REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-29/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o., Novaki, Dr. Franje Tuđmana 22, OIB: 53883696257, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, Ul. grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 220,89 EUR, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2256/2022 od 4. studenoga 2024., 27. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2256/2022 od 4. studenoga 2024. u točki 1. njezine izreke te u točki 2. njezine izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 370,29 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 4. studenog 2024. do isplate.

II. Uvažava se tužiteljeva žalba te se djelomično preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2256/2022 od 4. studenoga 2024. u točki 2. njezine izreke na način da se nalaže tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, da tužitelju TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o., Novaki, Dr. Franje Tuđmana 22, OIB: 53883696257, pored već dosuđenog parničnog troška u iznosu od 370,29 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. studenog 2024. pa do isplate, naknadi i daljnji parnični trošak u iznosu od 31,25 EUR (tridesetjedan euro i dvadesetpet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. siječnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužitelju TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o., Novaki, Dr. Franje Tuđmana 22, OIB: 53883696257, naknadi troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 31,25 EUR (tridesetjedan euro i dvadesetpet centi) u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova drugostupanjskog postupka u iznosu od 26,54 EUR (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 220,89 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka 1. izreke) te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 370,29 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka 2. izreke).

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da djelomičnom isplatom po osnovi računa kojeg je tužitelj ispostavio za svoj rad, tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu, pa je dužan tužitelju naknaditi štetu sukladno odredbama iz čl. 1085. i 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) u vezi s odredbom iz čl. 84. st. 1. ZOO-a, i to u preostalom nepodmirenom iznosu sa zatraženom kamatom od dana nastanka štete koji se odnosi na neplaćenu razliku cijene rada na otklanjanju štete na vozilu oštećenika UA u utuženom iznosu. S obzirom na to da sukladno odredbi iz čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, pa tako i pravo na kamate, prvostupanjski sud je utvrdio da je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zakonske zatezne kamate na temelju odredbe iz čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 12. st. 4. tada važećeg Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) prema kojem oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa zakonskih zateznih kamata, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Budući da iz stanja spisa i priložene dokumentacije nije bilo vidljivo kada je točno oštećenik prijavio štetu (tužitelj je navodio da je to bilo 30. kolovoza 2021.), prvostupanjski sud je iz Izvida štete utvrdio da je tuženik izvršio izvid štete 31. kolovoza 2021., iz čega je dalje utvrdio da je tuženik evidentno obaviješten od strane oštećenika o nastaloj šteti te da tužitelj zatezne kamate može potraživati od tog datuma, odnosno od datuma kada je tuženik izvršio Izvid štete. Odluku o troškovima prvostupanjski sud donio je temeljem odredaba iz čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) te čl. 29 ZOO-a.

3. Protiv navedene presude žalbe su podnijele obje stranke u postupku.

4. Tuženik je podnio žalbu kojom presudu pobija u cijelosti, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev budući da je prvobitno tvrdio da štetu temelji na ugovornoj odgovornosti, a kasnije je podneskom od 20. veljače 2023. obavijestio da štetu traži temeljem izvanugovorne odgovornosti. Stoga žalitelj smatra da se radi o činjeničnoj preinaci te da je usvajanjem tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Ističe i da je neosnovano prvostupanjski sud odbio provesti dokaz na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i doprinosa vozača tužiteljevog vozila nastanku štete, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka budući da sud nema potrebna stručna znanja u tom dijelu. Zbog svega navedenog, predlaže uvažiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom, a tuženiku dosudi zatražene parnične troškove te podredno, ukinuti tu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 104,66 EUR.

5. Tužitelj je podnio žalbu u odnosu na odbijajući dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška. Smatra pogrešnim shvaćanje prvostupanjskog suda u dijelu gdje navodi da tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude s obzirom na to da navedeni trošak nije potreban jer se presuda javno objavljuje. Budući da je u cijelosti uspio u sporu, smatra da mu neosnovano nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu od 4. studenoga 2024., na koje ročište je pristupio. Poziva se na sudsku praksu iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-832/2022-2 od 22. ožujka 2023. Predlaže preinačiti presudu u skladu sa žalbenim navodima, uz naknadu tužitelju i troškova žalbenog postupka u iznosu od 104,66 EUR.

6. Tuženikova žalba nije osnovana, a tužiteljeva žalba je osnovana.

7. Ispitavši pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita, osim kod odluke o parničnom trošku gdje je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao novog vjerovnika za isplatom preostalog dijela računa ispostavljenog za popravak vozila oštećenog u prometnoj nezgodi od tuženika kao odgovornog osiguratelja. Među strankama je tijekom prvostupanjskog postupka bio sporan tužbeni zahtjev u cijelosti, a posebno aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost za štetu te visina štete s obzirom na prigovor doprinosa oštećenika šteti.

9. U odnosu na tuženikovu žalbu:

9.1. Ovaj sud nalazi neosnovanima žalbene navode kojima se ističe da je tijekom prvostupanjskog postupka došlo do preinake tužbenog zahtjeva u pogledu činjenične osnove te da je prvostupanjski sud u pogledu navedenog počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka. To stoga što uvidom u spis, proizlazi da tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj nije mijenjao činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva prema kojoj je:

- 30. kolovoza 2021. došlo do prometne nezgode u kojoj je nastala šteta na vozilu oštećenika UA

- za štetu odgovoran osiguranik tuženika

- oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku

- tuženik izvršio izvid štete broj: 210510513826/1

- oštećenik svoje vozilo popravio kod tužitelja

- tužitelj ispostavio račun za popravak u ukupnom iznosu od 437,89 EUR

- tuženik podmirio dio tog iznosa od 217,00 EUR

- tuženik nije platio razliku od 220,89 EUR po računu za popravak vozila

- oštećenik tužitelju ustupio svoju tražbinu prema tuženiku koja se odnosi na troškove popravka vozila.

9.2. Navedene činjenice koje su odlučne za predmet ovog spora naznačene su u historijatu tužbe i/ili u ispravama koje joj prileže te tu činjeničnu osnovu tužitelj nije mijenjao tijekom prvostupanjskog postupka.

9.3. Suprotno žalbenim navodima tužitelj nikad nije izrijekom tvrdio da štetu temelji na ugovornoj odgovornosti, a kasnije da štetu traži temeljem izvanugovorne odgovornosti. Čak i da je tome bilo tako, radilo bi se o promjeni pravne, a ne činjenične osnove tužbenog zahtjeva, a sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva.

9.4. U odnosu na činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva, uvidom u spis proizlazi da je tužitelj uistinu podneskom od 21. veljače 2023. (list 67. spisa) obavijestio da ispravlja činjenične navode iz tužbe gdje navodi kako je vozilo oštećenika osigurano po polici kasko osiguranja, na način da ističe da je kod tuženika osiguran štetnik po polici obveznog osiguranja. Međutim, prema ocjeni ovog suda, tu se radi jednostavno o pojašnjavanju ranije iznesenih činjeničnih navoda iz tužbe, koji su pomalo nespretno izneseni budući da u tužbi nije izričito naznačeno da je štetnik tuženikov osiguranik, ali unatoč tome, iz isprava priloženih tužbi (Potvrde MUP-a, Policijske uprave Zadarske od 30. kolovoza 2021. – list 31. i 32. spisa, te e-maila koji je tužitelj uputio tuženiku prije pokretanja ovog postupka – list 34. i 35. spisa) jasno proizlazi činjenična osnova tužiteljevog zahtjeva koja se nije mijenjala tijekom prvostupanjskog postupka već ju je tužitelj samo pojasnio ne mijenjajući pri tome činjenice čije je postojanje nužno za primjenu pravnih pravila.

9.5. Stoga se ovaj sud priklanja shvaćanju prvostupanjskog suda o tome da u konkretnom slučaju nije došlo do preinake tužbenog zahtjeva.

10. Također, time što nije proveo po tužitelju predloženi dokaz prometno- tehničkim vještačenjem prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a koju sadržajno ističe tuženik, budući da je prvostupanjski sud postupio u skladu sa svojim ovlaštenjem iz odredbe iz čl. 464.a ZPP-a te je pravilno, na temelju svih isprava u spisu, utvrdio odlučne činjenice za predmet ovog spora.

10.1. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka predložio provesti dokaz saslušanjem svjedoka IA na okolnost visine tužbenog zahtjeva, navodeći da je predloženi svjedok obavijestio oštećenika da će tuženik nakon izvršenog popravka odobriti štetu po računu popravka u skladu s Izvidom štete, kao i prosječnim cijenama tadašnjih majstora i potrošnog materijala na području prebivališta oštećenog.

10.2. Osnova tuženikovih prigovora iznesenih tijekom prvostupanjskog postupka leži u tome što tuženik smatra da nije dužan plaćati veći trošak popravka vozila, ako je oštećenik mogao negdje drugdje popraviti vozilo po povoljnijoj cijeni, u čemu tuženik vidi doprinos oštećenika visini štete.

10.3. Međutim, pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o tome da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje klijentima. Također, okolnost što eventualno postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe iz čl. 1092. ZOO-a.

10.4. Odgovorna osoba je u smislu odredbe iz čl. 1085. ZOO-a dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a to znači da je tuženik u obvezi podmiriti cijeli iznos štete bez odbitaka po nahođenju tuženika u vidu vrijednosti rada obračunate po nižoj satnici.

10.5. Stoga je račun o popravku dostatan dokaz na okolnost visine štete pa je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da nije bilo svrsishodno u ovom sporu male vrijednosti provoditi prometno vještačenje i rekonstrukciju na tu okolnost, što uostalom niti nije bio dokazni prijedlog žalitelja već tužiteljev. Time nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a žalitelj ne konkretizira koje su to bitne povrede odredaba postupka po njegovom shvaćanju počinjene.

11. Zbog svega navedenog, tuženikovi žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost pobijane presude pa je njegova žalba odbijena kao neosnovana primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

12. U odnosu na tužiteljevu žalbu:

13. Prvostupanjski sud pozivom na odredbu iz čl. 154. i 155. ZPP-a odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška na ime pristupa na ročište za objavu presude s obrazloženjem da isti nije potreban budući da se presude javno objavljuju.

14. Takvo shvaćanje prvostupanjskog suda je neutemeljeno i odraz je pogrešne primjene materijalnog prava.

15. U konkretnom slučaju tužitelj je troškovnikom predanim na ročištu za glavnu raspravu od 27. rujna 2024. na kojem je glavna rasprava zaključena (zapisnik

- list 138. i 139. spisa) popisao i trošak pristupa na ročište za objavu presude u visini od 25,00 EUR zajedno s pripadajućim PDV-om, dok je iz raspravnog zapisnika od 4. studenog 2024. (list 143.-144. spisa) razvidno da je i pristupio na ročište za objavu presude.

16. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tužitelj pravovremeno zatražio navedeni trošak jer je odredbom iz čl. 164. st. 3. ZPP-a propisano, između ostalog, da je zahtjev za naknadu parničnih troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima postupka.

17. Pored toga, odredbom iz čl. 164. st. 6. ZPP-a određeno je da u slučaju usmene objave presude i rješenja kojim se naređuje naknada troškova postupka sud može odlučiti da će se iznos troškova odmjeriti u pismeno izrađenoj presudi, odnosno, rješenju ako se rješenje ima dostaviti strankama.

18. Osim toga, stranka koja uspije u sporu, kao što je i tužitelj, ima pravo na naknadu ovog troška i zbog odredbe iz čl. 335. ZPP-a jer ovisno o tome je li stranka pristupila na ročište za objavu presude ili je bila uredno obaviještena o održavanju istog, teku i rokovi za žalbu pa se taj trošak ima smatrati potrebnim u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a.

19. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično preinačiti prvostupanjsku odluku u dijelu parničnog troška te dosuditi tužitelju zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude temeljem odredbe iz čl. 380. t. 3. ZPP-a.

20. S obzirom na to da je tužitelj sa žalbom uspio u cijelosti, na temelju odredbe iz čl. 155. ZPP-a priznati su mu troškovi žalbenog postupka koji se sastoje od troškova sastava žalbe u iznosu od 25,00 EUR prema Tbr. 10. 4. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa), uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 6,25 EUR prema Tbr. 46. Tarife, dakle sveukupan iznos od 31,25 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

21. Pristojbe za pravne lijekove propisane su u Tar. br. 3. Tarife sudskih pristojbi koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15), stavcima od 1. – 4. u visini ovisno o tim odredbama propisanim vrstama pravnih lijekova i vrstama odluka protiv kojih se podnose, s time da je u st. 3. izričito propisano: „Za žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda plaća se pristojba samo ako se žalbom pobija rješenje koje podliježe plaćanju pristojbe po Tar. br. 2.“

21.1. Pristojbe za odluke propisane su u Tar. br. 2. Tarife sudskih pristojbi, stavcima od 1. – 7. u visini ovisno o tim odredbama propisanim vrstama odluka (meritorne presude, rješenja u sporu za smetanje posjeda, presude zbog ogluhe, izostanka, na temelju priznanja, rješenja o izdavanju platnog naloga, rješenja o ovrsi, protuovrsi, osiguranju dokaza ili osiguranju, itd.), uz pisanu Napomenu br. 2. uz taj Tar. br. koja glasi: „Za odluke koje nisu navedene u ovom Tar. br., ne plaća se pristojba.“

21.2. Kod citirane zakonodavčeve Napomene koja izrijekom i nedvosmisleno otklanja pristojbenu obvezu za odluke koje nisu navedene u Tar. br. 2. Tarife sudskih pristojbi, očito je da Tar. br. 2. treba tumačiti kao propis koji taksativno navodi vrste odluka koje podliježu plaćanju sudskih pristojbi (numerus clausus.) Kako prvostupanjsko rješenje o troškovima parničnog postupka ne ulazi u krug odluka koje podliježu plaćanju sudskih pristojbi u smislu Tar. br. 2. Tarife sudskih pristojbi, to se u smislu citirane odredbe iz Tar. br. 3. st. 3. Tarife ne plaća niti pristojba za žalbu protiv takvog rješenja.

21.3. Radi izloženog, pravilnom primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a te Tarife sudskih pristojbi, valjalo je odbiti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u dijelu koji se odnosi na trošak sudske pristojbe u zatraženom iznosu od 26,54 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

22. Konačno, odredbom iz čl. 325. st. 1. ZPP-a propisano je da presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja.

22.1. Troškovi parničnog postupka nedvojbeno predstavljaju sporedno traženje o kojem, kao i o glavnoj stvari, treba odlučiti u cijelosti imajući pri tome u vidu i odredbu iz čl. 338. st. 3. ZPP-a. Stoga se ovim putem ukazuje prvostupanjskom sudu da je u obrazloženju odluke potrebno navesti i koji se troškovi odbijaju kao neosnovani, a ne u izreci navesti samo troškove koji se dosuđuju.

Zagreb, 27. siječnja 2025.

Sudac

Mladen Šimundić