REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-316/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Borojeviću, odvjetniku u ZOU Jurica Borojević i Domagoj Jugović, Nova Gradiška, protiv tužene Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, OIB: 52634238587, radi isplate, u prisustvu zamjenice punomoćnika tužitelja i zz tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave dana 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, da tužitelju UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 5.307,38 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, koja teče do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. teče po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, pa do isplate, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec veljaču 2010. godine na iznos od 168,03 eura, od 15.03.2010.;

- za mjesec ožujak 2010. godine na iznos od 326,30 eura, od 15.04.2010.;

- za mjesec travanj 2010. godine na iznos od 306,30 eura, od 15.05.2010.;

- za mjesec svibanj 2010. godine na iznos od 590,33 eura, od 15.06.2010.;

- za mjesec lipanj 2010. godine na iznos od 487,13 eura, od 15.07.2010.;

- za mjesec srpanj 2010. godine na iznos od 1.226,72 eura, od 15.08.2010.;

- za mjesec kolovoz 2010. godine na iznos od 122,11 eura, od 15.09.2010.;

- za mjesec rujan 2010. godine na iznos od 523,43 eura, od 15.10.2010.;

- za mjesec listopad 2010. godine na iznos od 13,14 eura, od 15.11.2010.;

- za mjesec studeni 2010. godine na iznos od 655,85 eura, od 15.12.2010.;

- za mjesec prosinac 2010. godine na iznos od 888,04 eura, od 15.01.2011.; sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 5.674,08 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 27. lipnja 2013. tužitelj navodi da je kao policijski službenik MUP-a, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje pomorske policije Split, tijekom 2010. godine ostvarivao kod tuženika plaću. Tužitelj da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika te da je priroda posla tužitelja iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom i blagdanima. Nadalje da je prema odredbama članka 84. (sada čl. 86.) Zakona o radu, čl. 92. Zakona o policiji (''NN'' 129/00, 41/08, 76/09) i čl. 44. KU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 93/08, 23/09, 39/09, 90/10) određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25% i nedjeljom 35%. Ističe se da tijekom 2010. godine tuženik nije tužitelju pravilno obračunao i isplatio razliku uvećane plaće za ostvaren prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, niti je to do dana podnošenja tužbe učinio kako je taj rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu, kao i radnim nalozima. Istaknuto je da je tužitelj sukladno odredbi članka 186.a ZPP-a podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora dana 14. ožujka 2013. godine te da se tuženik nije očitovao na zahtjev tužitelja u roku od tri mjeseca od njegovog podnošenja. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 29. studenog 2024. tako da potražuje iznos od 5.307,38 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da tužitelj ne ostvaruje pravo na prekovremeni rad za utuženo razdoblje, dok da mu je naknada za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, te za rad u smjeni i turnusima uredno isplaćivana te da je iz obračunskih lista plaće jasno vidljivo kako su tužitelju uredno isplaćivane sporne naknade. Nadalje da je vidljivo da je tužitelju isplaćivana naknada za pasivno dežurstvo sukladno čl. 57. Kolektivnog ugovora koji glasi: "ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim radom." Nadalje se navodi da je Zajednička komisija za tumačenje i praćenje primjene kolektivnog ugovora dala tumačenje čl. 39. a u svezi s čl. 50. Kolektivnog ugovora (ostvarenje dodataka na plaću za rad na terenu) iz kojeg u bitnom proizlazi da bez obzira što je tužitelj na terenu proveo nekoliko dana, pravo na uvećanje plaće iz čl. 39. KU-a isti ostvaruje samo za stvarno odrađene sate, a ne za sate koje je na terenu proveo spavajući, odmarajući se odnosno za sate kada nije izvršavao radne zadaće odnosno putujući do mjesta rada na terenu. Tuženik se nadalje poziva na izražena pravna shvaćanja koje je dao Vrhovni sud u svojim odlukama Revr-466/07-2 od 5. rujna 2007. te Revr- 369/09 od 27. siječnja 2010., te slijedom svega iznesenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te osuditi istog na plaćanje parničnog troška tuženika.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenja spora od 14. ožujka 2013. sa preslikom potvrde o primitku preporučene pošiljke (list 3-4 spisa); evidencije tužiteljeva rada za utuženo razdoblje (list 8-29 spisa); obračunskih lista plaće (list 30-41 spisa); radnih naloga i izvješća (list 42-147 spisa); nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Milenka Galiota od 11. studenog 2013. (list 159-168 spisa); dopune nalaza i mišljenja vještaka Milenka Galiota od 26. lipnja 2024. (list 283-291 spisa); izveden je dokaz saslušanjem tužitelja JR (list 150-151 spisa); izveden je dokaz saslušanjem svjedoka IR (list 176-177 spisa); SR; DR (list 187-189 spisa); GR i AR (list 244-246 spisa).

4. U predmetnoj pravnoj stvari već je jednom vođen prvostupanjski postupak, u kojem je sud donio presudu ovog suda Pr-416/2013 od 26. kolovoza 2014., a koja je presuda potvrđena odlukom Županijskog suda u Splitu posl.br. Gžri-246/2014 od 16. studenog 2014. Vrhovni sud RH je ukinuo obje navedene presude i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje i to rješenjem Vrhovnog suda RH br. Revr-598/2015-2 od 1. lipnja 2016.

5. Sud je rješenjem na ročištu od 3. srpnja 2018. prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari do zauzimanja stava nadležnog županijskog suda u istovrsnim postupcima, te je rješenjem od 26. ožujka 2024. postupak nastavljen.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za izvršeni prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za period od veljače 2010. godine do zaključno prosinca 2010. godine.

8. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu policijskog službenika u Ministarstvu unutarnjih poslova RH, PU Splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split.

9. Također među strankama nije sporno ni da se tužitelj prije pokretanja predmetnog postupka obratio nadležnom ODO-u Split sukladno odredbi članka 186. a ZPP-a za mirno rješenje spora, a što je i razvidno iz pregledanog zahtjeva za mirno rješenje spora od 14. ožujka 2013.godine (list 3-4 spisa), a na koji zahtjev se ODO Split nije očitovao.

10. Sukladno naputku iz odluke Vrhovnog suda RH br. Revr-598/2015-2 od 1. lipnja 2016. potrebno je u ponovljenom postupku utvrditi stvarno odrađene sate rada tužitelja budući je stav Vrhovnog suda RH u predmetnoj pravnoj stvari da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od 8 sati dnevno, pa da tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može se smatrati prekovremenim radom.

11. Prema odredbi članka 42.stavak 1. Zakona o radu (''NN'' 149/09-dalje ZR- a), a koji je u primjeni u predmetnom utuženom razdoblju radno vrijeme je vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove prema uputama poslodavca na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili na drugom mjestu koje odredi poslodavac.

12. Temeljem odredbe članka 53. stavka 1. ZR-a tijekom svakog vremenskog razdoblja od 24 sata radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje 12 sati neprekidno.

13. Temeljem odredbe članka 92.stavka 1. Zakona o policiji (''NN'' 129/2000, 41/2008, 76/2009), a koji je u konkretnom slučaju u primjeni je propisano da je policijski službenik dužan je po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punog radnog vremena ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla, te je odredbom stavka 2. istog članka propisano da policijskom službeniku za rad iz stavka 1. ovog članka pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

14. Temeljem odredbe članka 41.stavka 1. KU-a za državne službenike i namještenike (''93/08,23/09,39/09,90/10) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, a sukladno odredbi članka 44. stavka 2. KU-a za državne službenike i namještenike (''NN''''93/08,23/09,39/09,90/10 ), a koja odredba je u predmetnom slučaju u primjeni je između ostalog propisano da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, a za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i za Uskrs 150%, te se navedeni dodaci iz članka 44. stavka 1. KU-a međusobno ne isključuju, osim dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

15. Iz iskaza saslušanog tužitelja UR (list 150-151 spisa) proizlazi da je isti kroz utuženo razdoblje do 30. travnja 2010.g. obavljao poslove mornara, te da je od 10. svibnja 2010.g. temeljem rješenja postavljen za zapovjednika broda. Kroz 2010.g. da je gore navedene poslove obavljao na brodicama "Zvir", "Sv. Duje" i "Sv. Jure". U tim brodicama mjesto za spavanje strojara i mornara da je u prednjem dijelu broda tzv. provi, dok zapovjednik brodice ima kabinu sa ležajem. Kroz to razdoblje članova posade da je bilo najviše 3, a najmanje 2. Dimenzije J i J da su duljine 13,80 m, dok je U duljine 11 m. Navodi da kroz to razdoblje radeći na navedenim brodicama, a zbog prirode i potrebe posla on, a ni ostali članovi posade nisu se mogli u kontinuitetu odmoriti 12 sati između dva radna dana. Radne naloge da je zapovjednik u gore navedenom razdoblju i on preuzimao od šefa smjene koji je smješten u trajektnoj luci dok se brodovi nalaze u luci Lora. Upravo radi te dislociranosti te opremanja broda, potrepštinama radi višednevnog rada na moru, da je trebalo dolaziti do pola sata ranije na mjesto ukrcaja. Radni nalozi da točno označavaju vrijeme dakle početak trajanja sa označenim satom i danom te završetak trajanja tog radnog naloga sa označenim točnim danom i satom. Navodi da se radi po pravilu po radnim nalozima od najmanje 4, a najviše 5 radnih dana u kontinuitetu sa točno određenim mjestom obavljanja posla tj. policijske djelatnosti. Ističe da su radili policijske poslove temeljem zakona o policiji kao temeljnog propisa, pomorskog zakonita, zakona o morskom ribarstvu, zakona o nadzoru državne granice i ostalih zakona i podzakonskih akata. Nadalje navodi da mu poslodavac nikada nije dostavio rješenje o korištenju slobodnih dana, o preraspodjeli radnog vremena niti mi uručio odluku o organizaciji rada. U tom razdoblju, da bi najviše odspavao 2 do 3 sata u kontinuitetu, a i u tom razdoblju obzirom da bi, ili kao mornar ili kao zapovjednik morao biti na "vezi" sa centralom u Splitu, bio prekidan u tom odmaranju. Naime, da su svi članovi posade morali biti dostupni bilo putem radio veze, ili mobitela. Nadalje tužitelj navodi da nema slobodnog vremena kada se nalazi na brodu postupajući po višednevnom radnom nalogu. Nadalje navodi da nije dobivao pomorski dodatak ili bilo koji drugi dodatak zbog rada, a temeljem višednevnog radnog naloga. Na brodu da postoje organizirane smjene tzv. gvardije te ne postoji mogućnost da ga netko zamjeni u obavljanju njegovog posla, a da bi on bio 12 sati slobodan da se odmori.

16. Iz iskaza saslušanog svjedoka IR (list 176-177 spisa) proizlazi da je isti kroz 2010. godinu obavljao poslove načelnika postaje Pomorske policije, i to za većinu toga razdoblja. Navodi da mu je poznat tužitelj JR koji da je u tom razdoblju obavljao poslove zapovjednika plovila. On kao načelnik postaje Pomorske policije da je izdavao radne naloge sa točno određenim satom i datumom početka rada kao i satom i datumom završetka rada po tom radnom nalogu kao i mjesto obavljanja poslova policijske djelatnosti, odnosno točno označeno pozorničko ophodno područje na akvatoriju. Isto tako u tom radnom nalogu da je zapovjednik plovila bio obvezan organizirati službu sukladno Kolektivnom ugovoru odnosno da u okviru 24 sata boravka na terenu organizira 12 sati rada te 12 sati odmora, a najviše da ukupni radni sati u okviru jednodnevnog boravka na terenu ne premaši više od 12 sati. Nadalje navodi da je rad bilo moguće organizirati na plovilu, a na gore određen način sukladno KU. Rad po radnim nalazima da je u biti rad na drugi način kako to određuje Kolektivni ugovor. Postupajući po tom radnom nalogu, a dolaskom u pojedinu luku koja se nalazi u akvatoriju na koje se trebalo obavljati pozorničku ophodnu djelatnost isti ističe da su službenici mogli koristiti noćni odmor. Ističe da tužitelj kao i ostali službenici na plovilu nije mogao napustiti plovilo, da su mogli u nekim kraćim razdobljima, a po pravilu da je uvijek netko od njih trebao biti na plovilu, isti da su uvijek trebali biti u vezi sa operativnim dežurstvom u Splitu, time da bi isti jedno u slučaju hitnih intervencija, a unutar tog noćnog odmora iste evidentirali u izvješću da su izvršili postupanje po tim intervencijama te da im se takav rad evidentirao kao prekovremeni rad. Nakon završenog postupanja po višednevnim radnim nalozima isti ističe da bi tužitelj da kao i drugi službenici koji su postupali po istima bili na slobodnim danima onoliko vremena koliko su proveli radeći po radnim nalozima. Ističe da koliko mu je poznato, tužitelj kao i ostali službenici da su dobivali dodatak za pasivno dežurstvo za ono vrijeme koje su proveli na brodu jer se nisu smjeli udaljiti sa istog. Vezano za pitanje jesu li izvješća u kojima je naznačena činjenica prekovremenog rada prolazila kroz kontrolu svjedoka kao zapovjednika postaje koji je i izdavao radne naloge za te dane svjedok navodi da je na temelju pisanih izvješća i ostalih evidencija evidentirao odrađeni prekovremeni rad, a koji da mu je bio i plaćen. Nadalje, u slučaju kada brod ne bi mogao isploviti zbog nepovoljnih meteroloških uvjeta, te da je evidentirano tužitelju kao i ostalim službenicima da su radili 12 sati i da im je taj rad bio plaćen.

17. Iz iskaza saslušanog svjedoka SR (list 187 spisa) proizlazi da mu je tužitelj poznat, jer da je istog upućivao i obučavao za zapovijedanje plovilom Sv. Mihovil, kada je isti došao raditi kod tuženika u Pomorsku policiju, i to baš kroz 2010.g. ili 2011.g. Navodi da mu je poznato da je isti obavljao poslove zapovjednika plovila koje poslove je obavljao i on. Navodi da se on nalazi u mirovini od 1. travnja 2013.g. Koliko mu je poznato da tužitelj osim zapovijedanja plovilom Sv. Mihovil zapovijeda i najnovijim plovilom čini ER. Navodi da je on u utuženom razdoblju kroz 2010.g. radio po radnim nalozima koje da mu je izdavao poslodavac odnosno od njega određena osoba to bi bio načelnik ili zamjenik načelnika ili šef smjene. Radne naloge da bi kao zapovjednik ophodnog broda Sv. Mihovil uzimao neposredno prije odlaska na postupanje odnosno na plovidbu. Da mu se čini da je u tom razdoblju radio 4 dana uzastopno a 4 dana bi bio na slobodnim danima. Na temelju višednevnih radnih naloga da je bilo točno određeno vrijeme polaska te vrijeme i dan početka postupanja po tom radnom nalogu, kao i vrijeme i dan vraćanja u matičnu luku, točno je opisano mjesto obavljanja posla kao i predviđeni zadaci. Na temelju tih radnih naloga on kao zapovjednik ophodnog broda da je sastavljao i izvješća koja također postoje unutar dostavljene dokumentacije od strane tuženika. Na brodu da bi radio on kao zapovjednik broda, strojar te 3 mornara. On kao zapovjednik broda da nije imao zamjenika, pa je morao biti uvijek dostupan čak i u vrijeme kada bi se odmarao. Naime, u njegovoj blizini da se morao nalazi uvijek službeni mobitel kao i radio stanica. Postupajući po radnom nalogu, da bi pristajali i u određene luke te obavljali svoju djelatnost kao što bi i plovili odnosno obavljali poslove ophodnje na ruti koja je određena radnim nalogom. Ophodni brod Sv. Mihovil da ima inače 3 zasebne kabine te 2 kabine po 2 ležaja. Za utuženo razdoblje tuženik da mu je plaćao osnovnu plaću za uobičajeni mjesečni fond sati uvećano za tzv. evidentirane sate pasivnog dežurstva. Tuženik da mu nikada nije izdao rješenje o preraspodjeli radnog vremena, rješenje o korištenju slobodnih dana, niti mu je uručio odluku o promjeni organizacije rada, sve za utuženo razdoblje. Po izvršenju postupanja po radnom nalogu, da bi se vraćali u luku Split, predavali izvješće, te potom po pravilu bili slobodni onoliko dana koliko su obavljali ophodnu djelatnost po tom radnom nalogu. Nadalje ističe da mu se čini da je propisano na brodu Sv. Mihovil da je minimum posade 6 članova posade, time da nas je znalo biti i 4 dakle, ja strojar i dva mornara. Kroz utuženo razdoblje da nije primao pomorski dodatak. U tom razdoblju da nisu bile organizirane gvardije odnosno smjene dežurstava. Za vrijeme dok bi postupali po radnom nalogu nije se nikada dogodilo da budu slobodni neprekidno 12 sati. Ovo da se nije moglo izorganizirati iz razloga što on kao zapovjednik broda nije imao zamjenika. U vrijeme dok je brod bio vezan u luci da su oni obavljali policijsku djelatnost, a sve vezano za djelovanje pomorske policije. Svoju djelatnost da su obavljali po pomorskom zakonu, zakonu o nadzoru državne granice, ribarski zakon. Nadalje navodi da je IR obavljao poslove načelnika postaje pomorske policije, od istoga da je uzimao radne naloge koje mu je upravo on izdavao ili njegov zamjenik ili šef smjene. Decidirano izjavljuje da nije bilo moguće organizirati rad na brodu na način da se 12 sati radi, a da se 12 sati kontinuirano odmara. Vezano za upit je li moguće fizički i psihički izdržati rad po radnom nalogu u kontinuitetu sa malim predasima odnosno odmorima u vidu spavanja od sat, dva, svjedok iskazuje da je to moguće, jer je i sam tako radio kao i njegove kolege pa tako i tužitelj, a on osobno je tako radio od 1992.g., dakle 21 godinu. Ističe, da ga je takav način rada i iscrpio i da je to jedan od razloga što je otišao u prijevremenu mirovinu. Da takav način rada nije težak, on je težak, vrlo naporan ali je provodljiv, čovjek se na sve privikne i sve izdrži. Nadalje, da mu je poznato da je načelnik pomorske policije kada bi vidio njegov broj odrađenih sati mjesečno, naštimavao mjesečni fond sati, ili on ili njegov pomoćnik, kako on osobno ne bi imao problema sa njegovim nadređenim. Ističe da je vrlo čudno da je on u posljednjih 10 godina rada imao samo 10 – 20 prekovremenih sati, što je protiv zdrave logike. Ovo stoga, što ukoliko je radio po radnom nalogu 7 dana pa po njihovoj evidenciji 12 sati, to iznosilo 84 sata, a obzirom da je tjedni fond sati 40 sati, da se pita gdje su njegovi prekovremeni sati. Načinom na koji je on radio, da su radili i svi djelatnici na plovilima Pomorske policije. Nadalje svjedok ističe da je izvješća redovito sastavljao, a obzirom na izvršena policijska postupanja prema izdanom radnom nalogu, ta izvješća u sebi da sadržavaju samo opis policijskog posla, odnosno postupanja, a ne i svih onih drugih poslova koji su vezani za funkcioniranje, održavanje osposobljenosti plovila, života na brodu, čistoće i sl., već samo isključivo postupanje po radnom nalogu. Djelatnici koji su radili zajedno sa njim na plovilu da su u većini slučajeva znali za sadržaj izvješća i nisu imali primjedbi. Primjedbi koliko je njemu poznato nisu imali niti nadređeni. Ta izvješća da je po izvršenom radnom nalogu dostavljao ili pomoćniku načelnika pomorske policije ili šefu smjene. Na kraju svjedok navodi da je problem u isplatama razlike plaća u pomorskoj policiji nastao zbog netočne evidencije stvarno odrađenih sati, a sve i isključivo radi manjeg broja djelatnika koji bi stvarno trebali raditi a da bi se moglo raditi na način na koji to tvrdi tužena, odnosno da se na brodu organizira rad sa 12 sati rada te 12 sati kontinuiranog odmora.

18. Iz iskaza saslušanog svjedoka DR (list 188 -189 spisa) proizlazi da on u Pomorskoj policiji radi od 1998.g., time da je do 2008.g. radio kao mornar na ophodnim brodicama i brodovima, a od 2008.g. pa do 2012.g. radio je poslove voditelja ophodne brodice, do posljednje dvije godine da obavlja poslove zapovjednik ophodnih brodica većinom je to Sv. Jure, ali da zapovijeda i drugim brodicama. Vezano za način rada po višednevnim radnim nalozima svjedok iskazuje da su isti trajali tri do četiri, a najdulje 7 dana. U tim radnim nalozima da je evidentiran sat i dan početka rada te sat i dan završetka rada kao i opisane zadaće tj. rute ophodnje koje po tom radnom nalogu potrebno provesti. Po povratku dakle po izvršenju višednevnih radnih naloga po pravilu da bi trebali biti slobodni onoliko dana koliko su radili po tom radnom nalogu. Radeći po radnom nalogu kao zapovjednik ili voditelj brodice da je sastavljao i pismena izvješća o obavljenom policijskom poslu po tom radnom nalogu. Vezano za težinu ovakvog načina rada svjedok ističe da je skoro cijelo vrijeme bio budan, jer da se vrlo malo spava i odmara, te svjedok navodi da je to vrlo teško. Ovo isti navodi da kaže iz razloga što da se zna dogoditi da kao voditelj ophodne brodice na toj brodici bude samo on i strojar, pa da su uvijek morali biti u pripravnosti odnosno budni bilo da su na vezu, a posebice ukoliko su na otvorenom moru ili u ophodnji državne granice. Isti navodi da bi se događale posebno situacije kod ophodnje državne granice, a posebno u slučaju izopćenja stranih plovila koje bi trebali dopratiti do Visa, gdje postoji Prekršajni sud, pa da je bilo slučajeva da su čuvali izopćenike na samom brodu, pa da bi ukupno trebali biti budni više od 36 sati u kontinuitetu. Takav posao da je vrlo zahtjevan, fizički i psihički naporan i jako ga je teško raditi. Po dolasku kući da je potrebno da se vratite u normalno psiho-fizičko stanje najmanje 2 dana samo da spavate. Međutim, obiteljske obveze, a i zahtjevi samog poslodavca da su bili takvi da mu to nisu omogućavali. Naime, da se znalo događati da ga nakon dva dana što je bio slobodan po povratku sa provođenja radnog naloga, pozovu na rad recimo na osiguranje nogometne utakmice, znalo se dogoditi u slučajevima kada bi odrađivao radni nalog pred kraj kalendarskog mjeseca, da ga nakon samo dva dana slobodnih dana ponovno pošalju po višednevnom radnom nalogu na brod, pod izgovorom da to prelazi u drugi mjesec odnos mjesečni fond sati za sljedeći kalendarski mjesec. U tom slučaju da bi bio zakinut za svoje slobodne dane. Ističe da bi se mjesečni fond sati "naštimavao", evidencija rada se vodila i bilježila samo olovkom tako da bi se fond odrađenih sati mogao i brisati, naštimavati, a sve za potrebe policijske službe. Što se tiče prekovremenih sati znalo bi se doslovno pogađati kao na tržnici sa načelnikom pomorske policije IR pa bi tako umjesto 10 sati prekovremenog rada uspio izvući samo 3. Svjedok navodi da nikada nije od strane tuženika dobio rješenje o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana, o korištenju prekovremenih sati rada. Sada da je zapovjednik ophodne brodice Sv. Jure, koji je dosta neuvjetan jer se pokvario klimatizacijski uređaj pa da na mjestu gdje postoji policijska stanica nema klimatizacije, a nema ni prozora pa u ljetnim mjesecima temperatura doseže i 50 stupnjeva, a on da mora biti uvijek dostupan i javljati se po pozivu, dakle da mora boraviti na tom mjestu u kojoj je tolika temperatura. Nadalje ističe da nije moguće organizirati rad na način da 12 sati radite, a 12 sati se odmarate. To što se on navodno odmara nije odmaranje u klasičnom smislu, jer se ne može niti opustiti, obzirom da je stanica uvijek upaljena radi dostupnosti i komunikacije, čujete sve razgovore koji se vode, pa ste uvijek u polubudnom stanju. Da je moguće samo da fizički mirujete, a ne i da spavate na način da se u cijelosti opustite. Navodi da je sam radeći kroz 2010.g. primao naknadu za pasivno dežurstvo, međutim, to je bila naknada za rad na radnom mjestu, a ne naknada za dostupnosti kod kuće. Za takav rad da nisu dobivali nikakva rješenja odnosno pisane naloge. Ističe da od veljače 2014.g. u odnosu na pasivna dežurstva promijenjen način postupanja tuženika pa isti sada a putem načelnika pomorske policije izdaju se rješenja o pasivnom dežurstvu koji potpisujem on kao djelatnik te načelnik kao nalogodavac, time da se radi u pravnom smislu o pasivnom dežurstvu, jer to vrijeme provodi kod kuće, ali je dostupan poslodavcu. Kad se nalazi na tako organiziranom pasivnom dežurstvu ima poziva i on da se odaziva na iste i odlazi na svoje radno mjesto.

19. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da iz iskaza saslušanog tužitelja u ovom postupku i svjedoka RR, CR, te ŽR, te dokumentacije koju je vezano za rad tužitelja dostavio tuženik proizlazi da je tužitelj postupajući po višednevnim radnim nalozima, radeći kao mornar i zapovjednik broda, a dok je brod bio nekoliko dana u plovidbi na višednevnom dežurstvu bio na radnom mjestu i radio i izvan redovitog radnog vremena te da je cijelo vrijeme bio na raspolaganju tuženiku kao poslodavcu, a što da se treba smatrati radnim vremenom koje mu je odredio poslodavac radnim nalozima te za koje je tužena obvezna tužitelju isplatiti naknadu za rad u vidu naknade za prekovremeni rad. Kada tužitelj postupa po višednevnom radnom nalogu isti prema mišljenju ovog suda više dana dežura pa ga prema tumačenju Komisije za tumačenje KU-a pripada naknada za prekovremeni rad. Navedeno dežurstvo spada u radno vrijeme i to vrijeme rada kada radnik radi po nalogu poslodavca i kad se nalazi na radnom mjestu, a u koje vrijeme spada i ono koje isti provede i na raspolaganju poslodavcu bilo da se radi o aktivnom dežurstvu ili neaktivnom dežurstvu. Iz iskaza saslušanih svjedoka u ovom predmetu i to RR i CR nedvojbeno proizlazi da se tužitelj u utuženom razdoblju obavljajući poslove mornara na brodu, te ujedno odazivajući se na intervencije po nalogu nadređenih nije mogao imati čisti već isprekidani odmor od nekoliko sati i to pretežno u noćnim satima budući je uvijek morao biti na vezi u slučaju da je bilo potrebno se odazvati na intervenciju i po pozivu poslodavca, te neovisno o tome da li se odmara da se morao odazivati na naloge poslodavca kao i posebno vezano za intervencije na moru pa se treba smatrati da je tužitelj bio na radnom mjestu i radio izvan redovitog radnog vremena te da je cijelo vrijeme bio na raspolaganju tuženiku kao poslodavcu, a što se treba smatrati radnim vremenom koje mu je odredio poslodavac radnim nalozima te za koje je tužena obvezna tužitelju isplatiti naknadu za rad u vidu naknade za prekovremeni rad. Kada tužitelj postupa po višednevnom radnom nalogu isti prema mišljenju ovog suda više dana dežura pa ga prema tumačenju Komisije za tumačenje KU pripada naknada za prekovremeni rad. Navedeno dežurstvo spada u radno vrijeme i to vrijeme rada kada radnik radi po nalogu poslodavca i kad se nalazi na radnom mjestu, a u koje vrijeme spada i ono koje isti provede i na raspolaganju bilo da se radi o aktivnom dežurstvu ili neaktivnom dežurstvu.

20.Imajući u vidu sve navedeno iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da tužitelju pripada pravo na naknadu za rad za vrijeme dežurstva na radnom mjestu, a izvan redovitog radnog vremena, a u visini osnovne plaće uključujući i pravo uvećanja iste na temelju odredbe članka 44. stavka 1. KU-a.

21. Radi utvrđivanja visine potraživanja i utvrđivanja stvarno odrađenih sati rada tužitelja u utuženom razdoblju trebalo je uvažiti shvaćanje jedinstvene sudske , prakse u čitavom nizu odluka Vrhovnog suda RH, te samim time i stav iz rješenja iz odluke Vrhovnog suda RH br. Revr-598/2015-2 od 1. lipnja 2016. (list 222-223 spisa) u predmetnoj pravnoj stvari, a prema kojem stavu Vrhovnog suda je neprihvatljivo shvaćanje da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno te da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati dnevno pa da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može smatrati prekovremenim radom. Sukladno navedenom jedinstvenom pravnom stavu zauzetom u odlukama VSRH RH u ovakvim predmetima vještaku Milenku Galiot je dan naputak da pri izradi vještva, utvrdi stvarno odrađene sate rada uvažavajući pravilo da pri tome treba uzeti u obzir stvarno odrađene sate rada uzimajući u obzir i postojanje osmosatnog dnevnog odmora.

22. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Milenka Galiota od 11. studenog 2013. (list 159-168 spisa) proizlazi da je vještak postupio po nalogu suda i to baš na način da je za utuženo razdoblje od veljače do 31. prosinca 2010.g. na temelju evidencije rada tužitelja kod tuženika utvrdio:

- broj prekovremenih sati rada, na način da se vrijeme rada tužitelja računa od početka obavljanja dužnosti do završetka istoga na temelju višednevnog radnog naloga, i to od ponedjeljka do petka na način da se od 24 sata odbije 8 sati redovitog radnog vremena, dok bi ostalih 16 sati rada predstavljao prekovremeni rad tužitelj,

- broj sati rada ostvarenih subotom i nedjeljom, koje je također trebalo računati kao prekovremeni rad,

- rad tužitelja od 14 do 22 sata koji je obračunao kao rad u drugoj smjeni,

- rad tužitelja od 22 do 6 sati, koji je obračunao kao rad noću,

- broj prekovremenih sati rada od kojeg broja treba oduzeti iskorištene slobodne dane u omjeru 1,5:1,

- te obračunati pripadajuće dodatke na prekovremene sate rada, rad noću, na državne blagdane u drugoj smjeni, te subotom i nedjeljom na tako utvrđeni broj sati sukladno kolektivnom ugovoru koji je važio u navedenom razdoblju.

Na temelju takvog naloga imenovani sudski vještak je uzimajući u obzir višednevne radne naloge unutar jednog mjeseca utuženog razdoblja kao i izvještaje sastavljene od tužitelja koji je bio zapovjednik broda, utvrdio za svaki pojedini mjesec ukupan broj sati proveden na obavljanju radnih zadataka po radnom nalogu, od kojeg iznosa je odbio broj redovitih sati rada ( 8 sati rada). Isti navodi da tako dobivana razlika predstavlja broj sati rada kao prekovremeni rad te je istu uvećao za 50% i tako dobiveni iznos umanjio za iskorištene slobodne sate koje mu je evidentirao tuženik. Na taj način je vještak u tablici br. 1. na strani 161 do 166 spisa došao do ostatka neplaćenih sati rada koje ovaj sud smatra prekovremenim radom. U stupcu 14, 15, 16, 17 i 18 tablice, od tako utvrđenog ostatka neplaćenih sati rada tužitelja, vještak je specificirao točno određene sate rada ostvarene radom noću, blagdanom, u drugoj smjeni, subotom i nedjeljom. U tablici br. 2. na strani 167. spisa vještak je na temelju tako utvrđene razlike neisplaćenih sati prekovremenog rada kod tuženika za svaki pojedini mjesec 2010.g. utvrdio mjesečni broj tih sati, utvrdio bruto satnicu s uključenim minulim radom, te izračunao ukupnu bruto razliku plaće u stupcu 16. tablice broj 2. Od tako utvrđenog iznosa odbio je dodatke za pasivno dežurstvo te dodatak za rad u turnusu, koje dodatke mu je tuženik za to razdoblje isplatio, a za što nije bilo osnove i što tužitelja ne pripada jer isti nije radio u pasivnom dežurstvu kao ni u turnusu, da bi konačno u stupcu 19. navedenoj tablici utvrdio pojedine mjesečne bruto iznose tj. ukupnu bruto razlike naknade plaće za utuženo razdoblje od 94.617,05 kn, a kako je to tužitelj potraživao svojim tužbenim zahtjevom koje iznose mu je ovaj sud i dosudio u točki I izreke ove presude. Dakle, vještak je po pravilima struke iz obračunskih listića, tj. plaće tužitelja, utvrdio je vrijednost bruto satnice redovnog rada za pojedini mjesec te broj plaćenih sati prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, rada blagdanom i noćnog rada i isti je oduziman od utvrđenog broja sati iz Izvoda iz registra službenih poslova, pa je na temelju toga izvršio umanjenje broja sati za koje je izvršena isplata, kako je to prikazano u Tablici vještva.

23. Na ročištu d 12.prosinca 2013.godine (list 173 spisa) pun.zz. tužene je prigovorio izrađenom vještvu tvrdeći da vještak nije uzeo u obzir članak 39. i čl. 50 KU-a i to tumačenje tih članaka kako je to dala Zajednička komisija. Na ročištu od 19.lipnja 2024.godine je predloženo od strane Zamjenika punomoćnika tužitelja da se izvrši dopuna vještva koje je sačinio vještak Milenko Galiot sukladno važećem stavu i sudskoj praksi Vrhovnog suda.

24. Iz dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Milenka Galiota od 26. lipnja 2024. (list 283-291 spisa) proizlazi da je vještak naveo da je na temelju zadatka suda, dokumentacije koja mi je bila na raspolaganju i podataka navedenih u gornjim tablicama iskazao razlike naknada plaće tužitelja po osnovi prekovremenog rada, rada noću, rada na državne blagdane, rada u drugoj smjeni, te rada subotom i nedjeljom, za razdoblje od 01.02.2010. do 31.12.2010. godine, u bruto iznosu u kunama od 39.988,46 kuna (tabl.br.2, stupac 19., red ukupno), protuvrijednost u eurima u iznosu od 5.307,38 € (tabl. br. 2., stupac 20., red ukupno). Navodi se da je vještak izračun prikazao u Tablicama koje prileže vještvu. Iz tablice br. 2 ovog vještva, stupac 3. do 8. je razvidno da je isti iskazao razlike sati rada za prekovremeni rad, rad noću, rad na državne blagdane, rad u drugoj smjeni, te rad subotom i nedjeljom. U stupcu 9. da je iskazao bruto satnice tužitelja s minulim radom (podaci uzeti iz obračunskih lista). U stupcu 10. do 15. iskazao je obračun vrijednosti navedenih sati, a sve kako je to navedeno u predmetnoj tablici. Dakle, navedene iznose obračunao je sukladno članku 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08). U stupcu 16. iskazao je ukupne vrijednosti po osnovi navedenih sati rada. U stupcu 17. i 18. isti navodi da je iskazao iznose vrijednosti dodataka za rad u turnusu i za pasivno dežurstvo. Naime, navedene iznose po mjesecima isti navodi da je umanjio od ukupnih iznosa iz stupca 16., a sve iz razloga što je tuženica predmetne iznose obračunala i isplatila tužitelju. Ističe se da obzirom da se u ovom vještvu umjesto rada u turnusu računa dodatak na rad u drugoj smjeni, a umjesto pasivnog dežurstva računa prekovremeni rad, da je zbog toga umanjio predmetne iznose od ukupnih iznosa obračunanih za navedene sate rada ostvarenih po spomenutim radnim nalozima. U stupcima 19. i 20. ove tablice isti navodi da je iskazao ukupnu bruto razliku naknada plaće tužitelja u kunama i eurima po mjesecima i ukupno, po svim naznačenim osnovama za navedeno utuženo razdoblje.

25. Navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Milenka Galiota i dopunu njegovog nalaza i mišljenja ovaj sud smatra u potpunosti logičnim, vjerodostojnim i relevantnim budući se navedeni nalaz i mišljenje i dopuna nalaza i mišljenja zasniva na relevantnoj službenoj dokumentaciji koju je dostavila sama tužena, posebice radnih naloga sa izvješćima. Vještak je detaljno opisao način izračuna razlike plaće na ime neisplaćenog prekovremenog rada tužitelju u utuženom razdoblju, te je istaknuto da način izračuna nije protivan navedenom stavu jedinstvene sudske prakse Vrhovnog suda RH u ovakvim predmetima.

26. U navedenom smislu, imajući u vidu ono što su iskazali svjedoci IR, SR kao i sam tužitelj u pogledu stvarno odrađenih sati rada tužitelja tijekom višednevne plovidbe, a prema kojim iskazima da se tužitelj mogao odmarati samo nekoliko sati tijekom 24 sata i to pretežno noću i to sa prekidima budući je pozivan na intervencije na koje se morao odazivati po nalogu poslodavca kao i jedinstveni stav VSRH iz kojeg proizlazi da je neprihvatljivo shvaćanje da bi efektivni rad službenika tijekom višednevnih plovidbi trajao neprekidno 24 sata dnevno te da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati dnevno pa da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može smatrati prekovremenim radom, trebalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu s osnova neisplaćenih dodataka na plaću s osnova prekovremenog rada u zatraženom ukupnom iznosu od 5.307,38 Eur-a bruto budući u situaciji kad tužitelj boravi tijekom višednevnih službi na plovilu 24 sata tada je potrebno rad tužitelja obračunati na način da se iz obračuna izuzme 8 sati dnevnog odmora (pri čemu se uzima 8 sati redovan rad, 8 sati prekovremeni rad te 8 sati dnevni odmor) , te tužitelj upravo sukladno navedenom i potražuje uređenim tužbenim zahtjevom iznos od 5.307,38 Eur-a bruto po navedenom osnovu svojim podneskom od 29.11.2024.godine u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka Milenka Galiot. Na navedeni priznati iznos glavnice potraživanja od 5.307,38 Eur-a bruto tužitelja pripada i zakonska zatezna kamata koja na pojedinačne mjesečne iznose iz nalaza i mišljenja vještaka Milenka Galiot teče od 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate sukladno odredbi članka 83. stavka 3. ZR-a, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. te se ista obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (‘’NN’’ 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (‘’NN’’ 156/22). Budući da se zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate te su zatezne kamate na bruto iznose plaće u tom smislu dosuđene kao u točki I/ izreke ove presude izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

27. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

28. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku tužena mu je dužna naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) uvažavajući vrijednost boda od 2,00 Eur-a tužitelja pripadaju trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 100 bodova; trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 24.09.2013.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 06.11.2013.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 12.12.2013.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 20.03.2014.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 21.05.2014.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 18.06.2014.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 26.08.2014.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 31.01.2017.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 05.04.2017.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 03.05.2018.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 19.06.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 09.12.2024.godine u iznosu od 100 bodova, zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, trošak sastava podneska od 04.11.2013.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 29.11.2013.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 02.05.2014.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 23.01.2017.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 31.05.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 25.06.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 29.11.2024.godine u iznosu od 100 bodova; konferencija sa strankom (1h) u iznosu od 50 bodova; a što zajedno iznosi 2150 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 4.300,00 Eur-a te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 1.075,00 Eur-a ukupno iznosi 5.375,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 299,08 Eur-a ukupno iznosi 5.674,08 Eur-a, a koji iznos je tužena dužna isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN''114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 27. siječnja 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

-tužitelju-po punomoćniku

-tuženiku - po ODO-u