REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-1195/2022-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andreju Iliću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 12. prosinca 2024. godine u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu Mariju Maričević, odvjetnicu, te tuženika osobno uz zamjenicu punomoćnika tuženika Ružicu Grbavac, odvjetnicu, dana 27. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženiku se nalaže da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 1.844,85 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26.09.2017. godine pa do isplate, temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanih za pet postotnih poena, kao i troškove odštetnog zahtjeva u mirnom postupku u iznosu od 199,08 EUR, te daljnje troškove parničnog postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena tekućom od dana donošenja presude do isplate, sve u roku 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.878,86 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 25. travnja 2013. godine u Zagrebu na lokaciji [adresa] kod tvrtke T-Neon Tehnika ozlijeđen prilikom ugriza psa u vlasništvu tuženika. Tom se prilikom tužitelj kretao nogostupom pored tvrtke T- Neon Tehnika, također u vlasništvu tuženika, iz čijeg je dvorišta istrčao pas pasmine njemački ovčar ili mješanac te napao i ozlijedio tužitelja. Navodi da se odgovornost tuženika temelji na činjenici da nije poduzeo mjere opreza u smislu zatvaranja dvorišne ograde ili držanja psa na lancu radi sprječavanja nastanka štete za život i zdravlje građana pa kako je propust tuženika uzrokovao povredu prava osobnosti tužitelja, isti potražuje naknadu štete. Navodi da je u štetnom događaju zadobio ozljedu desne noge te anksiozni poremećaj pa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje isplatu iznosa od 9.400,00 kn sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

2. Podneskom od 07. veljače 2023. godine tužitelj uređuje tužbeni zahtjev u skladu sa važečim Orjentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VRSH od 29. studenog 2020. godine te važećom valutom u RH, te potražuje isplatu iznosa od 1.844,85 eur i to po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 796,34 eur, po kriteriju pretrpljenih tjelesnih boli 398,17 eur, po kriteriju pretrpljenog straha 597,25 eur, te za tuđu pomoć i njegu 53,09 eur.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da u vrijeme štetnog događaja nije bio vlasnik psa za kojeg tužitelj tvrdi da ga je ugrizao. Tuženik je postao vlasnik životinje 13. svibnja 2013. godine, dok se štetni događaj dogodio kako to navodi tužitelj 25. travnja 2013. godine. Navodi kako je današnja svakodnevnica takva da je sve veći broj napuštenih pasa u gradu Zagrebu, a tuženik iz empatije prema životinjama u svom dvorištu ostavi posude sa hranom pa psi dođu i odu, a on ne može kontrolirati njihov dolazak ili odlazak. Također tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u zapisnik Ministarstva poljoprivrede, Uprave veterinarstva od 14. svibnja 2013. godine, dopis Zavoda za javno zdravstvo od 26. travnja 2013. godine, ispis podataka o životinji u evidenciji ovlaštene veterinarske organizacije, medicinsku dokumentaciju tuženika, zahtjev za naknadom neimovinske štete, uvid u ispis fotografija lica mjesta, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ČII, PI, tužitelja i tuženika, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću te dr. BI te je proveden dokaz saslušanjem istih vještaka, proveden je očevid na licu mjesta, te je proveden dokaz dopunskim saslušanjem svjedoka ČII, tužitelja i tuženika.

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Među strankama je sporno da li je tuženik u vrijeme štetnog događaja bio vlasnik psa koji je ugrizao tužitelja, sam nastanak štetnog događaja, odgovornost za isti te osnovanost i visina štete.

7. Naime, u konkretnom slučaju je šteta tužitelju nanesena ugrizom psa mješanca koji prema iskazima svih saslušanih svjedoka i stranaka podsjeća na psa pasmine njemački ovčar.

8. Pas takvih osobina se smatra opasnom stvari.

9. Prema odredbi čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

10. To znači da je tužitelj dužan dokazati da mu je šteta nastala od opasne stvari i dokazati da je tuženik vlasnik te stvari.

11. Radi utvrđivanja spornih činjenica provedeni su svi predloženi dokazi.

12. Uvidom u zapisnik Ministarstva poljoprivrede, Uprave veterinarstva, Sektora veterinarske inspekcije, Službe veterinarske inspekcije, Odjel – veterinarski ured Grada Zagreba od 14. svibnja 2013. godine, utvrđeno je da je izvršen nadzor držanja kućnih ljubimaca temeljem čl. 122. Zakona o veterinarstvu i temeljem izvješća Referentnog centra za bjesnoću od 26. travnja 2013. godine da je dana 25. travnja 2013. godine pas vlasništvo FI izvršio ugriz SI na adresi [adresa]. Viši državni veterinarski inspektor navedenog Odjela je dana 13. svibnja 2013. godine oko 13 sati pristupio na navedenoj lokaciji, te utvrdio da u dvorištu tvrtke T-Neon Tehnika boravi pas Č, ženka stara oko 10 godina, koju je vlasnik udomio, a koji pas nije cijepljen protiv bjesnoće.

13. Uvidom u dopis Zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, Referentni centar za bjesnoću, od 26. travnja 2013. godine koji je upućen Veterinarskoj inspekciji Grada Zagreba utvrđeno je da je istim Veterinarska inspekcija obaviještena o tome da je ĐI dana **.**.2013. ugrižen od psa pasmine njemački ovčar ili mješanac vlasništvo T-Neon tehnika, [adresa] (vlasnik FI).

14. Uvidom u prijavu Veterinarske stanice Grada Zagreba d.o.o. od 02. svibnja 2013. godine upućenu Veterinarskoj inspekciji također na osnovi dopisa Zavoda za javno zdravstvo, utvrđeno je da je djelatnica Veterinarske stanice, Veterinarska ambulanta Kustošija, kontaktirala vlasnika psa FI telefonskim putem, koji tvrdi da njegov pas nije nikoga ugrizao.

15. Uvidom u službenu zabilješku Ministarstva poljoprivrede, Uprave veterinarstva, Sektora veterinarske inspekcije, Službe veterinarske inspekcije, Odjel – veterinarski ured Grada Zagreba od 30. kolovoza 2013. godine, utvrđeno je da je FI dana **.**.2013. doveo psa zvanu Č, ženka, stara 10 godina, u Veterinarsku ambulantnu Kustošija na preventivno cijepljenje protiv bjesnoće, kada je izjavio da je pas nepoznatog podrijetla došao u dvorište njegove firme T-Neon tehnika, [adresa], te ga je isti udomio.

16. Uvidom u ispis podataka o životinji u evidenciji ovlaštene Veterinarske organizacije, a koju je izdala Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede, dana 20. travnja 2015. godine, utvrđeno je da je FI upisan kao vlasnik psa pasmine njemački ovčar imena Č, ženka, stara 10 godina, dana 15. svibnja 2013. godine, time da je isti pas mikročipiran dana 13. svibnja 2013. godine.

17. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je da je adresa [adresa] cesta koja vodi uz "staru cementaru", a koja je cesta djelomično asfaltirana i neodržavana. Preko puta napuštene zgrade stare cementare nalazi se stambeno-poslovni objekt te tuženik navodi kako je njegovo vlasništvo samo poslovna prizemnica koja je naslonjena na stambeni objekt. Ispred navedene poslovne prizemnice je dvorište koje je djelomično betonirano i djelomično ograđeno i to živicom na bočnim stranama, dok je veći dio prednje strane neograđen. Na prednjoj strani dvorišta postoje dva stupa, ali nema dvorišnih vrata. Utvrđuje se da se na dijelu prostora preko puta kojeg je napuštena zgrada stare cementare nalaze samo navedena dva objekta. Nadalje se utvrđuje kako se ispred dvorišta tuženika sada nalazi asfaltirana cesta, a tuženik navodi kako misli da u vrijeme događaja nije bila asfaltirana. Tužitelj navodi kako je po njegovom sjećanju tada bio stari beton.

18. Svjedok ČII u svom iskazu navodi da je na dan štetnog događaja sa tužiteljem išla u jednu trgovinu koja se zove Strojopromet, a na što ih je uputio jedan trgovac iz Dubrave. Došli su autobusom i nakon toga kroz tu ulicu prolazili pješice jer su je morali preći da bi došli od autobusa do trgovine. Radi se o ulici koja dijelom ima asfalt, ali stari, a dalje se nalaze nekakve stare kuće. Lagano su išli tom ulicom i pričali i nakon što su bili u trgovini na povratku je odjednom iz dvorišta skočio pas, zarežao i dva tri puta naskočio na rame tužitelja. Vikala je da se makne te se pas u jednom trenutku odmaknuo, a onda opet skočio i tužitelja ugrizao ispod desnog koljena sa strane. Nakon toga je tužitelja otpratila do stanice jer je bio uplašen i rana je dosta krvarila, međutim potom se vratila kako bi snimila psa. Kada se vratila pas se nalazio u tom dvorištu i ležao pored automobila te ga je i snimila. Navedeno dvorište je izgledalo staro i više je ličilo na skladište nego na neke radione te nisu postojala dvorišna vrata, već je sve bilo otvoreno. Nakon što se vratila na stanicu kod tužitelja odvela ga je na traumu, od kuda su ih poslali u javno zdravstvo. Tužitelj je zbog zadobivene rane tri puta primio tetanus i to prvog dana, potom 14. i zadnji 30. Davala mu je tablete protiv bolova, a s obzirom da se budio po noći, da je stalno viđao tog psa, odnosno činilo mu se da vidi tog psa, otišao je kod psihijatra. Sjeća se da je nešto u tom dvorištu, odnosno skladištu, pisalo, međutim ne sjeća se što, bilo joj je bitno da slika psa i ode jer se bojala da se ne bi ponovno aktivirao. Ne zna da li netko živi u tim kućama, s desne strane je napuštena cementara, a sa lijeve te stare kuće. U trenutku štetnog događaja nikoga u toj ulici nije bilo. Zaključila je da se radi o psu tuženika iz razloga što je bio u tom dvorištu iz kojeg je izletio. Nije joj se činilo da bi u kući u tom dvorištu netko živio, više joj je izgledalo kao da je to skladište i da je to pas čuvar. Nije pokušala pokucati ili pozvoniti, upravo iz razloga što se tamo nalazio pas koji je prethodno napao supruga. Nije zvala hitnu, a ni policiju jer je tužitelj već bio na stanici. Na ranu mu je stavila rupčić i zalijepila sa selotejpom kojeg je imala.

19. Svjedok ČII u svom dopunskom iskazu navodi da u cijelosti ostaje kod svog iskaza od 15. veljače 2017. godine. Dodaje da je pas bio vučjak i to veliki, kada je skočio na zadnje noge bio je veći od njezinog supruga. Cesta je bila stara asfaltirana cesta po kojoj su išli normalno automobili. Pas je izašao iz objekta Podgornica 2. Zna za tu adresu jer se vratila kako bi snimila psa, kao i objekt iz kojeg je izašao, te su fotografije priložene u spis. Ne zna da li su na tom objektu postojala dvorišna vrata. U dvorištu je bio parkiran automobil i pas je bio pokraj automobila. Nije nikog zvala, nego je tjerala psa.

20. Svjedok PI u svom iskazu navodi da je susjed tuženika jer imaju objekte jedan do drugoga, a radi se o prostoru stare cementare u Podsusedu gdje su sada razne radionice, skladišta i sl., koje neki imaju u najmu, a neki u vlasništvu. Pravih dvorišta na tom prostoru nema te on tako na primjer ispred svog skladišta uopće nema dvorište. Ispred tuženikove radione je bio jedan prostor, međutim nije se radilo o ograđenom dvorištu te niti jedan od tih prostora nije prema cesti ograđen. Na tom prostoru često dolaze psi i zadržavaju se te su im tako znali ostavljati i hranu i to kako tuženik tako ponekad i on. Često je dolazilo više pasa a tako i konkretni pas koji je moguće dolazio i zadržavao se nešto češće od drugih. Prije ovog događaja tuženik nije nikada pričao da bi to bio njegov pas niti se tako ponašao, nije imao kućicu za njega, vodilicu ili lanac, već je tek kasnije, kada je došao veterinarski inspektor, na njegov nagovor tuženik prihvatio odvesti tog psa u veterinarsku stanicu, cijepiti ga i udomiti. Pas kojeg je kasnije tuženik udomio ranije je dolazio i u druga dvorišta i po cesti, jer se zapravo radi o velikoj otvorenoj cesti. 100 metara od njih jedan susjed ima ograđeno dvorište i dva, tri, četiri psa koji su navodno opasni psi.

21. Tužitelj u svom iskazu navodi kako je zbog ugriza navedenog psa pretprio velik strah i stres. Navedenog dana supruga i on su sišli s autobusa kako bi otišli do trgovine u kojoj su htjeli pogledati materijal za ogradu, stoga su ušli u tu ulicu koja se zove [adresa], a zapravo se radi o ulazu koji vodi u prostor stare cementare. Radi se o prostoru unutar cementare koji je jako zapušten te se zapravo ne radi o cesti nego većem dijelu šljunka i time su išli do trgovine, a prolazili su pored raznih objekata u kojima mu nije izgledalo da netko živi, već se radilo o nekakvim polunapuštenim prostorima. Kada su se vraćali iz trgovine, odjednom mu je iz dvorišta tuženika izletio veliki pas žuto smeđe boje, za kojeg je kasnije saznao da je njemački ovčar te je počeo skakati po njemu i jako se uplašio, ukočio, nije očekivao takav napad, nikada ga prije nije napao pas niti se bojao psa. U jednom trenutku pas se spustio i ugrizao ga za desnu nogu iza koljena. Ostao je na trenutak ukočen, a potom je pas otišao u isto dvorište, nakon čega je osjetio kako ga jako boli te je samo želio otići. Supruga ga otpratila do stanice, kako je rana dosta krvarila zamotala ju je, a potom se vratila da snimi psa u dvorištu. Nakon toga su otišli u traumu gdje je pregledan i primio tetanus koji je još dva puta primio kroz mjesec dana te su ga tamo i previli. Potom je upućen u Zavod za javno zdravstvo gdje je bio pregledan zbog bjesnoće. Međutim, zbog navedenog napada počeo se osjećati psihički vrlo loše, osjećao je veliki strah prema psima, osobito prema lutalicama, nije mogao spavati, svugdje je vidio sliku tog psa te je počeo patiti i od visokog tlaka, povećale su mu se masnoće, često se znojio, a sada se stanje donekle popravilo. Opisano dvorište je prostor ispred radionice tuženika, ispred kojeg postoje dva stupa, međutim ne postoji nikakva ograda prema cesti, odnosno prema prostoru kojim su hodali. Da li takva ograda postoji sa strane ne sjeća se. Inače prostor u kojem je radionica tuženika je jedan mali niski objekt. Zaključio je da se radi o odvojenom prostoru od prostora kojim su hodali iz razloga što je taj prostor bio dijelom uređen, dok su svi drugi prostori bili zapušteni. Ne može se sjetiti kako se zvala radionica ispred koje se nalazio navedeni pas. Nakon ugriza mu je bila potrebna pomoć u vidu da mu je supruga previjala ranu, a što je trajalo oko tjedan dana, dok mu za drugo nije trebala pomoć. Mogao je donekle hodati, iako dosta teško. U traumu su otišli odmah nakon napada te je tamo čekao pregled. U to vrijeme je bio u radnom odnosu te je već bio na bolovanju kada se ovaj događaj dogodio iz nekih drugih razloga. Kod svoje doktorice je po uputnicu za psihijatra bio u srpnju 2013. godine, nakon čega je bio naručen na Rebro za srpanj ili kolovoz, odnosno ne može se sjetiti da li je to bilo 2013. ili neke druge godine.

22. Tužitelj u svom dopunskom iskazu navodi kako je pas izletio iz dvorišta tuženika. Izletio je kroz otvor između dva stupa jer vrata nije bilo. To dvorište nije bilo ograđeno ogradom, bila su dva stupa na razmaku od oko 3 m i između nije bilo vrata. Cesta ispred dvorišta bila je neasfaltirana. Zna da se radi o dvorištu tuženika, jer je na objektu naziv NEO TEHNO. Radi se o samostalnom objektu.

23. Tuženik u svom iskazu navodi da o samom događaju ne zna ništa niti je išta vidio, iako je cijeli dan u radioni i tamo rade. Da se nešto dogodilo saznao je kada su ga nazvali iz veterinarske stanice Črnomerec i pitali da li ima nekog psa i rekao je da nema psa, a potom su ga pitali da li tamo šeće neki pas i rekao je da ima pas koji šeće. Potom su ga pitali koja je pasmina, na što im je rekao da njemu liči na njemačkog ovčara te su ga pitali da li zna da je taj pas nekoga ugrizao, a on je rekao da ne zna, da to nije njegov pas, ali da nije ništa vidio, iako su cijelo vrijeme u radioni. Nakon nekog vremena opet su ga nazvali i pitali da li je pas cijepljen, na što je rekao da ne zna da li je cijepljen jer to nije njegov pas. Zatim su ga pitali da ga dovede i on im je rekao da će ga dovesti ukoliko ga uspije uhvatiti. Tako je doveo psa na cijepljenje i pitao što će se dalje s njime dogoditi. Djelatnici u veterinarskoj stanici su objasnili da ga moraju odvesti u šinteraj pa ako ga nitko ne udomi u roku od 30 dana da će ga uspavati. Njemu je bilo žao psa jer je dosta lijepi pas te ga je odlučio udomiti. Tek nakon toga su djelatnici veterinarske inspekcije bili na licu mjesta. Prostor njegovog dvorišta je betonska ploča na kojoj se parkiraju automobili i koja se nalazi do ceste. Ta betonska ploča nije ni na koji način ograđena. Što se tiče navedenog psa prije nego što ga je udomio, on je znao doći dva tri dana te bi mu tada dali hranu ili on ili susjed, zatim ga ne bi bilo pet šest dana, a onda bi se opet pojavio. Prvi puta je primijetio da ovaj pas dolazi dva-tri mjeseca prije događaja. Osim navedenog psa stalno dolaze i drugi psi te su dolazili i u to vrijeme i svaki mjesec se pojavi jedan ili dva nova psa. Kada dođe par pasa bace vani hranu. Navedeni njemački ovčar slobodno se kretao dvorištem, dvorište nije ograđeno i on nikada nije bio vezan. Od 13. svibnja registrirani je vlasnik navedenog psa i to nakon što ga je udomio. Prije tog datuma nije bio vlasnik navedenog psa. Tim područjem prolazi jako puno ljudi jer se tamo nalazi veliki Strojopromet, a pogotovo oko pola četiri jer tada ljudi idu doma. Oni su uglavnom u radioni, ali nije inače čuo nikakve laveže. Pri tome objašnjava kako radionu smatra i dvorište iza radione u kojoj radi. Preglednost prema cesti je nikakva jer je prednji dio zatvoren zbog prašine pa iz radione ne može vidjeti ništa. Iz dvorišta može vidjeti nešto, ali kad bi pas nekoga napadao čuo bi se lavež. Tužitelj mu se nikada nije obratio sa navodom da bi ga pas ugrizao. Navedenog psa je odveo svojoj kući u [adresa].

24. Tuženik u svom dopunskom iskazu navodi kako je sporni pas bio manje pasmine. Nije obavijestio nadležna tijela da se oko njegovog objekta kreće pas lutalica, jer nije znao da se radi o lutalici. Nakon štetnog događaja, kada su ga zvali iz veterinarske stanice i rekli da psa treba cijepiti, te na njegov upit što će biti sa psom odgovorili da će doći šinteri i ubiti ga odnosno uspavati, rekao je da će ga onda on uzeti. Par dana nakon štetnog događaja nije viđao psa niti se on vraćao, a kad ga je nakon par dana uspio uloviti, odveo ga je veterinaru. Nakon toga ga je odlučio udomiti i odveo ga je k sebi kući. Ne može odgovoriti da li ga je nakon tih par dana pas slušao ili mu bio privržen, ali nije pokazivao agresivnost. To je tako ukoliko psa vidite na cesti i par puta mu date jesti. Tada nije imao na dvorištu ogradu, a nema je ni danas. Nije znao koje je pasmine bio taj pas. Kasnije mu je veterinar rekao da je belgijska ovčarka. Navedenog psa je prije ovog štetnog događaja hranio oko mjesec do dva dana, ali par puta tjedno tih mjesec dana kada bi ga vidio. Osim njega je i susjed bacao hranu tom psu. Nakon udomljavanja ga je odveo na svoju adresu stanovanja u [adresa]. Njegova radionica je prislonjena na kuću susjeda. Radi se o dvojnom objektu.

25. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i stranaka utvrđeno je da tužitelj nije dokazao da bi u vrijeme štetnog događaja tuženik bio vlasnik psa koji ga je ugrizao. 26. Naime, iz iskaza svjedoka PI i ČII te tužitelja i tuženika utvrđeno je da je do štetnog događaja došlo u [adresa], a radi se o prostoru bivše cementare u Podsusedu, gdje se sada nalaze razne radionice, skladišta, stare napuštene kuće, sve bez pravih i ograđenih dvorišta, a sama ulica je neuređena i uglavnom bez asfalta, šljunčane podloge, sve vrlo zapušteno.

27. Navedeno proizlazi i iz očevida koji je proveden na licu mjesta.

28. Iz dokumentacije u koju je sud izvršio uvid jasno proizlazi da se štetni događaj dogodio 25. travnja 2013. godine, a da je tuženik kao vlasnik psa upisan tek 15. svibnja 2013. godine, odnosno nakon što je istog psa doveo 13. svibnja 2013. godine radi cijepljenja u veterinarsku ambulantu.

29. Navedeno potvrđuje i iskaz tuženika u dijelu u kojem je iskazao da je psa udomio nakon spornog štetnog događaja i nakon što su mu iz veterinarske ambulante naveli da će pas u protivnom biti uspavan.

30. Tužitelj i svjedokinja ČII tvrde da je pas izašao iz dvorišta tuženika, a da se radi baš o njegovom dvorištu zaključili su po natpisu tvrtke, a nakon štetnog događaja nisu kontaktirali tuženika niti nekog drugog tko bi se nalazio u kući kojoj dvorište navodno pripada niti su to pokušali učiniti.

31. Kako se na spornom dijelu prometnice [adresa] zapravo nalaze samo dva objekta koja su u upotrebi i to stambena kuća svjedoka PI i na nju naslonjeni poslovni prostor vlasništvo tuženika, odnosno njegove tvrtke T-Neon tehnika, to je logično da je upravo tuženik kontaktiran od strane nadležnih veterinarskih službi, a s obzirom je tužitelj prilikom pregleda kod liječnika upravo adresu njegovog poslovnog prostora označio kao mjesto odakle je izašao pas koji ga je ugrizao i naveo naziv tvrtke u vlasništvu tuženika.

32. Međutim, na temelju neposrednog opažanja suda utvrđeno je kako se ne radi o tipičnoj gradskoj ulici niti o uobičajeno uređenom gradskom prostoru. Naime, u naravi se radi o zapuštenom terenu na kojem se nalazila tzv. stara cementara, koja je sada napuštena i ruševna zgrada, a na terenu koji je nekad korišten kao njezino dvorište s vremenom su izgrađeni pojedini objekti, dok se uokolo nalazi zarasli i zapušteni prostor, a cesta kojom je prolazio tužitelj je u naravi cesta bez nogostupa, rasvjete i slično, a iz provedenih dokaza proizlazi da u vrijeme štetnog događaja nije imala ni asfaltirani kolnik, već se na njoj nalazio stari ispucali beton. 33. Iz iskaza saslušanog svjedoka PI i tuženika, koje je sud prihvatio kao suglasne i životne, utvrđeno je da se tim prostorom bivše cementare kreće veći broj napuštenih pasa koji se znaju zadržavati kako oko radionice tuženika, tako i oko objekta svjedoka, koji im znaju ostaviti hranu. Tako je i predmetni pas znao dolaziti i zadržavati se po par dana, a potom opet otići, a tuženik za njega nije imao lanac, vodilicu ili kućicu.

34. Točno je da je tuženik nakon predmetnog štetnog događaja i to od 13. svibnja 2013. godine evidentiran kao vlasnik psa koji je bio doveden u veterinarsku stanicu.

35. S obzirom da se radi o psu koji je ranije navraćao oko radionice tuženika, kojeg je tuženik povremeno hranio kao i svjedok PI i da su djelatnici Veterinarske stanice upravo tuženika kontaktirali kako bi im pomogao doći do psa, što je tuženik i učinio, to je logično objašnjenje tuženika da se sažalio nad psom i nije želio da ga eutanaziraju, zbog čega ga je udomio.

36. Međutim, to ne znači da je tužitelj prije navedenog bio vlasnik psa niti se zbog toga može utvrditi njegova odgovornost.

37. Naime, prema odredbi čl. 131. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15; dalje: ZV) na pokretnoj stvari koju nitko nema u svom vlasništvu, steći će vlasništvo osoba koja uzme tu stvar u samostalan posjed s namjerom da je prisvoji.

38. Samostalan posjed postoji ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast. Faktična vlast znači da je glede stvari uspostavljeno stanje koje se u određenom društvu vidi, osjeća i ocjenjuje kao stanje nečije vlasti.

39. U konkretnom slučaju takva faktična vlast u odnosu tuženika prema predmetnom psu nije postojala.

40. Naime, tuženik nije imao nikakvu vlast nad istim. Pas se slobodno kretao te dolazio i odlazio kada je to htio, zadržavao se onoliko dugo koliko je htio, a tuženik za njega nije imao kućicu, vodilicu niti lanac niti ga je na bilo koji način nastojao zadržati.

41. Osim što bi povremeno psu dao hranu i što ga nije tjerao kada bi isti došao, tuženik nije izvršavao niti pokazivao bilo kakvu vanjsku manifestaciju koja bi upućivala na moguće posjedovanje.

42. S obzirom da tuženik nije bio vlasnik psa, to se ne može raditi o držanu psa protivno čl. 12. i 13. Odluke o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama, pa činjenica što na njegovom dvorištu nema vrata kojima bi se isto zatvorilo, nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem.

43. Da je tuženik imao veću ogradu i vrata na svom dvorištu, tada bi sporni pas koji nije bio njegovo vlasništvo, bio na cesti, okolnom području i slično, jer bi ga vrata spriječila da čak i povremeno ulazi u dvorište ispred tuženikove radionice.

44. S obzirom na prostor na kojem je došlo do štetnog događaja, moguće je da se po takvom širem prostoru slobodno kreću određene životinje, ali činjenica da je tuženik viđao predmetnog psa koji mu je povremeno dolazio u dvorište, kada bi ga nahranio, ali to nije prijavio nadležnim službama, također nije u uzročnoj vezi sa nastankom štetnog događaja. Naime, propust tuženika može eventualno upućivati na njegovu prekršajnu odgovornost ukoliko bi mu se dokazalo da je znao da se uistinu radi o psu lutalici (što tuženik osporava), ali nikako ne može uspostaviti odnos odgovornosti za štetu nastalu ugrizom tužitelja od strane tog psa.

45. Slijedom svega navedenog, a obzirom tuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja nije bio vlasnik psa koji je ugrizao tužitelja, to je valjalo tužbeni zahtjev istog odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

46. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za to za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 7. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podnesaka od 06.02.2018.g. i 27.04.2018.g. prema Tbr. 8. toč. 1. po 200,00 eur, za sastav podneska od 11.11.2016.g. prema Tbr. 8. toč. 3. - 50,00 eur, za zastupanje na ročištima 16.11.2016.g., 15.02.2017.g., 17.10.2018.g., 16.11.2022.g., 04.05.2023.g., 12.09.2024.g. i 12.12.2024.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 200,00 eur, te za zastupanje na očevidu prema Tbr. 9. toč. 10. - 200,00 eur, što ukupno iznosi 2.250,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 562,50 eur ukupno iznosi 2.812,50 eur. Navedenom iznosu pribrojen je trošak predujma za vještaka u iznosu od 66,36 eur, tako da ukupno trošak tuženika iznosi 2.878,86 eur.

47. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Zagrebu, 27. siječnja 2025. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.