Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-749/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari Novasol AS, Virumgardsvej 27, Virum, Kraljevina Danska, OIB: 87687957339, zastupanog po punomoćniku Marku Zagorcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ŠS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-225/2021-11 od 10. ožujka 2022., 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice ŠS kao neosnovana te se potvrđuje presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-225/2021-11 od 10. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom zbog ogluhe suda prvog stupnja naloženo je tuženoj da tužitelju isplati iznos od 1.093,00 eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata koja teče od 25. svibnja 2018. do isplate, u roku od 15 dana (st. I. izreke). Također, naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.387,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja teče od 10. ožujka 2022. do isplate, u roku od 15 dana (st. II. izreke).

2. Protiv te presude zbog ogluhe žali se tuženica ne navodeći određeno zakonom propisane žalbene razloge. U bitnom navodi da je u listopadu 2021., nakon što je zaprimila tužbu, zaražena Covidom te nije bila u mogućnosti funkcionirati četiri tjedna, o čemu u prilog dostavlja medicinsku dokumentaciju. Nadalje, navodi da je potraživanje tužitelja neosnovano, da je sporazum iznuđen, dok ugovor o suradnji nikad nije potpisan.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj ukazuje na neosnovanost žalbenih navoda tužene te predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je isplata iznosa od 1.093,00 eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, sa zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2018. do isplate, koji iznos se tužena obvezala isplatiti tužitelju najkasnije do 24. svibnja 2018., sukladno Sporazumu o uređenju međusobnih odnosa od 23. travnja 2018., a temeljem raskinutog Ugovora o pružanju usluga za smještajnu jedinicu šifra CDR 291.

6. Pobijana presuda donesena je sukladno odredbama čl. 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) jer tuženica, iako je uredno zaprimila tužbu, nije u roku od 45 dana, računajući od dana dostave tužbe, podnijela pisani odgovor na tužbu, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio (Sporazum o uređenju međusobnih odnosa od 23. travnja 2018. i Ugovor između tužitelja i tužene od 17. veljače 2017. – listovi 4 i 5 spisa) ili s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženicu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

7. U odnosu na žalbene navode tužene da se, nakon što je zaprimila tužbu, zarazila Covidom te nije bila u mogućnosti funkcionirati četiri tjedna, zbog čega nije mogla u roku podnijeti odgovor na tužbu, a kojima ista sadržajno ukazuje na počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 5. ZPP-a valja reći sljedeće. Iz rješenja Ministarstva zdravstva Bosne i Hercegovine od 28. listopada 2021., koje je tužena dostavila uz žalbu, proizlazi da je tuženoj doista bila određena kućna izolacija pri čemu je u tom rješenju navedeno da se izolacija određuje zbog oboljenja/sumnje na COVID-19/kontakt s COVID-19 oboljelim. Dakle, iz tog rješenja uopće nije vidljivo da je li tužena bila zaražena ili je samo postojala sumnja na zarazu. Osim toga, valja reći da iz tog rješenja, niti iz navoda tužene nije razvidno do kad je bolest/izolacija trajala, odnosno tužena nije dokazala da je bolest/izolacija trajala cijelo vrijeme u kojem je ista mogla podnijeti odgovor na tužbu (zadnji dan roka za odgovor na tužbu bio je 25. studeni 2021.). Stoga, takvi navodi tužene nisu mogli biti prihvaćeni kao osnovani pa proizlazi da nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tužena sadržajno ukazuje u žalbi.

8. Donoseći pobijanu presudu zbog ogluhe sud prvog stupnja nije počinio ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, a pravilno je primijenjeno i materijalno pravo iz odredbi čl. 9., 336. st. 1., čl. 361. i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

9. Na žalbene navode tuženice da je sporazum na koji se poziva tužitelj iznuđen, dok ugovor o suradnji između nje i tužitelja nikad nije potpisan, valja reći da takvi žalbeni navodi predstavljaju žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz kojeg razloga sukladno čl. 353. st. 2. ZPP-a nije dopušteno pobijati presudu zbog ogluhe.

10. Zaključno, tuženica nije istaknula nikakve žalbene razloge kojima osporava odluku o trošku parničnog postupka, pa je odluka u tom dijelu ispitana po službenoj dužnosti te je utvrđeno da sud prvog stupnja u tom dijelu nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

11. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja u cijelosti.

U Velikoj Gorici 27. siječnja 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak