REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10010 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: P-646/2019-89

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću u pravnoj stvari tužitelja AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jaka Ćurić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Boris Porobija, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2024., u nazočnosti punomoćnice tužitelja te zamjenice punomoćnice tuženika Silvije Crnogaća Ćorušić, odvjetnice, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. ZPP-a, 27. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja AV koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.997,14 eura uvećano za zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog niže naznačenog iznosa do isplate:

- iznos od 9,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11.12.2004. g. - iznos od 5,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.11.2005. g. - iznos od 2,34 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.03.2006. g. - iznos od 12,12 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.11.2007. g. - iznos od 44,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.12.2007. g. - iznos od 15,84 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.01.2008. g. - iznos od 11,46 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.02.2008. g. - iznos od 13,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.03.2008. g. - iznos od 16,21 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.04.2008. g. - iznos od 15,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.05.2008. g. - iznos od 13,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.06.2008. g. - iznos od 15,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.07.2008. g. - iznos od 11,63 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.08.2008. g. - iznos od 12,03 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.09.2008. g. - iznos od 14,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2008. g. - iznos od 28,57 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.11.2008. g. - iznos od 17,73 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.12.2008. g. - iznos od 28,86 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.01.2009. g. - iznos od 29,94 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.02.2009. g. - iznos od 30,21 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.03.2009. g. - iznos od 27,97 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.04.2009. g. - iznos od 27,75 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.05.2009. g. - iznos od 24,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.06.2009. g. - iznos od 21,40 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.07.2009. g. - iznos od 48,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.08.2009. g. - iznos od 49,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.09.2009. g. - iznos od 47,42 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2009. g. - iznos od 45,53 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.11.2009. g. - iznos od 47,01 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.12.2009. g. - iznos od 48,28 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.01.2010. g. - iznos od 49,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.02.2010. g. - iznos od 47,96 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.03.2010. g. - iznos od 50,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.04.2010. g. - iznos od 48,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.05.2010. g. - iznos od 49,18 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.06.2010. g. - iznos od 57,51 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.07.2010. g. - iznos od 54,02 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.08.2010. g. - iznos od 60,39 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.09.2010. g. - iznos od 54,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2010. g. - iznos od 50,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.11.2010. g. - iznos od 40,18 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.12.2010. g. - iznos od 43,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.01.2011. g. - iznos od 39,01 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.02.2011. g. - iznos od 38,22 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.03.2011. g. - iznos od 34,81 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.04.2011. g. - iznos od 34,24 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.05.2011. g. - iznos od 39,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.06.2011. g. - iznos od 39,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.07.2011. g. - iznos od 39,96 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.08.2011. g. - iznos od 35,97 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.09.2011. g. - iznos od 30,94 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2011. g. - iznos od 29,44 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.11.2011. g. - iznos od 27,67 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.12.2011. g. - iznos od 37,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.01.2012. g. - iznos od 37,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.02.2012. g. - iznos od 25,55 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.03.2012. g. - iznos od 23,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.04.2012. g. - iznos od 22,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.05.2012. g. - iznos od 20,86 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.06.2012. g. - iznos od 18,94 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.07.2012. g. - iznos od 17,40 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.08.2012. g. - iznos od 15,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.09.2012. g. - iznos od 13,55 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2012. g. - iznos od 12,51 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.11.2012. g. - iznos od 11,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.12.2012. g. - iznos od 9,40 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.01.2013. g. - iznos od 7,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.02.2013. g. - iznos od 6,02 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.03.2013. g. - iznos od 4,46 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.04.2013. g. - iznos od 2,74 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.05.2013. g. - iznos od 0,96 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.06.2013. g. uvećano za zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog niže naznačenog iznosa do isplate i to, do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.g. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.871,88 eura uvećano za zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog niže naznačenog iznosa do isplate:

- iznos od 7,65 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.12.2004. g. - iznos od 4,33 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.01.2005. g. - iznos od 2,22 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.03.2006. g. - iznos od 0,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.01.2009. g. - iznos od 5,63 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.02.2009. g. - iznos od 8,70 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.03.2009. g. - iznos od 3,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.04.2009. g. - iznos od 2,57 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.05.2009. g. - iznos od 5,38 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.02. 2010. g. - iznos od 4,20 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.03.2010. g. - iznos od 19,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.04.2010. g. - iznos od 16,79 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.05.2010. g. - iznos od 25,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.06.2010. g. - iznos od 66,97 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.07.2010. g. - iznos od 59,03 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.08.2010. g. - iznos od 95,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.09.2010. g. - iznos od 78,44 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2010. g. - iznos od 65,77 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.11.2010. g. - iznos od 118,33 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.12.2010. g. - iznos od 146,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.01.2011. g. - iznos od 128,20 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.02.2011. g. - iznos od 132,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.03.2011. g. - iznos od 119,28 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.04.2011. g. - iznos od 124,94 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.05.2011. g. - iznos od 175,39 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.06.2011. g. - iznos od 183,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.07.2011. g. - iznos od 242,59 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.08.2011. g. - iznos od 224,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.09.2011. g. - iznos od 194,15 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2011. g. - iznos od 194,74 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.11.2011. g. - iznos od 192,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.12.2011. g. - iznos od 205,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.01.2012. g. - iznos od 219,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.02.2012. g. - iznos od 221,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.03.2012. g. - iznos od 215,33 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.04.2012. g. - iznos od 220,17 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.05.2012. g. - iznos od 226,63 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.06.2012. g. - iznos od 222,89 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.07.2012. g. - iznos od 224,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.08.2012. g. - iznos od 221,55 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.09.2012. g. - iznos od 213,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2012. g. - iznos od 226,71 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.11.2012. g. - iznos od 232,41 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.12.2012. g. - iznos od 232,38 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.01.2013. g. - iznos od 217,31 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.02.2013. g. - iznos od 230,49 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.03.2013. g. - iznos od 234,78 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.04.2013. g. - iznos od 231,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.05.2013. g. - iznos od 217,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.06.2013. g. - iznos od 208,63 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.07.2013. g. sa zakonskom zateznom kamatom i to do 31.07.2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.g. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, tužitelju AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni trošak ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.766,99 eura (slovima: tisućusedamstošezdesetšesteuraidevedesetdevetcenti) uvećano za zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog niže naznačenog iznosa sa zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 1,25 eur (slovima: jedaneuroidvadesetpetcenti) od 16. prosinca 2004. g. do isplate

- na iznos od 12,73 eur (slovima: dvanaesteuraisedamdesetrricenta) od 16. siječnja 2009. g. do isplate

- na iznos od 13,37 eur (slovima: trinaesteuraitridesetsedamcenti) od 16. veljače 2009. g. do isplate

- na iznos od 6,01 eur (slovima: šesteuraijedancent) od 16. siječnja 2010. g. do isplate

- na iznos od 17,00 eur (slovima: sedamnaesteura) od 16. veljače 2010. g. do isplate

- na iznos od 14,62 eur (slovima: četrnaesteuraišezdesetdvacenta) od 16. ožujka 2010. g. do isplate

- na iznos od 25,54 eur (slovima: dvadesetpeteuraipedesetčetricenta) od 16. travnja 2010. g. do isplate

- na iznos od 45,54 eur (slovima: četrdesetpeteuraipedesetčetricenta) od 16. svibnja 2010. g. do isplate

- na iznos od 49,83 eur (slovima: četrdesetdeveteuraiosamdesettricenta) od 16. lipnja 2010. g. do isplate

- na iznos od 73,35 eur (slovima: sedamdesettrieuraitridesetpetcenti) od 16. srpnja 2010. g. do isplate

- na iznos od 72,55 eur (slovima: sedamdesetdvaeuraipedesetpetcenti) od 16. kolovoza 2010. g. do isplate

- na iznos od 121,3 eur (slovima: stodvadesetjedaneuroitridesetcenti) od 16. rujna 2010. g. do isplate

- na iznos od 92,9 eur (slovima: devedesetdvaeuraidevedesetcenti) od 16. listopada 2010. g. do isplate

- na iznos od 99,47 eur (slovima: devedesetdeveteuraičetrdesetsedamcenti) od 16. studenog 2010. g. do isplate

- na iznos od 128,93 eur (slovima: stodvadesetosameuraidevedesettricenta) od 16. prosinca 2010. g. do isplate

- na iznos od 131,65 eur (slovima: stotridesetjedaneuroišezdesetpetcenti) od 16. siječnja 2011. g. do isplate

- na iznos od 120,79 eur (slovima: stodvadeseteuraisedamdesetdevetcenti) od 16. veljače 2011. g. do isplate

- na iznos od 127,36 eur (slovima: stodvadesetsedameuraitridesetšestcenti) od 16. ožujka 2011. g. do isplate

- na

iznos

od

127,71

eur

(slovima: stodvadesetsedameuraisedamdesetjedancent) od 16. travnja 2011. g. do isplate

- na

iznos

od

147,76

eur

(slovima: stočetrdesetsedameuraisedamdesetšestcenti) od 16. svibnja 2011. g. do isplate - na iznos od 190,38 eur (slovima: stodevedeseteuraitridesetosamcenti) od 16. lipnja 2011. g. do isplate

- na

iznos

od

238,87

eur

(slovima: dvjestotridesetosameuraiosamdesetsedamcenti) od 16. srpnja 2011. g. do isplate - na iznos od 291,07 eur (slovima: dvjestodevedesetjedaneuroisedamcenti) od 16. kolovoza 2011. g. do isplate

- na iznos od 207,70 eur (slovima: dvjestosedameuraisedamdesetcenti) od 16. rujna 2011. g. do isplate

- na iznos od 179,65 eur (slovima: stosedamdesetdeveteuraišezdesetpetcenti) od 16. listopada 2011. g. do isplate

- na iznos od 181,53 eur (slovima: stoosamdesetjedaneuroipedesettricenta) od 16. studenog 2011. g. do isplate

- na iznos od 185,40 eur (slovima: stoosamdesetpeteuraičetrdesetcenti) od 16. prosinca 2011. g. do isplate

- na iznos od 209,60 eur (slovima: dvjestodeveteuraišezdesetcenti) od 16. siječnja 2012. g. do isplate

- na iznos od 216,88 eur (slovima: dvjestošesnaesteuraiosamdesetosamcenti) od 16. veljače 2012. g. do isplate

- na iznos od 208,95 eur (slovima: dvjestoosameuraidevedesetpetcenti) od 16. ožujka 2012. g. do isplate

- na iznos od 207,75 eur (slovima: dvjestosedameuraisedamdesetpetcenti) od 16. travnja 2012. g. do isplate

- na

iznos

od

211,77

eur

(slovima: dvjestojedanaesteuraisedamdesetsedamcenti) od 16. svibnja 2012. g. do isplate - na iznos od 218,75 eur (slovima: dvjestoosamnaesteuraisedamdesetpetcenti) od 16. lipnja 2012. g. do isplate

- na iznos od 210,04 eur (slovima: dvjestodeseteuraičetricenta) od 16. srpnja 2012. g. do isplate

- na iznos od 207,63 eur (slovima: dvjestosedameuraišezdesettricenta) od 16. kolovoza 2012. g. do isplate

- na iznos od 186,26 eur (slovima: stoosamdesetšesteuraidvadesetšestcenti) od 16. rujna 2012. g. do isplate

- na iznos od 204,69 eur (slovima: dvjestočetrieuraišezdesetdevetcenti) od 16. listopada 2012. g. do isplate

- na iznos od 213,26 eur (slovima: dvjestotrinaesteuraidvadesetšestcenti) od 16. studenog 2012. g. do isplate

- na iznos od 207,57 eur (slovima: dvjestosedameuraipedesetsedamcenti) od 16. prosinca 2012. g. do isplate

- na iznos od 200,73 eur (slovima: dvjestoeuraisedamdesettricenta) od 16. siječnja 2013. g. do isplate

- na iznos od 198,37 eur (slovima: stodevedesetosameuraitridesetsedamcenti) od 16. veljače 2013. g. do isplate

- na iznos od 195,94 eur (slovima: stodevedesetpeteuraidevedesetčetricenta) od 16. ožujka 2013. g. do isplate

- na iznos od 212,95 eur (slovima: dvjestodvanaesteuraidevedesetpetcenti) od 16. travnja 2013. g. do isplate

- na

iznos

od

187,92

eur

(slovima: stoosamdesetsedameuraidevedesetdvacenta) od 16. svibnja 2013. g. do isplate - na iznos od 183,83 eur (slovima: stoosamdesettrieuraiosamdesettricenta) od 16. lipnja 2013. g. do isplate

- na iznos od 184,00 eur (slovima: stoosamdesetčetrieura) od 23. srpnja 2013. g. do isplate po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.771,15 eura (slovima: šesttisućasedamstosedamdesetjedaneuroipetnaestcenti) sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 1,25 eur (slovima: jedaneuroidvadesetpetcenti) od 16. prosinca 2004. g. do isplate

- na iznos od 12,73 eur (slovima: dvanaesteuraisedamdesetrricenta) od 16. siječnja 2009. g. do isplate

- na iznos od 13,37 eur (slovima: trinaesteuraitridesetsedamcenti) od 16. veljače 2009. g. do isplate

- na iznos od 6,01 eur (slovima: šesteuraijedancent) od 16. siječnja 2010. g. do isplate

- na iznos od 17,00 eur (slovima: sedamnaesteura) od 16. veljače 2010. g. do isplate

- na iznos od 14,62 eur (slovima: četrnaesteuraišezdesetdvacenta) od 16. ožujka 2010. g. do isplate

- na iznos od 25,54 eur (slovima: dvadesetpeteuraipedesetčetricenta) od 16. travnja 2010. g. do isplate

- na iznos od 45,54 eur (slovima: četrdesetpeteuraipedesetčetricenta) od 16. svibnja 2010. g. do isplate

- na iznos od 49,83 eur (slovima: četrdesetdeveteuraiosamdesettricenta) od 16. lipnja 2010. g. do isplate

- na iznos od 73,35 eur (slovima: sedamdesettrieuraitridesetpetcenti) od 16. srpnja 2010. g. do isplate

- na iznos od 72,55 eur (slovima: sedamdesetdvaeuraipedesetpetcenti) od 16. kolovoza 2010. g. do isplate

- na iznos od 121,30 eur (slovima: stodvadesetjedaneuroitridesetcenti) od 16. rujna 2010. g. do isplate

- na iznos od 92,90 eur (slovima: devedesetdvaeuraidevedesetcenti) od 16. listopada 2010. g. do isplate

- na iznos od 99,47 eur (slovima: devedesetdeveteuraičetrdesetsedamcenti) od 16. studenog 2010. g. do isplate

- na iznos od 128,93 eur (slovima: stodvadesetosameuraidevedesettricenta) od 16. prosinca 2010. g. do isplate

- na iznos od 131,65 eur (slovima: stotridesetjedaneuroišezdesetpetcenti) od 16. siječnja 2011. g. do isplate

- na iznos od 120,79 eur (slovima: stodvadeseteuraisedamdesetdevetcenti) od 16. veljače 2011. g. do isplate

- na iznos od 127,36 eur (slovima: stodvadesetsedameuraitridesetšestcenti) od 16. ožujka 2011. g. do isplate

- na

iznos

od

127,71

eur

(slovima: stodvadesetsedameuraisedamdesetjedancent) od 16. travnja 2011. g. do isplate - na iznos od 147,76 eur (slovima: stočetrdesetsedameuraisedamdesetšestcenti) od 16. svibnja 2011. g. do isplate

- na iznos od 190,38 eur (slovima: stodevedeseteuraitridesetosamcenti) od 16. lipnja 2011. g. do isplate

- na

iznos

od

238,87

eur

(slovima: dvjestotridesetosameuraiosamdesetsedamcenti) od 16. srpnja 2011. g. do isplate - na iznos od 291,07 eur (slovima: dvjestodevedesetjedaneuroisedamcenti) od 16. kolovoza 2011. g. do isplate

- na iznos od 207,70 eur (slovima: dvjestosedameuraisedamdesetcenti) od 16. rujna 2011. g. do isplate

- na iznos od 179,65 eur (slovima: stosedamdesetdeveteuraišezdesetpetcenti) od 16. listopada 2011. g. do isplate

- na iznos od 181,53 eur (slovima: stoosamdesetjedaneuroipedesettricenta) od 16. studenog 2011. g. do isplate

- na iznos od 185,40 eur (slovima: stoosamdesetpeteuraičetrdesetcenti) od 16. prosinca 2011. g. do isplate

- na iznos od 209,60 eur (slovima: dvjestodeveteuraišezdesetcenti) od 16. siječnja 2012. g. do isplate

- na iznos od 216,88 eur (slovima: dvjestošesnaesteuraiosamdesetosamcenti) od 16. veljače 2012. g. do isplate

- na iznos od 208,95 eur (slovima: dvjestoosameuraidevedesetpetcenti) od 16. ožujka 2012. g. do isplate

- na iznos od 207,75 eur (slovima: dvjestosedameuraisedamdesetpetcenti) od 16. travnja 2012. g. do isplate

- na iznos od 211,77 eur (slovima: dvjestojedanaesteuraisedamdesetsedamcenti ) od 16. svibnja 2012. g. do isplate

- na iznos od 218,75 eur (slovima: dvjestoosamnaesteuraisedamdesetpetcenti) od 16. lipnja 2012. g. do isplate

- na iznos od 210,04 eur (slovima: dvjestodeseteuraičetricenta) od 16. srpnja 2012. g. do isplate

- na iznos od 207,63 eur (slovima: dvjestosedameuraišezdesettricenta) od 16. kolovoza 2012. g. do isplate

- na iznos od 186,26 eur (slovima: stoosamdesetšesteuraidvadesetšestcenti) od 16. rujna 2012. g. do isplate

- na iznos od 204,69 eur (slovima: dvjestočetrieuraišezdesetdevetcenti) od 16. listopada 2012. g. do isplate

- na iznos od 213,26 eur (slovima: dvjestotrinaesteuraidvadesetšestcenti) od 16. studenog 2012. g. do isplate

- na iznos od 207,57 eur (slovima: dvjestosedameuraipedesetsedamcenti) od 16. prosinca 2012. g. do isplate

- na iznos od 200,73 eur (slovima: dvjestoeuraisedamdesettricenta) od 16. siječnja 2013. g. do isplate

- na iznos od 198,37 eur (slovima: stodevedesetosameuraitridesetsedamcenti) od 16. veljače 2013. g. do isplate

- na iznos od 195,94 eur (slovima: stodevedesetpeteuraidevedesetčetricenta) od 16. ožujka 2013. g. do isplate

- na iznos od 212,95 eur (slovima: dvjestodvanaesteuraidevedesetpetcenti) od 16. travnja 2013. g. do isplate

- na iznos od 187,92 eur (slovima: stoosamdesetsedameuraidevedesetdvacenta) od 16. svibnja 2013. g. do isplate

- na iznos od 183,83 eur (slovima: stoosamdesettrieuraiosamdesettricenta) od 16. lipnja 2013. g. do isplate

- na iznos od 184,00 eur (slovima: stoosamdesetčetrieura) od 23. srpnja 2013. g. do isplate po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.304,12 EUR (slovima: pettisućatristočetrieuraidvanaestcenti) sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 27. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 EUR (slovima: tritisućeeura) sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 27. siječnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 3203884329/04 na iznos od 150.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke a kojim je ugovorena redovna kamatna stopa od 5% godišnje koja je tijekom otplate promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika. Ističe kako je rok otplate kredita iznosio 16 godina. Prema čl. 7. Ugovoru o kreditu korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.127,76 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope na dan sklapanja ovog Ugovora. Člankom 2. Ugovora o namjenskom kreditu stranke su ugovorile da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. Ugovorom o namjenskom kreditu (članak 1.) propisano je da se kredit ugovora u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti (valutna klauzula). Tuženik je u Ugovor o kreditu od 12.10.2006.g ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna godišnja kamata (članak 2. Ugovora o kreditu) koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane Odluke o kamatnim stopama tuženika, ali o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga su navedeni uglavci o promjenjivim ugovornim kamatama (kamatnim stopama) protivni kogentnim odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07 i 125/07) koji je bio na snazi za vrijeme izvršavanja ugovora, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača). Nadalje, samo jedna ugovorna strana - tuženik je bila ovlaštena mijenjati ugovornu kamatu što je prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je takva odredba ugovora protivna načelu savjesnosti i poštenja i posljedično ništetna. O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već su se pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4.7.2013.g. koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13.6.2014.g., a Vrhovni sud RH je u tom dijelu odbio reviziju banaka protiv navedene drugostupanjske presude. Pored gore navedenih ništetnih odredbi koji se odnose na jednostranu i samovoljnu promjenu ugovornih kamata (kamatne stope) učinjenih od strane tuženika, odredbom članka 2. Ugovora propisano je da se kredit ugovora u valuti (CHF), a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti (valutna klauzula), što je također za posljedicu imalo povećanje anuiteta kredita temeljem tečaja CHF u odnosu na nacionalnu valutu - kunu, stavljajući tužitelja, kao potrošača korisnika kredita u neravnopravan položaj u odnosu na ovdje tuženika. U navedenom pravcu govori i presuda Visokog trgovačkog suda RH, posl.br. Pž- 6632/2017 od 14.06.2018.g. kojom je nesporno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007.g. do 31. prosinca 2008.g. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 79/07, 125707, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Naime, priroda i specifičnost valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Očita je neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe koja nedvojbeno ide na štetu potrošača. Naime, takvom ugovornom odredbom neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Iz svega naprijed navedenog, nesporno je kako su odredbe citiranog ugovora koje se odnose na način promjene kamatne stope i valutne klauzule nepoštene, a time i ništetne. Polazeći od pravila da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, tužitelj ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje (restituciju) onog što je primio odnosno više naplatio od tužitelja na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama kao i odredbe o valutnoj klauzuli. Dakle, tužitelj ovu tužbu podnosi radi isplate novčanog iznosa na ime preplaćenih kamata i na ime razlike uplaćenih anuiteta i anuiteta po početnom otplatnom planu umanjenih za preplaćene kamate (do kojeg je povećanja anuiteta došlo uslijed rasta tečaja švicarskog franka). Naime, budući su citirane ugovorne odredbe ništetne, svako povećanje kamatne stope i plaćanje anuiteta mimo početnog tečaja CHF-a na temelju ništetnih odredbi predstavlja temelj za povrat onog što je tuženik primio odnosno više naplatio od tužitelja. Tužitelj je jednokratnom uvećanom uplatom dana 24.01.2008.g. otplatio dio kredita u iznosu od 63.231,70 CHF. Tijekom lipnja/srpnja 2013.g. tužitelj je u cijelosti otplatio obvezu po Ugovoru o namjenskom kreditu broj: 3203884329/04. Poziva se na pravna utvrđenja u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/12 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015. i posl. br. Rev- 2221/2018-11 od 03. rujna 2019., donesenim u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Tužitelj je u podnesku od 21. kolovoza 2019 uredio tužbeni zahtjev na način da je isti postavio sukladno nalazu i mišljenju vještaka Ivana Jarčevića, te je podneskom od 23. siječnja 2023. uredio tužbeni zahtjev način da postavlja tužbeni zahtjev na isplatu sukladno nalazu i mišljenju vještaka Ivana Jarčevića, te eventualni tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka Ljerke Živković. Ukazuje se da je tužitelj tužbeni zahtjev specificirao nakon provedenog financijskog vještačenja, odnosno nije ga mogao bez svoje krivnje preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva te je istaknuo prigovor zastare, naveo da je valutka klauzula dopuštena i valjana, da banka nije znala niti mogla/morala znati za rast tečaja CHF, da je prilikom sklapanja ugovora tužitelju pružila sve potrebne informacije. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu (list 4-10 spisa), e-mail korespondenciju (list 11-12 spisa), obavijest (list 33 spisa), Opće uvjete poslovanja (list 34-39 spisa), Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (list 39- 46 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (list 57 spisa), efektivna kamatna stopa – otplatni plan (list 62-65 spisa), provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ljerki Živković (list 119-133), očitovanje vještaka (list 144-146 spisa), dopunu nalaza (list 162-176 spisa), očitovanje vještaka (list 183-184), saslušao vještaka (list 193-194), saslušao tužitelja kao stranku (list 297-299 spisa), očitovanje vještaka (list 318-321 spisa) i saslušao vještaka (list 357-358).

4. Među strankama nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, zaključili navedeni Ugovor o kreditu, kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke a kojim je ugovorena redovna kamatna stopa od 5% godišnje koja je tijekom otplate promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, s rokom otplate od 161 godina. Sporno jesu li ništetne odredbe čl. 1., čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te pravo tuženika mijenjati kamatnu stopu i time povećavati mjesečne anuitete te valjanost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. Također je sporno je li u konkretnom slučaju , da li ugovor vremenski potpada pod razdoblja utvrđena kolektivnom zaštitom, nastupala zastara tražbine za prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, može li tužitelj preinačiti tužbeni zahtjev, je li takav nastupila zastara za takav tužbeni zahtjev, treba li umanjiti dosuđeni iznos za negativne razlike tečaja i kamatne stope, ima li tužitelj status potrošača je li se o uvjetima ugovora pregovaralo i je li tuženik pošteni stjecatelj. 5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja, a koji je prihvaćen u toč. II tužbenog zahtjeva osnovan. Pojašnjava se da se radi o eventualnom tužbenom zahtjevu navedenom u podnesku tužitelja od 23. siječnja 2023.

6. Prvenstveno valja istaknuti kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP/07. Isto tako, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP) ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenih presuda. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

7. U konkretnom slučaju, neprijeporno je da Ugovor o kreditu broj 3203884329/04 zaključen 27. listopada 2004. stoga se na njega mogu primijeniti utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019.,

8. U vezi utvrđenja da su ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovoru o potrošačkom kreditiranju u ugovoru o kreditu, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, valja reći da je neodlučno što konkretan ugovor vremenski ne potpada pod razdoblja utvrđena kolektivnom zaštitom u tom dijelu.

9. Ukazuje se na čl. 12. ZPP koji određuje da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. To u konkretnom slučaju znači da pitanje ništetnosti čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu ovaj sud može raspraviti kao prethodno pitanje.

10. Ukazuje se da Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001

– dalje ZOO 91) u čl. 110. određuje da se pravo na isticanje ništavosti ne gasi. Slijedom navedenog tužitelj može tražiti da se pitanje ništetnosti čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu raspravi bilo kao samostalan tužbeni zahtjev bilo kao prethodno pitanje i pritom niti jedan od takovih zahtjeva nije zastario sukladno čl. 110. ZOO 91.

11. Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

12. Nadalje je valjalo raspraviti pripada li tužitelju status potrošača. Valja reći da tuženik u odgovoru na tužbu nije izrijekom osporio tužitelju status potrošača već je u toč. 3 odgovora na tužbu samo paušalno osporio činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu te je tek tijekom postupka tuženik tužitelju izričito osporio status potrošača.

13. Ukazuje se na zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenoga 2023. posl. br. Su IV–56/2023-9 koji glasi:

''Na kome je u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamatna prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF teret dokaza da tužitelj nema svojstvo potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/2003, 46/2007) i čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 79/2007, 125/2007)?

U parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema.''

14. Ukazuje se da čl. 3. toč. 1. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03, dalje: ZZP), određuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Čitanjem i proukom ugovora o kreditu koji je tužitelj dostavio uz tužbu proizlazi da je zaključen ugovor o namjenskom kreditu, a da je u čl. 6 ugovora ugovoreno da je namjena kredita kupnja stana. Iz same stipulacije predmetne ugovorne odredbe razvidno je da se radi o prostoru za stanovanje jer je izričito navodi stan a ne npr. poslovni prostor.

15. Nadalje, u čl. 23. st. 1. toč. B, ugovora proizlazi da kreditor ima pravo otkazati ugovor ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe tog ugovora, a iz toč. E. proizlazi da kreditor ima pravo kontrolirati namjensko korištenje kredita pregledom kreditiranog objekta, isplatnih i drugih dokumenata.

16. Iz navedenog proizlazi da je tuženik mogao kontrolirati da li se predmetni stan koristi za svrhu stanovanja, a ako se ne koristi mogao je otkazati kredit. S obzirom da tuženik niti ne tvrdi da je otkazao ugovor o kreditu to ovaj sud zaključuje da se stan koji je kupljen kreditom koristio za stanovanje te da tužitelj ima status potrošača. Naime, tužitelj je ugovor o kreditu zaključio kao fizička osoba, izvan svog zanimanja, svoje poslovne aktivnosti i poduzetničke djelatnosti. Sve i da nije tako a jest, sud je saslušao tužitelja iako njegovo saslušanje nije bilo predloženo do zaključenja prethodnog postupka.

17. Naime, kao što je naprijed izneseno tuženik nije osporio u odgovor na tužbu tuženiku status potrošača već je samo paušalno osporio činjenice navedene u tužbi. Da tuženik nije osporavao status potrošača proizlazi iz odgovora na tužbu u kojem se detaljno očitovao o prigovoru zastare, naveo da je valutka klauzula dopuštena i valjana, da banka nije znala niti mogla/morala znati za rast tečaja CHF i da je prilikom sklapanja ugovora tužitelju pružila sve potrebne informacije.

18. Ukazuje se da čl. 299. st. 2. ZPP određuje da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. U konkretnom slučaju sud zaključuje da tužitelj nije mogao bez svoje krivnje iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke jer kao što je naprijed izneseno tuženik je detaljno iznio i elaborirao svoje prigovore, a tužitelju nije osporio status potrošača.

19. U odnosu na sporne okolnosti informiranja tužitelja i pregovaranja oko sadržaja sporne odredbe kredita te statusa potrošača sud je saslušao tužitelja. Iz iskaza tužitelja danog na ročištu dana 14. rujna 2023. proizlazi da je tužitelj digao kredit kod Zagrebačke banke koja je tu utužena, na zagrebačkim Vrbanima za stan površine 117 kvadrata. Tužitelj je kupio stan za stanovanje, naime ima suprugu i troje djece. Odmah se uselio u taj stan po kupovini, a taj stan se nalazi na adresi [adresa]. U stanu ne obavlja nikakvu poslovnu djelatnost, stan koristi samo za stanovanje. Na adresi stana nema registrirano trgovačko društvo ni obrt, prije je bilo registrirano trgovačko društvo, ali ono nikad nije radilo. Nije nosioc poslovnog udjela u trgovačkom društvu. Želio je kupiti stan, došao je u poslovnicu na Trg bana Jelačića, iznio svoje podatke, svoje želje i rekli su mu da će mu se javiti za nekoliko dana. Referent ga je pozvao za nekoliko dana i ponudio mu ovaj kredit i na temelju toga je zaključen ugovor. Nije mu nuđen ni kunski ni euro kredit, odnosno toga se ne može sjetiti. Nije ni o čemu pregovarao nego je prihvatio ponuđeni kredit. U to vrijeme je obnašao dužnost u Gradu Zagrebu. Nitko ga nije upozorio ni na valutni ni na tečajni rizik niti ga informirao o promjenjivoj kamatnoj stopi niti o valutnoj klauzuli, niti mu je bilo tko dao kakve prospekte. On je taj ugovor o kreditu potpisao, nije ga čitao jer nije stručnjak za to i dali su mu taj kredit ugovor na potpis. Na poseban upit pun. tužitelja je li prije imao u vlasništvu kakav stan za stanovanje, odgovara da nije bio je podstanar. Na poseban upit pun. tužitelja gdje je tužitelj bio zaposlen u vrijeme zaključenja kredita do danas, odgovara da je od 2000. do 5.12.2022. bio zaposlenik Zagrebačkog holdinga. Može reći da su njegova djeca u vrijeme podizanja kredita bila stara 14 i 15 godina (sinovi) i kćer 11 godina. Njegova supruga je čitavo vrijeme nezaposlena, kako u vrijeme zaključenja kredita, tako i danas. Na poseban upit pun. tuženika što je tužitelj radio u Holdingu, odgovaram da je bio voditelj podružnice Tržnice Zagreb. Na poseban upit pun. tuženika da pojasni svoju stručnu sprema, odgovara da je to viša stručna sprema, smjer razmjena i tržište. Na poseban upit pun. tuženika kako se trgovačko društvo zvalo, odgovaram da se zvalo Amibor, on je bio osnivač. Djelatnosti su bile gotovo pa sve dopuštene. Na poseban upit pun. tuženika je li za vrijeme trajanja ugovora bio vlasnik obrta, član ili ovlaštena osoba drugog trgovačkog društva, odgovara da nije. Na poseban upit pun. tuženika je li tražio izmjenu odredbi ugovora, odgovara da nije. Na poseban upit pun. tuženika je li se o ugovoru interesirao u drugim bankama, odgovara da nije. Na poseban upit pun. tuženika je li znao što znači pojam valutna klauzula, odgovara da ne, da je tek kasnije toga bio svjestan. Na poseban upit pun. tuženika je li se interesirao o kretanju švicarskog franka, odgovara da nije niti su se drugi interesirali niti je to bilo uobičajeno u to vrijeme niti je itko u to vrijeme znao o tome. Pojašnjava, banka je prodavatelju stana, firmi od koje je kupio stan, isplatila kredit u kunama, on uopće nije znao da se radi o CHF. Na poseban upit pun. tuženika je li bilo razgovora s bankarom o budućem kretanju CHF, odgovara da nije. Na poseban upit pun. tuženika je li dobivao od banke kakve obavijesti o promjeni kamatne stope, odgovara da ne budući je samo znao o promjeni rata, kada su mu njegovi iz firme javili da je rata povećana i to bitno sa 4.800,00 kn na 8.000,00 kn. Na poseban upit pun. tuženika je li mu javni bilježnik objasnio sadržaj ugovora, odgovara da nije. Na poseban upit pun. tužitelja kolika mu je bila plaća u razdoblju kredita, odgovaram da mu je bila cca 11.000,00 kn do 12.000,00 kn u trenutku podizanja kredita, da bi kasnije porasla na 14.000,00 kn i to cca 2013. godine, a tada je i vratio kredit. Nije se išao u banku interesirat se zašto je došlo do porasta rata.

20. Sažimajući u bitnom iskaz tužitelja proizlazi da je stan kupio za stanovanje sebe i svoje obitelji, da u predmetnom stanu nije obavljao trgovačku djelatnost, da nije pregovarao o uvjetima ugovora i nitko ga nije informirao o niti o promjenjivoj kamatnoj stopi niti o valutnoj klauzuli.

21. Sud prihvaća iskaz tužitelja u cijelosti, ocjenjuje ga uvjerljivim i istinitim, budući da isti imaj neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadržaj iskaza tužitelja nije ničim doveden u sumnju.

22. Činjenicu da nije pročitao ugovor o kreditu sud smatra neodlučnim jer kako iz iskaza proizlazi da u vrijeme potpisivanja ugovora ne bi mogao razumjeti što piše već bi eventualno danas mogao razumjeti što piše, dakle čak i da ga je tada u cijelosti pročitao isti ne bi mogao razumjeti jer mu djelatnici tuženika nisu pročitali ugovor niti su mu isti rastumačili i upozorili ga na sadržaj ugovornih odredbi.

23. Naime, tuženik nije predlagao nikakve dokaze kojim bi tužitelju osporio status potrošača sukladno gore iznesenim zaključcima. Teret dokaza da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio u svrhu koja je namijenjena njegovom zanimanju, odnosno njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti je na tuženiku pa kako tuženik na tu okolnost nije predložio provođenje bilo kakvih dokaza, niti takva činjenica proizlazi iz provedenih dokaza, to sud istaknuti prigovor ocjenjuje neosnovanim.

24. Slijedom navedenog sud zaključuje da tužitelj ima status potrošača i da se o uvjetima ugovora nije pregovaralo.

25. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je ZZP, koji odredbom čl. 59. propisuje kako ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Odredba čl. 81. st. 1. ZZP propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, st. 2. iste odredbe propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. iste odredbe propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. st. 1. ZZP propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništava. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

26. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima ZOO 91 jer je predmetni Ugovor o kreditu zaključen 27. listopada 2004. Odredbom čl. 46. st. 1. ZOO 91 propisano je da se ugovorna obveza može se sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako ona mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 50. st. 1. ZOO 91 predmet obveze je odrediv ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi. Stavkom 2. iste odredbe propisano je da Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti predmet obveze, ugovor je ništav. Prema odredbi čl. 47. ZOO 91 kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, ugovor je ništav.

27. Iz provedenih dokaza, a imajuću vidu naprijed navedene zakonske odredbe, utvrđeno je da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, kao i u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF (odredbe čl. 1. i čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu).

28. Naime, sklopljeni ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Povrh toga, u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP), a tuženik nije dokazao suprotno. Ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 46. st. 2. i čl. 50. st. 1. ZOO. U odredbama čl. 1. i čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, ali time nisu jasno određeni parametri, odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Slijedom toga, utvrđeno je kako predmetne odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga, po ocjeni ovog suda, sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da se istima istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema jasno definiranih uvjeta i razloga zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati, odnosno kriteriji promjene kamatne stope nisu jasno određeni. Tužitelju je trebalo objasniti razloge promjene kamatne stope, omogućiti pojedinačno pregovaranje o tome i na taj način omogućiti istom kao potrošaču da pristane na takve odredbe. Trebalo mu je omogućiti da prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži raskid ugovora. Stoga tužitelj kao potrošač nedvojbeno nije imao utjecaja na sadržaj predmetne odredbe (cijenu), pa je postupanje tuženika suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je ugovor zaključen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku. Slijedom iznijetoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe kojom je propisana promjenjivost kamatne stope ništetne. Stoga je sporna ugovorna odredba zaista i prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa ista predstavlja nepoštenu odredbu u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP.

29. Isto tako je utvrđeno da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio bez prethodnog pregovaranja s tuženikom o odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te bez da se tužitelju prethodno objasnilo, informiralo i upozorilo na eventualne rizike promjene valute CHF za koju je kredit bio vezan. Predmetni Ugovor o kreditu je unaprijed sastavljen prema obrascu tuženika, a odredbe istog koje se odnose na valutnu klauzulu u valuti CHF nisu bile dovoljno jasne. Tuženik je bio dužan informirati tužitelja o valutnoj klauzuli i skrenuti mu pažnju na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u nadolazećem razdoblju otplate kredita, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način mu omogućiti da pristane na takve odredbe, a što tuženik nije učinio. Stoga je ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Osim toga, iz navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa proizlazi da je postupanje tuženika po pitanju valutne klauzule, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanih za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe u kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, a s obzirom na to da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku. Slijedom iznijetoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Stoga je sporna ugovorna odredba zaista i prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa ista predstavlja nepoštenu odredbu u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP. Slijedom iznijetog, sud je utvrdio da je ništetna odredba Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF.

30. Nadalje je valjalo utvrditi treba li umanjiti dosuđeni iznos za negativne razlike tečaja valja ukazati da tuženik nema pravo na isplatu iznosa u vidu razlike tečaja za iznos tzv. negativnih razlika tj. za razdoblja otplate kredita kada je tuženik obračunavao tužitelju i naplaćivao anuitete kredita po tečaju nižem od prodajnog tečaja tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita. Naime, ukazuje se da je Vrhovi sud Republike Hrvatske u presudi posl. broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. dao odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija i koji glasi:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita."

31. U ovoj pravnoj stvari tuženik nije stavio materijalnopravni prigovor prijeboja niti je postavio protutužbeni zahtjev niti je stavio prigovor radi prebijanja, stoga sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita.

32. Prema odredbi čl. 104. st. 1. ZOO 91, u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Osim toga, odredbom čl. 108. ZOO 91 propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništavog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništavosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništavosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja većeg novčanog iznosa za kredit, odnosno plaćanja veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Ujedno je tuženik ostvario korist glede plaćanja razlike između iznosa koji bi tužitelj platio po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platio tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog ništetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 210. st. 1. ZOO 91.

33. Prije svega valja reći da sud svoju odluku nije mogao utemeljiti na nalazu i mišljenju vještaka Ivana Jarčevića, jer prema odredbi čl. 251. st.1. ZPP značaj nalaza i mišljenja vještaka ima samo nalaz i mišljenje onog vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio parnični sud, a ne i nalaz i mišljenje osobe koju je angažirala neka od stranaka (VS Rev 797/01 od 26.09.2001/ IO-2020-178).

34. Odredbom čl. 219. st.1. ZPP propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

35. Čl. 221a. ZPP-a određuje da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

36. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

37. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva koji je opisan pod toč. I. izreke ne proizlazi iz dokaza izvedenih tijekom postupka to je navedeni tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

38. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ljerki Živković iz Vještačenja Živković d.o.o.

39. Iz nalaza i mišljenje vještaka od 18. siječnja 2021. proizlazi da na osnovu navedenih izračuna, utvrđeno je da postoji razlika između obračunatih i plaćenih anuiteta kako u pogledu kamata tako i u pogledu tečaja. Zbog utjecaja promjene kamatne stope tužitelj je više platio 2.773,84 CHF ili protuvrijednost od 13.313,21 kn (protuvrijednost je iskazana po početnom tečaju) - Tabela 1. kolona 13 i 14. Zbog utjecaja promjene tečaja, tužitelj je više platio 51.017,35 kn tabela (kol. 17.) Ukupna preplata s osnove utjecaja promjene kamatne stope i utjecaja promjene tečaja u odnosu na početne uvjete iznosi 64.330,56 kn.

40. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u podnesku od 2. veljače 2021. a vještak se očitovao podneskom od 11. veljače 2021. u kojem je otklonio prigovore tužitelja. A tužitelj je i nadalje prigovarao nalazu i mišljenju vještaka.

41. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je i tuženik u podnesku od 16. veljače 2021.

42. Vještak se na prigovore stranaka očitovao podneskom od 12. ožujka 2021. iz kojeg proizlazi da u podnesku od 22. veljače 2021. godine tužitelj prigovora pravilnosti izrađenog nalaza i mišljenja jer je u nalazu i mišljenju korištena pogrešna metoda prilikom izračuna kamata, prilikom obračuna korišten je pogrešan tečaj CHF tj. tečaj prema danu plaćanja anuiteta, a ne prema datumu dospijeća anuiteta.

43. Prigovora se da je vještak koristio metodu obračuna kamata na način da je uzeo kako godina ima 360 dana umjesto da je ispravno uzeo da godina ima 365 dana kako to proizlazi iz Ugovora o kreditu i njemu priležećeg otplatnog plana. Prigovora se da je vještak koristio drugačiju formulu za izračun kamate od one formule koju je tuženik koristio, a sve u skladu sa ugovorom o kreditu i njemu prilazećem otplatnom planu.

44. Očitovanje vještaka:

Vještak navodi da se na ove prigovore već detaljno očitovao u podnesku od 10. veljače 2021. godine pa se još jednom očitujem kako slijedi:

1.) Metoda obračuna kamata korištena je upravo prema metodologiji koja je bila korištena za izradu otplatnog plana u trenutku zaključenja ugovora.

Korisnik kredita, ovdje tužitelj tijekom otplate je izvršio djelomičnu otplatu kredita dana 24.01.2008. godine.

Nakon djelomične otplate kredita, izračunava se novi anuitet istom metodologijom kao i početni anuitet jer se mijenja broj mjeseci za otplatu pa se sukladno tome i mijenja iznos anuiteta.

2.) Što se tiče prigovora da je korišten tečaj prema danu plaćanja, a ne prema danu dospijeća anuiteta, napominjem da je člankom 7. ugovora o namjenskom kreditu ugovorena odredba da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.

Dakle, nejasno je na temelju čega tužitelj zaključuje da bi se kredit trebao otplaćivati po tečaju na dan dospijeća anuiteta.

3.) Glede metode obračuna kamata od 360 dana u godini radi se o tzv. njemačkoj metodi obračuna kamata koja uzima 360 dana u godini i da za obračun kamata svaki dan u mjesecu ima 30 dana. Predmetnom metodom su obračunate kamate prema inicijalnom otplatnom planu tj. vještak je koristio istu metodu početno ugovorenog otplatnog plana prema kriterijima koji su bili na snazi u trenutku sklapanja ugovora.

B.) Očitovanje na prigovore iz podneska tuženika

U podnesku tuženika od 16. veljače 2021. godine prigovora se što vještak nije dosljedno računao preplate primjenom tečaja na dan isplate kredita, tj. uzimao je u obzir samo tečaje u slučajevima kada je tečaj na dan uplate bio viši od tečaja na dan isplate kredita.

Tuženik također prigovora nalazu iz razloga što vještak nije na ispravan način obračunavao tečajnu razliku te navodi da bi se razlika zbog povećanja kamate i tečaja trebala obračunavati na ovaj način:

Iskazati razliku u visini anuiteta koja proizlazi iz promjene kamatne stope kroz cijelo razdoblje otplate kredita

Razliku u visini anuiteta iskazati u kunskoj protuvrijednosti primjenom tečaja na dan plaćanja anuiteta

Iskazati razlike (povećanje obveze) po osnovi promjene tečaja na način da se obveza koja je stvarno obračunata i plaćena pomnoži razlikom tečajeva (stvarno primijenjeni tečaj na dan svake uplate i početni tečaj na dan isplate kredita) uz korekciju za dio iznosa sadržanog u razlici obveze po osnovi promjene kamatnih stopa.

45. Očitovanje vještaka

1.) Točno je da je vještak u nalazu kod izračuna preplate s osnove utjecaja promjene tečaja iskazao samo one vrijednosti kada je tečaj rastao u odnosu na početni tečaj, a što je i navedeno u samoj metodologiji vještačenja.

Razlog takvog izračuna je što je i tužbeni zahtjev postavljen za izračun potraživanja preplate samo u slučaju dok tečaj raste.

Vještak je sukladno tužbenom zahtjevu napravio izračun preplate s osnove tečaja samo u slučaju kada tečaj raste polazeći od pretpostavke da je potraživanje tuženika u odnosu na preplatu u slučaju kada je tečaj bio niži od početnog tečaja predmet drugog sudskog postupka ili protutužbenog zahtjeva.

Vještak navodi da se radi o pravnom pitanju pa će u cilju dinamike ovog postupka u nastavku dati i izračun preplate s osnove tečajne razlike i u slučajevima kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog tečaja.

2.) U odnosu na prigovor da vještak nije na ispravan način obračunavao tečajnu razliku te navodi kakav bi trebao biti izračun.

Navodim da sam se u prethodnom podnesku detaljno očitovala da je izračunom u osnovnom nalazu posebno iskazana preplata s osnove utjecaja promjene kamatne stope, a posebno s osnove utjecaja promjene tečaja. -

Napominje se da postoje više načina izračuna te da nije ujednačena niti sudska praksa niti postupanje vještaka u izračunima pa postoji više varijanti izračuna: a) varijanata

Ako se traži da se utjecaj kamate računa kao razlika kamate, a utjecaj tečaja kao razlika anuiteta minus utjecaj kamate, na ovaj način utjecaj kamate je dobar, ali utjecaj tečaja nije, jer u razlici anuiteta dolazi do prebijanja manje plaćene glavnice na štetu tečajnih razlika.

b) varijanata

Ako se utjecaj kamate računa kao razlika kamate, a utjecaj tečaja kao razlika plaćenih anuiteta isto se može iskazati po tekućem ili po početnom tečaju tečaju. Ispravnije je uzeti razliku anuiteta po početnom tečaju jer tekući tečaja sadrži i tečajnu razliku.

c) varijanata

Izračun preplate kako s osnove utjecaj promjene kamate tako i s osnove utjecaja promjene tečaja promatra se samo kao razliku kunskih iznosa početnog otplatnog plana i stvarnih uplata bez da se uzme u obzir da je ugovorena valutna klauzula.

Slijedom gore navedenog, kako je već više puta navedeno niti je ujednačena sudska praksa niti je ujednačeno postupanje vještaka u izračunima preplate, pa se svaki izračun preplate može izračunati na više načina, a svakoj se varijanti prilikom izračuna može prigovarati jer se u konačnici radi o pravnim pitanjima.

Kako je već navedeno u cilju dinamike ovog postupka, vještak će dati izračun preplate kamate i preplate s osnove utjecaja valutne klauzule i u slučajevima rasta i pada tečaja ili kamate u odnosu na početne uvjete:

46. Tužitelj je podneskom od 16. travnja 2021. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka a vještak se podneskom od 26. travnja 2021. očitovao da je vještak je osnovni Nalaz i mišljenje od 18. siječnja 2021. godine izradio prema metodologiji koja je detaljno opisana na listu 2 i 3 nalaza tj. preplata s osnove utjecaja promjene tečaja i s osnove utjecaja promjene kamatne stope iskazana je samo u slučaju porasta kamatne stope ili tečaja (sukladno tužbenom zahtjevu).

47. Uporište za ovaj metodološki pristup sastoji se u činjenici da tuženik do izrade nalaza i mišljenja 18. siječnja 2021. godine nije istaknuo potraživanje s osnove utjecaja promjene pada tečaja i pada visine kamatne stope u odnosu na početni tečaj, nije istaknuo pitanje prijeboja niti je naznačio da bi to potraživanje bilo predmet drugog sudskog postupka.

48. Tek nakon prigovora tuženika od 16. veljače 2021. godine, vještak je s obzirom da se radi o pitanjima koja su pravne naravi, a u cilju dinamike ovog postupka izradio i dopunu nalaza i mišljenja na način da se utvrdi ukupna preplata s osnove rasta tečaja i utjecaja promjene kamatne stope u odnosu na početne uvjete kao razlika više i manje plaćenih iznosa u odnosu na početni tečaj.

49. Dakle, zbog pitanja koje su pravne naravi, vještak je dao izračune u dvije varijante i to u:

- osnovnom nalazu izračun preplate samo u slučaju rasta kamatne stope i rasta tečaja u odnosu na početne uvjete

- u dopuni nalaza i mišljenja kao ukupna razlika više i manje uplaćenog iznosa u odnosu na početno ugovorene uvjete kredita

2.) U odnosu na metodu obračuna kamata tzv. njemačkom metodom, vještak se o tome već očitovao u dopuni nalaza i mišljenja pa ponavlja da je izračun napravljen prema uvjetima koji su ugovoreni i prema početno ugovorenom otplatnom planu. Napominje se da obračun redovnih kamata prema anuitetnom planu nije zakonski određen kao što je to kod obračuna zateznih kamata kada se mora primijeniti kalendarski broj dana za obračun što je propisano odredbama Zakona o kamata (N.n. 94/04, 35/05).

Slijedom toga, vještak ostaje u cijelosti kod danog Nalaza i mišljenja od 18. siječnja 2021. godine i Dopune nalaza i mišljenja od 10. ožujka 2021. godine.

50. Tužitelj je i nadalje prigovarao u podnesku od 20. svibnja 2021. zaključcima vještaka te je vještak saslušan na ročištu dana 14. prosinca 2021. te je iskazao da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 18. siječnja 2021. i kod očitovanja od 11. veljače 2021., očitovanja od 12. ožujka 2021. i očitovanja od 26. travnja 2021. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li u zadatku vještačenja bilo zadano da računa samo pozitivne kamate tečajne razlike, navodi da je zadatak bio: "Utvrditi da li postoji razlika između obračunatih i plaćenih anuiteta kako u pogledu kamata tako i u pogledu glavnice koje je banka zaračunavala uslijed promjene kamatnih stopa i tečaja u odnosu na početni tečaj". U prvom nalazu i mišljenju od 18. siječnja 2021. detaljno je opisala metodologiju vještačenja i zbog čega je u izračunu iskazala samo razliku tečaja u slučaju rasta tečaja u odnosu na početne uvjete. S obzirom da se radi o pravnom pitanju, i na prigovore tuženika u cilju dinamike ovog postupka izradila je i dopunu nalaza i mišljenja 10. ožujka 2021. na način da je promjenu utjecaja tečaja u odnosu na početne uvjete iskazala i u slučaju rasta i pada. Dakle, računski postoje dvije varijante jer kako je već navedeno radi se o pravnom pitanju s obzirom na ranije iznesene prigovore tokom ovog postupka i na ovom ročištu.

51. Stranke su i nadalje ostale kod istaknutih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka a tužitelj je podneskom od 9. studenog 2023. predložio pozvati vještaka na očitovanje o prigovorima tužitelja iz navedenog podneska.

52. Vještak se podneskom od 1. prosinca 2023. očitovao da na ukupnu otplatu kredita putem mjesečnih anuiteta osim promjene kamatne stope, postojao je i utjecaj promjene tečaja u odnosu na početni tečaj.

53. Pravno je pitanje u odnosu na pitanje dopuštenosti/nedopuštenosti promjene kamate stope odnosno nepoštenosti valutne klauzule u CHF i HRK/CHF kreditima, a time i zadatak vještaku da li se utvrđuje:

- Razlika u visini više ili manje plaćene kamate uslijed utjecaja promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu

- Razlika u visini više ili manje plaćenih anuiteta ili kamate uslijed promjene tečaja u odnosu na tečaj u trenutku zaključenja ugovora ili u odnosu na tečaj u trenutku puštanja kredita u tečaj (početni tečaj).

- Razlika u visini anuiteta koji obuhvaća utjecaj promjene kamate i tečaja Vještak je vještački nalaz i dopunu nalaza od 10.03.2021. godine izradio sukladno zadatku suda i u samim izračunima i tablicama iskazao sve podatke i sve promjene kretanja tečaja pa slijedom toga ostajem u cijelosti kod danog nalaza i mišljenja, dopune nalaza i mišljenja i svih podneska i očitovanja.

54. Tužitelj je na ročištu dana 23. travnja 2024. i podnesku od 23. svibnja 2024. ustrajao kod svojih navoda glede nalaza i mišljenja vještaka.

55. Vještak je saslušan na ročištu dana 16. prosinca 2024. te je iskazao da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 18. siječnja 2021. i kod očitovanja od 11. veljače 2021., očitovanja od 12. ožujka 2021. i očitovanja od 26. travnja 2021. Navodi da je očitovanje na vještački nalaz vještaka Ivana Jarčevića dala u osnovnom nalazu i mišljenju od 18. siječnja 2021. na strani 3. Navodi da je vještak Jarčević računao pretplatu kamate kao razliku između plaćene kamate po tekućem tečaju minus početna kamata po početnom tečaju, a utjecaj tečaja kao razliku plaćene glavnice po tekućem tečaju minus početna glavnica po početnom tečaju. Smatra da takvim izračunom utjecaj razlike kamate uključuje porast kamate i tečajne razlike po kamati pa tako, prema vještaku Jarčeviću, postoji preplata kamate već na prvom anuitetu, a kamata je bila ista te taj iznos predstavlja zapravo tečajnu razliku. Izračunom po vještaku Jarčeviću favorizira se korisnik kredita jer se dio tečajne razlike prebacuje na razliku kamate. To je sve detaljno opisala i obrazložila i računski u podnesku od 10. veljače 2021. pa je tako na strani 2 tog podneska vidljivo da je, prema vještaku Jarčeviću, od prvog anuiteta 1. prosinca 2004. godine preplata 68,18 kn s osnove kamate, a kamata je kod prvog anuiteta i daljnjih anuiteta sve do 1. listopada 2007. bila ista. Znači, izračunima koje je dala u osnovnom nalazu i mišljenju, a što je sve detaljno opisala nekoliko puta, posebno je izlučena preplata s osnova utjecaja kamate, a posebno s osnove utjecaja tečaja. Kad se gleda nalaz i mišljenje vještaka Jačevića, on je preplaćenu kamatu stavio kod prvog anuiteta koji dospijeva na 1. prosinca 2004. u iznosu od 68,18 kn i preplaćenu glavnicu 57,64 kn. Kamata nije bila preplaćena jer je i ugovorena bila 5% i nije se mijenjala ta kamata u prvim anuitetima. Prva promjena je bila 1. listopada 2007. Znači, ako je kamata bila 5%, ona je i u simuliranom otplatnom planu bila 5% i tu nema utjecaja promjene kamate, ali ima utjecaja promjene tečaja. Na poseban upit pun. tužitelja da li razlika između iznosa u nalazu vještaka Jarčevića i vještakinje u ovoj pravnoj stvari predstavlja upravo tu tečajnu razliku o kojoj je vještakinja sada iskazivala, može reći s velikom sigurnošću da jest, ali se ne može očitovati za svaku pojedinačnu stavku jer nije sve pojedinačno uspoređivala. Može reći da se u njenom izračunu nije dvostruko računala tečajna razlika prilikom računanja razlike kamate i tečaja.

56. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ljerke Živković od 18. siječnja 2021. budući da je isti objektivan, logičan i uvjerljiv. Pritom se napominje kako nijedna stranka na isti nije imala primjedbi na očitovanje vještaka, te da u tom pravcu stranke nisu isticale daljnje dokazne prijedloge. Kasniji izračun od 12.ožujka 2021. predstavlja samo varijantu koja je izrađena po prijedlogu stranaka. Osobito se ukazuje da sud nije uzeo u obzir dopunu nalaza od 12. ožujka 2021. jer je vještak uzeo u obzor promjenu utjecaja tečaja, a kako je naprijed izneseno ovaj sud to ne može uzeti u obzir budući tuženik nije stavio materijalnopravni prigovor prijeboja niti je postavio protutužbeni zahtjev niti je stavio prigovor radi prebijanja.

57. Ukazuje se da su stranke na ročištu dana 16. prosinca 2024. navele da predlažu glavnu raspravu zaključiti temeljem stanja spisa, dakle razvidno je da su time odustale od bilo kakvih daljnjih dispozicija glede dokaznih prijedloga.

58. Dakle, upravo na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj na temelju ništetne ugovorne odredbe u svezi kamate, a kako je to naprijed izneseno, preplatio tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od ukupno 1.766,99 eura, a utvrđeno je i da je tužitelj zbog razlike u tečaju CHF na temelju ništetne ugovorne odredbe, a kako je to naprijed izneseno, preplatio tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od ukupno 6.771,15 eura.

59. Na te iznose dosuđene su zatezne kamate i to na pojedinačne iznose navedene u t. II. i III. izreke ove presude tekuće od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa tuženiku, sukladno tabeliranom prikazu koji je sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka, a na temelju odredbe čl. 214. ZOO 91, imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju Uredbe o visini stope zatezne kamate, kao i na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO 05) te Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 156/22).

60. Članak 210. ZOO-a, određuje da kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi. Obveza vraćanja imovine odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 214. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

61. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnim, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope i srednjeg tečaja kreditora za CHF važećeg na dan isplate pojedine rate, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim. Tužitelj ima pravo na zatezne kamate koje teku od slijedećeg dana od dana kada je tuženiku uplatio svaki pojedini anuitet.

62. Naime, ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništavost. Ništavost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su gore opisane nepoštene odredbe ugovora kao nepoštene odredba ništetne od samog početka od kada je ugovorena pa tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetnu odredu koristio.

63. U odnosu na navod tužitelja da se protivi preinaci tužbe valja reći da je isti navod neosnovan. Naime na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021. posl. br. Su IV – 162/2021 zaključeno je da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

64. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

65. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, kako je to propisano odredbom čl. 215. ZOO-a.

66. Kao što je naprijed navedeno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP/07. Isto tako, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

67. Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.,

68. Kao što je naprijed navedeno Visoki trgovački sud RH donio je pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tužene između ostalog i u dijelu vezanom za nedopuštenost sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, kakav je bio ugovor o kreditu sklopljen između ovdje stranaka 27. listopada 2004. a koja presuda je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., to se ima smatrati kako vjerovniku odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu s tog osnova teče zapravo od tog datuma. U odnosu na zahtjev za isplatu s osnova odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu valja reći da zastrarjevanje nije započelo jer i sam tuženik ispravno ukazuje da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. ne može primijeniti na ovu pravnu stvar jer istom nije obuhvaćeno razdoblje u kojem je zaključen predmetni ugovor o kreditu.

69. Osobito se ukazuje na stav zauzet na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održane 31. siječnja 2022. broj: Su-IV- 33/2022-2 i to objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

70. U tom smislu na sjednici je postavljeno pravno pitanje:

„Od kada počinje teći zastarijevanje u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, tj. da li od pravomoćnosti presude(a) povodom kolektivne tužbe (sukladno Rev-2245/17) ili od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u svakom pojedinom slučaju (sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020.“

71. U odgovoru su doneseni slijedeći zaključci:

1. Pravna shvaćanja izražena u presudi br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., nisu uzajamno proturječna, naprotiv, međusobno se podupiru i dopunjavaju.

2. Presuda u predmetu Rev-2245/2017-2 donesena je povodom izvanredne revizije i daje odgovor na pravno pitanje: „Predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena sukladno čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/2007, kako je izmijenjen - ZZP/07) tužbu definiranu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, kako je izmijenjen - ZOO) odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?“

72. Odgovor na ovo pitanje glasi: „Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.„

73. Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017- 2).

74. Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“

4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.

75. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda, a sve i s obzirom na činjenicu da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate koja mu je uzrokovana postupanjem tužene, to je ocjena ovoga suda da se u konkretnom slučaju početak tijeka zastare za isplatu tužiteljima stečenog bez osnove u odnosima prema tuženoj ne vezuje uz sam trenutak kada je došlo do povećanja imovine na strani dužnika – banke već od trenutka pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu.

76. Tužitelj zahtjev za isplatu prema tuženiku s osnovi ništetnih odredbi o valuti postavio u roku od 5 godina od pravomoćnosti gore navedene predmetne odluke, s obzirom da je tužbu kojom zahtijeva povrat onoga što je tuženik stekao po osnovu ništetne odredbe podnio ovome sudu putem pošte preporučenom pošiljkom 11. lipnja 2019. (utvrđeno uvidom u presliku koverte list 13 spisa) to proizlazi da je njegov zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka od 5 godina.

77. Slijedom navedenog to je razvidno da u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove temeljem čl. 225. ZOO.

78. Nadalje, tužitelj nije dokazao da bi tužbeni zahtjev, a koji je odbijen pod toč. I izreke ove presude, bio osnovan jer njegova osnovanost ne proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka a koji je je sud u cijelosti prihvatio, a kao što je naprijed izneseno sud zaključuje da se visina tužbenog zahtjeva ne može utvrditi privatnom ispravom koju je dostavio tužitelj u spis. te je valjalo prihvatiti eventualni tužbeni zahtjev kojim je utvrđena djelomična ništetnost i naložena isplata kako je to naprijed izneseno i odlučiti kao u izreci presude pod toč. II. i III.

79. Obzirom da je tužbeni zahtjev već iz gore obrazloženog razloga valjalo djelomično odbiti, a djelomično odbiti, sud se, vođen načelom ekonomičnosti i koncentracije postupka, proklamiranim čl. 10. ZPP nije upuštao u daljnju ocjenu navoda stranaka, te dokaza koji nisu posebno obrazloženi, jer ne bi doveli do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari.

80. Prilikom odluke o trošku sud nije cijenio obijeni tužbeni zahtjev pod toč. I izreke jer tuženiku zbog raspravljanja o navedenom nisu nastali nikakvi posebni troškovi, a tužitelj je u cijelosti uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom pod toč. II. i III.

81. Odluka o trošku tužitelja temelji se na članku 154. st. 1., 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa), a sukladno vrijednosti predmeta spora i troškovniku tužitelja. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 13. lipnja 2019. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 21. kolovoza 2019. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak pristupa na ročište 17. prosinca 2019. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife; trošak sastava podneska od 18. svibnja 2020. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 28. rujna 2020. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, trošak sastava podneska od 8. listopada 2020. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, trošak pristupa na ročište 12. listopada 2020. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 2. veljače 2021. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 22. veljače 2021. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 5. ožujka 2021. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, trošak sastava podneska od 16. travnja 2021. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, trošak sastava podneska od 20. svibnja 2021. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, trošak pristupa na ročište 14. prosinca 2021. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 22. prosinca 2021. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, trošak pristupa na ročište 11. svibnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife; trošak pristupa na ročište 11. listopada 2022. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 3. siječnja 2023. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, trošak pristupa na ročište 10. siječnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 23. siječnja 2023. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, trošak pristupa na ročište 14. rujna 2023. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak pristupa na ročište 23. travnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife; trošak pristupa na ročište 9. listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak pristupa na ročište 16. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, odnosno ukupno 3.800,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a (950,00 EUR) iznosi 4.750,00 EUR. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eur, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eur, trošak predujma za vještačenje u iznosu od 447,94 eur, odnosno tužitelju je priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 5.304,12 eur te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u navedenom iznosu (toč. V. izreke).

82. Na dosuđeni trošak parničnog postupka tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate, temeljem primjene odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Stoga je valjalo presuditi kao u točki IV. Izreke.

83. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 3. ožujka 2021. u iznosu od 100,00 EUR kojim tužitelj dostavlja dokaz o uplati predujma jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka budući da je nepotrebno dostavljati potvrdu o izvršenim uplatama s obzirom da računovodstvo suda u spis predmeta dostavlja obračunski list kao dokaz da je predujam uplaćen, dakle navedena uplata vidljiva sudu kroz obračunski list. Nadalje, tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 14. siječnja 2022. u iznosu od 100,00 EUR budući da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP-a), sastava podneska od 14. lipnja 2022. iznosu od 100,00 EUR jer se istim očitovao na navode tuženika s ročišta od 11. svibnja 2022. te je isto mogao učiniti na navedenom ročištu ili na nekom od sljedećih ročišta, sastava podneska od 17. srpnja 2023. u iznosu od 100,00 EUR jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. ZPP-a), sastava podneska od 16. listopada 2023. u iznosu od 200,00 EUR budući da istim moli produljenje roka za postupanje po rješenju suda od 5. listopada 2023. te isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP- a), sastava podneska od 9. studenog 2023. u iznosu od 200,00 EUR, sastava podneska od 29. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR, sastava podneska od 1. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 EUR i sastava podneska od 23. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR budući da se istima tužitelj očituje na tijek postupka, što je tužitelj mogao učiniti i na nekom od ročišta. Također, tužitelju nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR jer isti nije bio potreban za vođenje parnice sukladno čl. 155. st. 1. ZPP. Naime, ukazuje se da ročište za objavu nije niti nastalo u trenutku sastavljanja ove presude. Osobito se ukazuje da trošak pristupa na ročište za objavu, bez obzira što je ista radnja predviđena u Tbr. 9. toč. 3. Tarife, takav trošak ne može biti potreban radi vođenja parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a što je prvi kriterij za dosudu takvog troška. Naime, ročište za objavu ispunjava u prvom redu načelo javnosti odnosno interes javnosti biti upoznata sa rezultatom suđenja te predstavlja pravo stranaka i javnosti, a nikako obvezu. Isto ročište ne zahtjeva nikakve pripreme, traje minimalno te nema obveznog sadržaja za stranke zbog propuštanja kojega bi mogle nastupiti bilo kakve negativne posljedice. Naime, stranka koja ne pristupi, a uredno je obaviještena, odluku sa obrazloženjem može skinuti sa internetske stranice e-oglasna ploča suda ukoliko takva postoji (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a). Ukoliko takva e-oglasna ploča ne postoji, odluka će stranci biti dostavljena poštom (čl. 98. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a, Narodne novine, broj 25/13). Stranci koja nije bila obaviještena, sud će odluku dostaviti poštom (čl. 335. st. 11. ZPP-a). U takvoj situaciji, dosuda troškova bi predstavljala neopravdano poskupljenje postupka što je protivno i čl. 10. st. 1. ZPP-a. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 8. listopada 2020., 5. ožujka 2021., 16. travnja 2021., 20. svibnja 2021., 22. prosinca 2021, 3. siječnja 2023. i 23. siječnja 2023. u zatraženom iznosu od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, već je za navedene podneske tužitelju odmjeren trošak sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife budući da je tužitelju već priznat trošak sastava podnesaka od 21. kolovoza 2019., 18. svibnja 2020., 2. veljače 2021. i 22. veljače 2021. u zatraženom iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife.

84. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužitelja sa zahtjevom za preostali iznos troška od 3.000,00 EUR s pripadajućim kamatama pa je odlučeno kao u toč. V. izreke presude.

U Zagrebu 27. siječnja 2025.

Sudac:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 53,09

EUR

2. tuženiku po pun.