REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: P-2829/2021-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Siniša Štimac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 11.prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i tuženikovog zastupnika po zakonu, dana 27.siječnja 2025. na ročištu za objavu odluke,
p r e s u d i o j e:
I – Tuženik je dužan tužiteljici isplatiti u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe iznos od 7.249,78 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koja kamata teče:
-na iznos od 477,80 EUR od 1.5.2018.,
-na iznos od 477,80 EUR od 1.6.2018.,
-na iznos od 477,80 EUR od 1.7.2018.,
-na iznos od 477,80 EUR od 1.8.2018.,
-na iznos od 477,80 EUR od 1.9.2018.,
-na iznos od 451,15 EUR od 1.10.2018.,
-na iznos od 451,15 EUR od 1.11.2018.
-na iznos od 451,15 EUR od 1.12.2018.
-na iznos od 451,15 EUR od 1.1.2019.,
-na iznos od 451,15 EUR od 1.2.2019.,
-na iznos od 451,15 EUR od 1.3.2019.,
-na iznos od 451,15 EUR od 1.4.2019.,
-na iznos od 451,15 EUR od 1.5.2019.,
-na iznos od 451,15 EUR od 1.6.2019.,
-na iznos od 451,15 EUR od 1.7.2019.,
-na iznos od 349,28 EUR od 1.8.2019.,
pa do isplate, i to do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
II - Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužiteljica zahtijevala isplatu iznosa od 977,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
-na iznos od 101,87 EUR od 1.8.2019.,
-na iznos od 451,15 EUR od 1.9.2019.,
-na iznos od 424,58 EUR od 1.10.2019., pa do isplate.
III - Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici u roku od 15 dana parnični trošak u iznosu od 2.221,53 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27.siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je 23.7.2021. ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 45.540,88 kuna. Tužba se činjenično u bitnom temelji na tome da je u tužiteljičinom stanu do 4.12.2019. stanovao zaštićeni najmoprimac pa potražuje razliku između tržišne i zaštićene najamnine za razdoblje od 2.4.2018. do 30.11.2019.
1.1.Tužiteljica je preinačila tužbu podneskom od 21.6.2023. potražujući iznos od 8.227,38 EUR (61.989,19 kuna).
Ovaj sud je dopustio preinaku raspravnim rješenjem od 23.5.2024.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbijanje tužbenog zahtjeva i pritom naveo: da osporava zasnivanje odnosa zaštićenog najma; da je zaštićeni najmoprimac u lipnju 2019. postao vlasnik drugog stana i da je tržišnu najamninu mogao ostvariti od njega; da je tužitelj naslijedio nekretninu opterećenu zaštićenim najmoprimcem i pristao na to; da prigovara zastari prava; da osporava i visinu tužbenog zahtjeva; da treba obračunati i porez na dohodak.
3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, pregledom spisa br. Po-74/2014, P-3568/2018, saslušanjem tužiteljice i svjedoka ZČ.
3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
4.Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila (i još uvijek jest) isključiva vlasnica trosobnog stana u zgradi [adresa], površine 63 m2, u kojem stanu je živio zaštićeni najmoprimac ZČ. No, sporna je osnova i visina potraživanja tužiteljice prema tuženiku.
4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV).
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
Tužiteljica je vlasnica predmetnog stana (i cijele kuće u kojoj se stan nalazi) postala temeljem darovnog ugovora od 11.3.1982. te je još uvijek uknjižena kao vlasnik što je vidljivo iz tog ugovora i izvatka iz zemljišne knjige (list 93-95).
Ovaj sud taj ugovor cijeni kao vjerodostojan dokaz, a navode tuženika da bi darovni ugovor bio ništav zbog nedostatka prave predaje drži neosnovanim jer tuženik nije dokazao da nije izvršena prava predaja nekretnine. Uostalom, to što su u vrijeme darovanja u tom stanu živjeli članovi obitelji JČB i ZČ (kako je iskazala tužiteljica), onda se može zaključiti da je zapravo bila riječ o predaji stana tužiteljici u posredan posjed koja predaja u smislu propisa o vlasništvu je valjana i proizvodi učinke.
5.1. ZČ je bio naveden u ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamninom nadomještenom presudom (od 20.11.2009.) kao osoba koja ima pravo stanovati u predmetnom tužiteljičinom stanu skupa sa svojom majkom JČB koja je bila zaštićeni najmoprimac. Kasnije, nakon smrti majke, on je u pravomoćno okončanom parničnom postupku utvrđen osobom koja je stekla prava i obveze zaštićenog najmoprimca.
Sve navedeno je vidljivo iz spisa br. Po-74/2014 kojemu je priložena i presuda Županijskog suda u Splitu br. Gžp-633/12 od 17.7.2013.
5.2. ZČ je iselio iz predmetnog stana početkom listopada 2019. što su suglasno iskazali i on i tužiteljica, a formalno je predaja u posjed stana tužiteljici bila 4.12.2019. što je utvrđeno pregledom ovjerene izjave (list 19).
ZČ je stan u [adresa], u kojemu danas stanuje, za 80.000,00 EUR kupio dana 19.7.2019., a tabularna isprava mu je izdana 24.7.2019.
Tužiteljica za razdoblje nakon 19.7.2019. nije tražila od ZČ da joj plati neku veću najamninu jer je, kako je iskazala, znala da mu je potrebno neko vrijeme da nabavi namještaj i preseli u kupljeni stan.
5.3.U parnici br. P-3568/2018, vođenoj između istih stranaka radi naknade štete, ali za drugo razdoblje, pravomoćno je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je utvrđeno da bi prosječna tržišna najamnina predmetnog stana bila 2.625,00 kuna. Nadalje, treba reći da u tom postupku se nije raspravljalo o tome na koji način je tužiteljica postala vlasnicom predmetnog stana i u tom postupku nije bio dostavljen u spis gore navedeni darovni ugovor od 11.3.1982.
Međutim, treba reći da sudska praksa (VSRH: Rev-1033/2024; ŽS Varaždin: Gž- 1615/2021) po pitanju aktivne legitimacije vlasnika stanova (koji su vlasništvo stekli darovanjem) u ovakvim parnicama zauzima stajalište da imaju pravo na naknadu štete oni koji su vlasništvo stekli prije donošenja presude u predmetu Statileo protiv RH (10.7.2014.), a svakako prije stupanja na snagu Zakona o najmu stanova.
5.4.Zaštićeni najmoprimac ZČ je do dana 31.8.2018. plaćao tužiteljici najamninu od 167,29 kuna (22,20 EUR) mjesečno (što je u skladu i sa iznosom iz izračuna koji je dostavio Grad Split - list 257), od 1.9.2018. do 31.8.2019. 368,03 kuna (48,85 EUR) mjesečno, a od 1.9.2019. do iseljenja je trebao plaćati 568,77 kuna (75,49 EUR) mjesečno, što je vidljivo iz izračuna zaštićene najamnine (list 21) koji izračun je sačinila tužiteljica u skladu sa zakonskom odredbom kasnije ukinutom Odlukom Ustavnog suda RH (NN 105/20).
Tužiteljica je u skladu s ovim iznosima i postavila svoj tužbeni zahtjev tj. za ove iznose je umanjila iznos tržišne najamnine. Nijedna od stranaka nije osporavala vjerodostojnost ovih podataka o plaćenoj zaštićenoj najamnini.
5.5.Tržišna najamnina za predmetni stan površine 58,67 m2 (površina utvrđena uvidom u izračun zaštićene najamnine - list 257) bi bila 10,17 EUR/m2 što je srednja vrijednost iznosa najamnine iz dopisa Porezne uprave od 3.3.2023. (list 260). Dakle, tržišna najamnina za stan bi bila 596,67 EUR mjesečno.
Tuženik je prigovarao podacima dobivenim od Porezne uprave jer smatra da je potrebno pribaviti podatke o najamnini barem 3 stana, a ne 2 stana. Ovaj sud takav prigovor ocjenjuje neosnovanim jer pribavljanje podataka o 3 nekretnine se odnosi na situaciju kad se radi procjena vrijednosti nekretnine (sukladno čl.24.st.1.Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina) u slučaju otuđenja, a ne kad se utvrđuje tržišna najamnina. Nadalje, glede tuženikovog prigovora o uređenosti i opremljenosti stana što utječe na visinu najamnine, treba reći da je tuženik mogao predložiti očevid na licu mjesta i građevinsko vještačenje, ali takav prijedlog nije istaknuo. Utoliko se podaci dobiveni od Porezne uprave ocjenjuju kao vjerodostojan dokaz visine tržišne najamnine (koja najamnina se proteklih par godina nedvojbeno povećala zbog općepoznate inflacije i nedostatka raspoloživih stanova za dugoročni najam), a ujedno nije prihvaćen prijedlog da se od službe Grada Splita pribave podaci o najamnini budući da isti nije nadležan za vođenje takve evidencije.
5.6.Tuženik je tijekom postupka prigovarao da bi trebalo i obračunati porez na dohodak. S druge strane, Europski sud za ljudska prava je u predmetu "Statileo" odredio da se dosuđeni iznos treba uvećati za sve poreze koji bi se mogli zaračunati. Iznos tržišne najamnine utvrđen u ovoj parnici podacima dobivenim od Porezne uprave predstavlja bruto najamninu na koju Porezna uprava obračunava porez. Tužiteljica nije tražila da se iznosi iz njezinog tužbenog zahtjeva uvećaju za možebitne poreze kako bi njezino imovno stanje bilo dovedeno u stanje da joj šteta bude u potpunosti popravljena tako da dobije neto iznos. Stoga, u takvim okolnostima, s obzirom da bi se tužiteljici dosudio bruto iznos najamnine, a po važećim propisima nije predviđeno da se na ovu vrstu naknade štete ne plaća porez, potrebno je dosuđeni iznos umanjiti za porez na dohodak od imovine i prirez.
5.7.Porez na dohodak od imovine tijekom cijelog utuženog razdoblja je iznosio 12%, a prirez u Splitu je bio 15%.
Dakle, osnovica za obračun poreza je 417,67 EUR (najamnina od 596,67 EUR umanjena za 30% izdataka) pa bi 12% poreza iznosilo 50,12 EUR, a 15% prireza 7,52 EUR. Kad se od iznosa tržišne najamnine od 596,67 EUR odbiju navedeni porez i prirez, dobije se iznos od 539,03 EUR mjesečno. Međutim, tužiteljica u podnesku od 21.6.2023. smatra da je na tržištu mogla ostvariti manji iznos tj. 500,00 EUR mjesečno i od tog iznosa je vršila odbijanje zaštićene najamnine.
Uzimajući u obzir navedeni iznos od 500,00 EUR te zaštićenu najamninu koju je tužiteljica primila od zaštićenog najmoprimca u pojedinim razdobljima (vidi toč. 5.4.), tužiteljici je nastajala šteta kako slijedi: do 31.8.2018. 477,80 EUR mjesečno; od 1.9.2018. do 31.8.2019. 451,15 EUR mjesečno; u rujnu 2019. 424,58 EUR.
6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, odlučeno je kao u izreci zbog sljedećih razloga.
Glede procesne pretpostavke, treba reći da je tužiteljica dostavila odgovor z.z.tuženika kojim je tužiteljičin zahtjev od 6.4.2021. odbijen kao neosnovan pa se može zaključiti kako je poštivala propisanu proceduru prije utuženja.
6.1.Načelno gledano, vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci pripada pravo na naknadu štete (čl.1045.st.1.ZOO) u visini razlike između tržišne i zaštićene najamnine budući da je tuženik počinio štetnu radnju propisujući Zakonom o najmu stanova („Narodne novine” broj 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06 - dalje ZNS) niz zaštitnih mjera u korist zaštićenog najmoprimca, uveo je brojna ograničenja za vlasnike takvih stanova, čime je nametnuo prekomjeran individualni teret te tuženik pozitivnim propisima nije ostvario pravednu raspodjelu socijalnog i financijskog tereta, jer je taj teret prebačen samo na jednu društvenu skupinu, najmodavce stanova sa zaštićenim najmoprimcem, pa je time povrijeđeno njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva, koje pravo je zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava, točnije člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju, koja je u odnosu na tuženika stupila na snagu 5.11.1997.
6.2.Stoga, može se reći da je tuženik tužiteljici prouzročio štetu nastalu u spornom utuženom razdoblju od travnja 2018. do 24.7.2019. (kad je zaštićenom najmoprimcu po isplati cijene izdana tabularna isprava za stan koji je kupio) time što se ona nije slobodno mogla služiti svojim vlasništvom (stanovao zaštićeni najmoprimac) pa zato bi temeljem čl.1045.ZOO trebao naknaditi tužiteljici nastalu štetu.
Za razdoblje nakon 25.7.2019. predmetnu štetu tužiteljici nije prouzročio tuženik već ona sama sebi svojim propuštanjem jer je mogla zahtijevati od ZČ plaćanje tržišnog iznosa najamnine budući da je on postao vlasnik stana. Utoliko bi tuženik trebao platiti tužiteljici pojedine mjesečne iznose navedene u izreci tj. ukupni iznos od 7.249,78 EUR. Pritom se napominje da je tužiteljici za 24 dana srpnja 2019. dosuđen razmjerni iznos od 349,28 EUR [(24:31) x 451,15].
6.3.Na pojedine mjesečne iznose teku zatezne kamate od 1-og u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate i to temeljem čl.29. u vezi s čl.1086.ZOO jer šteta nastaje iz mjeseca u mjesec protekom mjeseca i tad tuženik pada u zakašnjenje.
6.4.Prigovor zastare nije osnovan. Naime, tuženik je 6.4.2021. primio zahtjev za mirno rješenje spora, a učinak podnošenja je zastoj zastare. U ovoj vrsti sporova na potraživanja tužitelja s osnove naknade štete-gubitka zarade se primjenjuje zastarni rok od 3 godine iz čl.230.st.1.ZOO koji teče od dospijeća svakog mjesečnog potraživanja (tako i VSRH, Rev-1104/2018) te nema nikakvog govora o zastari prava. Budući da je najstarije potraživanje dospjelo 1.5.2018., jasno je kako zastara nije nastupila do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora.
Isto tako, ni povećanje tužbenog zahtjeva nakon podnošenja tužbe nije dovelo do zastare dijela zahtjeva. Naime, u predmetu br. Rev-382/2024 VSRH iznio je shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela tog suda 27.5.2024. koje glasi: "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.".
7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT). Tužitelj je uspio u sporu 88%, a tuženik 12% pa bi tuženik trebao naknaditi 76% nastalog troška.
7.1.Tužiteljici je priznat sljedeći trošak: po 100 bodova za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, tužbe i podnesaka od 6.12.2021., 21.3.2022., 19.7.2022., 21.6.2023. te za ročišta od 11.10.2022., 21.12.2022., 23.5.2024., 11.12.2024., 25 bodova za ročište 4.7.2022., 50 bodova za ročište za objavu, što zbrojeno, pretvoreno u novčani iznos i uvećano za PDV od 25% iznosi 2.687,50 EUR. Tom iznosu treba dodati 106,84 EUR pristojbe tužbe, 128,72 EUR pristojbe presude pa se dobije iznos od 2.923,06 EUR, a 76% od tog iznosa je 2.221,53 EUR.
Zatezne kamate na trošak su dosuđene temeljem čl.151.st.3.ZPP.
7.2.Tužiteljici nije priznat kao nepotreban trošak (čl.155.st.1.ZPP) trošak sastava ostalih podnesaka.
U Splitu, 27.siječnja 2025.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-z.z.tuženika
