REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3511/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IP, rođenog **.**.2002., državljanina Republike Turske, smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon objave presude, 27. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/24-06/9589 URBROJ: 511-01-212-24-10 od 25. srpnja 2024.
II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Martini Grgec, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-216-03/24-06/9589 URBROJ: 511-01- 212-24-10 od 25. srpnja 2024., odbio zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako je naveo jasne i uvjerljive razloge napuštanja zemlje podrijetla zbog osnovanog straha od proganjanja u okviru krvne osvete, protiv koje nije u mogućnosti u zemlji podrijetla ostvariti efikasnu zaštitu. Navodi kako je i cijela njegova obitelj radi izbjegavanja krvne osvete preselila u drugi dio zemlje. Ističe da je krvna osveta temelj za priznanje izbjegličkog statusa. Smatra da čak i da ne ispunjava uvjete za priznanje prava na azil u Republici Hrvatskoj, ispunjava uvjete za supsidijarnu zaštitu te ukazuje kako sukladno Priručniku Visokog povjerenika UNHCR-a pojam straha se ne odnosi samo na osobe koje su doista i bile progonjene, već i na osobe koje žele izbjeći situaciju koja dovodi do rizika od proganjanja. Također ističe kako Turska nije sigurna zemlja podrijetla te navodi kako on nije osoba u općenitim okolnostima u kojima se uobičajeno nalaze turski državljani u Turskoj. Poziva se na presude ESLJP-a te navodi kao tuženik nije u procjeni budućeg rizika naveo niti jedno aktualno izvješće na temelju kojega je vršio procjenu budućeg rizika. Poziva se na izvješća i novinske članke te predlaže ovome sudu da ga se sasluša kao stranku u postupku.
3. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika, da mu se odobri međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj i besplatna prava pomoć.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja te ističe da je u predmetnom postupku izveo i ocijenio sve potrebne dokaze te potpuno utvrdio činjenično stanje.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Sud je 20. siječnja 2024., održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i tuženika. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke i izvršen je uvid u spis tuženika. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. Zakon o upravnim sporovima – Narodne novine, 36/24. – dalje ZUS), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Sud nije izveo dokaz saslušanjem tužitelja jer je tužitelj prema obavijesti njegove opunomoćenice i tuženika od 27. studenoga 2024., napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite i nije prijavio novo boravište.
8. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23., dalje Zakon) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
9. Člankom 21. stavkom 1. i 2. Zakona, propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja podnesenom 26. lipnja 2024., a nakon iskazane namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a prije donošenja odluke tužitelj je saslušan o čemu su sastavljen zapisnik od 17. srpnja 2024.
11. Uvidom u osporeno rješenje razvidno je da se u istome navodi sadržaj izjava tužitelja te razlozi na kojima je temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Isto tako izvršena je procjena vrijednosti materijalnih činjenica i valjanost dokaza te procjena budućeg rizika. Pozivom na odredbe članka 20. Zakona, utvrđeno je da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila, jer tužitelj nema osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti iz toga članka.
12. U obrazloženju tuženik navodi, kako je tužitelj izjavio da je u zemlji podrijetla napustio zbog straha od krvne osvete te da je on bio jedina meta, jer se prema običajima ne diraju oženjeni ljudi kao što je njegov brat, a ni djeca te da su njegovi roditelji napustili zemlju podrijetla. Opisao je događaj u kojima su ga pokušali ubiti u razdoblju od 2018. do 2020. godine. Iskazao je kako je tek treći pokušaj ubojstva prijavio policiji te da policijski službenici nisu ništa poduzeli, a da ostale prijetnje nije prijavio, jer da je u naprijed znao da policija neće ništa poduzeti. U odnosu na razlog ne napuštanje zemlje podrijetla ranije kada su počele prijetnje, naveo je da su stariji članovi klana nastojali smiriti situaciju, a da je zadnji put vidio osobu koja ga je pokušala ubiti 2020. godine u Gaziantepu kada mu je bilo javljeno da ga ima namjeru ubiti.
Opisao je situaciju saznanja ubojstva.
13. Sukladno iznesenom, ocjenjujući cjelokupan iskaz tužitelja dan u upravnom postupku o razlozima napuštanja zemlje podrijetla, proganjanja, djelu proganjanja, progoniteljima, uzimajući u obzir njegove osobne okolnosti te s obzirom na procjenu budućeg individualnog rizika, Sud prihvaća utvrđenje tuženika kako ne postoji osnovan strah od proganjanja iz članka 20. Zakona. Naime, tuženik je pravilno ocijenio da su izjave tužitelja paušalne, neuvjerljive i općenite te da ne postoji logično objašnjenje zbog čega navodne prijetnje nije prijavio policiji i zatražio njihovu zaštitu. Isto tako pravilno tuženik ocjenjuje kako je tužitelj zemlju podrijetla napustio tek 2024. godine, šest godina od navodnog prvog pokušaja ubojstva. Osim toga kako pravilno zaključuje tuženik, tužitelj nije odmah zatražio međunarodnu zaštitu te je nakon što je zatečen od strane hrvatskih policijskih službenika naveo da je zemlju podrijetla napustio zbog ekonomskih razloga, što dodatno upućuje na neuvjerljivost iskaza danog u postupku međunarodne zaštite. Tim više što je tužitelj zemlju podrijetla napustio bez ikakvih problema, nije bio proganjan, nije bio izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, a nije niti priložio vjerodostojne dokaze o istom, pa stoga nisu niti ispunjeni uvjeti iz članka 21. Zakona.
14. Tuženik je valjano i detaljno obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite, ni azila, a ni supsidijarne zaštite, te naveo razloge zbog kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla ne bi došlo do stvarnog rizika da će tražitelj međunarodne zaštite biti izložen proganjanju, a koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.
15. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao točki I izreke.
16. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15. i 155/22.).
17. Budući da je pravnu pomoć pružila odvjetnica Martina Grgec, točkom III izreke naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.). Odvjetnici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura i trošak zastupanja na raspravi u iznosu do 500,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 1.250,00 eura.
U Zagrebu 27. siječnja 2025.
Sutkinja:
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).
Dna:
1. Odvjetnica Martina Grgec, Zagreb, Bukovačka cesta 51,
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335,
3. U spis
