Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: K-4/2022-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Radanović, kao predsjednice vijeća, te sudaca porotnika Borisa Hrabrova i Ene Bačić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Balić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika DM, zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. u svezi čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – u dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zadru (dalje u tekstu - ŽDO Zadar) broj K-DO-34/2018 od 19. studenog 2018. godine, izmijenjene na raspravi dana 3.rujna 2021., nakon održane rasprave s koje je isključena javnost, u nazočnosti zastupnika optužbe zamjenika ŽDO Zadar BM, optuženika DM, branitelja optuženika Milana Petričića, odvjetnika iz [adresa] i punomoćnika oštećenika Johna Mateka, odvjetnika iz Zadra na objavi odluke dana 27. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Temeljem odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08

Okrivljenik DM, zv. „ D“, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. B i pok. KM rođ. K, rođen **.**.1986. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], živi u izvanbračnoj zajednici, bez djece, kuhar, sa završenom srednjom ugostiteljskom-turističkom školom, državljanin RH, nezaposlen, bez imovine, vojsku nije služio, osuđivan presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Ko-688/06 od 23. siječnja 2008. godine, zbog kaznenog djela iz čl. 129. st. 1 i 3. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci s rokom kušnje od dvije godine, presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-38/08 od 25. svibnja 2008. godine zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci s rokom kušnje od dvije godine, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Ko-836/09 od 27. kolovoza 2009. godine zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ/97 na novčanu kaznu, presudom Općinskog suda u Šibeniku br. K-718/09 od 18. prosinca 2009. godine zbog kaznenog djela iz čl. 216. st. 1. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca s rokom kušnje od jedne godine, presudom Općinskog suda Zaprešić broj K-217/09 od 8. veljače 2010. godine zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ/97 na novčanu kaznu, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Ko-549/2012 od 21. svibnja 2012. godine zbog kaznenog djela iz čl. 129. st. 2. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci s rokom kušnje od 5 godina, presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj K-168/11 od 23. veljače 2012. godine zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 2. KZ/97, na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, presudom suda u Heidelbergu (SR Njemačka) pod brojem 2 Ls-440 Js 19496/13 od 4. ožujka 2014. godine zbog kaznenih djela u vezi s nezakonitom trgovinom narkoticima, psihotropnim supstancama i prekursorima koji nisu isključivo za osobnu uporabu, na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 2 mjeseca, presudom Općinskog suda u Šibeniku, pod brojem K-390/13 od 8. travnja 2015. godine zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 1. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci s rokom kušnje od dvije godine, presudom Općinskog suda u Puli-Pola pod brojem K- 365/14 od 15. svibnja 2015. godine zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, presudom Općinskog suda u Zadru broj K-306/18 od 30. studenog 2018. godine zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i devet mjeseci,

oslobađa od optužbe

da bi:

točno neutvrđenog dana u vremenskom periodu od 10. kolovoza do 15. rujna 2018. u zatvorskoj sobi Zatvora u Zadru, gdje je boravio kao istražni zatvorenik zajedno sa oštećenikom - žrtvom istražnim zatvorenikom RM, u cilju da ovoga spolno iskoristi, u noćnim satima, u tri navrata, uz prijetnje i udaranje, istoga prisilio, nakon što bi mu stavio čarapu u usta, da se okrene licem prema zidu, pa bi potom, nakon što bi mu skinuo njegove i svoje hlače, spolnim organom prodro u njegov anus te potom ejakulirao izvan, da bi u četvrtom navratu, istoga prisilio da mu uzme spolni organ u svoja usta, nakon čega mu je u usta ejakulirao,

dakle, sa drugom osobom bez njezina pristanka uporabom sile i prijetnje da će izravno napasti na život i tijelo te osobe izvršio sa spolnim odnošajem izjednačene spolne radnje,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – silovanje, opisano i kažnjivo po čl. 153. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.

Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ovog Zakona padaju na teret državnog proračuna.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvu u Zadru je pred ovim sudom podiglo optužnicu pod brojem K-DO-34/2018 od 19. studenog 2018. godine protiv okrivljenika DM tereteći ga za učin kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanje, opisano i kažnjivo po čl. 153. st. 1. u vezi čl. 152. st. 1. KZ/11, koju optužnicu je zastupnik optužbe izmijenio dana 3. rujna 2021. godine na način da je korigirao zakonski opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela, pa se optuženik tereti za učin inkriminiranog kaznenog djela na način kako je to činjenično opisano i pravno označeno u izreci presude.

2. Rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, broj I Kž-433/2021 od 1.ožujka 2022. ukinuta je presuda ovog suda broj K-20718 od 8.rujna 2021., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. U izjašnjenju o osnovanosti optuženice, okrivljenik DM je naveo da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, a svoju obranu je iznio na kraju dokaznog postupka.

3.1. Okrivljenik DM u obrani prilikom prvog ispitivanja pred ŽDO u Zadru (l.s. 62-64) poriče učin kaznenog djela zbog kojega se tereti te navodi da je sa istražnim zatvorenikom OM imao sukob pa da je ovaj iz osvete nagovorio istražnog zatvorenika-oštećenika VM da ga neosnovano tereti. Ovaj gnjusni zločin zbog kojega se tereti nemoguće je izvesti u zatvorskoj sobi a da to ne primijete čuvari. Motiv VM je bio da ga se oslobodi kaznenog djela za koje se tereti pa je u tom pravcu ZM ovoga izmanipulirao. To da je sve ideja Munižabe a on da ima svjedoke koji su čuli na šetnici Munižabu da će ga preko VM prijaviti za lažno silovanje, a to su istražni zatvorenici IM i PM.

3.2. U obrani na raspravi (l.s. 241) navodi da u cijelosti ostaje kod obrane koju sam iznio prilikom prvog ispitivanja, te dodaje da je imao sukob sa zatvorenikom ZM, te su ga u zatvoru premjestili na drugi kat, a prvo saznanje o djelu za koje se tereti je dobio nakon 15 dana od tužitelja, što nije u redu jer je trebao biti pozvan u policiju na obavijesni razgovor. Da ga niti uprava Zatvora nije obavijestila da je optužen za silovanje. Još jednom ponavlja da nije točno ono što mu se stavlja na teret, da je to sve zapravo osveta ZM, a koji je i sam kasnije pred ovim sudom naveo da ništa nije vidio niti čuo vezano za predmetni događaj, što samo potvrđuje da mu se u početku htio samo osvetiti, a kada je došlo do sudskog postupka onda ga nije mogao lažno teretiti, jer se i njega moglo teretiti za lažno prijavljivanje. Oštećeniku VM je u toj njihovoj konstrukciji bilo obećano da će kao žrtva silovanja biti pušten iz zatvora, a ZM je bio cilj da ga se ne izruči Njemačkoj. Nadalje, navodi da ga uprava zatora nije obavijestila o ovoj prijavi jer se prethodno bio potukao u zatvoru pa su ga sa ovom prijavnom na neki način „pokušali smiriti“. Navedena prijava protiv njega je laž te predlaže da ga vijeće oslobodi od optužbe. Pojašnjava da nije moguće u tim ćelijama da bi silovao drugog zatvorenika jer je bilo ljeto, vrata od ćelija su bila otvorena, a tu se odmah nalazi i pravosudni policajac koji bi to mogao čuti, odnosno on može čuti sve što se događa na odjelu a ne samo u ovoj ćeliji, a policajac je sam naveo da ništa nije primijetio niti čuo.

3.3. U obrani na raspravi (ls. 305) okrivljenik je u cijelosti ostao od ranije iznijete obrane.

4. U dokaznom postupku saslušan je oštećenik VM (l.s. 119-123, 192-193), te svjedoci: PM (l.s. 214-215), DMV (l.s. 215), JM (l.s. 215), IM (l.s. 216), CM (l.s. 209-210), ZM (l.s. 54), te je pročitana materijalna dokumentacija koja prileži spisu: liječnički nalaz za oštećenika te zdravstveni karton oštećenika (l.s. 30-34, 47, 48-51), podnesak očitovanje Zatvora u Zadru od 16. lipnja 2021. godine, od 2. listopada 2018. godine i od 3. listopada 2018. godine (l.s. 219-220, 231-232, 233-234), izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika (l.s. 237) i izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (l.s. 235-236).

5. Analizom svih provedenih dokaza, i to kako svakog dokaza pojedinačno te dovodeći ih u međusobnu vezu, a sve dovodeći u vezu sa obranom okrivljenika nije dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – silovanje, opisano i kažnjivo po čl. 153. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, kako se to tereti predmetnom optužnicom, radi čega ga je valjalo osloboditi od optužbe.

6. Tijekom postupka sud je putem MUP-a, Ravnateljstva policije, Uprave kriminalističke policije, Odjel za međunarodnu policijsku suradnju zatražio adrese za oštećenika VM i svjedoka UM, te je navedeni Odjel izvijestio sud da za svjedoka UM ne raspolažu adresom na kojoj se isti nalazi (ls. 286), dok su za oštećenika dostavili adresu u Republici Italiji (ls. 289), na koju je isti i pozvan na raspravu, ali se dostava poziva vratila neuredna s naznakom „nepoznat“. Prema tome, sud u ponovljenom postupku nije bilo u mogućnosti pozvati oštećenika VM i svjedoka UM, te ispitati svjedoka UM i konfrontirati njegov iskaz sa iskazom oštećenika kako to stoji u uputi VKS RH u citiranom rješenju.

7. U postupku nije bilo sporno da su okrivljenik DM i oštećenik VM u inkriminirano vrijeme nalazili u Zatvoru u Zadru, te su bili smješteni u istu zatvorsku sobu.

9. U postupku je bilo sporno je li okrivljenik DM sa oštećenikom RM bez njegova pristanka uporabom sile i prijetnje da će izravno napasti na njegov život i tijelo s njim izvršio sa spolnim odnošajem izjednačene spolne radnje, kako ga se to tereti u činjeničnom opisu optužnice, jer okrivljenik to negira u svojom obrani.

10. Dakle, okrivljenik DM negira da bi postupio na inkriminirani način. 11. U odnosu na inkriminirano postupanje okrivljenika, oštećenik VM navodi da mu je u prvom navratu okrivljenik stavio čarapu na usta da ne može vikati, jednom ga je udario šakom u potiljak, a potom u bok prilično snažno, zatim ga je licem okrenu prema zidu, da bi nakon što je skinuo njegove i svoje hlače, gurnuo svoj spolni organ u njegov anus, što je trajalo jednu do dvije minute, a nakon čega je izvadio svoj spolni organ iz njegova anusa i ejakulirao. Ujedno da mu je zaprijetio da ako nekom kaže da će dobiti još veće batine. Drugi i treći put je opisao događaj na sličan način kao i prvi, samo da ga okrivljenik tada nije udarao, ali se on njega bojao radi čega se nije opirao niti vikao, dok ga je okrivljenik četvrti put prisilio da mu masira spolni organ a potom i da ga oralno zadovoljava, pa da je iz straha njegov spolni oran stavio u svoja usta da bi nakon nekoliko minuta okrivljenik ejakulirao u njegova usta.

12. Međutim, osim iz iskaza oštećenika, iz niti jednog dokaza izvedenog tijekom postupka ne proizlazi da bi se kritične prigode okrivljenik ponašao na način kako je to opisao oštećenik, time da nije bez značaja činjenica da sam oštećenik VM nije Upravi zatvora u Zadru prijavio inkriminirani događaj,niti je zatražio liječničku pomoć, već je zatvorenik HM voditeljici Odjela tretmana DMV, a nakon što ga je ona pozvala na razgovor, prijavio kritične događaje, da bi nakon toga na dokaznom ročištu negirao da ima bilo kakvih saznanja o inkriminiranim događajima.

13. Oštećenik je također iskazao kako je u dva navrata svjedok HM razdvojio njega i okrivljenika, a radi se o zatvoreniku koji je s njima boravio u istoj ćeliji, kao i da ga je ovaj svjedok ohrabrivao da to prijavi. Međutim, ispitan u svojstvu svjedoka ZM je potvrdio da je bio u istoj ćeliji u Zatvoru u Zadru sa okrivljenikom i oštećenikom, ali nije potvrdio ovakav iskaz oštećenika s obzirom da je isti naveo da nema nikakvih saznanja o tome da bi okrivljenik DM silovao oštećenika VM u ćeliji Zatvora u Zadru.

13.1. Prema tome, iako je prema iskazu svjedokinje DMV (ls. 215) te sadržaja bilješki (ls, 220) upravo svjedok HM prema podacima u spisu bio taj koji je inicirao najprije izvide istih koji su naknadno prerasli u kazneni progon i optuženje, navedeni svjedok je na dokaznom ročištu decidirano naveo da nema nikakvih saznanja o kritičnim događajima. Dakle, kada je ispitan u svojstvu svjedoka uz upozorenje da je dužan govoriti istinu, te da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, ovaj svjedok je negirao bilo kakvo saznanje o predmetnim događajima.

13.2. Osim toga iz zapisnika o uzimanju izjave od 27. rujna 2018. (ls, 225-226) proizlazi da je zatvorenik HM naveo da je doživio stvari koje su ga zgrozile kao osobu, te da dalje ne bi ništa izjavljivao jer je u postupku izručenja Saveznoj Republici Njemačkoj, da mu je žao VM jer je stanac narušenog psihičkog zdravlja i treba mu pomoći. Ovakva izjava svjedoka LM ne potvrđuje činjenične navode optužbe, niti iskaz oštećenika VM o inkriminiranom postupanju okrivljenika DM prema njemu, jer isti nije spominjao niti navodio silovanje oštećenika.

13.3. Međutim, indikativno je da je svjedok HM, već tada na zapisniku, naveo da je stegovno prijavljen zbog tuče sa DM koju ničim nije izazvao niti skrivio. Kada se navedena činjenica dovode u vezu sa činjenicom da isti na dokaznom ročištu negira bilo kakva saznanja o inkriminiranom događaju,i da već i na zapisniku o uzimanju izjave (ls 225-226) a nakon što je upozoren u smislu čl. 304. KZ/11 nije iskazivao ništa o navodno inkriminiranom ponašanju okrivljenika, onda je sasvim očito da je upravo svjedok HM prijavio okrivljenika kao osvetu za stegovni postupak koji je imao zbog njega, a kako to potvrđuju i svjedoci IM i CM, ali i sam okrivljenik DM.

13.4. Potpuno je neživotno i nelogično da se tada zatvorenik HM boji za vlastiti život kada izađe iz zatvora, da nakon što je inicirao izvide u ovom postupku, da nije otvoren za cijeli razgovor zbog straha, kako je konstatirano u zapisniku u uzimanju izjave (ls. 226) pored činjenice da je isti čekao izručenje Saveznoj Republici Njemačkoj, što znači da bi napustio Republiku Hrvatsku čime bi bio onemogućen bilo kakav doticaj okrivljenikom s njim, ovo tim više što su obojica bila lišena slobode i nalaze se u okviru zatvorskog sustava.

13.5. Također se ističe, a kako je prethodno navedeno, da sud nije bio u mogućnosti pozvati na raspravu i ispitati ovog svjedoka na navedene okolnosti, jer isti nije dostupan sudu.

14. Nadalje, okrivljenik se brani da se posvađao sa svjedokom GM te je iz osvete nagovorio oštećenika da ga prijavi za silovanje, a istome je naveo da će na taj način prije izaći iz Zatvora u Zadru. Da je došlo do sukoba između okrivljenika DM i svjedoka LM potvrđuje i svjedok PM, koji je u isto vrijeme boravio u Zatvoru u Zadru, a u čiju sobu je oštećenik VM bio smješten nakon ovog događaja. Ovaj svjedok je u bitnom naveo da je čuo u Zatvoru da oštećenik govori da ga je okrivljenik silovao, o čemu je pričao s oštećenikom, međutim da je iz svega zaključio da je oštećenik sve izmislio jer to jednostavno nije moguće napraviti a da to nitko ne vidi. Ujedno je naveo da je oštećenik bio muslimanske vjeroispovijesti radi čega mu je bilo teško što je u zatvoru, a iz svega da je zaključio kako je isti izmislio čitav događaj samo da bi što prije izašao uz zatvora.

15. I svjedok CM, koji je boravio u istoj zatvorskoj sobi sa okrivljenikom i oštećenikom, je naveo da je svjedok HM nagovarao oštećenika VM da prijavi okrivljenika za silovanje, što nije točno, a isti je na šetnji na to nagovarao i druge zatvorenike. Ovaj svjedok je pojasnio da se radi o maloj sobi, da je bilo ljeto, vrata su bila otvorena, na njima su bile samo rešetke, u blizini je pravosudni policajac JM, pa da se bilo što događalo to bi isti čuo. Osim toga, on da sedam dana nije spavao jer je bio u heroinskoj krizi, pa da se bilo što događalo da bi vidio i čuo, a isto da bi čuo i HM.

16. Prema tome, navedeni svjedoci PM i CM koji su bili u istoj zatvorskoj sobi sa okrivljenikom i oštećenikom ne potvrđuju navode oštećenika o inkriminiranom postupanju okrivljenika, već naprotiv potvrđuju navode obrane da je oštećenik bio izmanipuliran i nagovoren od strane LM da prijavi okrivljenika, a potpuno je nelogično i neživotno da ovi svjedoci ne bi čuli i vidjeli takvo postupanje okrivljenika ovo tim više što je bila noć, a radi se o maloj zatvorskoj sobi, da se okrivljenik uistinu ponašao na način kako to opisuje oštećenik (stavio mu krpu na usta, udarao ga, prijetio), pri čemu sud nije našao razloga ne ukazati vjeru iskazima ovih svjedoka.

17. Nadalje, ovakvu obranu okrivljenika potvrđuje svojim iskazom i svjedok IM, koji je također boravio u Zatvoru u Zadru, a koji je decidirano naveo da je na šetnji čuo kako HM nagovara oštećenika da prijavi okrivljenika DM.

18. Svjedok JM, pravosudni policajac, je također potvrdio da nije moguće da bi se nešto događalo između okrivljenika i oštećenika na način kako to opisuje oštećenik, a da nitko ne bi čuo i primijetio. Da on kao pravosudni policajac a niti bilo tko drugi od kolega nije ništa primijetio vezano za ovaj događaj, a niti im je to spomenuo netko od zatvorenika, te navodi da mu se nije obratio niti oštećenik VM. Ovaj svjedok je također naveo da je bilo ljeto i vrućine, željezna vrata su otvorena odnosno soba je zatvorena samo s rešetkama, policajac kad dođe do rešetki vidi čitav prostor sobe, a radilo se o sobi koja je udaljena par metara od kancelarije u kojoj su policajci i sve se čuje, pa je nemoguće da se nešto događalo a da to pravosudni policajci ne bi čuli.

18.1. Dakle, na raspravi ispitani svjedoci PM, DMV, JM, IM i CM, iako nisu svjedoci očevici kritičnih događaja, već samo svjedoci po čuvenju, isti međutim ne potvrđuju iskaz oštećenika VM u kojem tereti okrivljenika.

19. Da je oštećenik doista bio u strahu od okrivljenika kako to navodi u svom iskazu, bilo bi logično da bi se isti već nakon početnog postupanja okrivljenika obratio pravosudnim policajcima ili Upravi zatvora i izvijestio ih o događaju i zatražio pomoć, te zatražio liječničku pomoć, što međutim nije učinio sve do razgovora sa svjedokinjom DMV i to na inicijativu ove svjedokinje kao voditeljice Odjela tretmana koja je za navodni događaj saznala od drugog zatvorenika odnosno do LM nakon čega je obavila razgovor sa oštećenikom.

20. Osim toga, u takvoj situaciji bi bilo logično i životno da je sam oštećenik zatražio premještaj u drugu sobu, što međutim nije učinio, već je okrivljenik prebačen u drugu sobu nakon sukoba sa zatvorenikom ZM, a njegov premještaj nije ni u kakvoj vezi sa oštećenikom.

21. Stoga, uzimajući u obzir iskaze prethodno navedenih svjedoka, sud smatra da je upravo svjedok HM nagovorio oštećenika na podnošenje prijave protiv okrivljenika i to kao osvetu jer je s istim došao u sukob, a što je oštećenik prihvatio smatrajući da će na taj način kao žrtva silovanja čim prije izaći iz zatvora, pa je svjedokinji DMV, voditeljici Odjela tretmana i naveo da ga je zatvorenik DM zlostavljao, odnosno da ga je prisiljavao na oralni i analni seks, kako to uostalom proizlazi i iz iskaza ove svjedokinje.

22. I sam oštećenik VM je naveo da je teško podnosio boravak u Zatvoru u Zadru, prilikom davanja iskaza je molio ga se pusti na slobodu, pri čemu je na raspravi od 11. siječnja 2019.godine i to nakon što je iz sudnice odveden okrivljenik, naveo da želi da se ovaj postupak obustavi iz razloga što je on R, da je to nešto što se dogodilo i prošlo i on to ne može promijeniti i kao treći razlog je naveo taj što se mora pojavljivati na ročištima. Prema tome, očito je da je oštećenik želio da ga se pusti na slobodu, pa je logično je da je oštećenik ovakvim navodima osnažio svoj svjedočki iskaz, a sve kako bi sebe prikazao kao žrtvu teškog kaznenog djela smatrajući da će mu na taj način biti ukinut istražni zatvor.

23. Napominje se da iz podneska Zatvora u Zadru (ls. 219) proizlazi da oštećenik VM, tada istražni zatvorenik, nije podnio nikakav pisani podnesak ili prijavu u svojstvu oštećenika predmetnim kaznenim djelom, već da prvo saznanje o eventualnom počinjenju kaznenog djela u odnosu na istog datira od 18. rujna 2018.g godine kada je istražni zatvorenik HM to usmeno izjavio kako informaciju voditeljici Odjela tretmana DMV. Prema tome, iako je svjedok HM takvu informaciju prenio voditeljici Odjela tretmana, isti je saslušan od strane djelatnika Zavora u Zadru na zapisniku o uzimanju izjave kada nije potvrdio inkriminirane događaje, te na dokaznom ročištu kod ovog suda, kada je nakon što je upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza, izričito naveo da nema nikakvih saznanja o predmetnom kaznenom djelu.

24. Nadalje, iz liječničkog nalaza od 04. listopada 2018. godine proizlazi da je oštećenik VM pregledan od strane liječnika u Općoj bolnici Zadar, pri čemu se navodi da je perianalno nalaz uredan, ne nalazi se znakova ozljeda, antiranjem kanala uredan nalaz. Nadalje, je konstatirano da je oštećenik navodno silovan od strane poznate osobe početkom rujna. Dakle, oštećenik je pregledan dvadesetak dana nakon događaja, s obzirom da je vrijeme inkriminacije od 10.kolovoza do 15. rujna 2018. godine, odnosno period od oko mjesec dana, a prema njegovim navodima je silovan početkom rujna, te prilikom liječničkog pregleda nisu konstatirane nikakve vidljive ozljede anusa oštećenika, odnosno konstatirano je da nema vidljivih znakova silovanja.

24.1. U citiranom liječničkom nalazu je uostalom konstatirano da je oštećenik navodno silovan od strane poznate osobe, navodno početkom rujna. Navedeno je uredujući liječnik konstatirao prema izjavi samo oštećenika, te se ukazuje da uredujući liječnik nije konstatirano niti naveo da bi oštećenik spominjao da bi u više navrata bio silovan, da bi se silovanje dogodilo kroz period od 10.kolovoza do 15.rujna 2018., da bi bio zadobio kakve ozljede i na kojim dijelovima tijela. Ništa od toga nije navedeno u nalazu, osim činjenice da se ne nalazi nikakvih vidljivih vanjskih znakova silovanja.

24.2. Osim toga, iz navedenog liječničkog nalaza nedvojbeno proizlazi da je oštećenik uredujućem liječniku naveo samo jedan događaj početkom rujna, dok ne navodi ostale događaje tijekom kolovoza i rujna, a kako je navodio u svom iskazu, što ukazuje na nevjerodostojnost iskaza oštećenika kada iskazuje o bitnim činjenicama u ovom postupku, jer nije bilo razloga da liječniku koji ga je pregledavao ne iznese istinite činjenice, pogotovo o ozljedama za koje je u svom svjedočkom iskazu naveo da ih je zadobio prilikom silovanja.

24.3. S obzirom na nedostupnost oštećenika u ovom ponovljenom postupku, sud nije u mogućnosti prilikom ocjene njegove vjerodostojnosti provjeriti jesu li njegova uporaba i razumijevanje talijanskog jezika dostatni glede adekvatnog sudjelovanja iskazivanja) na raspravi, niti sud ima mogućnost istog eventualno ispitati na njegovu materinjem jeziku, a pa tako ni na okolnosti otežanog sporazumijevanja sa liječnikom koji ga je pregledao. Isto tako sud nije imao mogućnost detaljnije ispitati oštećenika kako bi pribavio čim točniji podatak o vremenu koje je proteklo od prvog događaja, pa do liječničkog pregleda dana 04. listopada 2018., s obzirom da isti govori o krvarenju nakon prvog događaja, kao i u duljini odnosno kratkoći trajanja spolnog odnosa, a radi provođenja odgovarajućeg vještačenja, na koju činjenicu ukazuje VKS RH u svom rješenju.

24.4. Ističe se da je obrana tijekom postupka prigovarala da oštećenik VM nije ispitan u postupku na materinjem jeziku, međutim, sud je prijedlog obrane za izdvajanjem kao nezakonitog dokaza zapisnika o ispitivanju oštećenika kao svjedoka, odbio kao neosnovan, jer je isti prilikom ispitivanja imao osiguranog prevoditelja za talijanski jezik, s kojim jezikom se oštećenik služi.

25. S obzirom na sve prethodno navedeno, odnosno s obzirom na sve provedene dokaze, nije moguće na nedvojben način zaključiti da bi okrivljenik svojim postupanjem počinio inkriminirano kazneno djelo, na štetu oštećenika VM, kako ga se tereti predmetnom optuženicom, radi čega ga je valjalo osloboditi od optužbe.

26. Kako je okrivljenik oslobođen od optužbe, to temeljem odredbe čl. 149. st.

1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ovog Zakona, padaju na teret državnog proračuna.

U Zadru, 27. siječnja 2025. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Sandra Radanović

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste (čl. 555. st. 2. ZKP/08), računajući od dana prijema pisanog otpravka presude. Ako je presuda dostavljena i optuženiku i branitelju, ali u različite dane, žalbeni rok računa se od kasnijeg dana. O žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Žalba se u odgovarajućem broju primjeraka - za prvostupanjski i drugostupanjski sud i protivnu stranku - podnosi neposredno ovome sudu ili putem pošte preporučenom pošiljkom.

Žalbom se presuda može pobijati zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, troškovima kaznenog postupka, imovinskopravnom zahtjevu i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi.

DNA:

1. ŽDO u Zadru na broj K-DO-34/2018,

2. Optuženik DM,

3. Branitelj optuženika Milan Petričić, odvjetnik iz Zadra,

4. Punomoćnik oštećenika John Matek, odvjetnik iz Zadra,

5. U spis.