REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. P-10514/2023-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Anić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, koje zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin&Partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marka Anića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika EP, odvjetničke vježbenice, 27. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, isplatiti tužitelju ĐP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 1.960.86 EURA sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka naknaditi tužitelju ĐP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 899,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovom sudu 2. svibnja 2022. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je 19. svibnja 2022., putem web stranice Financijske agencije saznao da je Financijska agencija 15. prosinca 2011. zaprimila zahtjev tuženika za izravnu naplatu radi provedbe rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ilinke Lisonek, poslovni broj Ovrv-40583/10, a kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja Erste&Steiermärkische Bank d.d. Tužitelj je istom prigodom, uvidom u Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-40583/10, utvrdio da mu je na temelju navedenog zahtjeva u razdoblju od 15. prosinca 2011. do 9. veljače 2017. ustegnuto ukupno 14.174.07 kn i to iznos od 271,50 kn na ime troška FINA-e, iznos od 2.013,11 kn na ime troška ovrhovoditelja Erste&Steiermärkische Bank d.d., iznos od 150,00 na ime troška ovrhovoditelja Erste&Steiermärkische Bank d.d., iznos od 3.809,85 kn na ime glavnice, iznos od 3.430,27 kn na ime glavnice i iznos od 5.099,34 kn na ime glavnice te da je ukupno opozvano 30.877,76 kn. Nakon zadnje blokade računa 19. svibnja 2022., povodom zahtjeva za izravnu naplatu tvrtke B2 Kapital, kojima je tuženik 20. ožujka 2017. ustupio tražbinu određenu rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba posl. br. Ovrv-40583/10 od 28. srpnja 2010., putem web stranice FINA-e, tužitelj je došao u posjed rješenja o ovrsi javnog bilježnika Iinke Lisonek poslovni broj Ovrv- 40583/10 od 28. srpnja 2010. u pravnoj stvari tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja, kao ovršenika, te je tužitelj Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnio zahtjev za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika Iinke Lisonek poslovni broj Ovrv- 40583/10 od 28. srpnja 2010., koji je zaprimljen pod poslovnim brojem Ovrv-78108/22.
1.1. Dalje tužitelj ističe da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu. poslovni broj Gž Ovr-1729/2022-2 od 22. studenog 2022., koje je tuženik zaprimio 31. siječnja 2023., potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 78108/22-7 od 4. listopada 2022. (koje je postalo pravomoćno 22. studenog 2022.), a kojim je u točci II. izreke ukinuta potvrda pravomoćnosti i ovršnosti iskazana 5. prosinca 2011. kojom je utvrđeno da je rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba poslovni broj Ovrv-40583/2010 od 28. srpnja 2010. postalo pravomoćno i ovršno 17. studenog 2011. Tužitelj napominje da je, prema specifikaciji Financijske agencije od 19. svibnja 2022., u izvansudskoj ovrsi temeljem Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Iinke Lisonek poslovni broj Ovrv-40583/10 od 28. srpnja 2010. tužitelju ustegnuto 14.774,07 kn/1.960,86 eur (fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK) i to iznos od 271,50 kn na ime troška FINA-e, iznos od 2.013,11 kn na ime troška ovrhovoditelja Erste&Steiermärkische Bank d.d., iznos od 150,00 na ime troška ovrhovoditelja Erste&Steiermärkische Bank d.d., iznos od 3.809,85 kn na ime glavnice, iznos od 3.430,27 kn na ime glavnice i iznos od 5.099,34 kn na ime glavnice, dok je prema specifikaciji Financijske agencije od 24. ožujka 2023. u izvansudskoj ovrsi temeljem Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek poslovni broj Ovrv-40583/10 od 28. srpnja 2010. tužitelju ustegnuto 1.960,88 eur/14.774,25 kn, i to iznos od 36,04 eur na ime troška FINA-e, iznos od 267,19 eur (2.013,14 kn) na ime troška ovrhovoditelja Erste&Steiermärkische Bank d.d., iznos od 19,91 eur (150,01 kn) na ime troška ovrhovoditelja Erste&Steiermärkische Bank d.d., iznos od 505,65 eur (3.809,82 kn) na ime glavnice, iznos od 455,28 eur (3.430,30 kn) na ime glavnice i iznos od 676,81 eur (5.099,42 kn) na ime glavnice, iz čega jasno proizlazi da je do razlike o ustegnutom iznosu između specifikacije od 19. svibnja 2022. i 24. ožujka 2023. došlo uslijed konverzije prilikom preračunavanja kuna u eure, a tužitelj tužbom potražuje iznos od 1.960,86 eur kako je i zatražio mirnim putem od tuženika 17. veljače 2023.
1.2. Budući da je osnova (rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek posl. br. Ovrv-40583/10) temeljem koje je tužitelju u razdoblju od 15. prosinca 2011. do 9. veljače 2017. ustegnut iznos od 1.960,86 eur / 14.774,07 kn, otpala pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-78108/22 (potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1729/22-2 od 22. studenog 2022.) to je tužitelj 17. veljače 2023., temeljem odredbe čl. 62. Ovršnog zakona i čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, tuženika pozvao na povrat sredstava ustegnutih u izvansudskoj ovrsi u ukupnom iznosu od 1.960,86 eura/14.774,07 kn. Dopisom od 27. veljače 2023. Erste&Steiermärkische Bank d.d., Sektor za upravljanje kreditnim rizikom, Direkcija upravljanja lošim plasmanima građana, se očitovao na način da nije dužan izvršiti navedeni povrat iz razloga što nisu ostvareni razlozi za protuovrhu iz čl. 62. st. 1. Ovršnog zakona, a osim toga da je protekao i objektivni rok za traženje protuovrhe. Navedenim dopisom nisu se očitovali na okolnost da im je poziv na povrat sredstava upućen i radi činjenice da je tuženik utuženi iznos stekao u izvansudskoj ovrsi temeljem osnove koja je kasnije otpala (čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima), a niti se očitovao o tome smatra li da je dužan izvršiti povrat navedenih sredstava sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima. S obzirom na navedeno tužitelj je ponovno dopisom od 3. ožujka 2023. pozvao tuženika na povrat sredstava koja su mu ustegnuta u izvansudskoj ovrsi i koja su prešla u vlasništvo tuženika temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek posl.br. Ovrv-40583/10 (osnove koja je kasnije otpala ukidanjem potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Ovrv-78103/22) u roku od 8 dana od dana, a na koji dopis se tuženik ponovno očitovao 15. ožujka 2023. na način da neće izvršiti navedeni povrat iz razloga što nisu ostvareni razlozi za protuovrhu iz čl. 62. st. 1. Ovršnog zakona, a osim toga protekao je objektivni rok za traženje protuovrhe. Dakle, ponovljeni su navodi iz odgovora od 27. veljače 2023.
1.3. Tužitelj dalje ukazuje na to da je odredbom čl. 62. st. 1. Ovršnog zakona propisano da, nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio:
1. ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka,
2. ako je tijekom ovrhe namirio ovrhovoditelju novčanu tražbinu izvan ovrhe tako da je ovrhovoditelj dvostruko namiren,
3. ako je rješenje ovrsi pravomoćno ukinuto i prijedlog za ovrhu odbačen ili odbijen, odnosno ako je rješenje o ovrsi pravomoćno preinačeno,
4. ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe pravomoćno proglašena nedopuštenom. Odredbom čl. 62. st. 5. Ovršnog zakona propisano je da prijedlog za protuovrhu iz stavka 1. tog članka može se podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kad je ovršenik saznao za razlog za protuovrhu, a najkasnije u roku od jedne godine od dana provedbe ovrhe, dok je stavkom 6. propisano da ovršenik ne može prije proteka roka iz stavka 5. ovoga članka svoju tražbinu ostvarivati u parničnom postupku, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka. Budući da iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-40583/10, proizlazi da se ovrha na novčanim sredstvima tužitelja temeljem ovršne isprave, koja je pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka (rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek posl.br. Ovrv-40583/10) provodila u razdoblju od 15. prosinca 2011. do 9. veljače 2017., to je 9. veljače 2018. prošao objektivni rok od godinu dana od provedbe ovrhe za podnošenje prijedloga za protuovrhu, pa tužitelj povrat naplaćenog može ostvariti samo u parnici.
1.4. Tužitelj još ukazuje na odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, koji u stavku 1. propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2. propisano je da se od prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, dok je stavkom 3. propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Odredbom čl. 1117. Zakona o obveznim odnosima u stavku 1. propisano je da se ne može zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljeda tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju, dok je stavkom 2. propisano da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.
1.5. Pri tom tužitelj ističe da je u konkretnom slučaju osnova, temeljem koje je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji i temeljem koje je iznos od 1.960,86eur/14.774,07 kn prešao iz vlasništva tužitelja u vlasništvo tuženika, rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek Ovrv-40583/10, a ne vjerodostojna isprava, odnosno izvod iz poslovnih knjiga i potraživanje po kreditu broj 5103305018 te je sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima tuženik bio dužan vratiti tužitelju iznos od 1.960,86 eur (14.774,07 kn). Također, temeljem čl. 1115. i 1117. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tuženik postao nepošteni stjecatelj 17. veljače 2023. kada je prvi puta tuženiku podnesen zahtjev za povrat sredstava, pa stoga tužitelju na iznos od 1.960,86 eur pripadaju i zakonske kamate tekuće od 17. veljače 2023. do isplate, a na što upućuju i brojne sudske odluke, koje detaljno elaborira. Slijedom svega navedenog, budući da je osnova temeljem koje je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskog agenciji 15. prosinca 2011. otpala pravomoćnim rješenjem o ukidanju potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba posl. br. Ovrv-40583/10, to je tuženik bez pravne osnove (odnosno nezakonito) stekao iznos od 14.774,07 kn te je u trenutku zaprimanja prvog poziva na povrat 17. veljače 2023. postao "nepošteni stjecatelj" u smislu odredbe čl. 1117. st. 2. ZOO, pa tužitelj u podnesku od 15.1.2024. predlaže sudu presudom naložiti tuženiku isplatu iznosa od 1.960,86 eura s pripadajućim kamatama uz naknadu troškova parničnih troškova s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a kako je pobliže navedeno u tom podnesku i izreci presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Tuženik ističe da uvjete i postupak za povrat novčanih sredstava stečenih provedenom ovrhom ovršeniku propisuju odredbe čl. 62., 63. i 64. Ovršnog zakona – istima su propisani razlozi za protuovrhu i postupak po prijedlogu za protuovrhu. Iz predmetnih odredbi Ovršnog zakona nesporno proizlazi da tužitelj nema pravo na povrat novčanih sredstava primljenih na ime namirenja tuženikove tražbine prema tuženiku, i to niti zatraženog iznosa od EUR 1.960,86, niti bilo kojeg drugog iznosa. Naime, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, tuženik ističe da nisu ostvareni razlozi za protuovrhu iz čl. 62. st. 1. Ovršnog zakona, s tim da je tužitelju protekao i objektivni rok za traženje protuovrhe – među strankama nije sporno da je tuženikova tražbina temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-40583/10 (a koje rješenje o ovrsi nije stavljeno izvan snage), prenesena na treću osobu, društvo B2 Kapital d.o.o., slijedom čega je Financijska agencija prestala postupati po predmetnom rješenju o ovrsi u korist tuženika kao vjerovnika, s tim da tuženik ukazuje i da je tuženik posljednju uplatu na ime podmirenja svoje tražbine primio prije gotovo 9 godina, odnosno 26.01.2015. Imajući u vidu navedeno, nesporno je da su protekli svi rokovi u kojima je tužitelj od tuženika mogao s uspjehom potraživati iznos ustegnut izvansudskom ovrhom koja se vodila pred Financijskom agencijom.
2.1. Nadalje, netočni su navodi da je tuženik iznose primljene u periodu od donošenja rješenja o ovrsi posl.br. Ovrv-40583/10 do 26.01.2015. (kada je tuženik primio posljednju uplatu na ime podmirenja svojeg potraživanja) primio bez osnove, odnosno da je osnova naknadno otpala. Tuženik naglašava da rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-40583/10 nije nikada stavljeno izvan snage niti ukinuto na bilo koji drugi način – tužitelj nije izjavio prigovor protiv predmetnog rješenja, a koji je isti mogao i trebao izjaviti prilikom podnošenja zahtjeva za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti. Osim što i dalje egzistira rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-40583/10, tuženik ukazuje da ni na koji način nije otpao niti pravni posao iz kojeg proizlazi tuženikova tražbina (sada tražbina društva B2 Kapital d.o.o.), niti je isti na bilo koji način doveden u pitanje, bilo od strane tužitelja, bilo od strane trećih osoba. Naime, tuženik ističe da su tuženik i tužitelj 13.12.2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160-50404607- 5103305018 kojim je tuženik kao banka tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od kn 22.000,00. Dodatno, tuženik ističe da je, prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, tužitelj izdao i izjavu suglasnosti o zapljeni od 13.12.2006., potvrđenu po javnom bilježniku Darku Paraviću radi osiguranja povrata tuženikove tražbine iz istog. Imajući navedeno u vidu, da niti rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-40583/10, niti Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160-50404607- 5103305018 nisu stavljeni izvan snage, ukinuti, poništeni, niti su otpali na bilo koji način, nema mjesta niti primjeni odredbi Zakona o obveznim odnosima koje uređuju institut stjecanja bez osnove (čl. 1111.-1120).
2.2. Slijedom navedenog, osim što tužba i tužbeni zahtjevi nisu osnovani temeljem odredbi Ovršnog zakona, isti nisu osnovani niti temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima. Osim osnova, tuženik osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva te ističe da iznos zatražen tužbom ne proizlazi iz dokumentacije dostavljene uz tužbu, kao niti iz pregleda prometa po partiji kredita 5103305018 za razdoblje od 14.12.2006. do 30.06.2016. Tuženik ukazuje da osnovanost tužbe i tužbenih zahtjeva ne proizlazi niti iz sudskih odluka koje tužitelj dostavlja uz svoju tužbu, pa stoga predlaže sudu odbiti tužbu i naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka, uvećane za zakonske zatezne kamate.
3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao spisu priloženu dokumentaciju, koja se odnosi na presliku dopisa OD Hanžeković i partneri od 13.12.2011. (list 7 spisa), presliku ovršnog prijedloga i rješenja o ovrsi posl.br. Ovrv-40583/10 od 28.7.2010. s potvrdom pravomoćnosti (list 8-10 spisa), izvod iz poslovnih knjiga (list 11 spisa), specifikacije FINA-e za izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-40583/10 (list 12-15 spisa), presliku zahtjeva za izravnu naplatu od 18.5.2022. (list 16 -19 spisa), zahtjev za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima (list 20-21 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovrv-78108/2022-7 od 4.10.2022. s potvrdom pravomoćnosti (list 22-28 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ovr- 1729/2022-2 od 22.11.2022. (list 29-32 spisa), zahtjeve za povrat sredstava podneseni tuženiku od 17.2.2023. i 3.3.2023. (list 33-38 i 77-82 spisa), presliku odgovora tuženika od 27.2.2023. i 13.3.2023. (list 39-40 spisa), pregled prometa po partiji kredita 5103305018 za razdoblje od 14.12.2006. do 30.6.2016. (list 67-70 spisa), presliku Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/50404607-5103305018 od 13.12.2006. (list 71-74 spisa), presliku Izjave o suglasnosti o zapljeni (list 75 spisa), Očevidnik FINA-e svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate (list 96-99 spisa), Specifikaciju FINA-e izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-40583/10 (list 100-101 spisa), a pročitan je ovosudni spis posl.br. Ovrv-78108/22 te priležeća sudska praksa (list 41- 59, 88-92spisa). Stranke nisu predlagale drugih dokaza, pa je glavna rasprava zaključena.
4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. 5. Čitanjem spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 78108/2022 utvrđeno je da je u tom predmetu ovrhovoditelj B2 Kapital d.o.o., a ovršenik je ZP. Tako je ovršenik ZP **.**.2022. podnio žalbu nakon proteka roka protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek Ovrv- 40583/10 od 28.7.2010., zahtjev za proglašenje prijenosa i pljenidbe nedopuštenim, prijedlog za odgodu ovrhe i prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek Ovrv- 40583/10 od 28.7.2010. U spisu je na listu 8 dopis punomoćnika Erste & Steiermärkische bank d.d. od 13.12.2011., kojim isti dostavlja Financijskoj agenciji pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek Ovrv- 40583/10 od 28.7.2010. radi provedbe ovrhe na svim novčanim sredstvima ovršenika. Prileži i ovršni prijedlog od 28.7.2010. ovrhovoditelja Erste & Steiermärkische bank d.d. protiv ovršenika ĐP radi isplate iznosa od 20.472,23 kn na temelju kojeg je javni bilježnik Ilinka Lisonek donijela rješenje o ovrsi broj Ovrv- 40583/10 od 28.7.2010., a na istom je otisnut i štambilj da je rješenje pravomoćno i ovršno 17.11.2011. Nadalje, prileži Zahtjev za naplatu od 9.5.2022. ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. protiv ovršenika ĐP, a koji je FINA zaprimila18.5.2022. i kojim se tražiprovedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika. Iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-40583/10 od 19.5.2022., koji u ovršnom spisu prileži na listu 6 i 7, a u ovom spisu na listu 12,13, proizlazi da je ukupno na račun ovrhovoditelja Erste & Steiermärkische bank d.d. naplaćeno na ime glavnog duga iznos od 2.434,61 kn te na ime kamata iznos od 12.339,46 kn, a kada se ti iznosi zbroje dobije se iznos od 14.774,07 kn / sada: 1.960,86 €. Sud je zaključkom od 13.7.2022. naložio Financijskoj agenciji (dalje: FINA) da do daljnje odluke suda odgodi prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem osnove – rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek Ovrv- 40583/10 od 28.7.2010. Potom je doneseno rješenje Ovrv- 78108/2022-7 od 4.10.2022., kojim je odbačen kao nedopušten prijedlog ovršenika od 12. srpnja 2022. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (točka I. izreke) i ukinuta je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti iskazana 5.prosinca 2011., kojom je utvrđeno da je rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek Ovrv- 40583/10 od 28.7.2010. postalo pravomoćno i ovršno 17. studenog 2011. Protiv tog rješenja B2 Kapital d.o.o. je izjavio žalbu, a rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Gž Ovr- 1729/2022-2 od 22. studenog 2022. Konačno, rješenjem Ovrv- 78108/22-16 od 5. travnja 2023. odbačena je žalba nakon proteka roka ovršenika podnesena 12. srpnja 2022. kao nedopuštena.
6. U konkretnoj situaciji među strankama je sporna osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 1.960,86 €, ustegnutog u postupku izravne naplate od strane Financijske agencije, a na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek Ovrv- 40583/10 od 28.7.2010. u odnosu na koje je doneseno pravomoćno rješenje ovog suda o ukidanju klauzule pravomoćnosti i ovršnosti. Tužitelj smatra da je time otpala osnova za ustezanje iznosa u izravnoj naplati i posljedično tome da mu je tuženik isti dužan vratiti prema pravilima o stjecanju bez osnove. Tuženik se navedenom protivi smatrajući da nisu ispunjeni uvjeti propisani čl. 1111.-1120. ZOO-a jer osnova za naplatu nije otpala.
7. Odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je stavkom 3. istog članka propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
8. U konkretnoj situaciji FINA je prisilnu naplatu predmetnog iznosa izvršila provodeći pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek Ovrv- 40583/10 od 28.7.2010., dakle FINA je postupala i izvršila zapljenu i prijenos potraživanja na temelju ovršne isprave u odnosu na koju je pravomoćnim rješenjem ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti, a što znači da je osnova za pljenidbu i naplatu, koja je u to vrijeme postojala, naknadno otpala. Naime, rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek Ovrv- 40583/10 od 28.7.2010. izgubilo je svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti pravomoćnošću rješenja kojim je ukinuta klauzula (22.11.2022.) te je time izgubilo i svojstvo ovršne isprave jer takvo svojstvo ima samo ona isprava koja zadovoljava uvjete iz čl. 23. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ).
9. Tako je odredbom čl. 23. st.1.toč. 5. OZ-a propisano da je ovršna isprava ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava, dok je čl.22. OZ-a propisano da se ovrha određuje na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave ako Zakonom nije drugačije određeno. Jednako tako, odredbom čl. 209.st.1. OZ-a propisane su isprave temeljem kojih je moguća izravna naplata temeljem kojih će Agencija postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud, a to su: ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine.
10. Nadalje, odredba čl. 284.st.1. OZ-a propisuje da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe. Na temelju navedene odredbe je ovrhovoditelj Erste & Steiermärkische bank d.d. naplatio ukupan iznos od 14.774,07 kn / sada: 1.960,86 €, a kako je to navedeno u Specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje Ovrv- 40583/10 od 19.5.2022., koji u ovršnom spisu prileži na listu 6 i 7, a u ovom spisu na listu 12,13.
11. Prema tome, na osnovu svih gore analiziranih dokaza jasno je da je ovršna isprava na temelju koje je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj primio ukupan iznos od 14.774,07 kn / sada: 1.960,86 € izgubila svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti jer je rješenjem Ovrv-78108/2022-7 od 4.10.2022. pravomoćno ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti iskazana 5. prosinca 2011., kojom je utvrđeno da je rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek Ovrv- 40583/10 od 28.7.2010. postalo pravomoćno i ovršno 17. studenog 2011. Time je doista otpala osnova za naplatu po tom rješenju i tuženik je stoga (kao ovrhovoditelj) neosnovano stekao iznos naplaćen po tom rješenju, odnosno iznos od 14.774,07 kn / sada: 1.960,86 €. Tuženik je sasvim neosnovano osporio visinu iznosa naplaćenog na temelju predmetnog rješenja jer isti bez ikakve sumnje proizlazi iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovrv- 40583/10 od 19.5.2022., koja u ovršnom spisu prileži na listu 6 i 7, a u ovom spisu na listovima 12 i 13 gdje je jasno navedeno da je po rješenju o ovrsi zaprimljenom kod FINA-e 15.12.2011. na račun ovrhovoditelja Erste & Steiermärkische bank d.d. na ime glavnog duga naplaćen iznos od 2.434,61 kn te na ime kamata iznos od 12.339,46 kn, a kada se ti iznosi zbroje dobije se iznos od 14.774,07 kn / sada: 1.960,86 €. U tom kontekstu bilo bi neekonomično i odugovlačeće izvoditi dokaz financijskim vještačenjem jer nije potrebno vršiti nikakve složene matematičke izračune, već najjednostavniju moguću matematičku operaciju zbrajanja, poznatu djeci u osnovnoj školi. Iz tog razloga sud je odbio dokaz financijskim vještačenjem kako bi zaštitio načelo ekonomičnosti postupka i ispoštovao obvezu propisanu čl. 10. ZPP-a da se postupak provede bez odugovlačenja.
12. Slijedom izloženog, a kako je ovršna isprava na temelju koje je izvršena naplata iznosa od 1.960,86 € tuženiku izgubila svojstvo ovršne isprave, pa je otpala osnova za tu naplatu, tuženik je neosnovano stekao navedeni iznos, kojeg je stoga dužan vratiti, a kako to propisuje odredba čl. 1111. ZOO-a. Tuženik bi bio nesavjestan od dana pravomoćnosti rješenja kojim je ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi, točnije od 22. studenog 2022., kada je doneseno rješenje Županijskog suda u Zagrebu Gž Ovr- 1729/2022-2, kojim je potvrđeno rješenje ovog suda o ukidanju klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, međutim, kako je u međuvremenu prenio potraživanje na B2 Kapital d.o.o., kojem je to rješenje dostavljeno, a ne ovdje tuženiku, to tuženik ima saznanja o gubitku svojstva ovršne isprave od onog dana kada ga je tužitelj pozvao na povrat neosnovano stečenog iznosa uz koji poziv je priložio svu relevantnu dokumentaciju, a to je 17. veljače 2023. , kako to stoji u samom dopisu tuženika od 27.2.2023., koji u preslici prileži spis na listu 39.
13. Prema tome, na dosuđeni iznos od 1.960,86 € tužitelju su, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće od 17.2.2023. kao dana kada je tuženik pozvan vratiti neosnovano stečeni iznos, pa do isplate, a kako je to navedeno u izreci ove presude. Zakonske zatezne kamate su dosuđene po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).
14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23; dalje: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 €. Tako je tužitelju odmjeren trošak zastupanja u ukupnom iznosu od 899,54 €, a isti se odnosi na trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 € (50 bodova- Tbr. 7/1 Tarife), sastava podneska od 15.1.2024. od 200,00 € (50 bodova –Tbr.8/1 Tarife) te zastupanja na ročištima 4.9.2024. i 19.12.2024. u iznosu od po 200,00 € za svako (50 bodova-Tbr. 9/1 Tarife). Ukupno tužitelju je priznat trošak od 800,00 €, kojem treba dodati trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu od 33,18 € i sudske pristojbe na presudu od 66,36 €, pa ukupni troškovi iznose 899,54 €. Tužitelju nije priznat kao potreban zatraženi trošak sastava podneska od 27.11.2023., kojim dostavlja dokaz o plaćanju pristojbe jer o tome postoji evidencija u računovodstvu suda, pa taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice prema čl. 155. ZPP-a. Tužitelj ima pravo na kamate na troškove prema čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a.
15. Tuženik je spor izgubio, pa nema pravo na naknadu parničnih troškova.
16. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci
Zagreb, 27. siječnja 2025.
Sudac:
Laura Crnić Klapšić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno
-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
DNA:
- pun tužitelja
- pun. tuženika
