Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-192/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vujasnin i partneri, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Budapesti Ingatlan d.o.o., Zagreb, Trpinjska 47, OIB: 41753608185, koji je zastupana po punomoćniku Vladi Vladika, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3123/2018-63 od 4. listopada 2024., 27. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3123/2018-63 od 4. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem određen je prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi povodom tužbe radi stjecanja bez osnove, tužitelja Budapesti Ingatlan d.o.o., Zagreb, Črnomerec 63, OIB: 41753608185, protiv tuženika IC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Lošinj-beton d.o.o., [adresa], OIB: 22126413829, i MC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koja tužba je podnesena Općinskom sudu u Rijeci, Stalnoj službi u Malom Lošinju, 3. travnja 2015. (postupak ranije vođen pod poslovnim brojem P-4652/15).

2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Prvostupanjski sud donio je pobijano rješenje nakon što je smatrao da je rješavanje spisa pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalnoj službi u Malom Lošinju, pod poslovnim brojem P-4652/15., prethodno pitanje u ovom postupku u smislu odredbe članka 213. stavka 1. točke 1. ZPP-a.

3.1. Pritom je prvostupanjski sud utvrdio slijedeće:

- da tužitelj u tužbi navodi kako je temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 18. travnja 2011. zaključenog između tuženika kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, dana 11. travnja 2014. tuženiku na ime kupoprodajne cijene uplatio iznos od 1.100.000,00 kn,

- da tužitelj dalje navodi kako je presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj P-3348/15-19 od 29. siječnja 2016., ispravljenom rješenjem istoga suda poslovni broj P-3348/15-28 od 23. studenog 2016. (potvrđena u točkama I., II. i III. izreke odlukom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1269/16-11 od 18. listopada 2017.), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 18. travnja 2011. utvrđen ništetnim, a uknjižba na nekretnini koja je bila predmetom kupoprodaje, utvrđena je pravno nevaljanom te je naloženo brisanje uknjižbe prava vlasništva s imena tuženika na ime tužitelja na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da se tužitelj poziva na odredbu članka 323. st. 1. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima te traži da mu tuženik vrati isplaćeni iznos od 1.100.000,00 kn sa zateznim kamatama od 12. travnja 2014. do isplate,

- da tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti, a na pripremnom ročištu izjavio je prigovor radi prebijanja navodeći kako tužitelj bespravno koristi nekretninu koja je predmet ugovora o kupoprodaji, kako je time bez valjane pravne osnove stekao imovinsku korist, pri čemu tvrdi da mu je tužitelj dužan nadoknaditi pretrpljenu štetu, odnosno da mu je dužan platiti naknadu za neovlašteno korištenje nekretnine,

- da tuženik tvrdi da njegovo potraživanje prema tužitelju premašuju iznos čiju isplatu tužitelj traži u ovom postupku te navodi kako je protiv tužitelja podnio tužbu radi predaje u posjed predmetne nekretnine i tužbu radi stjecanja bez osnove,

- da iz spisa Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj P-4652/15, proizlazi kako je ovdje tuženik Budapesti Ingatlan d.o.o. 3. travnja 2015. podnio tužbu radi stjecanja bez osnove, protiv I-tuženika IC (ovdje tužitelja), II-tuženika Lošinj-beton d.o.o. i III-tuženika MC, a u navedenoj tužbi navodi kako je on vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i da tuženici koriste predmetnu nekretninu, iako su cijelo vrijeme znali da je ista vlasništvo tužitelja (ovdje tuženika), kako navedenu nekretninu koriste u gospodarske svrhe te na istoj obavljaju djelatnost proizvodnje betona i to od travnja 2011., a na taj način da se neosnovano bogate i da ne plaćaju zakupninu, odnosno naknadu za korištenje,

- da navedenom tužbom tužitelj (ovdje tuženik) traži da mu tuženici solidarno isplate iznos koji će se naknadno odrediti nakon što se provedeno financijsko- knjigovodstveno i građevinsko vještačenje.

4. S obzirom na utvrđeno, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je donio pobijano rješenje, s time što ni žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u sumnju.

4.1. Sukladno odredbi članka 213. stavka 1. točke 1. ZPP-a, sud je ovlašten odlučiti da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.), u kojem slučaju će odrediti prekid postupka.

4.2. Prema odredbi članka 12. stavka 1. ZPP-a, kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje, ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

5. U ovom slučaju pravilno je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju naveo da je sud o istaknutom prigovoru radi prebijanja dužan odlučiti deklaratornom odlukom o postojanju tuženikove tražbine prema tužitelju (kao i tražbine tužitelja prema tuženiku), odnosno da je dužan utvrditi postoje li one ili ne, a ako utvrdi da su se za to stekli zakonom propisani uvjeti izvršit će prijeboj predmetnih tražbina tužitelja i tuženika sukladno odredbi članka 338. stavka 3. ZPP-a.

6. Dakle, prvostupanjski je sud utvrdio da je tuženik u ovom postupku istaknuo prigovor radi prijeboja temeljem iste činjenične i pravne osnove, kao i u tužbi koju je tuženik prethodno podnio Općinskom sudu u Rijeci, Stalnoj službi u Malom Lošinju, (postupak vođen pod poslovnim brojem P-4652/15), s time što je u tom postupku tuženik podnio stupnjevitu tužbu sukladno odredbi članka 186.b ZPP-a i u tužbi nije odredio iznos naknade koju traži već je naveo da će visinu potraživanja odrediti nakon što se provede financijsko-knjigovodstveno i građevinsko vještačenje, a u kojem postupku tvrdi da su IC, u ovom postupku tužitelj, i dr. koristili njegovu nekretninu bez valjane pravne osnove i da su na taj način stekli imovinsku korist, a njemu nanijeli štetu.

6.1. Kako je tužitelj IC u ovom postupku osporio osnovanost tuženikovog prigovora radi prebijanja, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da bi mogao odlučiti o navedenom prigovoru da je u ovom postupku neophodno izvesti iste dokaze koji su već predloženi u postupku kod Općinskog suda u Rijeci, Stalnoj službi u Malom Lošinju, pod poslovnim brojem P-4652/15, a koji još uvijek nije pravomoćno dovršen presudom, pa je polazeći od načela ekonomičnosti postupka odlučio da sam ne rješava o postojanju potraživanja tuženika prema tužitelju jer se o istom pravnom odnosu i o postojanju istog prava već vodi parnica, zbog čega je i prema mišljenju ovoga suda pravilno prvostupanjski sud postupio kada je donio pobijano rješenje na temelju odredbe članka 213. stavka 1. točke 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 12. ZPP-a.

7. Žalbenim razlozima tužitelj nije doveo u sumnju navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, pa tako ni navodima da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju jer će se o postojanju eventualno te tražbine odlučiti u prethodno navedenom postupku (zbog čega je ovaj postupak i prekinut), a što će se potom cijeniti u ovom postupku pri odlučivanju o tuženikovom prigovoru radi prebijanja.

8. S obzirom na izneseno, trebalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Splitu 27. siječnja 2025.

Sutkinja:

Marija Šimičić