Poslovni broj: UsI-3232/24-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Blaženki Musulin, odvjetnici iz Zagreba, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika: Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB: 66486182714, radi poništavanja rješenja, 27. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-560-01/24-01/180, URBROJ: 512-25-24-2 od 06. lipnja 2024. godine i rješenja Ministarstva obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-560- 01/22-01/378, URBROJ: 512M2-50-23-3 od 10. studenog 2023. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, kojima mu je odbijen zahtjev za izdavanje izmijenjene potvrde o sudjelovanju u Domovinskom ratu. Tužitelj je zatražio izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja i za razdoblje od 27. prosinca 1991. godine do 31. kolovoza 1993. godine, a do 26. prosinca 1991. godine tužitelj već ima priznat status hrvatskog branitelja. Tužitelj se u tužbi poziva na zapovijed tadašnjeg ministra obrane VL od 26. prosinca 1991. godine, kojom je izuzet iz sastava 153. brigade Hrvatske vojske (HV), kao i na iskaze svjedoka. Ističe da je u spornom razdoblju imao zadužen pištolj te ukazuje da iz tog razdoblja ima vojnu iskaznicu Ministarstva obrane koja dokazuje njegovu pripadnost HV-u. Ističe i da ima spomenicu Domovinskog rata. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik.

U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužitelj do 26. prosinca 1991. godine već ima priznat status hrvatskog branitelja, na temelju pripadnosti 153. brigadi HV-a.

Tužitelj je 20. listopada 2021. godine podnio zahtjev za izdavanje izmijenjene potvrde o statusu hrvatskog branitelja, jer je u Domovinskom ratu sudjelovao i od 27. prosinca 1991. godine do 31. kolovoza 1993. godine, kao pripadnik Ministarstva obrane, kada je obavljao poslove po zapovijedima i nalozima ministra obrane VL. Naime, pozvao se na zapovijed ministra obrane VL od 26. prosinca 1991. godine, po kojoj je izuzet iz sastava 153. brigade HV-a, radi „obavljanja poslova od posebnog značaja za Ministarstvo obrane“.

U svojoj izjavi dânoj u upravnom postupku tužitelj je naveo da je na temelju spomenute zapovijedi bio raspoređen na tajne zadatke, koje međutim nikada nije precizirao ni po kojem kriteriju. Istaknuo je da nije dobivao naknadu od Ministarstva obrane te je izričito naveo da u spornom razdoblju nije direktno sudjelovao u oružanom otporu, iako su mu zadaci bili vezani uz bojišnicu.

Tužitelj je u upravnom postupku predložio i saslušanje dva svjedoka. Ti svjedoci (ĆL i DL) međutim ništa nisu znali o tome što je tužitelj radio nakon odlaska iz HV-a 26. prosinca 1991. godine.

Prvostupanjskim rješenjem od 10. studenog 2023. godine je zahtjev tužitelja odbijen, s obrazloženjem da u spornom razdoblju nigdje nije evidentiran, odnosno da za to razdoblje nema vjerodostojnih dokaza o njegovom sudjelovanju u Domovinskom ratu.

U suštini isto obrazloženje sadržava i tuženikovo drugostupanjsko rješenje od 06. lipnja 2024. godine o odbijanju tužiteljeve žalbe.

Neosnovano se tužitelj poziva na zapovijed ministra obrane VL od 26. prosinca 1991. godine, jer iz te zapovijedi ne proizlazi da je tužitelj u narednom razdoblju sudjelovao u pružanju oružanog otpora, što je u smislu čl. 3. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, 98/19 i 84/21 - ZHB) temeljni preduvjet za mogućnost priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Pritom se mogućnost priznavanja tog statusa na temelju djelovanja u izravnoj vezi s pružanjem oružanog otpora može razmatrati samo instrumentalno, odnosno samo ukoliko je takvo djelovanje zaista i bilo povezano s konkretnim pružanjem oružanog otpora.

Međutim, tužitelj ne raspolaže nikakvim dokazima o tome da je u razdoblju nakon izdavanja zapovijedi ministra VL **.**.1991. sudjelovao u pružanju oružanog otpora. Štoviše, on je sâm u svojoj izjavi u upravnom postupku od 05. travnja 2022. godine izjavio da u spornom periodu nije direktno sudjelovao u pružanju oružanog otpora.

Nadalje, tužitelj uopće nije dao ni najosnovnije naznake što bi konkretno i gdje radio u periodu nakon 26. prosinca 1991. godine na temelju zapovijedi ministra VL.

Tužitelj samo raspolaže nedatiranom potvrdom Doma zdravlja Široki Brijeg o tome da se tamo javio na hitni medicinski pregled, također bez ikakve naznake datuma tog javljanja, s ozljedama zadobivenim na Kupresu, gdje je izvršavao zapovijedi VL.

Osim činjenice da ova potvrda ne sadržava nikakve konkretne datume, sud posebno napominje da eventualno tužiteljevo sudjelovanje u borbama na području Kupresa u smislu čl. 3. st. 2. ZHB-a ne predstavlja pružanje oružanog otpora u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

Tužitelj se neosnovano poziva na iskaze svjedoka ĆL i DL, jer ti svjedoci u svojim izjavama danim u upravnom postupku 05. travnja 2022. godine uopće nisu znali navesti što je tužitelj radio i gdje je bio nakon što je izuzet iz brigadnog sastava HV-a 26. prosinca 1991. godine.

Stoga je sud na raspravnom ročištu odbio prijedlog za saslušanje navedenih svjedoka, kao što je odbio i općenit i nespecificiran tužiteljev prijedlog za pribavljanje „cjelokupne dokumentacije“ od Ministarstva obrane, Ministarstva hrvatskih branitelja i Ministarstva unutarnjih poslova koja se odnosi na njega, s obzirom da tužitelj ni sâm ne navodi gdje je bio i što je radio nakon 26. prosinca 1991. godine, a posebno imajući u vidu da je i on sâm izjavio kako u tom periodu nije direktno sudjelovao u pružanju oružanog otpora.

Neosnovano se tužitelj poziva na činjenicu da je imao zadužen pištolj. Osim činjenice da puko posjedovanje pištolja ne dokazuje pružanje oružanog otpora, sud primjećuje da je njegov oružni list za pištolj izdan znatno prije 26. prosinca 1991. godine, s obzirom na to da u zaglavlju tog oružnog lista još stoji naziv „Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija“.

U odnosu na tužiteljevo pozivanje na vojnu iskaznicu koja dokazuje pripadnost HV-u, sud navodi da se radi o vojnoj iskaznici od 05. ožujka 1993. godine u kojoj stoji opći tekst o tome da se njome dokazuje pripadnost HV-u, ali je istovremeno u rubrici čina, odnosno dužnosti navedeno da je tužitelj tada zapravo djelatnik Ministarstva obrane, što je u skladu sa sadržajem zapovijedi ministra obrane VL od 26. prosinca 1991. godine, ali to opet ne dokazuje tužiteljevo pružanje oružanog otpora u spornom razdoblju.

To pružanje oružanog otpora također ne dokazuje ni tužiteljeva spomenica Domovinskog rata, posebno imajući u vidu činjenicu da je tužitelju status hrvatskog branitelja već priznat do 26. prosinca 1991. godine.

Zbog svega navedenog sud smatra da su upravna tijela pravilno i zakonito tužitelju odbila priznati status hrvatskog branitelja za traženo sporno razdoblje od 27. prosinca 1991. godine do 31. kolovoza 1993. godine, jer za to razdoblje ne postoje dokazi o tome da je tužitelj tada sudjelovao u pružanju oružanog otpora u smislu čl. 3. st. 2. ZHB-a.

Stoga je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanih rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška.

U Zagrebu, 27. siječnja 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Blaženka Musulin

2. Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1