno se zabranjuje mučenje ili nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje neovisno o okolnostima i ponašanju žrtve.
21. Nadalje, trpljenje i poniženje koji su povezani s nekim oblikom kažnjavanja mora nadilaziti stupanj trpljenja ili poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan kako bi moglo ući u okvir navedenih odredaba Ustava odnosno Konvencije te je država dužna osigurati provedbu ovih mjera u uvjetima u kojima se poštuje ljudsko dostojanstvo i u kojima način i metoda izvršenja mjere ne izlažu osobu nad kojom se primjenjuju takvoj nelagodi ili trpljenju čiji bi intenzitet prelazio neizbježnu razinu, svojstvenu lišenju slobode i boravku u zatvoru (odluke Ustavnog suda brojeva: U-IIIBi-890/2012 od 4. svibnja 2016 i U-III-5725/2016 od 19. prosinca 2017.).
22. Iz iskaza svjedoka UN, upravitelja Zatvora u Zadru od 1999. do travnja 2015., sud utvrđuje da je u jednom periodu navedeni zatvor bio prenapučen zatvorenicima jer su bili smješteni u sobama za koje je predviđeno četvero ljudi, a ponekad je u istima bilo smješteno pet, šest osoba, s time da bi se krevet nadodao u jednu sobu, a tada bi bilo smanjeno kretanje zatvorenicima.
23. Nadalje, iz potvrde Zatvora u Zadru od 17. kolovoza 2023. utvrđeno je da je istražni zatvorenik KN u periodu od 4. travnja 2014. do 3. studenog 2014. boravio u Zatvoru u Zadru i to u sobi 6, Odjel I, a koja soba je površine 15,51 m2, s površinom sanitarnog čvora 1,13 m2. Površina sobe 6 umanjena za površinu sanitarnog čvora iznosi 14,38 m2. U periodu od 04.04.2014. do 07.04.2014. godine isti je boravio u sobi 6 sa još 4 zatvorenika, od 08.04.2014. do 18.04.2014. godine isti je boravio u sobi 6 sa još 3 zatvorenika, od 19.04.2014. do 08.06.2014. godine isti je boravio u sobi 6 sa još 3 zatvorenika, od 09.06.2014. do 18.06.2014. godine isti je boravio u sobi 6 sa još 2 zatvorenika, od 19.06.2014. do 26.06.2014. godine isti je boravio u sobi 6 sa još 3 zatvorenika, od 27.06.2014. do 02.07.2014. godine isti je boravio u sobi 6 sa još 2 zatvorenika, od 03.07.2014. do 18.07.2014. godine isti je boravio u sobi 6 sa još 3 zatvorenika, od 19.07.2014. do 22.07.2014. godine isti je boravio u sobi 6 sa još 4 zatvorenika, od 23.07.2014. do 29.09.2014. godine isti je boravio u sobi 6 sa još 3 zatvorenika, od 30.09.2014. do 06.10.2014. godine isti je boravio u sobi 6 sa još 2 zatvorenika, od 07.10.2014 do 27.10.2014. godine isti je boravio u sobi 6 sa još 3 zatvorenika, od 28.10.2014. do 31.10.2014. godine isti je boravio u sobi 6 sa još 2 zatvorenika, te u periodu od 01.11.2014. do 03.11.2014. godine isti je boravio u sobi 6 sa još 3 zatvorenika. Nadalje, izračun kvadrature osobnog prostora koji je podnositelj imao na raspolaganju (površina sobe umanjena za površinu sanitarnog čvora podijeljen na broj osoba u sobi) je sljedeći: od 04.04.2014. do 07.04.2014. godine iznosi 2,87 m2, od 08.04.2014. do 18.04.2014. godine iznosi 3,59 m2, od 19.04.2014. do 08.06.2014. godine iznosi 3,59 m2, od 09.06.2014. do 18.06.2014. godine iznosi 4,79 m2, od 19.06.2014. do 26.06.2014. godine iznosi 3,59 m2, od 27.06.2014. do 02.07.2014. godine iznosi 4,79 m2, od 03.07.2014. do 18.07.2014. godine iznosi 3,59 m2, od 19.07.2014. do 22.07.2014. godine iznosi 2,87 m2, od 23.07.2014. do 29.09.2014. godine iznosi 3,59 m2, od 30.09.2014. do 06.10.2014. godine iznosi 4,79 m2, od 07.10.2014. do 27.10.2014. godine iznosi 3,59 m2, od 28.10.2014. do 31.10.2014. godine iznosi 4,79 m2 te od 01.11.2014. do 03.11.2014. godine iznosi 3,59 m2.
24. Dakle, tužitelj je, prema izračunu kvadrature dostavljenom u potvrdi Zatvora u Zadru od 17. 8. 2023. (površina sobe umanjena za površinu sanitarnog čvora podijeljen na broj osoba u sobi), od 04.04.2014. do 07.04.2014. i od 19.07.2014. do 22.07.2014. – ukupno 8 dana imao na raspolaganju osobni prostor površine (kvadrature) 2,87 m2, zatim, od 08.04.2014. do 18.04.2014., od 19.04.2014. do 08.06.2014., od 19.06.2014. do 26.06.2014., od 03.07.2014. do 18.07.2014., od 23.07.2014. do 29.09.2014., od 07.10.2014. do 27.10.2014., od 01.11.2014. do 03.11.2014. – ukupno 179 dana imao na raspolaganju osobni prostor površine (kvadrature) 3,59 m2, te je od 09.06.2014. do 18.06.2014., od 27.06.2014. do 02.07.2014., od 30.09.2014. do 06.10.2014. i od 28.10.2014. do 31.10.2014. – ukupno 27 dana imao na raspolaganju osobni prostor površine (kvadrature) 4,79 m2.
25. Potom, prema iskazu svjedoka UN, koji je radio kao upravitelj Zatvora u Zadru od 1999. do travnja 2015. i kojem sud nije imao razloga ne povjerovati, i koji je u skladu s priloženim materijalnim dokazima, zatvorenicima je bilo dozvoljeno da tijekom jutra dva sata i tijekom večeri imaju otključane sobe u koje vrijeme su se mogli slobodno kretati po odjelu, zatim, dozvoljeno je bilo korištenje ventilatora u sobama, boravak navečer na svježem zraku do 01,00 sati, dnevne šetnje na svježem zraku po dva sata, higijenske potrepštine za čišćenje spavaonica, zatim, toaletni prostor u spavaonicama bio je ograđen zidom pa nije narušavao intimnost prilikom obavljanja nužde, redovito se vršila deratizacija i dezinsekcija te se u zatvoru nalazi zatvorska ambulanta, uz liječnika opće prakse i psihijatra.
26. Prema iskazu svjedoka BN, u utuženom periodu zaposlenog na radnom mjestu voditelja Odjela osiguranja u Zatvoru u Zadru, i kojem sud također nije imao razloga ne povjerovati, a vezano za sobu broj 6, isti točan raspored namještaja ne zna ali ističe da se u sobama nalaze po četiri kreveta na kat, postavljena nasuprotan jedan drugome, jedan fiksni stol, dvije fiksne klupe, postavljene uz sami stol, tako da zatvorenici imaju mogućnosti sjediti, hodati i ležati, metalni ormarići za obuću, odjeću i druge stvari zatvorenika, a u sklopu sobe nalazi se i sanitarni čvor te se zatvorenici se mogu slobodno kretati i prolaziti unutar sobe. Sanitarni čvor se nalazi u sklopu sobe, u isti se ulazi iz sobe, tu se nalazi tzv. čučavac, vodokotlić, umivaonik i ogledalo, sanitarni čvor od sobe je odvojen zidovima, a unutar njega je postavljen ventilacijski otvor cca 30x40 cm, nije bio odijeljen vratima već zavjesom, a zidovi su od poda do stropa odvajali sobu od sanitarnog čvora. U sobi se nalazi veći prozor tako da zatvorenici imaju doticaj sa danjim svjetlom, istražni zatvorenici su jeli u sobi, na način da se hrana kuha u zatvorskoj kuhinji i poslije dijeli zatvorenicima.
27. Nadalje, uvidom u zdravstveni karton tužitelja ambulante Zatvora u Zadru utvrđeno je da je tužitelj kod liječnika specijaliste opće medicine ŠN obavio osam liječničkih pregleda, a kojem su priložene i liječničke dijagnoze navedenog liječnika te liječnički nalaz od 7. 5. 2013., a iz iskaza tužitelja niti ne proizlazi da mu nije omogućena adekvatna zdravstvena zaštita.
28. Prema ugovoru o pružanju zdravstvene zaštite br. 2/14 od **.**.2014. dr. ŠN, specijalist opće medicine obvezao se osigurati zdravstvenu zaštitu zatvorenicima Zatvora u Zadru, a prema ugovoru o pružanju usluga psihijatrijske zdravstvene zaštite zatvorenicima broj 1/14 od 17. 1. 2014. prim.doc.dr.sc. Emil Žampera, dr. med. spec. neuropsihijatar obvezao se osigurati usluge psihijatrijske zdravstvene zaštite zatvorenicima Zatvora u Zadru. Tužitelj tvrdi da nije niti zatražio liječničku pomoć liječnika psihijatra.
29. Nadalje, uvidom u ugovor broj 43/14 o provedbi mjera obvezatne (preventivne) dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije od 13. 3. 2014., sklopljen između tvrtke Ciklon d.o.o. za sanitarnu zaštitu čovjekove okoline i Ministarstva pravosuđa, Uprava za zatvorski sustav, Zatvor u Zadru, navedena tvrtka se obvezala provoditi obvezatne DDD mjere iz Pravilnika o načinu provedbe obvezatne dezinfekcije , dezinsekcije i deratizacije u Zatvoru u Zadru, a iz priloženih računa i potvrda tvrtke Ciklon d.o.o. proizlazi da su takve radnje tijekom utuženog perioda i izvršavane.
30. Uvidom u jelovnik za zatvorenike Zatvora u Zadru, koji je priložen za vremenski period od 3. ožujka do 7. prosinca 2014. utvrđeno je da zatvorenici imaju ukupno četiri obroka u danu (doručak, međuobrok, ručak i večeru), s varijantom dijetnog ručka i tri dodatna dopunska obroka za šećeraše i dr., uz naznaku kalorijske vrijednosti svakog obroka, pa nema mjesta zaključku da bi prehrana u utuženom periodu kvantitativno ali i kvalitativno bila neadekvatna.
31. Nadalje, uvidom u odluku o isključivanju električne energije Zatvora u Zadru od 11. lipnja 2014. utvrđeno je da se počevši s danom 15. lipnja 2014. pa nadalje, sve dok traju ljetne vrućine, a najkasnije do 1. rujna 2014., električna energije svim zatvorenicima isključuje u 01,00 sat ujutro, te iz obrazloženja iste proizlazi da je navedena odluka donesena kako bi zatvorenici mogli dulje koristiti ventilatore za provjetravanje zraka zbog zagušljivosti spavaonica zatvorenika.
32. Dakle, kako prema izračunu kvadrature iz potvrde Zatvora u Zadru od 17. 8. 2023. proizlazi da je tužitelj ukupno 27 dana (od 27.06.2014. do 02.07.2014., od 30.09.2014. do 06.10.2014. i od 28.10.2014. do 31.10.2014.), kroz ukupan period boravka u istražnom zatvoru u Zatvoru u Zadru imao u sobi na raspolaganju osobni prostor površine (kvadrature) 4,79 m2, zatim, da je, prema iskazu svjedoka UN, tužitelj tijekom jutra i tijekom večeri imao otključanu sobu u koje vrijeme se mogao slobodno kretati po odjelu, imao mogućnost boravka navečer na svježem zraku, dnevne šetnje na svježem zraku te da je prema iskazu svjedoka BN tužitelj, uzimajući u obzir, količinu i raspored namještaja u sobi, imao mogućnost sjedenja, hodanja i ležanja, nema mjesta zaključku da bi u tom periodu osobni prostor tužitelja bio nedostatan i da bi predstavljao nečovječno ili ponižavajuće postupanje, suprotno čl. 23. i 25. Ustava Republike Hrvatske, te čl. 3. Konvencije, a niti je takav prostor spavaonice u suprotnosti s odredbom čl. 74. st. 3. ZIKZ.
33. Nadalje, tužitelj je, prema izračunu kvadrature iz potvrde Zatvora u Zadru od 17. 8. 2023., kroz ukupan period boravka u istražnom zatvoru u Zatvoru u Zadru, 179 dana (od 08.04.2014. do 18.04.2014., od 19.04.2014. do 08.06.2014., od 19.06.2014. do 26.06.2014., od 03.07.2014. do 18.07.2014., od 23.07.2014. do 29.09.2014., od 07.10.2014. do 27.10.2014., od 01.11.2014. do 03.11.2014.), imao u sobi na raspolaganju osobni prostor površine (kvadrature) 3,59 m2, dakle, za 0,41 m2 manje od prostora propisanog odredbom čl. 74. st. 3. ZIKZ, međutim, imajući u vidu da je, prema iskazu svjedoka UN, tužitelj tijekom jutra i tijekom večeri imao otključanu sobu u koje vrijeme se mogao slobodno kretati po odjelu, da je imao mogućnost boravka navečer na svježem zraku, dnevne šetnje na svježem zraku, da je tužitelj prema iskazu svjedoka BN, uzimajući u obzir, količinu i raspored namještaja u sobi, imao mogućnost sjedenja, hodanja i ležanja, te u konačnici da iz iskaza tužitelja proizlazi da se između komada namještaja osoba mogla slobodno kretati, nema mjesta zaključku da bi i u tom periodu osobni prostor tužitelja bio nedostatan ili da bi predstavljao nečovječno ili ponižavajuće postupanje, suprotno čl. 23. i 25. Ustava Republike Hrvatske, te čl. 3. Konvencije. Ujedno, za istaknuti je da navedeni stav suda ne odstupa od relevantnih standarda postavljenih od strane Europskog suda za ljudska prava u predmetu Ananyev i ostali protiv Rusije (brojevi 42525/07 i 60800/08 od 10 1. 2012.), na koje se tužitelj u tužbi poziva.
34. Iz potvrde Zatvora u Zadru od 17. kolovoza 2023. proizlazi da je u okviru sobe 6, u kojoj je tužitelj kao istražni zatvorenik boravio u Zatvoru u Zadru od 4. travnja 2014. do 3. studenog 2014., bio sanitarni čvor površine 1,13 m2, a prema iskazima svjedoka UN i BN isti je od ostatka prostorije bio ograđen zidovima (od poda do stropa) i zavjesom umjesto vrata, prema iskazu svjedoka BN raspolagao je ventilacijskim otvorom, a prema iskazu svjedoka UN i da su zatvorenici redovito dobivali higijenske potrepštine za održavanje cijelog prostora čistim, te također uzimajući u obzir i mogućnost neometanog pristupa dnevnom svjetlu te kretanja zatvorenika na odjelu i na svježem zraku kako je prethodno navedeno, mišljenje je suda da niti navedeni uvjeti u kojima je tužitelj boravio u periodu navedenih 179 dana bili nečovječni ili ponižavajući, suprotno odredbama čl. 23. i 25. Ustava Republike Hrvatske, te čl. 3. Konvencije.
35. Potom, u odnosu na opće uvjete boravka u zatvoru, vezane uz higijenu prostora, osvjetljenje i prozračnost zatvorske soba, mogućnosti uporabe nužnika i tuša, prehrane, zdravstvene uvjete i korištenja slobodnog vremena, jasno iz iskaza svjedoka UN i BN, a dijelom i tužitelja te pobrojanih materijalnih dokaza proizlazi da je tužitelju bila omogućena šetnja (kao i dodatna šetnja po hodnicima i sl.), praćenje TV programa, da je tužitelju pružena liječnička pomoć od strane liječnika specijaliste obiteljske medicine dok tijekom boravka u zatvoru nije niti tražio pomoć psihijatra (a niti nakon izlaska na slobodu), da je tijekom ljetnih mjeseci bilo osigurano hlađenje (putem ventilatora), a tijekom zimskih mjeseci grijanje (svaka soba ima radijator), da su bile osigurane i dodatne deke, da je tužitelju bila osigurana adekvatna prehrana kao i da se redovito provodila dezinfekcija i deratizacija, dok su za higijenu u sobama bili zaduženi i sami zatvorenici, uz osigurane higijenske potrepštine.
36. Slijedom navedenog, ovaj sud utvrđuje da u navedenom vremenskom periodu boravka u istražnom zatvoru Zatvora u Zadru tužitelju nije bilo zlostavljanja ili mučenja tužitelja, niti nečovječnog i ponižavajućeg postupanja prema tužitelju, suprotno odredbama čl. 23. i 25. Ustava Republike Hrvatske, te čl. 3. Konvencije, da je Zatvor u Zadru postupao u skladu s odredbama čl. 74.- 79. ZIZK, kako bi život zatvorenika bio što sličniji postojećim općim životnim okolnostima, te je ocjena ovog suda da duševna bol koju je tužitelj trpio u tom periodu zbog činjenice da je zbog određivanja istražnog zatvora bio lišen slobode nije nadilazio stupanj trpljenja ili nelagode koji je u takvom slučaju neizbježan.
37. Međutim, tužitelj je, prema izračunu kvadrature iz potvrde Zatvora u Zadru od 17. 8. 2023., od ukupnog perioda boravka u istražnom zatvoru u Zatvoru u Zadru, 8 dana odnosno 3,73 % (od 04.04.2014. do 07.04.2014. i od 19.07.2014. do 22.07.2014.) imao u sobi na raspolaganju (zbog smještaja s drugim zatvorenicima) osobni prostor površine (kvadrature) 2,87 m2, dakle, za 1,13 m2 manje od prostora propisanog odredbom čl. 74. st. 3. ZIKZ odnosno za 0,13 m2 manje od prostora prema standardima postavljenim od strane Europskog suda za ljudska prava u predmetu Ananyev i ostali protiv Rusije (brojevi 42525/07 i 60800/08 od 10 1. 2012.) te imajući u vidu iskaz svjedoka UN u dijelu u kojem isti navodi da je u jednom periodu Zatvor u Zadru bio prenapučen kao i stav Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci br. U-III-1106/2021 od 7. ožujka 2023. (toč. 22.), tužitelj je, unatoč činjenici otključavanja soba zatvorenika, mogućnosti boravka na svježem zraku i mogućnosti šetnje, nedostatkom osobnog prostora u navedenoj spavaonici u tom periodu bio izložen trpljenju i poniženju koje po intenzitetu nadilazi stupanj trpljenja ili poniženja koji je u takvim slučajevima lišenja slobode i boravka u zatvoru neizbježan te su mu na taj način, povrijeđena ustavna prava zajamčena odredbama čl. 23. st. 1. i čl. 25. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 3. Konvencije.
38. Dakle, kako je duševna bol koju je tužitelj trpio zbog nedovoljnog prostora spavaonice u vremenskom periodu od 04.04.2014. do 07.04.2014. i od 19.07.2014. do 22.07.2014. prešla onaj neizbježni element trpljenja ili poniženja koji je povezan sa oblikom legitimnog postupanja prema osobi lišenoj slobode, tužitelj sukladno odredbama članka 19., 1046. i 1100. ZOO, ima pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na dostojanstvo i čovječno postupanje.
39. Radi utvrđivanja obima štete sud uzima u obzir da je duljina boravka u neprikladnim uvjetima boravka u zatvoru trajala osam dana, dob tužitelja (rođen **.**.1076.), kao i činjenicu da je u postupku utvrđeno da je tuženik da ublaži problem podkapacitiranosti zatvora u kojem je tužitelj bio smješten, poduzimao radnje (otključavanje soba tijekom večeri radi slobodnog kretanja po odjelu, mogućnost boravka i dnevne šetnje na svježem zraku, da je tijekom ljetnih mjeseci bilo osigurano hlađenje putem ventilatora, a tijekom zimskih mjeseci grijanje, da su bile osigurane i dodatne deke) te sud zaključuje da okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede prava na tjelesni, psihički i duševni integritete te povredu prava na dostojanstvo zbog smještajnih uvjeta u zatvoru koji se tiču prenapučenosti i da dosuda iste ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi čl. 1085. u vezi čl. 1100. ZOO pa stoga sud, temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO u svezi čl. 223. st. 1. ZPP, smatra primjerenom pravičnu novčanu naknadu tužitelju u iznosu od 150,00 eura.
40. Zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos tužitelju je dosuđena od dana podnošenja tužbe, sukladno zahtjevu tužitelja te odredbi čl. 1103. ZOO.
41. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke presude, u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke)
42. Prema odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom čl. 156. st. 1. ZPP s time da se u slučaju djelomičnog uspjeha u parnici omjer uspjeha u parnici određuje sukladno odredbi čl. 154. st.
2. ZPP na način da će sud najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
43. Sukladno tome, tužitelj je po osnovi i po visini uspio s 3,59 % svog zahtjeva, a tuženik s 96,41 %, te stoga uspjeh tuženika u ovom sporu sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP iznosi 92,82 % (96,41 %- 3,59 %).
44. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013, zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, neovisno o ishodu spora može se razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.
45. Prema čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori - broj 18/97, 6/99
- pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
46. U svjetlu navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava nalog za plaćanje troškova postupka prema kojem su tužiteljice obvezane platiti troškove zastupanja države u državni proračun predstavlja miješanje u pravo tužiteljica na mirno uživanje vlasništva.
47. Načelo iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranici samo po sebi ne može se smatrati protivnim čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, pa bi i država čiji proračun nije neograničen trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u odlukama Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske) slijedom čega zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova, a potom i obvezivanje tužiteljica na naknadu troškova tuženici tom predmetu teži legitimnom cilju. Stoga je, prema ocjeni tog suda, miješanje države u pravo tužiteljica na mirno uživanje vlasništva bilo zakonito.
48. U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret (VSRH Rev 89/2021-2).
49. U ovom predmetu tužitelj je podnio tužbu radi naknade štete, pa imajući u vidu da je s tužbenim zahtjevom uspio s 3,59 % svog zahtjeva dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja bio očigledno nerazuman i bez izgleda za uspjeh (imajući u vidu kako primjenu Konvencije, Ustava Republike Hrvatske i ZIKZ tako i relevantnih standarda postavljenih odlukama Europskog suda za ljudska prava na koje se i sam tužitelj poziva), po mišljenju ovog suda nalog tužitelju da snosi troškove zastupanja države primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP ne predstavlja ograničenje prava tužitelja na pristup sudu, neovisno o njegovim imovinskim prilikama.
50. Stoga su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika tuženici priznati troškovi za sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora od 12. prosinca 2017. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 28.), za sastav odgovora na tužbu od 6. veljače 2018. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8.st.1.), za zastupanja na ročištima 20. 3. 2018., 8. 5. 2018., 3. 7. 2018., 13. 5. 2019., 27. 10. 2023., 8. 2. 2024., 7. 11. 2024. i 13. 12. 2024. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9. st.1.)., za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 9. st.3.), za sastav podnesaka od 16. 3. 2018, 19. 4. 2018. i 13. 10. 2023. u iznosu od 200,00 eur za svaki (Tbr. 8. st. 1.), za sastav podneska od 21. 5. 2018. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. st. 4.), za sastav odgovora na žalbu u iznosu o d 200,00 eur (Tbr. 10. st.6.), ukupno 2.950,00 eur, no obzirom na uspjeh tuženika u sporu (92,82 %) dosuđen mu je parnični trošak u iznosu od 2.738,19 eur.
51. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Sisku, 27. siječnja 2025.
Sutkinja
Sanda Navara Sladović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude i rješenja.
Dostavna naredba:
1. tužitelju po pun.
2. tuženici po z.z.
