Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1282/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš- Horvat, u pravnoj stvari tužitelja RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], OM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Alenu Pešušiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dražan Crnković i Alen Pešušić u Zagrebu, Vlaška 77, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanoga po punomoćniku Krešimiru Franji Šenjugu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-980/2016-89 od 29. kolovoza 2024., 27. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 980/2016-89 od 29. kolovoza 2024.

II. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 980/2016-92 od 3. listopada 2024.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 1.842,00 EUR (tisuću osam stotina četrdeset dva eura).

Obrazloženje

1. Rješenjem Pn-980/2016-89 od 29. kolovoza 2024. odbijen je kao neosnovan prijedlog tuženika za ponavljanje pravomoćno završenog postupka pod poslovnim brojem Pn-980/2016 zbog razloga iz čl. 421. st. 1. t. 10. Zakona o parničnom postupku.

1.1. Rješenjem Pn-980/2016-92 od 3. listopada 2024. tuženiku je naloženo da tužiteljima RM i OM naknadi trošak postupka u iznosu od 3.377,00 EUR sa zateznom kamatom od 3. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Protiv rješenja Pn-980/2016-89 od 29. kolovoza 2024. tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. Tuženik žalbom pobija i rješenje Pn-980/2016-92 od 3. listopada 2024. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Tužitelji u odgovoru na žalbu osporavaju navode tuženika iz obje žalbe i zahtijevaju naknadu troškova za sastavljanje tog podneska u iznosu od 1.842,00 EUR.

4. Žalbe tuženika su neosnovane.

5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu čl. 365. st. 2., u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), nije nađeno da bi donošenjem pobijanih rješenja bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti. Rješenje sadrži neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa i može se ispitati pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, koju u žalbi ističe tuženik. U odnosu na rješenje Pn-980/2016-89:

6. Tuženik je podnio prijedlog za ponavljanje pravomoćno dovršenog parničnog postupka pozivom na čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP, navodeći da je presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-15/2022 od 14. prosinca 2023. njegov osiguranik, okrivljenik AM, oslobođen od optužbe da bi 15. rujna 2013. u 7,44 sati u Velikoj Gorici, upravljajući u prometu osobnim automobilom registarske oznake broj [registarska oznaka] sjevernom stranom kolnika Sisačke ulice u pravcu sjeverozapada, protivno odredbi čl. 53. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iako se na cesti u naselju nije smio vozilom kretati brzinom većom od 50 km/h, vozio brzinom od 80 km/h, lakomisleno smatrajući da time neće ugroziti druge sudionike u prometu, dolaskom na raskrižje sa kolnikom ulice 153. brigade Hrvatske vojske nastavio vožnju ravno ulazeći u raskrižje te je prednjim dijelom svog vozila naletio na lijevu bočnu stranu osobnog automobila registarske oznake i broj M-YY 159 (D), kojim je upravljala LM, koja se kretala po zapadnoj strani sjeverne kolničke trake ulice 153. brigade Hrvatske vojske u pravcu jugozapada, a koja je ulaskom u raskrižje zadržavala smjer kretanja ravno pa je od siline udarca njezin osobni automobil bio odbačen u desno te je desnim dijelom vozila naletio na metalni stup semafora na nogostupu sa sjeverne strane raskrižja, kojom prilikom je LM zadobila višestruke povrede u vidu oguljotina kože lijevog lakta, krvnih podljeva kože trupa i svih udova, prijeloma 9., 10. i 12. lijevog rebra, izlijeva krvi u trbušnu šupljinu, malog razdora jetre i slezene i razdora prsne aorte s izljevom krvi u oba prsišta, zbog kojih povreda je na mjestu preminula, dakle, da bi iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo druge osobe, a kaznenim djelom je prouzročena smrt jedne osobe, pa da bi time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11, a kažnjivo po čl. 227. st. 6. KZ/11.

6.1. U prijedlogu navodi da navedena presuda predstavlja novi dokaz kojim se u suštini potvrđuju tvrdnje koje je iznosio u postupku o tome da je nastanak predmetne prometne nezgode izravno posljedica nepoštivanja crvenog svjetla na semaforu od strane LM te stvara mogućnost utjecaja na, za njega, povoljnije rješenje ove pravomoćno okončane parnice. Naknadno je naveo da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-12/2022.

7. Predmetni prijedlog prvostupanjski je sud odbio uz obrazloženje da donošenje pravomoćne oslobađajuće presude u kaznenom postupku, sve i da je ista bila donesena u trenutku donošenja prvostupanjske odluke u tom parničnom postupku, sama po sebi ne predstavlja novi dokaz koji bi doveo do drugačije odluke suda iz razloga što je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne odgovornosti te što za utvrđivanje građanskopravne odgovornosti nije prejudicijelno važno utvrđivanje kaznene odgovornosti pa sud, odlučujući u parničnom postupku o zahtjevu za naknadu štete, čak i u situaciji kada je okrivljenik oslobođen od optužbe u kaznenom postupku, može odlučiti da postoji njegova građanskopravna odgovornost. 8. Pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da nisu ispunjene pretpostavke za ponavljanje postupka te da pravomoćna presuda donesena u kaznenom postupku, na koju se tuženik poziva, ne predstavlja novu činjenicu niti novi dokaz u smislu čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a.

9. Tuženik u žalbi navodi da mu je u predmetnom pravomoćno okončanom parničnom postupku povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom RH i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog zanemarivanja i relativiziranja njegovih prigovora o tome da je dokazima u kaznenom postupku koji se povodom predmetnog štetnog događaja vodio kod Općinskog suda u Velikoj Gorici broj K-15/2022, utvrđeno da je prometna nesreća uzrokovana protupravnošću prednice tužitelja koja je svojim vozilom ušla u raskrižje na crveno svjetlo i oduzela prednost prolaska vozilu okrivljenika AM, ovdje osiguranika tuženika, koji da je u raskrižje ušao na znak žutog svjetla na semaforu za njegov smjer kretanja, a koja utvrđenja su u potpunoj opreci s razlozima pravomoćnih odluka u ovoj pravnoj stvari kojima je tuženik obvezan na plaćanje naknade štete tužiteljima.

9.1. Nadalje navodi da navedena presuda predstavlja novu činjenicu i novi dokaz na temelju kojega se može podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka jer da je u ovom pravomoćno okončanom parničnom postupku sud odluku o odgovornosti osiguranika tuženika utemeljio na pogrešnom zaključku da su i prednica tužitelja, LM i osiguranik tuženika, AM, ušli vozilima u raskrižje kada je za njihov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo te da je parnični sud pogrešno odbacio mogućnost da je osiguranik tuženika AM vozilom ušao u raskrižje u trenutku kada je na njegovom semaforu bilo upaljeno žuto svjetlo, dok je u navedenom kaznenom postupku utvrđeno da je upravo prednica tužitelja svojim vozilom ušla u raskrižje dok je za njezin smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo i time oduzela prednost prolaska vozilu njegova osiguranika.

9.2. Stoga tuženik ističe da eventualno prekoračenje brzine vozila njegova osiguranika, nije u uzročnoj vezi s nastankom predmetne prometne nesreće jer do nje ne bi uopće došlo da je LM zaustavila svoje vozilo prije raskrižja, na kojem je za njezin smjer kretanja na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo, što tvori mogućnost utjecaja na povoljnije rješenje ove pravomoćno okončane parnice za tuženika.

10. U odnosu na navedeno treba reći da se tuženik u ovom slučaju poziva na oslobađajuću presudu koja je donesena u kaznenom postupku nakon pravomoćnog okončanja postupka čije se ponavljanje traži te da tom presudom, kao ni činjeničnim utvrđenjima suda u kaznenom postupku, parnični sud nije vezan (čl. 12. st. 3. ZPP), kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

10.1. Naime, prema čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP, postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Pema čl. 422. st. 2. ZPP, iz razloga navedenih u čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP, ponavljanje postupka može se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom.

10.2. Međutim, tuženik je sve činjenice utvrđene presudom donesenom u kaznenom postupku na koju se poziva, isticao i u ovom parničnom postupku te je sud iste raspravio, ocijenio i utvrdio pa nije riječ o novim činjenicama i novim dokazima u smislu čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP. Tako je u provedenom postupku za nastanak štetnog događaja utvrđena suodgovornost oba sudionika predmetne prometne nesreće jer je utvrđeno da je za smjer kretanja oba sudionika predmetne prometne nesreće bilo upaljeno crveno svjetlo. Suodgovornost osiguranika tuženika sud je ocijenio u omjeru od 70% jer je utvrdio da se prilikom ulaska u raskrižje kretao brzinom od 78 km/h, unatoč dozvoljenoj brzini od 50 km/h. Doprinos prednice tužitelja nastanku štete ocijenjen je u omjeru od 30%, a sud je pritom uzeo u obzir da se kretala dopuštenom brzinom od 42 km/h jer je dopuštena brzina za njezin smjer kretanja iznosila 60 km/h. Pri ocjeni omjera suodgovornosti, sud je cijenio i utvrđenu činjenicu da bi predmetna prometna nesreća bila izbjegnuta, bez obzira na pogrešku jednog ili drugog sudionika, da je osiguranik tuženika u raskrižje ušao brzinom ograničenja od 50 km/h te da neposredan uzrok predmetne nesreće nije samo prolazak vozila kroz crveno svjetlo na semaforu, već i brzina kretanja vozila osiguranika tuženika, koja je u uzročnoj vezi s nastankom štete. Okolnost što je sud u kaznenom postupku činjenice koje se tiču kretanja osiguranika tuženika drugačije utvrdio i iz tih činjenica izveo drugačiji zaključak, suprotno tvrdnji tuženika, bez utjecaja je na osnovanost predmetnog prijedloga, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud jer su sve navedene činjenice u vrijeme donošenja presude u parničnom postupku čije se ponavljanje zahtijeva, bile poznate.

10.3. Sentenca iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž-690/81, na koju se u žalbi poziva tuženik, u kojoj je navedeno da „..oslobađajuća presuda krivičnog suda jest nov dokaz za tuženog koji je u parnici pravomoćno presuđen da kao štetnik naknadi štetu učinjenu radnjom zbog koje se protiv njega i vodio krivični postupak“ (TM, Zakon o parničnom postupku, Organizator, Zagreb, 2004.) nije dovoljna za suprotan zaključak o osnovanosti predmetnog prijedloga. Naprotiv, prema važećoj i ustaljenoj sudskoj praksi, oslobađajuća presuda na kojoj tužitelj temelji prijedlog za ponavljanje postupka nema značaj novog dokaza o činjenicama koje su objektivno postojale u vrijeme donošenja odluke o tužbenom zahtjevu (tako i Rev-519/2019).

11. Kako ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi pred prvostupanjskim sudom bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a niti da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno, nije nađeno ni da bi bile počinjene povrede Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ''Narodne novine- Međunarodni ugovori'', broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), a nema stoga niti povrede prava na pravično suđenje, kako to u žalbi ističe tuženik. Do povrede tog prava može doći ako je pobijana odluka arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

U odnosu na rješenje Pn-980/2016-92 od 3. listopada 2024:

12. Tuženik u žalbi protiv rješenja o troškovima postupka u povodu prijedloga za ponavljanje postupka navodi da je sud prvoga stupnja pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora iz razloga što tužitelji koji potražuju naknadu štete iz iste činjenične i pravne osnove u parnici imaju status običnih formalnih suparničara, da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio vrijednost predmeta spora zbrajanjem svih tužbenih zahtjeva jer je navedeno u protivnosti s odredbom čl. 37. ZPP, prema kojoj se vrijednost predmeta spora može utvrđivati zbrajanjem zahtjeva kod objektivne, ali ne i kod subjektivne kumulacije i da je stoga troškove tužitelja trebao odmjeriti prema vrijednosti najvećeg zahtjeva jednog od tužitelja.

13. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio vrijednost predmeta spora te pravilno primijenio odredbe čl. 37. st. 1. i 2. ZPP te tbr. 10/6, tbr. 9/1 i tbr. 40. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa).

13.1. U ovom slučaju više tužitelja potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete u povodu štetnog događaja u kojem je smrtno stradala njima bliska osoba (kćer i sestra tužitelja). Dakle, riječ je i o subjektivnoj i o objektivnoj kumulaciji jer više tužitelja ističe više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, a sve tužitelje zastupa isti punomoćnik.

13.2. U takvoj situaciji, kada više osoba zastupa jedan punomoćnik, radi određivanja troškova postupka, zahtjevi stranaka se zbrajaju, a punomoćnik ima pravo na povišenje prema tbr. 40. (prije tbr. 36.) Tarife (tako i zaključak 6. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova RH održanog 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku).

13.3. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi navedena prvostupanjska rješenja (točka I. i II. izreke ovoga rješenja).

14. Tužiteljima nije dosuđen trošak postupka u povodu pravnog lijeka jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1., u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP) pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

U Velikoj Gorici 27. siječnja 2025.

Sudac

Vesna Gašparuš-Horvat