REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2133/2023-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Maro Ogresta, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mostarčić & Ogresta u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koje zastupaju članovi Uprave ĐP i ZP, a njih punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mare Ogreste, odvjetnika te punomoćnika tuženika Ivana Tomljanovića, odvjetnika, 27. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 platiti tužiteljici HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.373,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 11,96 euro od 06.09.2007. godine do isplate,

- na iznos od 19,20 euro od 01.10.2007. godine do isplate,

- na iznos od 19,17 euro od 02.11.2007. godine do isplate,

- na iznos od 19,41 euro od 03.12.2007. godine do isplate,

- na iznos od 19,31 euro od 02.01.2008. godine do isplate,

- na iznos od 19,66 euro od 01.02.2008. godine do isplate,

- na iznos od 19,85 euro od 29.02.2008. godine do isplate,

- na iznos od 39,34 euro od 31.03.2008. godine do isplate,

- na iznos od 38,37 euro od 30.04.2008. godine do isplate,

- na iznos od 37,99 euro od 02.06.2008. godine do isplate,

- na iznos od 38,46 euro od 30.06.2008. godine do isplate,

- na iznos od 37,36 euro od 31.07.2008. godine do isplate,

- na iznos od 37,80 euro od 01.09.2008. godine do isplate,

- na iznos od 38,21 euro od 01.10.2008. godine do isplate,

- na iznos od 41,32 euro od 31.10.2008. godine do isplate,

- na iznos od 39,34 euro od 02.12.2008. godine do isplate,

- na iznos od 46,08 euro od 31.12.2008. godine do isplate,

- na iznos od 46,53 euro od 02.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 46,73 euro od 02.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 46,18 euro od 31.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 46,28 euro od 30.04.2009. godine do isplate,

- na iznos od 45,43 euro od 01.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 44,80 euro od 30.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 44,97 euro od 31.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 45,30 euro od 31.08.2009. godine do isplate,

- na iznos od 45,27 euro od 30.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 44,94 euro od 02.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 45,56 euro od 30.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 46,07 euro od 31.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 46,78 euro od 01.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 46,62 euro od 01.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 47,59 euro od 31.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 47,41 euro od 30.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 47,77 euro od 31.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 50,88 euro od 30.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 50,24 euro od 02.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 52,19 euro od 31.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 51,52 euro od 30.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 50,43 euro od 02.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 52,73 euro od 30.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 50,46 euro od 31.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 48,58 euro od 31.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 49,30 euro od 28.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 48,47 euro od 31.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 48,62 euro od 30.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 52,16 euro od 31.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 52,51 euro od 30.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 55,47 euro od 01.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 53,95 euro od 31.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 51,10 euro od 30.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 40,62 euro od 31.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 40,52 euro od 30.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 41,13 euro od 31.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 41,67 euro od 31.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 41,75 euro od 29.02.2012. godine do isplate,

- na iznos od 41,37 euro od 31.03.2012. godine do isplate,

te iznos od 13.185,83 EUR sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 0,14 euro od 31.03.2008. godine do isplate,

- na iznos od 15,44 euro od 31.10.2008. godine do isplate,

- na iznos od 19,79 euro od 31.12.2008. godine do isplate,

- na iznos od 22,93 euro od 02.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 24,34 euro od 02.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 20,44 euro od 31.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 21,19 euro od 30.04.2009. godine do isplate,

- na iznos od 15,21 euro od 01.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 10,81 euro od 30.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 11,98 euro od 31.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 14,30 euro od 31.08.2009. godine do isplate,

- na iznos od 14,09 euro od 30.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 11,75 euro od 02.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 16,15 euro od 30.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 19,68 euro od 31.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 24,70 euro od 01.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 23,54 euro od 01.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 30,36 euro od 31.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 29,06 euro od 30.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 31,58 euro od 31.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 53,58 euro od 30.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 48,90 euro od 02.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 62,61 euro od 31.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 57,87 euro od 30.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 50,25 euro od 02.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 66,32 euro od 30.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 86,78 euro od 31.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 72,30 euro od 31.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 77,87 euro od 28.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 71,40 euro od 31.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 72,58 euro od 30.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 99,95 euro od 31.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 102,61 euro od 30.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 125,48 euro od 01.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 113,73 euro od 31.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 81,36 euro od 30.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 80,25 euro od 31.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 79,45 euro od 30.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 84,39 euro od 31.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 88,71 euro od 31.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 89,28 euro od 29.02.2012. godine do isplate,

- na iznos od 86,30 euro od 31.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 88,32 euro od 30.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 89,69 euro od 31.05.2012. godine do isplate,

- na iznos od 87,37 euro od 30.06.2012. godine do isplate,

- na iznos od 87,99 euro od 31.07.2012. godine do isplate,

- na iznos od 86,25 euro od 31.08.2012. godine do isplate,

- na iznos od 82,55 euro od 01.10.2012. godine do isplate,

- na iznos od 86,55 euro od 31.10.2012. godine do isplate,

- na iznos od 88,47 euro od 30.11.2012. godine do isplate,

- na iznos od 87,07 euro od 31.12.2012. godine do isplate,

- na iznos od 79,52 euro od 31.01.2013. godine do isplate,

- na iznos od 85,93 euro od 28.02.2013. godine do isplate,

- na iznos od 86,49 euro od 02.04.2013. godine do isplate,

- na iznos od 83,98 euro od 30.04.2013. godine do isplate,

- na iznos od 76,16 euro od 31.05.2013. godine do isplate,

- na iznos od 75,96 euro od 01.07.2013. godine do isplate,

- na iznos od 77,88 euro od 31.07.2013. godine do isplate,

- na iznos od 80,96 euro od 31.08.2013. godine do isplate,

- na iznos od 85,23 euro od 30.09.2013. godine do isplate,

- na iznos od 83,02 euro od 31.10.2013. godine do isplate,

- na iznos od 84,58 euro od 30.11.2013. godine do isplate,

- na iznos od 86,35 euro od 31.12.2013. godine do isplate,

- na iznos od 84,27 euro od 31.01.2014. godine do isplate,

- na iznos od 86,51 euro od 28.02.2014. godine do isplate,

- na iznos od 85,78 euro od 31.03.2014. godine do isplate,

- na iznos od 83,30 euro od 30.04.2014. godine do isplate,

- na iznos od 82,50 euro od 31.05.2014. godine do isplate,

- na iznos od 82,86 euro od 30.06.2014. godine do isplate,

- na iznos od 85,68 euro od 31.07.2014. godine do isplate,

- na iznos od 88,04 euro od 01.09.2014. godine do isplate,

- na iznos od 8.607,35 euro od 03.09.2014. godine do isplate

i to za razdoblje od 06.09.2007. do 31.12.2007. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 07.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 naknaditi tužiteljici HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 7.137,36 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 27. siječnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 04.06.2019. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da su 7.4.2006. parnične stranke (raniji naziv tuženika HYPO-ALPE-ADRIA- BANK d.d.) sklopile Ugovor o kreditu, broj 016-834/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje: Ugovor), kojim joj je tuženik odobrio stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 66.900,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tuženika važeće na dan korištenja kredita (čl. 2.), uz rok otplate 15 godina i dospijeće mjesečnog anuiteta svakog zadnjeg dana u mjesecu (čl. 4.), kamatnu stopu od 3,99% dekurzivno godišnje (čl. 3.), promjenjivu sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika (čl. 6.). Dana 31.8.2011. parnične stranke su sklopile Aneks br. 1 Ugovoru, kojim su produžile rok otplate kredita za dodatnih 36 mjeseci, tj. do 30.4.2024., da bi 3.9.2014. tužiteljica prijevremeno otplatila predmetni kredit u cijelosti. Tijekom otplatnog razdoblja tuženik je na temelju odredbe čl. 6. Ugovora, odnosno svoje Odluke o kamatnim stopama u nekoliko navrata povisivao/mijenjao stopu redovne kamate, pa je tako, tužiteljica od 6. anuiteta otplaćivala kredit po kamatnoj stopi od 4,60% godišnje, od 17. anuiteta po kamatnoj stopi od 5% godišnje, od 23. anuiteta po stopi od 5,99% godišnje, od 32. anuiteta po stopi od 6,20% godišnje, od 56. anuiteta po stopi od 5,95% godišnje, od 67. anuiteta po stopi od 5,45% godišnje, da bi od 93. anuiteta pa do konačne otplate kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 143/13) iznosila 3,23% godišnje. Odredba čl. 6. Ugovora prema kojoj je redovna kamata tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama tuženika je nepoštena i ništetna, što je utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., donesenom u postupku pokrenutom po tužbi zaštitu kolektivnih interesa i prava u kojem je jedan od tuženika bio i ovdje tuženik, a koja presuda je u revizijskom postupku potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revt-249/14-2 od 09.04.2015. Odredba čl. 2. Ugovora prema kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak ("valutna klauzula u CHF") je također nepoštena i ništetna, što je potvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. donesene u istom, ali ponovljenom, postupku iz kojeg potječe i presuda istog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. Samim time su nepoštene i ništetne i odredbe Ugovora prema kojima se anuiteti obračunavaju u CHF i naplaćuju u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju.

1.1. Dalje tužiteljica ukazuje da, na temelju odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/09, 79/09), u vezi s odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, citirane presude, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuju ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, dakle obvezuje i naslovni sud u ovom postupku. Pri tome, tužiteljica ukazuje da je odredba čl. 6. Ugovora nepoštena samo u dijelu u kojem je ugovorna kamata promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama tuženika. Nepoštene odredbe su ništetne od samog početka te je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvih odredbi i drugu ugovornu stranu u pravnom i činjeničnom smislu vratiti u poziciju kao da ništetnih ugovornih odredbi nije bilo (posljedice ništetnosti). To u konkretnom slučaju znači da je tužiteljica od tuženika dobila određeni iznos novca u kunama na ime kredita i bila mu ga je dužna vratiti, sukladno onim odredbama ugovora koje su i dalje ostale na snazi. Tužiteljica je isplaćeni iznos kredita bila dužna vratiti kao kunski kredit (tj. po tečaju na dan isplate kredita), u ugovorenom roku i zajedno s ugovorenom redovnom kamatom od 3,99% godišnje kroz cijelo razdoblje otplate kredita, odnosno onom dinamikom otplate glavnice, koja je i predviđena za tu stopu redovne kamate.

1.2. Tužiteljica još navodi da je tuženik slijedom izloženog dužan, po osnovi stjecanja bez osnove, vratiti tužiteljici sve što mu je platila, povrh onoga što mu je bila dužna platiti sukladno važećim ugovornim odredbama i uvjetima otplate kredita, i to preplaćenu razliku anuiteta, koja je nastala kao rezultat povećanja počete kamatne stope i primjene valutne klauzule CHF (rasta tečaja švicarskog franka), preplaćenu razliku preostale glavnice kredita kod prijevremene otplate koja je nastala kao rezultat jednostranog povećanja/izmjene kamatne stope i primjene valutne klauzule (rasta tečaja švicarskog franka) te s tim u vezi i preplaćenu razliku naknade za prijevremenu otplatu kredita. S obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi posl.br. Rev- 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, tužiteljica tužbom od tuženika potražuje povrat preplaćenih anuiteta zbog povećanja početne kamatne stope i rasta tečaja švicarskog franka, počev od 16. anuiteta (koji je dospio 31.8.2007.) jer je već njega tužiteljica platila u većem iznosu nego je trebala platiti sukladno važećim odredbama i uvjetima Ugovora. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 19.10.2023. (list 261-264 spisa) tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 2.373,00 € te iznosa od 13.185,83 € sve sa zateznim kamatama tekućim kako je to pobliže navedeno u tom podnesku i uz naknadu troškova parničnog postupka s kamatama i sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe kako se između stranaka pred ovim sudom vodi spor u predmetu P-2513/17, koji je u žalbenom postupku, gdje je predmet bila isplata po osnovi ništetnosti odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Naglašava da je predmetnom presudom tužiteljici već isplaćena razlika koja je nastala porastom tečaja CHF, obzirom je kod izračuna udjela kamate u anuitetu isti pretvaran u kune. Posebno osporava potraživanje tužiteljice s naslova preplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita kao neosnovan i nepotkrijepljen bilo kakvim dokazima, a poglavito jer je tužiteljici presudom P-2513/17 od 11. rujna 2018. nepravomoćno dosuđena razlika navodno preplaćene glavnice kod prijevremene otplate kredita. Tuženik dalje ističe da se tužiteljica neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-294/14 jer je potrebno sagledati okolnosti svakog pojedinog slučaja.

2.1. Dalje ukazuje na relevantne odredbe Zakona o zaštiti potrošača, koje se referiraju na nepoštene odredbe i smatra da se tužiteljica ne može pozivati na utvrđenja iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava jer zahtijeva isplatu na temelju stjecanja bez osnove, a ne naknadu štete. Tuženik dalje elaborira razloge zbog kojih smatra da se u konkretnoj situaciji ne radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli i to u bitnom jer se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo te je kreditni referent tužiteljici objasnio značenje valutne klauzule i sve njene ekonomske posljedice. Povrh toga, kako ističe, tužiteljici je i javni bilježnik objasnio značenje ugovornih odredaba, pravne posljedice, koje proizlaze iz Ugovora o kreditu te je Ugovor solemniziran tek nakon što se javni bilježnik uvjerio da su tužiteljici sve odredbe jasne i razumljive i o njenoj pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanje takvog Ugovora. Posebno naglašava da je upravo izbor tužiteljice bio taj da se sklopi Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, obzirom je tužitelj tada nudio i druge kreditne proizvode. Dalje tuženik izlaže o potrebi provođenja testa poštenja sporne ugovorne odredbe te obrazlaže način na koji se isti provodi kao i njegovo značenje te nemogućnost procjene kretanja CHF tečaja te naglašava svoje postupanje u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

2.2. Tuženik se još u odgovoru na tužbu referira na odluku suda Europske unije C- 186/16 od 20.9.2017. i mišljenje nezavisnog odvjetnika u tom predmetu, a daje i tumačenje odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Revt-294/14 od 9.4.2015. o jasnoći, razumljivosti i uočljivosti odredbe o valutnoj klauzuli. Ukazuje na monetarno naslijeđe Republike Hrvatske prema kojem je korištenje valutne klauzule uvriježeno tijekom povijesti, ali i na koje je sve načine upozoravao potrošače na rizike koji proizlaze iz sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Zaključno je istaknuo prigovor zastare imajući u vidu da je za stjecanje bez osnove primjenjiv opći zastarni rok od 5 godina i podnošenjem kolektivne tužbe zastara nije mogla biti prekinuta. Predlaže odbaciti tužbu, odnosno istu odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka s kamatama od presuđenja do isplate.

3. U ovom je predmetu sud 30. lipnja 2020. donio presudu P-4163/19-20, kojom je u cijelosti kao osnovan prihvaćen tužbeni zahtjev. Presudu je po žalbi tuženika ukinuo Županijski sud u Rijeci rješenjem Gž-3156/2020-5 od 3. ožujka 2023. i predmet vratio ovom sudu na ponovo suđenje. U ukidnoj odluci višeg suda u bitnom stoji da je ovaj sud propustio utvrditi što je točno bio predmet restitucijskog zahtjeva tužiteljice u parnici pod brojem P-2513/17, kakav je bio ishod žalbenog postupka u tom predmetu te posebno, ako je eventualno prvostupanjska presuda od 1. listopada 2018. ukinuta, što je točno predmet raspravljanja u ponovljenom suđenju, odnosno da li i s obzirom na to postoji objektivni identitet spora iz te i ove (predmetne) parnice. U vezi toga uputa je višeg suda u ponovljenom suđenju izvršiti uvid u spis broj P-2513/17, utvrditi cjelokupno stanje u spisu te u odnosu na to ponovno ocijeniti je li osnovan tuženikov prigovor dvostruke litispendencije, o čemu prvenstveno ovisi odluka o predmetnom tužbenom zahtjevu. Nadalje, viši sud ukazuje, s obzirom na nespornu okolnost da su stranke 31. kolovoza 2011. sklopile Anex broj 1. Ugovoru, kojim su produžile rok otplate kredita za daljnjih 36 mjeseci, do 30. travnja 2024., da je tužiteljica 3. rujna 2014. prijevremeno otplatila predmetni kredit u cijelosti, da je Anexom broj 1. ugovorena kamata u visini od 5,95 % dekurzivno godišnje, koja je promjenjiva, te da tužiteljica tužbom traži i isplatu naknade zbog prijevremene otplate kredita, pa da je ovaj sud propustio analizirati sadržaj ugovornih odredbi iz Anexa broj 1 te zaključiti o pravnim učincima i domašaju Anexa broj 1. te u konačnici od kakvog je to utjecaja na odluku o predmetnom tužbenom zahtjevu. Kako dalje ističe viši sud iz sadržaja čl. 8./1. ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, koji je tužiteljica 7. travnja 2006. zaključila s prednikom tuženika kao kreditorom, proizlazi da je istom ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu ili djelomičnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti banku najmanje 30 dana unaprijed. Korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema obračunu banke dok prema stavku 2. u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno odluci o naknadama za usluge banke. Viši sud smatra da je ovaj sud propustio analizirati te zaključiti radi li se eventualno o ništetnoj ugovornoj odredbi te i s obzirom na to zaključiti o osnovanosti zahtjeva tužiteljice za isplatu naknade za prijevremeno vraćanje kredita.

4. Sud je tijekom ponovnog postupka proveo sljedeće, po strankama predložene dokaze i to čitanjem kompletne spisu priložene dokumentacije, koja se odnosi na: presliku Ugovora o kreditu (list 8-10 spisa), specifikaciju isplate kredita od 27.4.2006. (list 11 spisa), presliku Aneksa br. 1 Ugovoru od 12.8.2011. (list 12-13 spisa), presliku potvrde o otplati duga u cijelosti od 05.09.2014. (list 14 spisa), presliku otplatnog plana od 6.4.2017. (list 15-17 spisa), specifikaciju uplata od 6.4.2017. (list 18-20 spisa), presliku presude ovog suda posl.br. P-2513/17-20 od 1.10.2018. (list 21-25 spisa), nalaz i mišljenje vještaka DARFIN d.o.o. od 1.12.2017. (list 26-39 spisa), presliku metodologije promjene kamatnih stopa tuženika (list 50 spisa), dokumentaciju (list 51- 107 spisa), presliku zahtjeva za kredit od 26.10.2005. (list 113 spisa), kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (list 140-143 spisa), a provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 117-129 i 324-327 spisa) te je vještak i usmeno saslušan na raspravi 18.6.2020. (list 150-151 spisa), a saslušana je i tužiteljica (list 258-259 spisa). Tuženik je podnescima od 16.6.2023. (l-253) i 7.11.2023. (l-267) odustao od prijedloga da se saslušavaju svjedoci AP, IP i HPČ, dok je ustrajao kod saslušanja svjedoka ĐPČ i javnog bilježnika Ilinke Lisonek, a predlagao je i da vještak izradi dopunu nalaza i mišljenja u skladu s njegovim navodima iz podneska od 6.3.2020., odnosno na način da uzme u obzir kamatnu stopu od 5,95% počevši od sklapanja Aneksa. Sud je već u postupku koji je prethodio ukinutoj odluci odustao od izvođenja daljnjih dokaza i odbio je dokazne prijedloge za saslušanjima svjedoka jer je mišljenja da je relevantno činjenično stanje utvrđeno izvedenim dokazima te da bi daljnje izvođenje dokaza doprinijelo jedino odugovlačenju i poskupljenju postupka, a ne potpunijem utvrđenju činjeničnog stanja. Povrh toga, ocjena je ovog suda da nije od značaja postupanje javnog bilježnika u konkretnoj situaciji te da je sasvim neizvjesno da bi se javni bilježnik mogao sjećati konkretnog ugovora i što je točno tužiteljici govorio prilikom solemnizacije istog kad se radi o razdoblju od kojeg je prošlo više od 15 godina te kad se ima na umu činjenica da u obavljanju svog posla javni bilježnici imaju veliki broj stranaka s kojima svakodnevno razgovaraju o raznim poslovima. Navedeno bi, kad se usporedi s poslom prvostupanjskog suca, koji piše ovu presudu, značilo da bi se sudac trebao sjećati svih pojedinosti saslušanja svjedoka i stranaka te sudskih rasprava nakon proteka vremenskog razdoblja od preko 15 godina i uzevši u obzir da svakodnevno ima veliki broj ročišta za sudski raspravu na kojima saslušava niz svjedoka i stranaka u različitim pravnim situacijama. Izloženo je s aspekta prvostupanjskog suda u domeni nemogućeg, unatoč tome što prvostupanjski sudac, nakon izvedenih saslušanja i piše presudu te se tada prisjeti pojedinih radnji i izjava u postupku, međutim i u toj situaciji je potpuno sigurno da se nikakvih pojedinosti sudac ne može sjetiti protekom vremena od preko 15 godina. Za takvo bi sjećanje bio potreban kapacitet memorije koji, po mišljenju ovog suda, nadilazi kapacitet ljudskog mozga, uz uvažavanje svih specifičnosti svake pojedine osobe, pa se i u kontekstu izloženog ukazuje nesvrsishodnim izvođenje predloženog saslušanja radi čega je ovaj sud isti odlučio i odbiti te na taj način zaštiti načelo ekonomičnosti postupka i obvezu suda da u razumnom roku odluči o zahtjevu. Ovdje treba navesti i to da iz dokumentacije u spisu, poglavito samog Ugovora, ne proizlazi da je svjedokinja ĐPČ sudjelovala u konkretnom ugovoru, a sve i da jest, teško je vjerovati, jednako kao i za javnog bilježnika, da bi se pouzdano sjećala svih pojedinosti razgovora s tužiteljicom kod sklapanja samog ugovora.

5. Na temelju tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je ponovo utvrdio da je tužbeni zahtjev, kako je postavljen podneskom od 19.10.2023. u cijelosti osnovan.

6. Prvenstveno, u odnosu na tuženikov prigovor dvostruke litispendencije, obzirom na spis ovog suda P-2513/17 između istih stranaka, valja navesti da takav prigovor nije osnovan. Sud čitanjem preslike presude P-2513/17 od 1.10.2018. (list 21-25 spisa) utvrdio da je točno da se spor vodio između tužiteljice HP i tuženika Addiko bank d.d. radi isplate preplaćenih iznosa po Ugovoru o kreditu broj 016-834/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 7.4.2006. s osnova nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i razlike glavnice, koju je platila kod prijevremene otplate kredita i iznosa glavnice, koji bi trebala platiti da je do prosinca 2013. predmetni kredit otplaćivala po početno ugovorenoj stopi redovne kamate, a od siječnja 2014. po stopi od 3,23% godišnje. Nakon ukidne odluke višeg suda tužiteljica je u spis dostavila presliku presude P-5535/20-41 od 21.5.2021. (list 230-242 spisa), budući je ranija presuda P-2513/17 bila ukinuta. Presudom P-5535/20-41 od 21.5.2021. naloženo je tuženom isplatiti tužiteljici iznos od 19.375,47 kn s pripadajućim kamatama i troškovima postupka. Presudu je potvrdio presudom Gž-2317/2021-4 od 30.8.2022. (list 243-250 spisa) Županijski sud u Zagrebu, čime je ista postala pravomoćna. I dalje ovaj sud stoji kod ranijeg stava da je u konkretnoj situaciji riječ o različitom utuženom razdoblju, pa nije osnovan prigovor dvostruke litispendencije, odnosno pravilno, imajući u vidu pravomoćnost odluke u predmetu P-5535/20, prigovor presuđene stvari. Međutim, kako bi se otklonile sve sumnje o tome što je bio predmet zahtjeva u navedenoj parnici dan je zadatak vještaku da se o tome izjasni, a o čemu će biti više riječi u daljnjem tekstu obrazloženja ove presude.

7. Čitanjem preslike Ugovora o kreditu (l-8-10 spisa) sud je utvrdio da su tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita zaključili 7. travnja 2006. Ugovor o kreditu broj 016-834/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine na iznos kunske protuvrijednosti od 66.900,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Odredbom čl.3. Ugovora propisano je da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti od 66.900,00 CHF obračunavaju redovne kamate u visini od 3,99% dekurzivno godišnje. Kamate se obračunavaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete. Odredbom čl. 4. Ugovora propisana je otplata kredita. Rok otplate kredita iznosi 15 godina od dana stavljanja kredita u otplatu. Kredit se otplaćuje u 180 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 494,52 CHF obračunatih po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan plaćanja. Sukladno čl. 6. Ugovora kreditor neće mijenjati kamatnu stopu ugovorenu čl. 3. Ugovora u visini 3,99% dekurzivno godišnje do 30.9.2006. ako se korisnik kredita pridržava svih odredbi Ugovora. Ugovorne strane su suglasne da je Banka od 1.10.2006. ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria Bank d.d. ili drugog akta Banke ovisno o skupini klijenata kojoj pripada Korisnik kredita. Stranke su 12.8.2011. zaključile Aneks broj 1 uz Ugovor o kreditu broj 016-834/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 12,13 spisa), kojim mijenjaju pojedine odredbe Ugovora o kreditu. Aneksom ugovora kreditor i korisnica kredita suglasno utvrđuju da preostala glavnica kredita na dan 31.8.2011. iznosi 49.178,52 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF kreditora. Odredbom čl. 2. Aneksa ugovora prolongira se rok otplate kredita te se mijenja kamatna stopa. Na glavnicu kredita obračunavaju se kamate u visini 5,95% dekurzivno godišnje. Kamatna stopa je promjenjiva. Kamate se obračunavaju i plaćaju mjesečno i uključene su u mjesečne anuitete. Kamate se plaćaju u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja. Rok vraćanja kredita je do 30.4.2024. Rok otplate je prolongiran za 36 mjeseci. Kredit se vraća u mjesečnim anuitetima čiju visinu utvrđuje kreditor planom otplate kredita. Anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, a plaćaju se u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja. Idući anuitet dospijeva 30.9.2011.

8. Navedene okolnosti odredaba predmetnog Ugovora i njegova Aneksa nisu sporne među strankama. Nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana, a sporno je da li su te promjene bile u skladu s odredbama zakona, koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja te jesu li kao takve bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koja se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome da li se radi o ništetnim odredbama. Nadalje je sporna i visina zahtjeva, odnosno razlika između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim ugovorom i otplatnim planom, a sporna je i primjena valute CHF kao i da li je tužiteljica prijevremenom otplatom kredita platila znatno veći iznos naknade za prijevremenu otplatu.

9. Saslušanjem tužiteljice na ročištu 19.10.2023. (list 258-259 spisa) utvrđeno je da joj je kredit bio potreban radi rješavanja stambenog pitanja i za njeno stanovanje te da se prethodno interesirala u dvije ili tri banke da bi u konačnici kod prednika tuženika Hypo banke dobila ponudu za najpovoljniji kredit s obzirom na kamatnu stopu. Navela je da joj kod davanja ponude nije ništa posebno objašnjeno o riziku sklapanja ugovora niti joj je kasnije kod ugovaranja te kod bilježnika itko išta objašnjavao, već je fokus bio na visini rate, koja je njoj bila prihvatljiva. Iskazala je da joj je anuitet sa početnih oko 2.300,00 kn porastao na oko 3.800,00 kn, a taj porast je u konačnici bio razlog radi kojeg je sklopila Aneks ugovora. Navela je da je anuitete plaćala trajnim nalogom, a ugovor je prije potpisivanja pročitala. Iskazala je i da je Aneks ugovora sklopljen na njenu inicijativu jer nije imala izbora, pa je u konačnici Aneks sklopljen po sistemu koliko visoki anuitet može podnijeti radi čega je došlo do produljenja roka otplate. Iskazala je i da nije kod sklapanja Aneksa bilo razgovora o visini kamate niti je to mogla mijenjati. Nije znala iz kojeg razloga u Aneksu stoji utvrđenje o visini kamatne stope, a pretpostavila je da je stoga što je ta kamata važeća. Navela je da kad je čitala ugovor da se probijala kroz brojne odredbe te su joj se činile jasnima, a u banci nije pitala za pojašnjenja.

10. Ocjena je ovog suda da je iskaz tužiteljice u potpunosti vjerodostojan. To stoga jer je iskren, o onome čega se sjećala i što joj je poznato iz predmetnog pravnog posla, a u držanju tužiteljice tijekom davanja iskaza sud nije našao postojanje ikakvih naznaka o tome da bi tužiteljica nešto lagala ili prešućivala, što doprinosi logičnosti i uvjerljivosti iskaza, pa ga i stoga ovaj sud u cijelosti prihvaća.

11. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao 5. tuženik) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

13. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III- 2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

14. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužiteljice) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužiteljice) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

15. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. U tom pravcu nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate. Zato je sud, kako je već prije navedeno, odbio prijedloge tuženika za saslušanje HPČ, ĐPČ i AP te javnog bilježnika. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

16. Imajući u vidu ovakva utvrđenja jasno je da nije od značaja tuženikov prigovor da je tužiteljica ekonomske struke i da se stoga ne može smatrati da su joj nepoznate odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi. Naime, navedena utvrđenja iz citiranih presuda odnose se na sve potrošače, neovisno koje su struke, a nije na odmet napomenuti i da je iz obrazloženja presude P-2513/17 u kojem predmetu je saslušan kao svjedok kreditni referent, koji je radio kod tuženika i prema čijem iskazu je jasno da niti kreditnim referentima, koji su radili na predmetnim kreditima nisu bili poznati parametri promjenjivosti kamatne stope ni rizici dizanja takvih kredita kao ni što bi se moglo dogoditi u slučaju da se što zakomplicira. Povrh toga, činjenica da je netko ekonomske struke ne znači sama za sebe da zbog toga ima više znanja o specifičnoj materiji, koja se veže uz kredite i da je zato tužiteljica mogla utvrditi sve moguće rizike sklapanja predmetnog ugovora.

17. Što se tiče ništetnosti odredbe predmetnog ugovora o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita valja navesti da iz iskaza tužiteljice jasno i nedvojbeno proizlazi da niti o jednoj, pa tako ni o toj odredbi predmetnog Ugovora nije imala prilike pregovarati. Uostalom, opće je poznato da se u odnosu banke i klijenta banka uvijek postavlja kao jača strana, obzirom korisniku kredita daje novac na ime kredita, pa klijent ponudu, koja mu je prezentirana, može prihvatiti ili odbiti, a ne postavljati svoje uvjete o odredbama kredita. U tom smislu valja uputiti na Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog on line 5. studenoga 2020. broj Su IV – 308/2020, koji glasi:

"Ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo." Slijedom izloženog, odluke je ovog suda da se o predmetnoj odredbi nije uopće pregovaralo te ona nameće tužitelju potpuno neosnovano obvezu naplate u situaciji kada ranije od ugovorenog roka isplaćuje u cijelosti svoju obvezu, slijedom čega je takva odredba nepoštena, a stoga i ništetna.

18. Kao što je već gore napomenuto učinci odluka suda o tužbama za zaštitu kolektivnih interesa su obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502c ZPP-a. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13.6.2014. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 4.6.2019. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 13.6.2014. nije istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega prigovor nije osnovan. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate. Radi utvrđivanja sporne visine tužbenog zahtjeva određeno je provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz tvrtke Darfin d.o.o. kojem je dan zadatak očitovati se navode stranaka iz tužbe, odgovora na tužbu i ročišta od 5.6.2019.

19. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Darka Prpića iz Darfin d.o.o. (list 117-129 spisa) proizlazi da je razlika između iznosa anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose anuiteta prema ugovoru o kreditu, odnosno početnom otplatnom planu za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.05.2006. do 31.08.2014. godine izuzimajući razliku za anuitete koja je već dosuđena presudom posl.br. 2513/17-20 od 11.9.2018. (za razdoblje od 01.04.2012. nadalje) za koje je nalazom utvrđen više uplaćeni iznos, a koja razlika je prikazana u tablici na listu 127-128 spisa. Ukupna razlika između iznosa anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose anuiteta prema ugovoru o kreditu odnosno početnom otplatnom planu za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.5.2006. do 31.8.2014. izuzimajući razliku za anuitete koja je već dosuđena presudom posl.br. 2513/17-20 od 11.9.2018. za koje je nalazom utvrđen više uplaćeni iznos iznosi 3.628,55 CHF, odnosno kunska protuvrijednosti iznosi 18.793,15 HRK. Nadalje, razlika između iznosa anuiteta primjenom srednjeg tečaja banke na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom srednjeg tečaja banke na dan isplate kredita (27.4.2006.) za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.5.2006. do 31.8.2014. uzimajući u obzir i prijevremenu konačnu otplatu kredita izvršenom uplatom na dan 3.9.2014. za koje je nalazom utvrđen više uplaćeni iznos, a koja razlika je prikazana u tablici na listu 128-129 spisa. Ukupna razlika između iznosa anuiteta primjenom srednjeg tečaja banke na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom srednjeg tečaja banke na dan isplate kredita (27.4.2006.) za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.5.2006. do 31.8.2014. uzimajući u obzir i prijevremenu konačnu otplatu kredita izvršenom uplatom na dan 3.9.2014. za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više uplaćeni iznos iznosi 99.434,73 HRK. 20. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u podnesku od 6.3.2020. (list 136-138 spisa) te je vještak dipl. oec. Darko Prpić usmeno saslušan na raspravi 18.6.2020. (list 150-151 spisa) kada je izjavio da ostaje u potpunosti kod danog pisanog nalaza i mišljenja te da u odnosu na utjecaj pozitivnih i negativnih valutnih klauzula iste su prikazane u točci 4. nalaza kao razlika između anuiteta po osnovi valutne klauzule, a u zaključku je prikazano samo pozitivna razlika, odnosno kada je tečaj bio veći od početno ugovorene. U odnosu na prigovor tuženika da se primjeni kamatna stopa od 5,95% nakon zaključenja aneksa ugovora vještak je naveo da istu nije izradio, a ako sud naloži istu može izraditi u dopunskom nalazu i mišljenju.

21. Stalni sudski vještak Darko Prpić pisano se očitovao u smislu ukidne odluke Županijskog suda u Rijeci Gž-3156/2020-5 od 3.3.2023. te je isti u očitovanju od 14.8.2024. (list 324-327 spisa) naveo, kako slijedi:

1) P-2513/2017 (kasnije P-5535/2020)

U nalazu vještaka u spisu posl. br. P- 2513/2017 od 01. prosinca 2017. (list 26-38) utvrđena je više plaćena razlika s osnove promjena kamatne stope po Ugovoru o kreditu broj 016-834/2006 između gore navedenih stranaka u ukupnom iznosu od 3.086,94 CHF, odnosno kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 19.375,47 HRK . za period otplate kredita od 30.04.2012. do 31.08.2014., uzimajući u obzir prijevremenu konačnu otplatu kredita 3.9.2014. godine.

Presudom Općinskog građanskog suda posl. br. P-2513/17 nalaže se tužitelju isplatiti tužiteljici iznos od 19.375,47 kn za navedeni period otplate kredita.

Parnica pod posl. br. P- 2513/17 završila je presudom koja je ukinuta, a postupak je ponovljen pod posl. br. P-5535/2020, te je donesena prvostupanjska presuda koja je postala pravomoćna dana 30. kolovoza 2022. godine

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-5535/20 (list 230- 241 spisa) naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 19.375,47 kn s osnova razlika promjena kamatne stope za period od 01. svibnja 2012. do 04. rujna 2014. godine. 2) P-2133/23 (prije P-4163/19)

Vještak je u Nalazu i mišljenju od 23. siječnja 2020. godine P-4163/19 (list 117- 129 spisa), a prema zadatku naslovnog suda, utvrdio razliku između više plaćenih anuiteta s osnove promjena kamatne stope i s osnove primjene valutne klauzule za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.05.2006. do 31.08.2014. godine, uzimajući u obzir i prijevremenu konačnu otplatu kredita izvršenom uplatom na dan 03.09.2014.g., i to sve tako da je uzeo u obzir iznos koji je tužiteljici dosuđen presudom P-2513/17 (P- 5535/20).

Točnije u zaključku nalaza prikazani su:

- toč 1. prikazana je više plaćena razlika između iznosa anuiteta s osnove promjena kamatne stope za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od početka otplate kredita 31.05.2006., odnosno prve utvrđene pozitivne razlike s danom 31.10.2006., pa do 31.03.2012. godine, u ukupnom iznosu od 3.628,55 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 18.793,15 HRK.

Navedeno je razvidno iz tablice priložene toč. 1. zaključka.

-toč 2. prikazane su više plaćene razlike anuiteta po osnovi primjene valutne klauzule za cijeli period otplate kredita, odnosno od 31.05.2006. do 31.08.2104. godine, uzimajući u obzir prijevremenu konačnu otplatu kredita na dan 03.09.2014., u ukupnom iznosu od 99.434,73 HRK.

Navedeno je razvidno iz tablice priložene toč. 2. zaključka.

Podneskom tužiteljica posl. br. P-4163/19 od 06.02.2020. (list 132-135 spisa) precizira tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka po istom predmetu, ali uzima u obzir samo utuženo razdoblje prilikom preciziranja i usklađivanja zahtjeva, točnije:

-za razliku s osnova promjene kamatne stope uzima u obzir period od 06.09.2007. do 31.03.2012. godine u ukupnom iznosu 17.878,594 kn.

-za razliku s osnove primjene valutne klauzule uzima u obzir period od 31.03.2008. do 01.09.2014., uzimajući u obzir prijevremenu otplatu kredita 03.09.2014.g. u ukupnom iznosu 99.348,65 kn.

Općinski građanski sud je u predmetu P-4163/19 od 30. lipnja 2020. (list 162-174 spis) donio presudu prema zahtjevu tužiteljice iz podneska od 06.02.2020, te naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 17.878,59 kn i iznos od 99.348,65 kn, ali je presuda ukinuta odlukom Županijskog suda u Rijeci br. Gž-3156/2020-5.

Županijski sud u Rijeci br. Gž-3156/2020-5 od 03.03.2023 (list br. 222-227 spisa) ukida presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4163/2019- 20 od 30. lipnja 2020 i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

U rješenju je, između ostaloga navedeno:

-10. Prvostupanjski sud je prigovor dvostruke litispedencije ocijenio neosnovanim utvrđujući da je sud 1. listopada 2018. donio presudu broj P- 2513/17 po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, međutim da se radi o različitom utuženom razdoblju, pa da ne postoji dvostruka litispedencija.

-11. Žalbenim navodima tuženika te stanjem u spisu za sada je dovedena u sumnju pravilnost ovog zaključka prvostupanjskog suda.

-12. Naime, prvostupanjski sud je propustio utvrditi što je točno bio predmet restitucijskog zahtjeva tužiteljica u parnici pod brojem P-2513/17, zatim kakav je bio ishod žalbenog postupka u tom predmetu, te posebno, ako je eventualno prvostupanjska presuda od 01. listopada 2018. ukinuta, što je točno predmet raspravljanja u ponovljenom suđenju, odnosno da li i s obzirom da to postoji objektivni identitet spora iz te i ove (predmetne) parnice.

4) Očitovanje vještaka u odnosu na ukidne odluke Županijskog suda u Rijeci br. Gž- 3156/2020-5 od 3.3.2023. godine

Vještak se očituje kako je razvidno, a na temelju prethodnih točaka očitovanja:

-Tužiteljici je pravomoćnom presudom P-5535/20 dosuđen iznos od 19.375,47 kn s osnova razlika promjena kamatne stope za period od 01. svibnja 2012. do 04. rujna 2014. godine (odnosno za period otplate kredita od 30.04.2012. do 31.08.2014., uzimajući u obzir prijevremenu konačnu otplatu kredita 3.9.2014. godine.)

-Tužiteljica je u predmetu P-4163/19, kasnije P-2133/23, utužila period otplate kredita s osnove kamatne stope od početka otplate kredita do 31.03.2012.g., za period koji nije bio utužen u ranijem predmetu P-2513/17 i kasnije dosuđen pravomoćnom Navedeno je razvidno iz različitih utuženih razdoblja, odnosno tablica nalaza koje se detaljno opisuju pod prije navedenim točkama.

-Tužiteljica je ujedno u predmetu P-4163/19, kasnije P-2133/23, utužila po drugoj osnovi cijeli period otplate kredita, osnovi primjene valutne klauzule, a koji do tada nije bio utužen.

-Podneskom od 06.02.2020. posl. br. P-4163/19 tužiteljica precizira tužbeni zahtjev i uzima u obzir samo utuženo razdoblje koje je kraće od navedenog u nalazu i mišljenju vještaka za isti predmet.

-Zaključno, vještak navodi kako je prilikom izrade Nalaza i mišljenju od 23. siječnja 2020. u ovom predmetu P-4163/19 (list 117-129 spisa) utvrdio razliku između više plaćenih anuiteta s osnove promjena kamatne stope i s osnove primjene valutne klauzule i to tako da je uzeo u obzir iznos koji je tužiteljici dosuđen presudom P- 2513/17 (sada broj: P-5535/20). Ostali navodi u odluci Županijskog suda Gž- 3156/2020 za vještaka financijske struke predstavljaju pravna pitanja.

22. S ud je nalaz i mišljenje vještaka i njegovo pisano očitovanje ocijenio vjerodostojnima jer su sačinjeni sveobuhvatno, objektivno, stručno, razumljivo i u svemu u skladu s pravilima financijske znanosti i prakse. Pisanim očitovanjem u skladu s uputom iz ukidne odluke višeg suda vještak je u potpunosti objektivno i argumentirano otklonio sve nejasnoće i dileme oko toga da se zahtjevi iz ovog predmeta preklapaju sa isplatom ostvarenom u predmetu P-5535/20 (ranije: P- 2513/17) budući je vještak jasno i nedvojbeno utvrdio razliku između više plaćenih anuiteta s osnove promjena kamatne stope i s osnove primjene valutne klauzule i to tako da je uzeo u obzir iznos koji je tužiteljici dosuđen presudom P-2513/17 (sada broj: P-5535/20). Prema tome, nije u pravu tuženik kada ističe prigovor dvostruke litispendencije, odnosno da bi se u konkretnoj situaciji radilo o već presuđenoj stvari.

23. Što se pak tiče prijedloga tuženika za izradu dopune nalaza na način da se nakon sklapanja Aneksa 12.8.2011. uzme kamatna stopa od 5,95%, koja je ugovorena voljom stranaka, za navesti je da takav prijedlog nije prihvaćen jer je i navedena odredba čl.3. Aneksa sačinjena bez valjanih jasnih i nedvojbenih parametara pomoću kojih bi se moglo utvrditi iz kojih je razloga uopće ugovorena navedena stopa kamate i pod kojim je uvjetima ista promjenjiva. Naime, nepoštena odredba je ništetna ex tunc i ne može naknadno konvalidirati i stoga u situaciji kad je ništetna odredba osnovnog ugovora ništetna je i takva odredba njegova Aneksa. Imajući u vidu da je u situaciji ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj primljeno po osnovi ništetnih odredbi to konkretno znači da je tužiteljica, koja je od tuženika po osnovi Ugovora o kreditu dobila određeni iznos novaca u kunama, dužna tuženiku vratiti ga u skladu s odredbama ugovora koje su ostale na snazi. Navedeno znači da je tužiteljica dužna tuženiku isplaćeni kredit vratiti u kunama u ugovorenom roku i s ugovorenom redovnom kamatom od 3,99% godišnje kroz cijelo vrijeme otplate kredita. Nadalje, tuženik je predlagao da se uzmu u obzir i tzv. negativne razlike, odnosno razdoblje kada je tečaj CHF bio ispod početno ugovorenog, a koji prijedlog nije prihvaćen kao osnovan. Naime, plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila, a u odnosu na valutnu klauzulu, tj. manje plaćene anuitete zbog nižeg tečaja CHF od onog koji je bio trenutku isplate kredita, posebno valja istaknuti da tuženik nema svojstvo potrošača te se ne njega ne primjenjuje zaštita koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu. Tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja.

24. Sud je, imajući u vidu sve gore izloženo, naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos preplaćenih anuiteta s naslova promjene kamate od 2.373,00 € te iznos razlike preplaćenih anuiteta s osnove valutne klauzule, uzimajući u obzir i prijevremenu konačnu otplatu kredita izvršenom uplatom 3.9.2014. u iznosu od 13.185,83 € sve s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita za razdoblje kako je pobliže navedeno u tablici izrađenoj od vještaka (čl. 323. st. 1. ZOO).

25. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2 i 8 ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužiteljica obavila plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata i valutne klauzule te prijevremene konačne otplate kredita, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada. Kamate su dosuđene za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u skladu s odredbom čl. 29.st.2. ZOO. Stopa kamate od 1.1.2023. dosuđena je sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22) te od 30.12.2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narode novine" broj 155/2023).

26. Odluka o parničnim troškovima se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: OT). Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu s konačno postavljenim zahtjevom, pa joj je priznat trošak kako slijedi:

-za sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7. t. 1. OT),

-za pristup na ročišta 20.11.2019. (u zapisniku je pogrešno naveden datum 7.10.2019.), 18.6.2020., 19.10.2023., 10.4.2024. i 13.1.2025. od po 250 bodova za svako (Tbr. 9.t.1. OT),

-za sastav podnesaka od 28.8.2019., 6.2.2020., 6.4.2023., 19.10.2023. od po 250 bodova za svaki (Tbr.8. toč.1. OT),

-za sastav podnesaka od 10.4.2024. i 29.8.2024. po 25 bodova za svaki (Tbr. 8.t.4. OT), što ukupno iznosi 2550 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 € prema važećoj Tarifi, te uvećano za 25% po osnovi PDV iznosi 6.375,00 €, a uvećano za troškove plaćene pristojbe na tužbu od 1.722,00 kn/sada: 228,55 € (l-42) i na presudu u iznosu od 1.522,00 kn/sada: 202,00 €, a kojem iznosu valja pridodati plaćen trošak predujma za vještačenje u iznosu od 2.500,00 kn/sada: 331,81 € (l-115), tako da je ukupan dosuđeni iznos troškova 7.137,36 €. Tužiteljica ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od presuđenja, po odredbi čl. 151.st.3. ZPP i po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je ranije obrazloženo.

27. Tuženik je spor izgubio, pa nema pravo na naknadu troškova, slijedom čega je takav njegov zahtjev kao neosnovan odbijen.

Zagreb, 27. siječnja 2025.

S u d a c:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Rijeci, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika