Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-1168/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Marini Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja BE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po odvjetniku Leopoldu Aljinoviću odvjetniku iz Splita, protiv tuženice ME OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po odvjetniku Antunu Franetoviću odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva nakon održane glavne rasprave zaključene 12. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja dana 27. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj naspram tuženice jedini isključivi suvlasnik 1/14 dijela cjeline čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], z. u. [broj ZK uloška]. suvlasničkog dijela pa se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude zatražiti i postići upis prava vlasništva 20. suvlasničkog dijela da 1/14 dijela cjeline čest. zgr. [katastarska čestica], te čest. zem. [katastarska čestica] uz istodobni izbris tog prava sa imena tužene a što je tužena dužna trpjeti."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove ovog postupka u iznosu od 2.562,50 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 25. lipnja 2020. tužitelj BE zatražio je donošenje presude kojom bi se utvrdio suvlasnikom 1/14 dijela cjeline čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], z. u. [broj ZK uloška]. suvlasničkog dijela i da se upiše njegovo pravo vlasništva uz izbris toga prava sa imena tuženice . Navodi da je vlasnik i posjednik stana na drugom katu anagrafske oznake [adresa] koji je ugvorom o prodaji stekao od CE, dok je potkrovlje na trećem katu od FE i EE. Da su svi prodavatelji u pravnom slijedu svoje pravo vlasništva nad stanom na drugom katu i potkrovlju stekli ugovorom o kupoprodaji od tuženice ME. Dodatno da su u posjedu nekretnine više od 20 godina da im nitko to pravo nije osporio.

2. U odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka tuženica je osporavala osnovanost tužbenog zahtjeva ističući da iz priloženih tužbe i ugovora i zk izvatka nije vidljivo da je tužitelj kupio spornih 1/14 dijela predmetne nekretnine.

2.1. Ovaj sud donosi presudu 26. svibnja 2023. pod poslovnim brojem P- 2134/20 koju ukida Županijski sud u Osijeku dana 7. ožujka 2024. rješenjem poslovnog broja: Gž-1023/23-2.

2.2. Županijski sud u Osijeku ukazuje ovom sudu na primjenu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) kao i na primjenu mjerodavnih odredbi, posebice odredbe čl. 129. i 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; dalje: ZVDSP), te je spis predmeta ustupljen novom sucu na ponovljeno suđenje.

3. U ponovljenom suđenju pročitan je Ugovor o prodaji (str. 4-10 spisa), zk izvadak (str. 8 spisa), Punomoć (str. 11 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. rujna 2019. (str. 12-16 spisa), Ugovor o kupoprodaji od 31. listopada 2013. (str. 17-19 spisa), Ugovor o prodaji od 24. studenog 1998. (str. 20-22 spisa), povijesni zk izvadak za čest. zgr. (407/1) i čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 43-54 spisa).

4. Postupajući sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP-a, te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je utvrdio da tuženi zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet parnice je utvrđenje prava vlasništva tužitelja 1/14 dijela cjeline čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], z. u. [broj ZK uloška]. suvlasničkog dijela.

6. U postupku nije sporno da je Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine sklopljen između CE sa tužiteljem BE i to dana **.**.2013. CE (IE je bio kupac) je stekla dana 31. ožujka 2000. Ugovorom o prodaji nekretninu koju je prodala tužitelju BE.

7. Sporno je prije svega je li tužitelj stekao pravo vlasništva 1/14 dijela cjeline čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], z. u. [broj ZK uloška]. suvlasničkog dijela.

8. Uvidom u zk izvadak (str. 8 spisa) na 1/14 idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] „oranica“ i čest. zgr. [katastarska čestica] „kuća sa dvorom“; z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] upisana je ME, dok je tužitelj B upisan na 96/280 i 9/140 dijela.

8.1. Uvidom u povijesni z.k. izvadak (str. 50 spisa) vidljiva je zabilježba odbijanja prijedloga CE od dana 27.siječnja 2014. kojim traži brisanje suvlasničkog dijela upisanog na ime BEJ za 1/14 dijela cjeline.

8.2. Uvidom u povijesni zk izvadak (str. 53 spisa) vidljiva je uknjižba prava vlasništva 16. siječnja 2019. s imena ŠE na ime ME (tuženica).

9. Čitajući Ugovor o prodaji od 31. ožujka 2000. (str. 4-10) ME, HE, UE i OE prodaju IE stan na drugom katu opisan: 116/280 čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], a koji stan se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka i kuhinje sa svim pripadnostima i služnostima, te jugoistočni dio dvorišta, površine 30 m2. U članku petom su prodavatelji jamčili da su isključivi vlasnici nekretnine.

9.1. Čitajući Ugovor o kupoprodaji od 31. listopada 2013. (str. 17-19 spisa) prodavateljica CE udova IE tužitelju DE izjavljuje i jamči da je upisana u z.k. Odjelu Općinskog suda u Splitu kao suvlasnik 96/280 idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] „oranica“ i čest. zgr. [katastarska čestica] „kuća sa dvorom“; z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; da je stvarni suvlasnik 1/14 idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] „oranica“ i čest. zgr. [katastarska čestica] „kuća sa dvorom“; z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. 9.2. Sud je saslušao BE dva puta i to dana 20. siječnja 2022. te dopunski pred ovim sucem dana 27. rujna 2024. (str. 96 spisa ) jer je Županijski sud ukazao kako je potrebno izložiti stranačke izjave tužitelja i tuženice u potpunosti. Tuženica je na glavnoj raspravi 12. srpnja 2024. pozvana zajedno sa tužiteljem radi saslušanja pod upozorenjem iz odredbe iz čl. 268. st. 3 ZPP-a, no nije došla na glavnu raspravu 27. rujna 2024., stoga je sud saslušao dopunski samo tužitelja.

9.3. Tužitelj je kazivao kako je kupio u cijelosti stan na drugom katu, da je uveden u posjed od strane KE (punomoćnik IE). Nakon prvog puta u odvjetničkom uredu odvjetnika TE (specijalni punomoćnik tuženice ME) da mu TE govori da se čeka ostavinska rasprava na Hvaru (radilo se o ostavinskoj raspravi iza pok. PE sina ME) da bi se riješila uknjižba predmetnih 1/14 dijela nekretnine. Da je 2016. kupio drugu nekretninu u istoj zgradi od FE i EE. Da je tužiteljica bila vlasnica stana na drugom katu i polovine stana na trećem katu. Da je to prodala njegovim prednicima i to drugi kat 2000. za cijelo, a pola stana na trećem katu 1999. EE. Oba ugovora je radio TE koji mu je stalno govorio da će ga uknjižiti za 1/14 dijela jer je prilikom sklapanja kupoprodaje došlo do omaške i da će on to ispraviti da će se tužitelj uknjižiti i bila je dogovorena cijena uknjižbe tadašnjih 1.100,00 kuna. Kazuje da mu TE nije dao na uvid zk izvadak da je tih 1/14 dijela nekretnine pripadao ME jer je njen sin bio već umro. Da je tužiteljica bila presumirana nasljednica iza smrti sina već prilikom prve kupoprodaje. Da mu nitko nije problematizirao i govorio da mu ne pripada tih 1/14 dijela. Da je bio uvjeren da mu pripada stan za cijelo, da je stanovao u istom kvartu gdje se nalazi kuća te da ju je cijelu renovirao. Kontradiktorno tužitelj na saslušanju od 20. siječnja 2022. (str. 32. spisa) je kazao da se prilikom kupoprodaje predmetne nekretnine ME predstavila kao vlasnik iako je znala, a s tim je bio upoznat i on, da je na tom idealnom dijelu upisan njezin maloljetni sin koji je bio bolestan. On je u međuvremenu umro te je ME naslijedila 1/14 dijela iza smrti svog sina.

9.3.1. Na ročištu od 20. siječnja 2022. tužitelj je priložio u spis rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-138/96 iz kojeg je razvidno da je tuženica naslijedila svojeg sina PE pok. BEJ te da je u navedenom rješenju greškom izostavljeno predmetnih 1/14 dijela malodobnog BEJ koja je naknadno dopunjena tek 2018. godine. Obvezao se dostaviti rješenje o naknadno pronađenoj imovini, ali sudu nije dostavljeno. 9.3.2. Pri dopunskom saslušanju 27. rujna 2024. tužitelj potvrđuje ono što je već kazao, osim da je prednik tuženice bio mrtav prilikom kupoprodaje. Da ga prodavateljica CE uvodi u posjed. Da nije htio kupiti od svjedoka TE ono što je već kupio.

9.4. Saslušana je i svjedokinja FE (str 36) koja u bitnom kazuje kako je kupila polovicu potkrovlja predmetne nekretnine od ME koju je zastupao TE kao specijalni punomoćnik. Nije se mogla uknjižiti temeljem kupoprodajnog ugovora jer je u ugovoru TE stavio površinu otprilike, a ne u cijelosti. Nekretninu je kupila u cijelosti i platila, a prodala je tužitelju. Nitko je nije smetao u posjedu. M da joj je obećavao da će riješiti zemljišnoknjižno stanje i da će se moći uknjižiti. Da joj je ME jamčila da je vlasnica za cijelo, a prešutjela da ima sina koji je u međuvremenu umro. Naknado da se uknjižila na njegov nasljedni dio. 9.5. Svjedok TE u svojem izlaganju kazuje (str. 97 spisa) da je IE (prednik CE prodavateljice) bio prvi kupac stana kako i piše u Ugovoru (str. 4-10 spisa). Da u to vrijeme zgrada nije bila etažirana i tada će prodavatelji biti na usluzi da bi se sve složilo po planu etažiranja. Da su prodali i EE dio stana, potkrovlje. Kod njega 2017. dolazi FE da bi se uredili imovinskopravni odnosi i da će doći BE koji je zainteresiran za kupnju i etažiranje. Kada je došao da je rekao da bi taj dio tuženice predmetnih 1/14 dijela kupio. Da mu je uručio Ugovore (jedan na 30.000,00 EUR-a, 60.000,00 EUR-a i 80.000.00 EUR-a). Da mu je tuženica nakon što ju je obavijestio rekla da će prodati predmetnih 1/14 dijela nekretnine za 30.000,00 tadašnjih kn, ali da joj je rekao da je to veliki iznos i stavili su na 20.000,00 kuna. Priložio je u spis taj Ugovor na 20.000,00 kuna (str. 100-101 spisa). Da je tužitelj došao u ured 16. prosinca 2019. i ponudio 100,00 kuna jer da je cijena od 20.000,00 kuna nemoralna.

9.5.1 Tužitelj je postavljao pitanja svjedoku. Svjedok je odgovorio je da je prednik CE (pok. IE) bio sa svime upoznat. Da je IE sklopio Ugovor sa više prodavatelja. Da nije bilo fiktivnog Ugovora (kako kazuje tužitelj) nego Ugovora kojeg je priložio sudu i to radi predmetnih 1/14 dijela radi uknjižbe. Da sve što piše na Ugovorima i sa C (str. 4-10 spisa) i FE (str. 17-19 spisa) istina. Kazuje da su prodavatelji upoznati da prodaju ono što je njihovo i na taj dio su se kupci uknjižili.

9.5.2.Tužitelj je na kraju odgovaranja na pitanja svjedoka TE rekao da nikada nije vidio Ugovor od 20.000,00 kuna, no svjedok ga daje na uvid sudu (str. 100- 101 spisa).

U odnosu na stjecanje prava vlasništva na temelju zakona

10. Odredbom čl. 129. st. 1 i 2 ZV-a propisano je kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka.

Ako nije što drugo zakonom određeno, stjecanjem vlasništva na temelju zakona prestaju sva stvarna prava koja su do tada postojala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je stjecatelj znao da postoje ili je to morao znati.

10.1.Čitajući Ugovor o kupoprodaji (str. 17-19 spisa) kojim CE prodaje tužitelju predmetnu nekretninu jamčeći da je stvarna suvlasnica 1/14 idealnog dijela predmetne nekretnine sud je izvršio uvid u povijesni prikaz zk izvadak za predmetnu nekretninu (str. 50. spisa). Dana 27. siječnja 2014. zabilježuje se odbijanje prijedloga CE (prednice tužitelja) kojim traži brisanje suvlasničkog dijela čest. zem [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] upisanog na ime ME RE za 1/14 dijela cjeline i ispravak upisanog suvlasničkog dijela prava vlasništva upisanog na ime FE EE za 1/70 dijela na način da se tih 1/14 dijela pripoji suvlasničkom dijelu nekretnine EE. Tim rješenjem o odbijanju CE kao i tužitelj su znali na nepoštenje posjeda nekretnine.

10.2. Odredbom čl. 159. st. 3. ZV-a propisana je kvaliteta posjeda za izvanredno stjecanje prava vlasništva. Samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

10.3. Ako je 2014. prednica tužitelja CE dobila rješenje kojim je odbijen njezin prijedlog (str 50 spisa) kojim je tražila da se upiše na 1/14 dijela predmetne nekretnine time joj je poštenje posjeda prekinuto.

10.4. Kad se uzme u obzir da je 2000. prodana predmetna nekretnina prednicima tužitelja od prodavatelja ME, HE, UE i OE već 2014. se poštenje ovim rješenjem o odbijanju prijedloga prekida. Prema odredbama članka 18. stavaka 1., 2. i 3. ZV-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed), istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja, a pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao nit je s obzirom na okolnost imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada.

10.5. U trenutku donošenja rješenja o odbijanju prijedloga 2014. godine prednica tužitelja je znala da joj ne pripada pravo na posjed. Sam tužitelj pred sudom kazuje (str. 32 spisa) kako je problem nastao kada je htio etažirati kuću. Da se tuženica u trenutku kupoprodaje predstavila kao vlasnica iako je znala, a s tim da je bio upoznat i on da je 1/14 dijela „u zraku“. Da je sin u međuvremenu umro te je naslijedila predmetnih 1/14 dijela iza smrti sina, da se upisala kao suvlasnik na predmetnoj nekretnini. Navedeno potvrđuje i povijesni zk izvadak prema kojem dana **.**.2019. ME postaje vlasnicom 1/14 dijela predmetne nekretnine (str. 53 spisa). Prethodno da ju je prodala CE i EE a da su oni prodali njemu. Takav iskaz tužitelja protivi se traženju tužitelja za stjecanje prava vlasništva poštenim posjedovanjem nekretnine. Ugovor između CE i tužitelja je sklopljen 31. listopada 2013., a tužiteljica se upisala 16. siječnja 2019. (str 53 spisa), dakle tuženica se upisala 6 godina nakon kupoprodaje između CE i tužitelja BE kao kupca. ME je upisana za 1/14 dijela za koju je CE jamčila tužitelju (str. 19 spisa) da je stvarni suvlasnik. Sud utvrđuje da je tužitelja uvela u posjed CE, a ne tuženica. Njemu je CE jamčila da je vlasnica, a nipošto tuženica. Izlažući ovako navedeno sud utvrđuje kako se poštenje posjeda prekinuto saznanjem tužitelja da prodavatelji nisu u cijelosti vlasnici nekrenine za koju su mu istovremeno jamčili da jesu, pa sukladno odredbi čl. 159 st. 3 ZV-a sud je odlučio kao u izreci pod točkom I.

O stjecanju prava vlasništva pravnim poslom

11. Odredbom čl. 119. st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; dalje: ZVDSP) propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

11.1. U Ugovoru od 31. ožujka 2000. koji je sklopljen sa IE kao kupcem i prodavateljima ME, HE, ĐE i OE (str. 4-10 spisa) predmet kupoprodaje je označen kao stan na drugom katu: 116/280 čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], a koji stan se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka i kuhinje sa svim pripadnostima i služnostima, te jugoistočni dio dvorišta površine cca 30 m2. Ne piše koliko stan ima m2 i nema dovoljno identifikacije da bismo po Ugovoru sklopljenom sa tuženikom i CE od 31. listopada 2013. (str. 17-19 spisa) znali da se baš radi o tih 1/14 dijela nekretnine.

11.2. Na Ugovoru od 31. listopada 2013. u članku 1. piše:

- točka a/ da CE izjavljuje i jamči da je upisana u z.k. Odjelu Općinskog suda u Splitu kao suvlasnik 96/280 idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] „oranica“ i čest. zgr. [katastarska čestica] „kuća sa dvorom“; z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina];

- točka b/ da je stvarni suvlasnik 1/14 idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] „oranica“ i čest. zgr. [katastarska čestica] „kuća sa dvorom“; z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina];

- točka c/ da gore označeni suvlasnički dijelovi predmetne zgrade anagrafske oznake [adresa], koja je u postupku utvrđivanja posebnih dijelova etažiranja, predstavljaju isključivo vlasništvo stana na drugom katu kuće koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka i kuhinje, kupaone, dva balkona sa pripadnostima i služnostima površine cca 47 m2 i vlasnik jugoistočnog dijela dvorišta površine cca 30 m2.

11.3. Uspor

eđujući Ugovor od 31. ožujka 2000. i Ugovor od 31. listopada 2013. oznaka nekretnine nije jednaka. U Ugovoru od 31. listopada 2013. nadodana su dva balkona i površina u metrima kvadratnim, dok je Ugovorom od 31. ožujka 2000. stan označen kao ruševan stan na drugom katu kuće u [adresa] koji stan se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka i kuhinje sa svim pripadnostima i služnostima , te jugoistočni dio dvorišta površine cca 30 m2.

11.4. Tužitelj je kupovao u idealnim dijelovima neetažirane dijelove nekretnine. Svakako on nije sa tuženicom ME sklapao Ugovore već sa njezinim prednicima, stoga ne može pričati o dogovoru sa njom i da mu ne dozvoljava uknjižbu. Ugovori koji su u spisu ne pružaju identifikaciju predmetnih 1/14 dijela nekretnine da baš pripada stanu na drugom katu. Svjedokinja FE isto potvrđuje da je kupila polovinu potkrovlja od tuženice (str 36), ali da se nije mogla uknjižiti jer je u ugovoru o kupoprodaji navedena površina otprilike a ne u cijelosti. I da je takvu nekretninu prodala tužitelju. Njoj je ME jamčila vlasništvo ali da joj je prešutjela da ima sina. Na 1/14 dijela nekretnine se naknadno uknjižila ME.

11.4.1. Sam tužitelj potvrđuje na ročištu na kojem je saslušan da u ostavinsku masu pok PE sina tužiteljice greškom nije bilo uvršteno 1/14 dijela, već je naknadno dopunjeno tek 2018.

11.5. U odnosu na kazivanje svjedoka TE on je sudu potvrdio da je temeljem specijalne punomoći za tuženicu sklopio Ugovore sa IE i EE. Zgrada nije bila etažirana i tada da će prodavatelji biti na usluzi da bi se sve složilo po planu etažiranja. Da je 1/14 dijela ostalo upisano na tuženicu i da je ponudio tužitelju predočivši mu ugovor za tih 1/14 dijela iznos od tadašnjih 20.000,00 kuna. Tužitelj da je to odbio. Sud je pregledao Ugovor datiran na prosinac 2019. (str. 100-101 spisa) u kojem piše 1/14 dijela u prizemlju kuće kao čest. zem. [katastarska čestica] „oranica“ i čest. zgr. [katastarska čestica] „kuća sa dvorom“; z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i iznos od 20.000,00 kuna sa tabularnom izjavom tuženice. Sud ovakvom kazivanju vjeruje jer je kazivao logično, uvjerljivo i sa cijelim slijedom događaja. Napominje se kako je napisano u Ugovoru da se radi o prizemlju, ne o stanu na drugom katu, a odnosi se na 1/14 dijela predmetne nekretnine što je i predmet ovoga postupka. On je ponudio tužitelju Ugovor radi uknjižbe sa određenom cijenom koja je simbolična. Prethodno s tužiteljem nije sklapao nikakav ugovor o kupoprodaji kao specijalni punomoćnik već je tužitelj sklopio Ugovor sa CE. CE mu je jamčila da je stvarna suvlasnica 1/14 dijela idealnog dijela nekretnine, iako uvidom u zk izvadak vlasnik 1/14 idealnog dijela nekretnine je ME i to od dana 16. siječnja 2019 (str. 53 spisa).

12. Slijedom i ovako izloženog sud je odlučio kao u izreci pod točkom I.

13. Tuženicu je zastupao punomoćnik odvjetnik pa sukladno odredbi čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa), pripada pravo na naknadu sljedećih troškova postupka:

-sastav odgovora na tužbu – 200,00 EUR (Tbr. 7/1);

-zastupanje na ročištima od 9.12.2021., 20.1.2022., 5.5.2022., 9.6.2022, 9.3.2023.,12.7.2024., 27.9.2024., 12.12.2024. –1.600,00 EUR (Tbr. 9/1),

- pristup na ročište 8.11.2022. –50 EUR (Tbr. 9/5)

- sastav žalbe – 200,00 EUR (Tbr. 10)

a što sveukupno sa PDV-om iznosi 2.562,50 EUR;

14. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu 27. siječnja 2025.

Sutkinja:

Marina Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP- a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja Leopoldu Aljinoviću

- punomoćniku tuženika Antunu Franetoviću

- u spis