Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-434/2024-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinku Brajko, odvjetniku iz Đakova, protiv tuženika Addiko banka d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (ranije Hypo Alpe Adria Bank i Slavonska banka d.d. Osijek), zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi ništetnosti ugovora i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 12. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja u zamjeni Vedrana Bikića, odvjetnika iz Vinkovaca, i punomoćnika tuženika u zamjeni Hrvojke Čolaković, odvjetnice iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. st. 3. Ugovora o kreditu broj 5140030242-27000048025/2005 sklopljenog dana 27. lipnja 2005., solemniziranog kod javnog bilježnika Mirodara Kovača iz Vinkovaca pod brojem Ov-13342/2005, a koja odredba glasi: „ Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja“.

II./ Nalaže se tuženiku Addiko banka d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (ranije Hypo Alpe Adria Bank i Slavonska banka d.d. Osijek), da tužitelju RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.643,96 eura (slovima: dvije tisuće šesto četrdeset tri eura i devedeset šest centi) na ime ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF s pripadajućim zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa tj. od 01. listopada 2005. pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana i to na:

- iznos od 1,05 eur počev od 01.10.2005.g. pa do isplate,

- Iznos od 1,00 eur počev od 01.11.2005.g. pa do isplate,

- Iznos od 0,81 eur počev od 01.12.2005.g. pa do isplate,

- Iznos od 0,97 eur počev od 01.01.2006.g. pa do isplate,

- iznos od 4,29 eur počev od 01.12.2008.g. pa do isplate,

- iznos od 5,30 eur počev od 01.02.2009.g. pa do isplate,

- iznos od 6,89 eur počev od 01.03.2009.g. pa do isplate,

- iznos od 7,77 eur počev od 01.04.2009.g. pa do isplate

- iznos od 5,73 eur počev od 01.05.2009.g. pa do isplate,

- iznos od 5,39 eur počev od 01.06.2009.g. pa do isplate,

- iznos od 3,44 eur počev od 01.07.2009.g. pa do isplate,

- iznos od 0,96 eur počev od 01.08.2009.g. pa do isplate,

- iznos od 1,81 eur počev od 01.09.2009.g. pa do isplate,

- iznos od 3,16 eur počev od 01.10.2009.g. pa do isplate,

- iznos od 2,20 eur počev od 01.11.2009.g. pa do isplate,

- iznos od 1,76 eur počev od 01.12.2009.g. pa do isplate,

- iznos od 3,47 eur počev od 01.01.2010.g. pa do isplate,

- iznos od 5,39 eur počev od 01.02.2010.g. pa do isplate,

- iznos od 6,63 eur počev od 01.03.2010.g. pa do isplate,

- iznos od 6,72 eur počev od 01.04.2010.g. pa do isplate,

- iznos od 10,47 eur počev od 01.05.2010.g. pa do isplate,

- iznos od 9,43 eur počev od 01.06.2010.g. pa do isplate,

- iznos od 10,91 eur počev od 01.07.2010.g. pa do isplate,

- iznos od 20,50 eur počev od 01.08.2010.g. pa do isplate,

- iznos od 16,67 eur počev od 01.09.2010.g. pa do isplate,

- iznos od 26,11 eur počev od 01.10.2010.g. pa do isplate,

- iznos od 21,98 eur počev od 01.11.2010.g. pa do isplate,

- iznos od 17,97 eur počev od 01.12.2010.g. pa do isplate,

- iznos od 28,62 eur počev od 01.01.2011.g. pa do isplate,

- iznos od 34,44 eur počev od 01.02.2011.g. pa do isplate,

- iznos od 29,95 eur počev od 01.03.2011.g. pa do isplate,

- iznos od 30,54 eur počev od 01.04.2011.g. pa do isplate,

- iznos od 28,18 eur počev od 01.05.2011.g. pa do isplate,

- iznos od 28,83 eur počev od 01.06.2011.g. pa do isplate,

- iznos od 39,25 eur počev od 01.07.2011.g. pa do isplate,

- iznos od 40,74 eur počev od 01.08.2011.g. pa do isplate,

- iznos od 57,19 eur počev od 01.09.2011.g. pa do isplate,

- iznos od 49,09 eur počev od 01.10.2011.g. pa do isplate,

- iznos od 41,58 eur počev od 01.11.2011.g. pa do isplate,

- iznos od 41,40 eur počev od 01.12.2011.g. pa do isplate,

- iznos od 40,68 eur počev od 01.01.2012.g. pa do isplate,

- iznos od 42,83 eur počev od 01.02.2012.g. pa do isplate,

- iznos od 45,74 eur počev od 01.03.2012.g. pa do isplate,

- iznos od 45,81 eur počev od 01.04.2012.g. pa do isplate,

- iznos od 44,27 eur počev od 01.05.2012.g. pa do isplate,

- iznos od 44,83 eur počev od 01.06.2012.g. pa do isplate,

- iznos od 45,82 eur počev od 01.07.2012.g. pa do isplate,

- iznos od 44,97 eur počev od 01.08.2012.g. pa do isplate,

- iznos od 44,84 eur počev od 01.09.2012.g. pa do isplate,

- iznos od 43,85 eur počev od 01.10.2012.g. pa do isplate,

- iznos od 41,87 eur počev od 01.11.2012.g. pa do isplate,

- iznos od 44,16 eur počev od 01.12.2012.g. pa do isplate,

- iznos od 45,06 eur počev od 01.01.2013.g. pa do isplate,

- iznos od 44,74 eur počev od 01.02.2013.g. pa do isplate,

- iznos od 41,39 eur počev od 01.03.2013.g. pa do isplate,

- iznos od 43,65 eur počev od 01.04.2013.g. pa do isplate,

- iznos od 44,51 eur počev od 01.05.2013.g. pa do isplate,

- iznos od 43,24 eur počev od 01.06.2013.g. pa do isplate,

- iznos od 40,24 eur počev od 01.07.2013.g. pa do isplate,

- iznos od 38,53 eur počev od 01.08.2013.g. pa do isplate,

- iznos od 40,03 eur počev od 01.09.2013.g. pa do isplate,

- iznos od 41,49 eur počev od 01.10.2013.g. pa do isplate,

- iznos od 44,07 eur počev od 01.11.2013.g. pa do isplate,

- iznos od 42,48 eur počev od 01.12.2013.g. pa do isplate,

- iznos od 43,18 eur počev od 01.01.2014.g. pa do isplate,

- iznos od 43,77 eur počev od 01.02.2014.g. pa do isplate,

- iznos od 44,89 eur počev od 01.03.2014.g. pa do isplate,

- iznos od 45,98 eur počev od 01.04.2014.g. pa do isplate,

- iznos od 45,46 eur počev od 01.05.2014.g. pa do isplate,

- iznos od 44,21 eur počev od 01.06.2014.g. pa do isplate,

- iznos od 43,43 eur počev od 01.07.2014.g. pa do isplate,

- iznos od 44,00 eur počev od 01.08.2014.g. pa do isplate,

- iznos od 591,35 eur počev od 01.08.2014.g. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Addiko banka d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (ranije Hypo Alpe Adria Bank i Slavonska banka d.d. Osijek), da tužitelju RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.625,50 (slovima: dvije tisuće šesto dvadeset pet eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 27. siječnja 2025. po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku 21. veljače 2020. podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je dana 27. lipnja 2005. s pravnim prednikom tuženika sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2005 na iznos od 21.000,00 CHF s rokom otplate na 10 godina (120 mjeseci), a koji kredit je otplaćen u cijelosti. Člankom 3. st. 3. Ugovora tužitelj se obvezao otplaćivati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima, a isti kredit se podmiruje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize dan plaćanja. Tužitelj navodi da je tuženik na taj način u čl. 3. st. 3. Ugovora inkorporirao valutnu klauzulu kojom je glavnicu, koja čini predmet Ugovora o kreditu, vezao za tečaj švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu, a čijim nekontroliranim rastom je tužitelj oštećen za razliku između tečaja švicarskog franka koji je iznosio na dan isplate kredita tužitelju i tečaja koji se naknadno tijekom postojanja ugovorne obveze povećavao. Naime, ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak bile su nerazumljive tužitelju, kao prosječnom potrošaču, nepoštene i prema tome ništetne, jer je tuženik kao kreditor u vrijeme zaključivanja ugovora propustio informirati tužitelja o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

1.2. Tužitelj se poziva na odluku Ustavnog suda RH broj U-III-2521/2015 od dana 13. prosinca 2016. koja jasno navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, isto kao i ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, podliježe testu poštenosti, te da nema razloga različito se pristupiti u tumačenju istog pravnog standarda, budući da su banke, uključujući i tuženika, trebale potrošače informirati i upoznati s ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule. U takvom smjeru je išla i daljnja sudska praksa o čemu govori presuda Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/2018-11 kojom se odbijaju revizije tuženih banaka i potvrđuje presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., donesena u ponovljenom postupku povodom odluke Ustavnog suda broj U-III-2521/2015, kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, a žalbe tuženika (banaka) na okolnost ništetnosti valutne klauzule odbijene su kao neosnovane. Za napomenuti je kako su ove odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa pokrenutom sukladno članku 502.a Zakona o parničnom postupku, te se pravne i fizičke osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na utvrđenja iz tih odluka radi ostvarivanja vlastitih prava, a sud je vezan za ta utvrđenja, sve sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku.

1.3.Uzimajući u obzir odredbe čl. 81. st. 2. i čl. 84. ZZP/03, odredbe članaka 96. i 99. ZZP/07, te povrh svega odredbu čl. 3. ZOO-a i tumačeći iste u duhu prava Europske unije, njene sveopće pravne stečevine i prakse suda Europske Unije, te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, te sukladno stavu Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH, jasno se da zaključiti da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule postupao nepošteno i time tužitelja, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj na način da je u ugovoru o kreditu ponudio nisku kamatnu stopu i inkorporirao valutnu klauzulu, a istodobno prešutjevši u potpunosti ekonomski rizik tečajnih razlika i rizik povećanja kamatne stope. Uvažavajući stav sudske prakse Vrhovnog suda RH, Ustavnog suda RH i VTS-a kao relevantnih i u ovom predmetu, tužitelj smatra kako se odredba koja se odnosi na ugovaranje valutne klauzule ništetna, te da je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primio, a sve to sukladno odredbama čl. 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove sa zakonskom zateznom kamatom od dana neosnovano stečenih iznosa. Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja čiju će visinu tužitelj postaviti nakon provedenog vještačenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Tuženik ne spori da je s tužiteljem sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2005 27. lipnja 2005. U odnosu na ništetnost odredbe o valuti obveze ističe kako bi se neka odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom potrebno je da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP/03) i to da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

2.1. Tužitelj je prilikom sklapanja ugovora o kreditu, ovisno jedino o svojoj slobodnoj volji, mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama, te također ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelj je, samostalno procjenjujući rizike, odabrao sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF s promjenjivom kamatnom stopom očito iz razloga jer je taj model u vrijeme sklapanja ugovora za tužitelja bio najpovoljniji. Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Stoga je izvjesno da je tuženik postupao u skladu sa zakonom pa tužitelj potpuno neosnovano ističe da bi ugovaranjem valutne obveze u CHF tuženik bio nepošten. Tuženik je prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao u dobroj vjeri, slijedom čega tužitelj, čak i da je osnovan tužbeni zahtjev, nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe. Predmetnim ugovorom je ugovoren rok otplate predmetnog kredita od 10 godina. Stoga je jasno da je u trenutku sklapanja ovog ugovora bilo neizvjesno kretanje kako kune, tako i CHF. Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF. Stoga je nesporno da tuženik nije mogao predmetnu valutnu klauzulu koristiti radi stjecanja dobiti jer ni on sam nije znao kakve će okolnosti nastupiti u idućih 10 godina.

2.2. Tuženik nadalje ističe prigovor zastare iz razloga kako slijedi. S obzirom da tužitelj navodi pravni stav kako je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu P1401/2012 prekinut tijek zastarnog roka za tužitelja u ovom postupku, tuženik ističe kako ne postoji niti jedna zakonska odredba koja bi određivala prekid zastarnog roka za pojedinačno potraživanje na temelju postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava koji se nalaze u glavi 32. ZPP-a. Stoga, tuženik ističe kako se na eventualno potraživanje tužitelja primjenjuje zastarni rok od pet godina, računajući od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta. U okviru odgovora na tužbu tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati ga da naknadi troškove postupka tuženiku.

3. Tužitelj u očitovanju na navode iz odgovora na tužbu ističe da su navodi tuženika činjenično netočni i pravno neosnovani. Tužitelj prije svega ističe da je apsolutno neosnovan tuženikov prigovor zastare u pogledu potraživane tražbine. Dakle, u potpunosti je neosnovan prigovor tuženika u dijelu u kojem isti drži da kolektivna tužba nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja. Tužitelj smatra da je tužbeni zahtjev u potpunosti pravno osnovan.

4. Po provedenom financijsko – knjigovodstvenom vještačenju tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 02.10.2023. na način da je zahtijevao da mu tuženik zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli isplati preplaćeni iznos od 2.643,96 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos. Tuženik se protivio i ovako postavljenom tužbenom zahtjevu kao neosnovanom.

5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u presliku Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2005 od 27.06.2005. (list 5-11), otplatni plan (list 12-16), dopis tužitelja upućen Addiko banci radi dostave dokumentacije od 12.02.2020. (list 17) , odgovor Addiko banke na dopis tužitelja od 14.02.2020 (list 18), otplatni plan (list 56-63), specifikacija uplata (list 64- 67), pregled prometa za klijenta (list 68-77), obavijest tuženika o promjeni kamatnih stopa (lsit 77), nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković dipl.oec. iz Vinkovaca od 03.01.2022. (list 83-87), te obrazloženje vještaka na ročištu od 05.04.2022. (list 194- 196).

6. Nakon provedenog dokaznog postupka ovaj sud je donio presudu poslovni broj P-75/2020-26 od 10. svibnja 2022. koja presuda je povodom uložene žalbe tuženika potvrđena odlukom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1084/2022- 2 od 7. srpnja 2022.

7. Punomoćnik tuženika je podnio prijedlog za dopuštenje revizije 27. rujna 2022. protiv presude Županijskog suda u Osijeku, a koji prijedlog je dopustio Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Revd 4473/2022-2 od 22. studenog 2022. Po podnesenoj reviziji tuženika od 27. ožujka 2023., Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojim rješenjem broj Rev-561/2023-2 od 05. lipnja 2024. ukinuo presude Županijskog suda u Osijeku i Općinskog suda u Vinkovcima, te vratio ovome sudu na ponovno suđenje.

8. U obrazloženju ukinute odluke Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi kako je potrebno provesti personalne dokaze predložene po tuženoj odnosno saslušati svjedoka djelatnika tužene.

9. U nastavku postupka tužena je po punomoćniku pismenim podneskom od 30. listopada 2024. odustala od saslušanja predloženog svjedoka BL, djelatnice tužene, te je punomoćnik tužitelja u svom pismenom podnesku od 09. prosinca 2024. istaknuo da odustaje od saslušanja tužitelja jer bi to narušilo načelo jednakosti oružja, pa stoga sud ove dokaze nije niti izvodio.

10. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: Zakon o parničnom postupku) sud je utvrdio slijedeće:

10.1. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s prednikom tuženika, kao davateljem kredita, zaključio ugovor o kreditu dana 27. lipnja 2005. na iznos od 21.000,00 CHF s rokom otplate od 10 godina u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za devize na dan plaćanja. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da se radi o nenamjenskom kreditu bez depozita.

10.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/2012 u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/2018 od 03. rujna 2019.

11. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

11.1. Prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

12. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

13. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema st. 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

14. Analizirajući spornu odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 21.000,00 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF važećim na dan plaćanja, a prema otplatnom planu, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o otplati kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu iste jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačena odredba čl. 3. nije razumljiva, čime je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

15. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da je navedena odredba čl. 3. nepošteno ugovorena odredba u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

16. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja iz pismenog podneska od 02. rujna 2024. osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz Vinkovaca.

16.1. Iz nalaza vještaka proizlazi da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta nastalih uslijed povećanja tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 5140030242 - 27000048025/2005 uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj u vrijeme isplate kredita 07.07.2005. za 1 CHF = 4,745541 kn i sve naknadne promjene tečaja do konačne otplate kredita utvrđen je u iznosu od 19.920,49 kn odnosno 2.643,96 eura prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur = 7,53450 kn sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos od 2.643,96 eura koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule, upravo onaj iznos koji tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 02.09.2024.

17.1. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 2.643,96 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude.

17.2. Tuženik je po osnovi odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedene novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

18. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 21. veljače 2020. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

19. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

20. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 151/22 i 138/23) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav četiri obrazložena podneska i to od 28.05.2021., 11.01.2022., 09.03.2022. i 02.09.2024. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na tri ročišta i to od 07.10.2021., 05.04.2022. i 12.12.2024. svako u iznosu od 200,00 eura, te za pristup na ročišta za objavu presude za 10.05.2022. i 27.01.2025. svako u iznosu od 100,00 eura, što uz pripadajući PDV u iznosu od 450,00 eura čini ukupan iznos od 2.250,00 eura.

20.1. Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenje u iznosu od 265,45 eura, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 37,16 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 72,89 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 2.625,00 eura.

U Vinkovcima 27. siječnja 2025.

Sudac

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste podnijeti svoju žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. Odvjetnik Marinko Brajko, Đakovo – pun. tužitelja

2. Odvjetnik Hrvoje Matić, Zagreb – pun. tuženika