Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-39/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Stečajne mase iza Glumina banke d.d. u stečaju, OIB:97579212723, Zagreb, Strojarska cesta 20, kojeg zastupa punomoćnica Jaka Ćurić, odvjetnica u Zagrebu, protiv ovršenika CI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pu Ovr- 26929/2015-110 od 20. prosinca 2024., dana 27. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća i djelomično odbija žalba ovrhovoditelja te se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pu Ovr- 26929/2015-110 od 20. prosinca 2024. pod toč. II. izreke:

- potvrđuje u dijelu odbijenog zahtjeva u iznosu od 3.795,33 EUR

- preinačuje u dijelu odbijenog zahtjeva u iznosu od 123,00 EUR i rješava:

Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u daljnjem iznosu (pored dosuđenog pod toč. I. izreke) od 123,00 EUR, u roku od 8 dana.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Nepobijana toč. I. izreke rješenja ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod toč. I. izreke naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.045,50 EUR u roku od 8 dana, dok je pod toč. II. izreke odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 3.918,33 EUR.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedeno rješenje u dijelu odbijenog zahtjeva (toč. II. izreke) pobija ovrhovoditelj iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu, preinačiti rješenje i dosuditi ovrhovoditelju sve zatražene troškove.

3. Ovršenik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba ovrhovoditelja je djelomično osnovana.

5. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud navodi da je 1. ožujka 2011. doneseno rješenje Općinskog suda u Sesvetama broj Ovrn-993/2004 kojim je utvrđeno da je ovrha na nekretnini ovršenika dovršena jer je provedena posljednja ovršna radnja (namirenje). Ovrhovoditelj je pravovremeno u roku od 30 dana u podnesku od 15. ožujka 2011. zatražio naknadu daljnjih troškova ovršnog postupka u iznosu od 37.400,00 kn/4.963,83 EUR. Prvostupanjski sud je rješenjem od 5. listopada 2011. broj Ovrn-993/2004 odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka, koje je po žalbi ovrhovoditelja ukinuto rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici od 18. travnja 2013. broj Gž-2087/2012 s uputom da je zahtjev ovrhovoditelja potrebno ocijeniti primjenom čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona. Prvostupanjski sud je, smatrajući potrebnim za vođenje ovrhe troškove poduzetih radnji koje su navedene pod toč. 8. obrazloženja, odmjerio troškove primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa) u ukupnom iznosu od 1.045,50 EUR i obvezao ovršenika naknaditi ih ovrhovoditelju primjenom čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona, dok ovrhovoditelju nije priznao daljnje troškove navedene pod toč. 9. obrazloženja te je odbio zahtjev pod toč. II. izreke u iznosu od 3.918,33 EUR. 6. U žalbi ovrhovoditelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je rješenje nerazumljivo i "neispitivo" i da je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP, a to iz razloga što je ostalo nejasno zašto odluka o troškovima postupka obuhvaća samo troškove nastale u periodu od veljače 2010. do 24. studenog 2010., umjesto troškove koji su zatraženi u podnesku od 21. travnja 2011. i troškove sastava žalbe s kojom je ovrhovoditelj uspio u iznosu od 1.684,38 EUR i pristojbe od 663,61 EUR. Iz navedenog podneska je evidentno da je tražbina ovrhovoditelja na taj dan iznosila 537.980,67 kn/71.402,31 EUR, dok je sud kao vrijednost predmeta spora uzeo iznos od 72.000,00 kn/9.556,04 EUR što nije utemeljeno na ispravama u spisu čime je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pravilnim obračunom ovrhovoditelj bi za radnje koje je sud priznao i koje su navedene pod toč. 8. obrazloženja imao pravo na trošak u ukupnom iznosu od 6.737,50 EUR. Osim toga smatra da mu pripada i trošak sastava podneska od 12. veljače 2010. u iznosu od 1.347,50 EUR za koji je pogrešno naznačen datum (17. veljače 2010.).

7. Ovrhovoditelj je nakon izjavljene žalbe dostavio podnesak od 20. siječnja 2025. uz koji je ponovno priložio podnesak ovrhovoditelja od 21. travnja 2010. i podnesak od 12. veljače 2010. koji se već nalaze u spisu.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima ovrhovoditelj ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP, s obzirom da je sud naveo pod toč. 8. obrazloženja troškove koje je smatrao potrebnim za vođenje ovrhe i koje je dosudio ovrhovoditelju, dok je pod toč. 9. obrazloženja naveo troškove koje nije smatrao potrebnim za vođenje ovrhe i razloge tome, pa rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama i nije nejasno kako smatra ovrhovoditelj.

9. Međutim, osnovani su žalbeni navodi kojima ovrhovoditelj ističe da je rješenje utemeljeno djelomično na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

10. Ovrhovoditelj je u podnesku od 21. travnja 2010. (a ne 2011.) prikazao visinu tražbine u ukupnom iznosu od 414.152,99 kn/54.967,55 EUR, koja obuhvaća glavnicu od 71.648,88 kn i parnične troškove od 25.064,80 kn dosuđene pravomoćnom sudskom presudom i ovršni trošak u iznosu od 2.324,00 kn dosuđen pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovr-1347/03 od 20. lipnja 2003. i ovršni trošak od 24.790,00 kn dosuđen rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovr-2010/08 od 6. listopada 2008., na koje iznose je ovrhovoditelj obračunao zateznu kamatu od dospjelosti svakog iznosa pa do dana izračuna 19. ožujka 2010. (list 133 spisa).

11. Kako je rješenje o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovr-2010/08 od 6. listopada 2008. doneseno radi namirenja novčanih iznosa od 71.648,88 kn, 25.064,80 kn i 2.324,00 kn dosuđenih pravomoćnim sudskim odlukama, to je vrijednost predmeta spora (ovrhe) njihov zbroj od 99.037,68 kn/13.144,56 EUR, koji ne uključuje obračunatu zateznu kamatu niti trošak dosuđen u ovom postupku u smislu čl. 35. st. 2. ZPP, pa su stoga osnovani žalbeni navodi kojima ovrhovoditelj ukazuje da vrijednost predmeta ovrhe nije u iznosu od 71.648,88 kn/9.509,44 EUR kako navodi prvostupanjski sud pod toč. 8. obrazloženja. Međutim, isto u konačnici ne mijenja tarifni razred prema kojem se određuje visina nagrade odvjetnika za poduzete radnje.

12. Primjenjujući Tarifu koja je važila u vrijeme kada je sud donio pobijano rješenje (čl. 52. st. 3. Tarife), te odlučujući u okviru postavljenog zahtjeva ovrhovoditelja za naknadu troškova iz podneska od 15. ožujka 2011. (list 201), ovrhovoditelj ima pravo na nagradu za poduzete radnje zastupanja na ročištima 17. ožujka, 14. svibnja, 9. srpnja i 24. studenog 2010. primjenom Tbr. 12. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife (23% prema zahtjevu) u iznosima od 246,00 EUR, te za sastav podneska od 21. travnja 2010. primjenom Tbr. 11. toč. 10. i Tbr. 46. Tarife u iznosu od 61,50 EUR.

13. Pravilno ukazuje ovrhovoditelj da ima pravo i na trošak sastava podneska od 15. ožujka 2011. kojim je zatražio naknadu troškova u iznosu od 61,50 EUR primjenom Tbr. 11. toč. 10. i Tbr. 46. Tarife.

14. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ovrhovoditelj nema pravo na trošak sastava podneska od 17. veljače 2010. iz razloga što tog podneska nema u spisu, s time da zahtjev za naknadu troškova mora biti određen u smislu čl. 164. st. 2. ZPP pa sud ne može priznati ovrhovoditelju trošak nekog drugog podneska (od 12. veljače 2010. kako tvrdi) koji nije zatražen.

15. Međutim, ovrhovoditelj pravilno ukazuje da mu pripada pravo na trošak sastava žalbe od 19. listopada 2011. (zatražen u žalbi) s kojom je uspio i to u iznosu od 61,50 EUR primjenom Tbr. 10. toč. 4. i Tbr. 46. Tarife.

16. Stoga ovrhovoditelj primjenom čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08., u daljnjem tekstu: OZ) ima pravo na trošak u ukupnom iznosu od 1.168,50 EUR. Kako mu je dosuđen trošak u iznosu od 1.045,50 EUR nepobijanom toč. I. izreke, to ima pravo i na daljnji trošak u iznosu od 123,00 EUR, pa je ovaj sud djelomičnim prihvaćanjem i djelomičnim odbijanjem žalbe primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP, u vezi čl. 19. st. 1. OZ, potvrdio toč. II. izreke u dijelu odbijenog zahtjeva u iznosu od 3.795,33 EUR i preinačio u preostalom dijelu odbijenog zahtjeva i obvezao ovršenika naknaditi ovrhovoditelju trošak u iznosu od 123,00 EUR.

17. Ovrhovoditelj nema pravo na troškove žalbenog postupka s obzirom na neznatan uspjeh primjenom čl. 154. st. 5. ZPP u vezi čl. 19. st. 1. OZ.

U Varaždinu 27. siječnja 2025.

Sutkinja

Sanja Bađun