REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Š 5

Poslovni broj: Us I-1116/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirače, u upravnom sporu tužitelja ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Kuvač, odvjetnik iz Odvjetničkog ureda Kuvač u Rijeci, Đure Šporera 2A, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 15, OIB: 96351974803, radi zahtjeva o oglašivanju rješenja ništavim, 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-04/21-01/134, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24- 02 od 5. travnja 2024. i radi oglašavanja ništavim rješenja Općine Senj, Komisije za uzurpacije, Broj: 03-II-Up-I-558/6-1981 od 2. travnja 1992.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 1.000,00 eura (tisuću eura) u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo, Odsjeka za imovinsko pravne poslove i komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/I-940-01/20-01/01, URBROJ: 2125/1-06-03/5- 21-14 od 25. siječnja 2021., odbijen je zahtjev tužitelja za oglašivanje ništavim rješenja Komisije za uzurpacije Općine Senj, broj: 03-UP/I-558/6-1981 od 2. travnja 1992., uz obrazloženje da nije ispunjena niti jedna od pretpostavki za proglašenje rješenja ništavim iz članka 128. Zakona o općem upravnom postupku.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-943-04/21-01/134, URBROJ: 514-04-02- 01-01/08-24-02 od 5. travnja 2024., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnome navodi da je rješenjem Komisije za uzurpacije općine Senj, broj: 03-UP/I-558/6-1981 od 2. travnja 1992. priznato pravo suvlasništva pravnim slijednicima pok. CI na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz obrazloženje da je riječ o nekretnini za koju je dokazano da se nalazila u dugogodišnjem posjedu njihovih pravnih prednika, osobito njihovog oca - pok. CI. Navodi da je CI imao ženu ĆI i šestero djece: NI, OI, ĐI, HI, SI i ovdje tužitelja ŠI. U obrazloženju spomenutog rješenja od 2. travnja 1992. da je dodatno pojašnjeno da su se podnositelj zahtjeva - NI iz [adresa] i njegova braća i sestre, nakon smrti oca podijelili, te nastavili uživati predmetno zemljište prema izvršenoj podjeli. Međutim, sporno rješenje od 2. travnja 1992. da se uopće ne osvrće na činjenicu da je u predmetnoj podjeli sudjelovao i tužitelj ŠI, koji da je u njoj također dobio dio prijepora u površini od 100 m2, neposredno uz njegovu kuću koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Status ŠI kao stranke u spomenutom postupku da proizlazi jedino iz zapisnika sa očevida od 19. rujna 1990. međutim tužitelj da nikada nije bio obavješten o ovom očevidu niti je na njemu sudjelovao, što je vidljivo i iz činjenice da je prostor predviđen za njegov potpis označen brojem “6” ostao prazan, bez da je komisija pojasnila koji je razlog ovom nedostatku zapisnika, te da je pokrenuo postupak radi proglašenja ništetnosti rješenja Komisije za uzurpacije općine Senj, broj: 03-UP/I-558/6-1981 od 2. travnja 1992., koji prijedlog da je odbijen rješenjem, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo, Odsjeka za imovinsko pravne poslove i komunalno gospodarstvo, Ličko-senjske županije KLASA: UP/I-940-01/20-01/01, URBROJ: 2125/1-06-03/5-21-14 od 25. siječnja 2021. Ističe da se pobijano rješenje uopće ne osvrće na navode tužitelja isticane tijekom postupka i u žalbi od 10. veljače 2021., a koje se odnose na činjenicu da predlagatelju nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku u kojem je doneseno pobijano rješenje Komisije za uzurpacije Općine Senj, broj: 03-UP/I-558/6-1981 od 2. travnja 1992. U predmetnom postupku da je nedvojbeno utvrđeno da pobijano rješenje nikada nije dostavljeno tužitelju, da je on jedini nasljednik iza pok. CI koji nije bio obaviješten o predmetnom postupku, niti je dobio pripadajući suvlasnički udio na prijepornoj nekretnini, a čime su povrijeđena njegova prava i u procesnom i u materijalnopravnom smislu. Pobijanim rješenjem da je pogrešno je primijenjen pravni propis na temelju kojega se rješava upravna stvar s obzirom da navedeno predstavlja razlog za oglašavanje ništavim rješenja sukladno čl. 128 Zakona o općem upravnom postupku. Na ovu se činjenicu tuženik u pobijanom rješenju nije uopće osvrnuo. Nadalje, tuženik da je nepotpuno utvrdio odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari i nije vodio računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari s obzirom da se nije osvrnuo niti na činjenicu da prvostupanjsko tijelo nije usvojilo dokazni prijedlog predlagatelja i odredio provođenje očevida na licu mjesta. Upravo da bi se na očevidu utvrdilo da sve protustranke imaju kolni pristup svojim kućama i bez da se koriste prijeporom te da prijepor koristi isključivo tužitelj što predstavlja jedini kolni prilaz do njegove kuće. Ističe i to da iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi kako je isto rješenje doneseno temeljem zahtjeva JI iz [adresa], što da je suprotno sadržaju predmetnog zahtjeva, budući da iz spisa predmeta proizlazi da je zahtjev podnijela majka tužitelja - pok. ĆI (preminula **.**.1983.), a ne NI, kako to pogrešno navodi tuženik. Ovo da je odlučna činjenice iz koje da također proizlazi ništetnost pobijanog rješenja Komisije za uzurpacije općine Senj Broj: 03-IIUP-I-558/6-1981 od 2. travnja 1992., a koju je tuženik pogrešno utvrdio. Iz priloženog zapisnika da proizlazi da je ĆI, a ne NI, pristupila komisiji te izjavila da “ima 6 djece i da će se svi dogovoriti kako će se priznati pravo vlasništva”. U obrazloženju rješenja od 2. travnja 1992. da je navedeno ”Utvrđeno je da je zahtjev za priznanje vlasništva (zapisnik od 13. kolovoza 1981.g.) podnijet u zakonom određenom roku. Dakle, zahtjev je predala ĆI dana **.**.1981. na zapisnik, pa je zaključak tuženika da isto ne proizlazi iz dokumentacije u spisu predmeta neosnovan. Temeljem svega iznesenog, tužitelj da je pretrpio štetu budući da mu nije omogućeno da kao stranka sudjeluje u predmetnom upravnom postupku, zbog čega nije dobio pripadajući suvlasnički udio prijeporne nekretnine, pa ustaje predmetnom tužbom te predlaže da se poništi rješenje tuženika i oglasi ništavim prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako su prigovori tužitelja neosnovani, te da ostaje kod svih razloga iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi tužitelja, te ističe kako je suglasna s pobijanim rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-943-04/21-01/134, Urbroj:514-0402-01-01/08-24-02 od 5. travnja 2024., te se u odgovoru na tužbu poziva na razloge navedene u obrazloženju pobijanog rješenja. Navodi kako se tužitelj u tužbi u bitnome ponovno pogrešno poziva, kao i u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, na odredbu članka 128. stavak 1. točka 2. ZUP-a, te na odredbu točke 5. članka 128. ZUP-a (rješenje doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke na koje ona nije naknadno pristala), te ponovno neosnovano navodi da je zahtjev za donošenje rješenja o uzurpaciji podnijela majka tužitelja pok. ĆI. Drugostupanjsko tijelo da je pravilno utvrdilo da se tužitelj u svojoj žalbi protiv prvostupanjskog rješenja pogrešno poziva na odredbu članka 128. stavak 1. točke 2. ZUPa, jer da je rješenje o uzurpaciji doneseno u stvari o kojoj se rješava u upravnom postupku te nema povrede stvarne nadležnosti koja ima za posljedicu ništavost rješenja, kao i da u konkretnom slučaju nije ispunjena niti jedna od pretpostavki za proglašenje ništavim rješenja propisana člankom 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, kao i da je rješenje o uzurpaciji donijeto temeljem prethodnog zahtjeva stranaka, te da iz spisa predmeta ne proizlazi da je zahtjev za donošenje rješenja o uzurpaciji podnijela majka tužitelja pok. ĆI. Onemogućenost osobi da kao stranka sudjeluje u postupku da nije razlog za oglašivanje rješenja ništavim, već da je to jedan od razloga za obnovu upravnog postupka iz članka 123. stavak 1. točka 5. ZUP-a. Isti članak da propisuje i rok za podnošenje prijedloga za obnovu postupka, a to su tri godine od dana dostave rješenja stranci ili u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove, u slučaju taksativno navedenih razloga u stavku 2 citiranog članka. Stoga da ne postoje uvjeti za vođenje postupka radi oglašivanja rješenja ništavim, te da su protekli rokovi za podnošenje prijedloga za obnovu postupka. Slijedom navedenog, nadležno Ministarstvo da je u potpunosti točno utvrdilo relevantne činjenice i pravilno primijenilo materijalno pravo, te da nije povrijedilo pravila postupka na štetu tužitelja i smatra da je drugostupanjsko rješenje zakonito i predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu, sukladno odredbi članka 116. Zakona o upravnim sporovima, te obveže tužitelja na plaćanje troškova spora zainteresiranoj osobi.

6. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 20. siječnja 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

7. Opunomoćenica tužitelja je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i napominje kako je rješenje iz 1992. i procesno nezakonito jer da tužitelj nije sudjelovao u postupku, kao što da je i krivi navod da je tada postupak pokrenut na zahtjev stranaka, obzirom da je zahtjev podnijela samo ĆI, a ne i NI.

8. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Iz spisa upravnog postupka i ovoga spora proizlazi da je tužitelj 21. srpnja 2020. podnio zahtjev za oglašavanje ništavim rješenja Komisije za uzurpacije Općine Senj, broj: 03-UP/I-558/6-1981 od 2. travnja 1992., kojim rješenjem se točkom 1. izreke, NI AI iz [adresa], HI MI iz [adresa], ŠIB iz [adresa], C iz [adresa], C Mariji Ženi pok. SI iz [adresa] i C GI iz [adresa], tada u Nizozemskoj, priznaje pravo vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] Podkupci na kojoj su sagradene tri kuće cisterna i dvorište sa 216 čhv ili 778 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Točkom 2. CIB iz [adresa], priznaje se pravo vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica], vrtlić pašnjak sa 47 čhv ili 168 m[2] , upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Točkom 3. je utvrđeno da će Općinski sud z. k. odjel u Senju izvršiti provedbu ovog rješenja.

11. Odredbom članka 128. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, 110/21, dalje ZUP) propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti; 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku; 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće; 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo; 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala; 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja (stavak 1.). Rješenje će oglasiti ništavim javnopravno tijelo koje ga je donijelo ili koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke u svako doba (stavak 2.). Kad je rješenje o oglašivanju rješenja ništavim donijelo prvostupanjsko tijelo, protiv toga rješenja može se izjaviti žalba. Kad je drugostupanjsko javnopravno tijelo ili tijelo koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo rješenje oglasilo ništavim, protiv toga rješenja može se pokrenuti upravni spor (stavak 3.).

12. Prvotno valja napomenuti da je zahtjev za oglašivanje ništavim predmetnih rješenja izvanredni pravni lijek, pri čemu je ništavost najteži oblik nezakonitosti upravnog akta za koji se vežu najteže pravne posljedice. Ništavi akt ne proizvodi pravne učinke pa se oglašivanjem akta ništavim, smatraju ništavim i pravni učinci akta. Upravni akt može se oglasiti ništavim bez vremenskog ograničenja, a protekom vremena ništavi akt ne može konvalidirati. Zato su razlozi oglašivanja rješenja ništavim taksativno propisani zakonom i javnopravno tijelo odnosno sud ne može rješenje oglasiti ništavim izvan tih zakonom propisanih razloga.

13. Tužitelj smatra da osporavano rješenje nije zakonito budući mu nije omogućeno da kao stranka sudjeluje u predmetnom upravnom postupku, zbog čega da nije dobio pripadajući suvlasnički udio na nekretninama, te smatra da je takvo rješenje ništavo.

14. Međutim, ovaj Sud smatra da nije ispunjen niti jedan uvjet za oglašavanje rješenja ništavim sukladno članku 128. ZUP-a, obzirom da onemogućavanje stranci da sudjeluje u upravnom postupku nije razlog da bi se rješenje utvrdilo ništavim, već to može biti razlog za obnovu upravnog postupka. I pored toga, iz spisa proizlazi da je tužitelj i bio pozvan na usmenu raspravu zakazanu 4. studenog 2020., na kojoj raspravi je i bila opunomoćenica tužitelja DI. Također je nesporno da je cijeli postupak proveden po zahtjevu stranaka navedenih u obrazloženju rješenja tuženika.

15. Cijeneći mjerodavnu zakonsku odredbu i utvrđeno činjenično stanje, utvrđeno je kako ranije taksativno nabrojeni razlozi za oglašavanje rješenja ništavim u konkretnom slučaju nisu ispunjeni. Naime, razlozi koje navodi tužitelj radi oglašavanja rješenja ništavim su razlozi koji se odnose na zakonitost pobijanog rješenja, a niti samim ZUP-om nije izričito propisano da su to razlozi zbog kojih bi rješenje trebalo oglasiti ništavim.

16. Kako rješenje čije se oglašavanje ništavim predlaže, ne sadrži nepravilnosti koje su po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja (članak 128. ZUP-a), nije bilo osnove zaključiti da ovi razlozi postoje, to je i Sud u konkretnom upravnom sporu našao da nisu ostvarene pretpostavke za usvajanje zahtjeva tužitelja za oglašavanje rješenja ništavim, zbog čega je temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbijen.

17. Odluka o trošku iz točke II. izreke presude temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a koji određuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

18. Odluka o troškovima spora zainteresirane osobe se temelji na odredbi članka 147. stavak 1 . ZUS-a u svezi s Tbr. 27. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa). Kao radnje u odnosu na koje zainteresirana osoba može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav odgovora na tužbu iznosu od 1.000,00 eura, te je stoga odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Rijeci 27. siječnja 2025.

Sutkinja

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6.ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, odvjetniku Marku Kuvaču iz Odvjetničkog ureda Kuvač u Rijeci, Đure Šporera 2A

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Ulica grada Vukovara 49

-opunomoćeniku zainteresirane osobe Županijskom državnom odvjetništvu u

Karlovcu, Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 15