Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ivana Gundulića 27

21000 Split

Pn-367/2020-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o. Elektrodalmacija Split OIB:46830600751 i pod 2 LIVEL d.o.o. OIB:77504831202 iz Podstrane, Pišćine 7, oboje zastupanih po punomoćniku Krunu Peronji, odvjetniku u Splitu, protiv tuženih pod 1 TK iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2 ŽK iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Mariu Skejiću, odvjetniku u Splitu, zbog naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. prosinca 2024. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.355 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

"1.Dužni su tuženici pod 1 i pod 2 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, solidarno isplatiti tužitelju pod 1 iznos od 3.713,92 kune sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, koja na navedeni iznos teče od 26. veljače 2020. pa do isplate.

2. Dužni su tuženici pod 1 i pod 2 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, solidarno isplatiti tužitelju pod 2 iznos od 27.050,00 kuna sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, koja na navedeni iznos teče od 8. travnja 2020. pa do isplate.

3. Dužni su tuženici pod 1 i pod 2 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak sve prema odluci suda, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate."

II. Nalaže se tužiteljima da u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe naknade tuženicima parnični trošak u iznosu od 2.337,50 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelji su ustali pred ovim sudom tužbom dana 16. srpnja 2020. navodeći da su temeljem Odobrenja Grada Splita, za prekop i produženog Odobrenja, sve u skladu s Elaboratom privremene regulacije prometa izvodile radove na polaganju kabelske dionice niskog napona u Gornjoj Žrnovnici. Tuženici da su u razdoblju od 14. listopada 2019. do 4. ožujka 2020. neosnovano i nezakonito ulazili na područje ograđenog gradilišta te da su na razne načine ometali i onemogućavali zaposlenike tužitelja u izvođenju radova. Opisanim ponašanjem tuženici da su u razdoblju od 20. veljače 2020. do 26. veljače 2020. onemogućili zaposlenike tužitelja u obavljanju radnih zadataka, zbog čega im je nastala stvarna šteta u vidu isplate naknade zaposlenicima za izgubljene radne sate u ukupnom iznosu od 3.713,92 kune (iako to u tužbi nije tako naznačeno, po logici stvari, ovo se odnosilo na navodnu štetu tužitelju pod 1). Nadalje su tužitelji naveli da su na ovaj način tuženici i tužitelja pod 2 ometali u izvođenju građevinskih radova zbog čega je nastala šteta u vidu naknade troškova micanja mehanizacije, troškova naknade za sate čekanja te troškove naknade za izgubljene radne sate u ukupnoj visini od 27.050,00 kuna. Zbog navedenog tužitelji su predložili provesti postupak, izvesti predložene dokaze i nakon toga obvezati tuženike na solidarnu naknadu štete i parničnog troška.

2. Odgovarajući na tužbu tuženik pod 1 je naveo da ništa u naracijskom dijelu tužbe nije istinito, odnosno nije osnovano. Tužena pod 1 nije bila u mogućnosti ulaziti na područje ograđenog gradilišta jer se u konkretnom slučaju radilo o radovima polaganja el. vodova koji su izvođeni na uskom makadamskom putu. Tuženoj pod 1 nije jasno što bi to točno značilo da je ona "na razne načine" ometala radove, odnosno u čemu se točno sastoji njezina štetna radnja. Napomenula je da je između tužitelja pod 1 i tuženika kod Općinskog suda u Splitu vođen postupak P-1921/20, a radi zabrane ometanja radova koji je okončan povlačenjem tužbe od strane tužitelja pod 1. Iz nelogičnih navoda u historijatu tužbe tužitelja, tužena pod 1 je bila decidirana u svojoj izjavi da nikakvog protupravnog postupanja sa njezine strane nije bilo te je naglasila da protiv nje nije vođen nikakav prekršajni ili kazneni postupak.

2.1. Odgovarajući na tužbu, tuženik pod 2 je naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, a navodi tužitelja nisu niti činjenično niti pravno točno i osnovani. Prigovorio je promašenoj pasivnoj legitimaciji, prigovorio je navodu o solidarnoj odgovornosti tuženih jer se pasivna solidarnost nikada ne pretpostavlja, za nju je potrebna posebna pravna osnova. Tuženik pod 2 je dalje naglasio da što se njega tiče on nema nikakve stvarne niti činjenične veze s događajima koji su u tužbi navedeni. Predložio je tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti.

3. U dokazne svrhe sud je pregledao Odobrenje za prekop od 11. rujna 2019. Grada Splita te dopunu istog Odobrenja od 25. veljače 2020., fotodokumentaciju pogleda na ulicu T [adresa] Ž, troškovnik privremene regulacije prometa, specifikaciju prometne signalizacije i opreme, situaciju privremene regulacije prometa, pregledu situaciju Bilote inženjering d.o.o. zajedno sa tehničkim opisom, izvatke iz zemljišne knjige za KO [katastarska općina] ZU 7386, 7387, 6491 i 7652, pismeno nazvano "štete nastale prilikom ometanja kod izvođenja radova na izvedbi priključak 1kV DK", dopis tužitelja pod 1 upućen PU SD 26. veljače 2020., odgovor PU SD upućen tužitelju pod 1 od 4. ožujka 2020., potvrdu II PP PU SD od 3. ožujka 2020. zajedno sa službenom zabilješkom, potvrdu II PP PU SD od 5. ožujka 2020., prijedlog radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere Općinskom sudu u Splitu te rješenje istog suda od 26. svibnja 2020., potvrdu tužitelja pod 1 o brutto iznosu radnog sata, tužbu koju je tužitelj pod 1 protiv tuženih podnio Općinskom sudu u Splitu, a zbog zabrane ometanja radova koja je dobila poslovnu oznaku i broj P-1921/2020, dopis MUP PU SD tužitelju pod 1 od 4. ožujka 2020., službenu zabilježbu II PP PU SD od 20. veljače 2020., dopis PU SD upućen tuženiku pod 2 15. svibnja 2020., preslik prometne dozvole za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], optužni prijedlog IIPP PU SD Općinskom prekršajnom sudu u Splitu protiv NK, odluku Općinskog prekršajnog suda u Splitu Pp J – 1191/2020-19 od 28. rujna 2020., fotografije s lica mjesta, cjelokupni spis Općinskog prekršajnog suda u Splitu PpJ-1191/2020, spis Općinskog suda u Splitu Ovr-35320 i spis Općinskog suda u Splitu P-1921/2020. Ujedno su u postupku saslušani svjedoci ČK i UK koji je prilikom svog svjedočenja 5 fotografija u boji sa lica mjesta, prepisku tužitelja pod 1 s DK u smislu njegovog prigovora na neispunjavanje obveze kao i mail prepisku vezano za isto sa Hrvatskom energetskom regulatornom agencijom) te tuženici TK i SK.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Stranke su popisale parnični trošak.

6. Predmet ovog postupka zahtjev je tužitelja da im tuženici solidarno naknade štetu koja im je nastupila uslijed, kako su u historijatu tužbe i naveli, neosnovanog i nezakonitog ulaska u područje ograđenog gradilišta te ometanja i onemogućavanja zaposlenika tužitelj u izvođenju radova. Također je predmet postupka i zahtjev tužitelja da im se naknadi prouzročeni parnični trošak.

7. Odredbom čl.1045 st.1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu je istu dužan naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Također je odredbom čl.1085 st.1 ZOO-a propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok je st.2 propisano da će, ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba za ostatak štete dati naknadu u novcu ili će, sukladno odredbi st.3 istog članka, u slučaju kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, dati odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. St.4 čl.1085 ZOO-a propisano je pak da naknada u novcu će se oštećeniku dosuditi ako on to zahtjeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

8. Među strankama je sporan kako osnov tako i visina štete.

9. Tužitelji do okončanja ovog postupka i zaključenja glavne rasprave na niti jedan način objasnili na čemu temelje svoju tvrdnju da bi im tuženici solidarno odgovarali za navodno pretrpljenu štetu. Naime, solidarna obveza se ne pretpostavlja, za nju je potrebna posebna pravna osnova, bilo da je kao takvu propisuje zakon ili da je ona ugovorena. U konkretnom slučaju da bi nastala obveza, kako je tužitelji vežu uz tužene, kao solidarnu, potrebno je navesti i odredbu čl. 20 st. 1 ZOO-a koja propisuje da obveze nastaju na osnovi pravnih poslova, prouzročenjem štete, stjecanjem bez osnova, poslovodstvom bez naloga, javnim obećanjem nagrade i izdavanjem vrijednosnih papira. St. 2 iste odredbe čl. 20 ZOO-a propisano je da obveze mogu nastati i na osnovi odluke suda ili druge javne vlasti. Solidarnost se ne predmnijeva, ona postoji samo kad je zakonom to određeno ili kad je ona ugovorena. Odredbom čl. 1107 ZOO-a u st.1 propisano je da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. St. 3. iste odredbe propisano je da solidarno odgovaraju za prouzročenu štetu i one osobe koje su štete uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udijeli u nastaloj šteti. Konačno, odredbom st. 4. čl. 1107. ZOO-a propisano je da kad je nedvojbeno da je štetu prouzročila neka od dvije ili više određenih osoba koje su neki način međusobno povezane, a ne može se utvrditi koja je od njih štetu prouzročila te osobe odgovaraju solidarno.

10. Analizom provedenog dokaznog postupka, poglavito po pitanju solidarne odgovornosti tuženika već je ranije naglašeno da tužitelji ničim nisu dokazali da bi se u konkretnom slučaju radilo o solidarnoj obvezi tuženih, a iz drugih dokaza koji su tijekom postupka izvedeni je razvidno da su svaki od tuženih imali različito ponašanje ili svoju ulogu u navedenim spornim događajima, zaključeno je da solidarne obveze tuženih u konkretnom slučaju nema. Naravno da je pretpostavka za odgovornost za štetu prvenstveno i protupravnost sudionika u događajima. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je zaključio da protupravnosti u ponašanju bilo kojeg od tuženih nema. Radi lakšeg razumijevanja glede ovog zaključka prvenstveno se iznosi zauzeto motrište glede navodnog ponašanja tuženika pod 2. U historijatu tužbe su tako tužitelji naveli da su tuženici ulazili na područje ograđenog gradilišta, a k tome su izvršili i prijavu tuženika pod 2 o parkiranju vozila reg. oznake [registarska oznaka] od strane istog, što je navodno ometalo i blokiralo strojeve poduzeća tužitelja pod 2 u obavljanju poslova. Kao što je to tijekom postupka postalo nedvojbeno jasno, u konkretnom slučaju, nije se ni radilo o vozilu tuženika pod 2, već o vozilu njegovog sina NK, a koji je pravomoćno oslobođen prekršajne odgovornosti jer da bi navodno 4. ožujka 2020. parkirao svoje vozilo čime je onemogućio prolazak strojevima koji su obavljali poslove priključka el. mreže.

11. Nakon što su saslušani UK, zaposlenik tužitelja pod 1 te ČK, zaposlenik tužitelja pod 2, može se zaključiti da su tuženici ulagali žestoke proteste zbog radova koje su tužitelji izvodili. Osim žestokih protesta i verbalne komunikacije svjedoci nisu mogli navesti neki drugi način ili ponašanje tuženih, a kojima bi radovi bili onemogućeni. Nedvojbeno je da su svoje protivljenje tuženici iskazali nadležnim tijelima pa je jasno da su na teret izlazili kako je to naglasio svjedok, UK, silne inspekcije, prometna policija i druga službena tijela. Tvrdnju svjedoka UK da bi tužena pod 1 na gradilištu razbacala 8 kolotura, sud nije uzeo u obzir kao istinitu i logičnu to tim više što oštećenje tih kolotura nije dokumentirano, a i sam čin ovaj svjedok nije vidio već mu je to kazao voditelj montažnih kabela EK. U svojim iskazima tuženici su bili decidirani u tome da nisu poduzeli nikakve radnje, pogotovo one protupravne, a kojima bi tužiteljima navodno prouzročili štetu. Pojasnili su da su usprotivili ovim radovima nakon što je prethodno vođenja višegodišnja prepiska s tužiteljem pod 1 u trenutku kada je upravo tužena pod 1 odbila potpisati elektroenergetsku suglasnost za objekt kojeg je nezakonito izgradio LK.

12. Pregledani su u postupku i pribavljeni spisi s tim da je o završetku prekršajnog postupka, koji se vodio protiv NK, već ranije bilo govora. Spis kojeg je ovdje tužitelj pod 1 pokrenuo protiv tuženih, a zbog određivanja privremene mjere Ovr-353/2020 rezultirao je donošenjem rješenja od 26. svibnja 2020. prihvaćanjem privremene mjere na koju su žalbu uložili ovdje tuženi, ali o toj žalbi nikada nije odlučeno, već je sud donio rješenje da obustavlja postupak osiguranja, a koje rješenje datira od 27. svibnja 2020. Postupak kojeg je pak ovdje tužitelj pod 1 pokrenuo protiv ovdje tuženih, a zbog zabrane i ometanja radova, također je u međuvremenu završen, jer je u postupku P-1921/2020 sud donio rješenje dana 3. prosinca 2020. kojim je utvrđeno da je tužba povučena i da je tužitelj dužan TK nadoknaditi parnični trošak. Ovo rješenje potvrđeno je od strane Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi 1. lipnja 2021. pod brojem Gž- 496/2021-2 na način da je žalba tužitelja (identičnog kao i ovdje u ovom postupku) odbijena kao neosnovana.

13. Sud je odbio daljnje prijedloge za izvođenje dokaza u ovome postupku i to iz dva razloga. Prvi razlog je što nije pronađeno ili, još bolje rečeno, tužitelji ničim nisu dokazali u čemu bi se ponašanje tuženih moglo okarakterizirati kao protupravno. Tuženi su koristili sva svoja građanska prava da zaštite svoja prava i interese prvenstveno kada su se obraćali nadležnim tijelima da se preispita što točno tuženici rade. Navode o tome da bi se tuženici prešetavali i tako ometali zaposlenika tužitelja da rade preko spornih nekretnina gdje je posao rađen, a riječ je o čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] tužitelji nisu dokazali. Tužiteljima je na raspolaganju bio čitav spektar raznih mjera kojima su se mogli poslužiti da bi osigurali nesmetani rad svojih zaposlenika. Oni tako nisu postupili pa se stoga ne može govoriti o tome da su tuženici protupravno na nekretninama bili, a posebno ostaje nepoznatim na koji način, u kojem obliku je time tužiteljima šteta nastala. Tijekom postupka je svjedok UK spominjao oštećenje kolotura, a koje oštećenje je navodno prouzročila tužena pod 1 dok takvo što tužitelji u tužbi niti ne navode. Drugi razlog bi bio to što u ovoj situaciji kada ne znamo što je tko od tuženih navodno napravio, ne može se odlučiti niti o njihovoj odgovornosti, a kamoli o njihovoj suodgovornosti ili solidarnoj odgovornosti. Ispada na kraju da je šteta za koju tužitelji tvrde da im je nastala bila isključivo ona imovinska i to tužitelju pod 1 za izgubljene radne sate zaposlenika, a tužitelju pod 2 zbog pomicanja mehanizacije i zaustavljanja rada strojeva te troškova isplate radnih dana čekanja. Ponovno treba posebno apostrofirati činjenicu da ništa od navedenog tužitelji nisu dokazali, a nisu niti mogli, jer su zaposlenici tužitelja obavljali svoje redovite poslove. Drugim riječima, nije bilo angažiranja po nekoj drugoj osnovi npr. po ugovoru o djelu. Radnici su uredno radili i za svoj rad su primili plaću jer da nisu na mjestu tužitelja ne bi bili njihovi poslodavci već radnici ponaosob. U evidencijama knjigovodstvenog, odnosno materijalnog sadržaja tužitelja, nema podataka o ekonomskim gubitcima. Ako u svojim knjigama gubitaka nemaju onda nemaju ni štete. Pogotovo štete nema jer nema štetnika. Zaposlenik tužitelja, svjedok UK, pogotovo je ovome sudu bio neuvjerljiv u svojem kazivanju kada je kazao da je inženjer tužitelja pod 2 ispostavio tužitelju pod 1, račun za naknadu štete, ali taj dokaz tužitelji ovome sudu nisu dostavili. Dostavili su tek tablicu koja završava iznosom od 27.050,00 pretpostavljamo kuna, a u kojoj se navode događaji od 14. i 15. listopada, 7. i 14. studenog, 18,26,27,28 i 29. veljače, 3. veljače i 4. veljače, s tim da nema naznake ni godina kada se što dogodilo, nema pečata tužitelja pod 2 niti potpisa odgovorne osobe, pa sud ovaj dokaz tretira kao dokaz koji je iskonstruiran isključivo za potrebe ovog postupka. Zbog svega naprijed navedenog i kako tužitelji sud nisu uvjerili niti da su tuženici počinili protupravne radnje niti u čemu bi se točno sastojala navedena šteta, njihov je tužbeni zahtjev valjalo odbiti jer se naknadnim vještačenjima, pa makar to bilo i građevinsko vještačenje ili financijsko vještačenje, ne može dokazati šteta na vjerodostojan način. Već je više puta naglašeno da tužitelji nisu dokazali niti da su tuženici štetnici pa nije bilo potrebe opterećivati ovaj postupak skupim vještačenjima.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. ZPP-a dok je visina određena pozivom na Tbr.7, Tbr.8 toč.1 te Tbr.9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, nadalje u tekstu OT). Tuženicima je parnični trošak priznat za: sastav odgovora na tužbu tužene pod 1 od 8. listopada 2020., sastav odgovora na tužbu tuženika pod 2 od 12. listopada 2020. i zastupanja na ročištima od 16. svibnja, 17. lipnja, 5. rujna, 17. listopada, 22. studenog i 12. prosinca 2024. – svaka radnja po 100 bodova, te za pristup ročištu za objavu i uručenje odluke – 50 bodova. Ukupan zbir bodova pomnožen je iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost 1 boda te je potom iznos uvećan za 10% za zastupanje više osoba (Tbr.40 OT).Taj iznos troška uvećan je za trošak 25% PDV-a ili iznos od 467,50 €. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos parničnog troška od 2.337,50 € koliko će po osnovi prouzročenog parničnog troška tužitelji morati platiti tuženima.

14.1. Na iznos dosuđenog parničnog troška tuženicima je priznata i zatezna kamata, koja im, prema odredbi čl.30 st.2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

15. Radi svega naprijed iznesenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, 27. siječnja 2025.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe višem, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave iste, u tri primjerka

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis