Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-381/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari ovrhovoditelja OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nedib Toromanović, odvjetnik u Poreču, protiv ovršenika HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-131/2023-4 od 22. kolovoza 2024., dana 27. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja OJ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-131/2023-4 od 22. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 1.300,50 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je prijedlog podnesen tom sudu 15. veljače 2023. protiv ovršenika, kao nedopušten.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj, a zbog bitne povrede ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i vratiti prvostupanjskom sudu predmet na ponovno odlučivanje ili preinačiti pobijano rješenje i odrediti zatraženu ovrhu, uz naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 1.300,50 eura.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti i u smislu žalbenih navoda, ovaj sud ne nalazi da su počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje u tekstu: OZ).

5. Prvostupanjski sud je odbacio prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu na pravu čekanja ovršenika kao potonjeg vlasnika u bitnom obrazlažući da prijedlog za ovrhu nije formuliran sukladno odredbama čl. 239.-240. OZ-a, već kao prijedlog za ovrhu na nekretnini, odnosno da ovrhovoditelj sadržajno predlaže prodaju nekretnina, a ne imovinskog prava. Također, u obrazloženju je navedeno da uz prijedlog nije dostavljen dokaz o postojanju knjižnog vlasništva, dokaz o vlasništvu na imovinskom pravu, a što je protivno analognoj primjeni članka 82. st. 1. OZ-a, niti je priložen izvornik ili ovjereni preslik ovršne isprave s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti.

6. Prije svega, pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da je u slučaju ovrhe na pravu čekanja ovršenika kao potonjeg vlasnika (fiducijarnog dužnika ili fiducijanta) na nekretninama predmet takve ovrhe imovinsko pravo, a ne nekretnina. No, nije u pravu prvostupanjski sud kada navodi da se na ovrhu na pravu čekanja primjenjuju odredbe čl. 239. i 240. OZ-a.

6.1. Naime, prema čl. 240. OZ-a ovrha na pravima iz čl. 239. OZ-a provodi se pljenidbom toga prava te njegovim unovčenjem u skladu s odredbama o prodaji pokretnina.

6.2. S druge strane, uvažavajući specifičnu narav ovoga imovinskog prava, na sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12. travnja 2016. u Šibeniku donesen je zaključak od 12. travnja 2016. prema kojem se na provedbu ovrhe na nekretninama u fiducijarnom vlasništvu primjenjuju na odgovarajući način pravila o ovrsi na nekretninama, s tim što je zaključeno da se u postupku ovrhe protiv fiducijarnog dužnika vrijednost prava utvrđuje procjenom vrijednosti nekretnine umanjene za iznos osigurane nenamirene tražbine.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu predložio odrediti ovrhu na pravu čekanja ovršenika kao potonjeg vlasnika zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti nekretnina, prodajom istih i namirenjem ovrhovoditelja do konačnog iznosa dobivenog prodajom.

8. Cijeneći navedeni ovršni zahtjev, za zaključiti je da isti nije postavljen u skladu s gore navedenim zaključkom od 12. travnja 2016., kojim je predviđena odgovarajuća, a ne doslovna primjena odredbi ovrhe na nekretnini. Naime, ovrhovoditelj kao jedno od ovršnih sredstava predložene ovrhe nije predložio vrijednost predmetnoga imovinskog prava utvrditi procjenom vrijednosti nekretnine umanjene za iznos osigurane nenamirene tražbine, već je umjesto toga predložio utvrditi samo vrijednost nekretnine, kao da je ovrha predložena na nekretnini, a ne na imovinskom pravu.

9. Prema čl. 5. st. 1. OZ-a sud određuje ovrhu, odnosno osiguranje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u ovršnom prijedlogu, odnosno prijedlogu za osiguranje, dok je odredbom čl. 2. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ- a propisano da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Stoga sud nije ovlašten određivati ovrhu onim sredstvima koje ovrhovoditelj nije predložio u svom prijedlogu.

10. Uvažavajući prethodno, nije u pravu ovrhovoditelj kada navodi da je prvostupanjski sud mogao donijeti rješenje o ovrsi u kojem bi izostavio dijelove ovršnih sredstava koji se odnose ovrhu na nekretnini i ostaviti samo ona ovršna sredstva koja se tiču ovrhe na pravu čekanja.

11. Slijedom navedenog, budući da ovrhovoditelj nije predložio prikladno ovršno sredstvo za provedbu ovrhe na imovinskom pravu, to je u konačnici ispravan zaključak prvostupanjskog suda da prijedlog za ovrhu nije pravilno sastavljen u pogledu predloženih sredstava ovrhe.

12. Konačno, pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da je odgovarajućom primjenom čl. 82. OZ-a ovrhovoditelj bio dužan uz prijedlog za ovrhu podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz da je ovrhovoditelj potonji vlasnik, odnosno fiducijarni dužnik na nekretninama, s tim što je ovdje za nadodati da je takav izvadak važan i zbog dokaza o iznosu fiducijom osigurane tražbine.

12.1. Nastavno na prethodno, pukim upućivanjem na spis prvostupanjskog suda pod brojem Pu Ovr-518/2018 u kojem da se nalazi izvadak iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine, prema shvaćanju ovoga drugostupanjskog suda, ovrhovoditelj nije postupio u skladu s čl. 82. OZ-a. Ovo stoga što izvadak iz zemljišne knjige održava trenutno stanje zemljišne knjige u vrijeme njegova izdavanja pa se odredbi iz čl. 82. OZ-a ima udovoljiti dostavom nedavno izdanog izvatka, a ne upućivanjem na izvadak koji se nalazi u spisu drugog predmeta i to još predmeta koji je pokrenut 2018., a čime se implicira da je takav izvadak iz zemljišne knjige izdan prije više mjeseci ili čak godina.

13. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje (točka I. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja).

14. Budući da ovrhovoditelj nije uspio u žalbenom postupku, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (točka II. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 27. siječnja 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak